REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

23 000 Zadar

Poslovni broj: 24 Pn-10/2019-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Katarini Dragičević, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste Željane Vidović Labor, u pravnoj stvari tužitelja H. š. d.o.o., Z., U. k. B. …, U. š. P. S., S., K. T. …, OIB:…, zastupanog po punomoćnici I. Z. H., dipl. iur., protiv tuženika G. G. iz Z., G., J. …, OIB:…., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 6. travnja 2022., u nazočnosti punomoćnice tužitelja i tuženika osobno, na ročištu određenom radi objave presude 13. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja H. š. d.o.o., koji glasi: "Dužan je tuženik G. G., OIB …, J. …, G.-Z., rođ. ….g., naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 21.464,16 kn, nastalu dana 7.12.2016.g. bespravnom sječom drva na području Z., u gospodarskoj jedinici B., O. …, sa zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, koja teče od 07.12.2016., do isplate, kao i troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatske šume d.o.o. (u nastavku teksta: tužitelj) u tužbi od 5. rujna 2018. navodi kako je u posjedu čest. zem. 1492/2 k.o. Z., kojom da gospodari sukladno odredbi čl. 17. Zakona o šumama, dok vlasnik iste da je Republika Hrvatska. Navedena nekretnina da se nalazi u Programu gospodarenja za Gospodarsku jedinicu Burovača, Odsjek 14 B. Čuvar šume M. B. da je 7. prosinca 2016. tijekom redovita obilaska terena u Z. evidentirao nelegalnu sječu, ujedno i krađu drva iz šume. Predmetnu sječu da je prijavio revirniku Šumarije Obrovac Z. B., te upravitelju Šumarije D. M., gdje da se u radnim prostorijama Šumarije kartografskim pregledom bez sumnje utvrdilo da se radi o državnom zemljištu. Za predmetnu neovlaštenu sječu odnosno krađu drva da je obaviještena Policijska postaja Obrovac, koja da je izašla na mjesto događanja te obavila uviđaj. Djelatnici Šumarije Obrovac da su neposredno po prijavi čuvara šume B. izašli na teren te proveli izvid uslijed kojega da je, između ostalog, utvrđeno da je počinitelj šumske štete posjekao 69,15 m3 drvne mase hrasta. Sukladno tome da je napravljen obračun šumske štete sukladno važećem Šumsko-odštetnom cjeniku, ur.br.: ST-OBR od 8. veljače 2017. prema kojem da ukupan iznos štete za nelegalnu sječu drva iznosi 21.464,16 kuna. Tuženik G. G. (u nastavku teksta: tuženik) da je identificiran kao počinitelj štete jer da je djelatnicima Šumarije priznao počinjenje štete tj. da je angažirao radnike za sječu pravdajući se da nije znao da se radi o državnom zemljištu, već da je mislio kako se radi o njegovoj šumi. Nakon izvršenog obračuna štete, tuženik da je pozivan nekoliko puta da podmiri iznos naveden u obračunu, što da nije učinio već je podnio prigovor na njihove dopise. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će sud naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štete u iznosu od 21.464,16 kuna s pripadajućim zateznom kamatom nastalu 7. prosinca 2016. bespravnom sječom drva na području Z., u gospodarskoj jedinici B., Odsjek 14 B.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako nije počinitelj navedenog kaznenog djela radi čega da je tužba neosnovana. Sa spornom sječom šume da nema nikakve veze, a što da je tužitelju u dva navrata pismenim putem pokušao objasniti, ali očito bezuspješno, jer da je ustrajan u sudskom postupku, iako da je njihove djelatnike zamolio da isti ne pokreću bez ikakvih dokaza. Njihovi dokazi da su „rekla-kazala“. Tužitelju da je jasno kazao kako tuženik nije sposoban biti počinitelj sječe i krađe drva iz šume s obzirom na njegovu starosnu dob i zdravstveno stanje. Naime, zbog nekoliko doživljenih moždanih udara da ne može ispružiti, a niti skupiti prste na ruci tako da ne može držati niti žlicu u ruci, a kamoli alat za sječu. Također, osporio je tvrdnju tužitelja da je angažirao treće osobe da to obave za njega. Napomenuo je da je povratnik i da je svjedok svakodnevne sječe šume, ali da mu nije poznato tko to radi niti za koga. Stoga, predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. 3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana i to: tužiteljeva prijava nezakonite sječe šume u vlasništvu Republike Hrvatske – krađa drva od 8. veljače 2017. (l.s. 6), lugarski izvještaj broj … od 8. prosinca 2016. (l.s. 7-8), tužiteljev obračun štete od 8. veljače 2017. (l.s. 9), Program gospodarenja Šumarije Obrovac za gospodarsku jedinicu Burovača za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2023. (l.s. 10-14), prijepis posjedovnog lista broj … k.o. Z. (l.s. 15-16), preslika katastarskih planova za predmetnu nekretninu (l.s. 17- 18), dopis tužitelja, broj ST-03-MB-17-364/04 od 4. travnja 2017. upućen tuženiku radi podmirenja iznosa od 21.464,16 kuna na ime naknade štete uz obračun šumske štete (l.s. 19-20), dopis tužitelja, broj ST-03-MB-17-364/03 od 29. ožujka 2017. upućen tuženiku radi podmirenja iznosa od 31.464,16 kuna na ime naknade štete uz obračun šumske štete (l.s. 21), prigovor tuženika upućen tužitelju od 19. kolovoza 2017. (l.s. 22), tužiteljev odgovor na tuženikov prigovor od 8. rujna 2017. (l.s. 23), tuženikov dopis od 16. rujna 2017. upućen tužitelju na njegov odgovor (l.s. 24-25) i fotografije (l.s. 26-29), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka M. B., D. M. i Z. B. (l.s. 43-45) i tuženika u svojstvu stranke (l.s. 46).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 21.464,16 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ime šumske štete nastale 7. prosinca 2016. na nekretnini oznake čest. zem. 1492/2 k.o. Z. na kojoj da je tuženik izvršio neovlaštenu sječu i krađu posječene drvne mase.

6. Prema čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO), šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

7. Nadalje, prema čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala zbog njegove krivnje, a predmnijeva se obična nepažnja, dok je odredbom čl. 1049. ZOO-a, određeno da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

8. Za postanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je da se, u pravilu, kumulativno ispune sljedeće pretpostavke: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu – štetnik i oštećenik, štetna radnja štetnika, šteta na strani oštećenika, uzročna veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice, te protupravnost štetne radnje.

9. Između stranaka ovog postupku nije sporno da čest. zem. 1492/2 k.o. Z. pripada Gospodarskoj jedinici Burovača, Odsjek 14 B, a koja nekretnina je u naravi šuma kojom gospodari tuženik kao šumoposjednik sukladno odredbi čl. 17. Zakona o šumama (Narodne novine, broj 140/05

, 82/06 , 129/08

, 80/10

, 124/10 , 25/12

, 68/12

, 148/13

, 94/14), što proizlazi iz Programa gospodarenja Šumarije Obrovac za gospodarsku jedinicu Burovača za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2023.

10. Također, nije sporno da su na predmetnoj nekretnini posječena stabla i da je otuđena otpilana drvna masa za koju radnju tužitelj tvrdi da je izvršio tuženik angažirajući radnike koji da su izvršili sječu šume, što da je isti priznao.

11. S druge strane, tuženik osporava prednje tvrdnje tužitelja, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći kako nije počinio predmetnu šumsku štetu, te osporava visinu tužbenog zahtjeva.

12. Prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP), stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

13. Odredbom čl. 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Na okolnost nastanka štetnog događaja i štete ovaj sud je proveo sve predložene dokaze, te je izvršio uvid u sadržaj lugarskog izvješća lugara M. B., broj 1/16 od 8. prosinca 2016., Prijavu nezakonite sječe šuma u vlasništvu Republike Hrvatske, ur.broj: ST-OBR-17/25 od 8. veljače 2017. i Obračun štete, ur. broj: ST-OBR od 8. veljače 2017., a potom su saslušani svjedoci M. B., D. M. i Z. B. te tuženik u svojstvu stranke, dok je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. travnja 2022. odustao od dokaznih prijedloga za provođenjem vještačenja po vještaku geodetske struke na okolnost točne identifikacije nekretnine na kojoj je štete počinjena i vještačenja po vještaku šumarske struke na okolnost iznosa šumske štete.

15. Iz lugarskog izvještaja lugara M. B., broj 1/16 od 8. prosinca 2016., proizlazi kako je redovitim obilaskom terena u Z. naišao na sječu gdje da je bilo popilano oko 30 m u radijusu stabla hrasta (23. studenog 2016.), ali da nije znao radi li se o državnoj ili privatnoj nekretnini jer da nigdje nije bilo vidljivih obilježja. O navedenom da je obavijestio upravitelja D. M.. Još dva puta da je utvrdio kako je pilano na istom mjestu, vjerojatno subotom i nedjelom. Zajedno sa Z. B. da je utvrdio da se radi o državnom zemljištu, a 7. prosinca 2016. da je po tragovima traktora utvrdio da je opet pilano na istom mjestu, a tragovi da su vodili u G., o čemu da je obavijestio upravitelje Šumarije Obrovac D. M. koji da je o tome obavijestio policiju. Potom da u izašli na teren gdje da je utvrđeno da je stabla pilao tuženik koji da je to priznao jer da mislio da je to njegova šuma, a da se radilo od Gospodarskoj jedinici Burovača, Odsjek 14 B.

15. Uvidom u sadržaj Prijave nezakonite sječe šuma u vlasništvu Republike Hrvatske, ur.broj: ST-OBR-17/25 od 8. veljače 2017. sačinjene od strane revirnika Z. B., dipl. ing. šumarstva i upravitelja D. M., dipl. ing. šumarstva, djelatnika Hrvatskih šuma d.o.o., Šumarije Obrovac, a upućenom UŠP Split, Uredu voditelja, slijedi da je prema lugarskom izvješću čuvara šume M. B. od 7. prosinca 2016. na čest. zem. 1492/2 k.o. Z. evidentirana nelegalna šumska sječa i krađa drva iz šume. Tuženik da je identificiran kao počinitelj štete. Na licu mjesta da nije zatečena drvna masa koju da je dotični protuzakonito posjekao i otuđio. Terenskim očevidom koji da je provela Šumarija Obrovac da je utvrđeno kako je počinitelj šumske štete nezakonito posjekao 29,15 m3 drvne mase hrasta sp., a shodno tome da je napravljen obračun šumske štete prema važećem Šumsko odštetnom cjeniku. Slijednom navedenog, predlažu pokretanje odgovarajućih pravnih radnji odnosno podnošenje tužbe radi naknade štete.

16. Iz Obračuna štete, ur. broj: ST-OBR od 8. veljače 2017. sačinjenog od strane tužiteljevog djelatnika Z. B., dipl. ing. šum., slijedi da je zbog nelegalne sječe počinjene 7. veljače 2017. na čest. zem. 1492/2 k.o. Z., u Gospodarskoj jedinici Burovača, Odjek 14 B, kojim gospodari tužitelj, Šumarija Obrovac, utvrđen iznos štete od 21.464,16 kuna. Šteta za nelegalnu sječu drva da je obračunata primjenom važećeg Šumsko odštetnog cjenika od 9. veljače 2015. i Cjenika za glavne šumske proizvode od 1. siječnja 2013. Obujam posječenog drva i drvni proizvod (hrast sp.) – 55,32 m3 – ogrjevno drvo II VM i 13,83 m3 – sječenica, te faktor (drvni proizvodi iz panjača gdje da je srednje sastojinsko stablo ˃ 20 cm) – 4. Šteta: 55,32 m3 x 91,00 kn/3 x 4 =20.136,48 kuna, te 13,83 m3 x 24,00 kn/m3 =1.327,68 kuna, te da ukupna šteta iznosi 21.464,16 kuna, te da se za obračun iznosa naknade šumske štete uzima cijena bez PDV-a.

17. Dopisima tužitelja od 29. ožujka 2017. i 4. travnja 2017. pozvan je tuženik na podmirenje naknade za šumsku štetu, dok je tuženik dopisima od 19. kolovoza 2017. i 16. rujna 2017. osporio tužiteljevu tražbinu tvrdeći kako nije počinio predmetnu štetu, a niti da je angažirao radnike za sječu stabla, te da je takvo nešto nikome nije izjavio i da bi radi saslušao navodne svjedoke koje tvrde drugačije.

18. Saslušani svjedok M. B., zaposlenik tužitelja, Šumarije Obrovac, naveo je kako je u obavljanju svog posla lugara, a u redovitom obilasku predjela B., Odjel 14, Odsjek B, uočio da je posječen dio šume u krugu oko 30 metara i to pretežito stabla hrasta. Po vidljivim tragovima blata i traktora da je utvrdio kako iste vode do naselja G. J.. O zatečenom stanju da je obavijestio upravitelja Šumarije D. M. koji je obavijestio policiju, a koja da je potom obavila očevid. Po selu da su tražili počinitelja, nakon čega se sam tuženik javio da je posjekao šumu. Uz prisutnost lugara A. B. i inspektora B. da ih je tuženik odveo do mjesta gdje je izvršena nelegalna sječa šume i da je tada izjavio da je mislio da je to njegova šuma jer da su istu koristili njegovi preci. Tuženik o svom priznanju da nije potpisao nikakav dokument. Nadalje, svjedok je naveo kako je tom prilikom fotografirao lice mjesta kao i tuženika koji ih je doveo na to mjesto. Obračun štete da je sačinio njihov djelatnik Z. B.. U jedan dan da se nije mogla posjeći tolika količina šume već da se zasigurno sjeklo više dana, ali kako počinitelja nije zatekao da ne zna tko je to napravio, već da je tuženik sam priznao da je to počinio. S obzirom da se radi o 15 tisuća hektara šume koja da se nalazi u njegovoj nadležnosti odnosno koju obilazi da nije mogao odmah uočiti da je šuma posječena već da je po tragovima blata, kako je već naveo, uočio da je tamo netko bio i posjekao šumu. Nekada da se nelegalna sječa događala češće, a sada rijetko. Ova šuma da se nalazi cca 1 kilometar zračne linije od prvog naseljenog mjesta G. J..

19. Svjedok D. M. kao upravitelj Šumarije Obrovac, u svom iskazu je naveo kako je o predmetnom događaju saznao o njihovog djelatnika M. B., koji je kao čuvar šume prijavu da je šuma u državnom vlasništvu posječena. Očevid na licu mjesta da je napravljen uz prisutnost tužiteljevih djelatnika M. B. i Z. B.. Naveo je da iako se radi o državnom zemljišnu da su na pojedinim mjestima vidljivi suhozidi pa pojedini mještani da smatraju kako se radi o privatnom zemljišnom jer da su isto koristili njihovi preci, a tako da je smatrao i tuženik. Cijelo to područje da je prošarano suhozidima, a radi se o šumi staroj 50-ak godina. S obzirom da se radi o brdovitom području da je teško utvrditi radi li se o privatnome ili državnom vlasništvu, te je mišljenja kako se radi o starim uzurpacijama jer da su vidljivi ostaci suhozida. Kad je tuženik došao kod njega kako bi razriješili spor da ga je uputio da riješi imovinsko-pravne odnose putem suda, a on da se tada ponašao kao da je to njegova nekretnina tvrdeći da je naslijedio od svojih predaka.

20. Iz iskaza svjedoka Z. B., revnika u Šumariji Obrovac, slijedi kako je o štetnom događaju saznao o čuvara šume M. B. koji da je prijavio nelegalnu sječu i krađu drva iz šume kojom gospodari tužitelj, a koja da se izvršena u više navrata. Također, da je utvrđeno kako su izlazni tragovi traktora s tog područja vodila u zaseok G. i to do privatne kuće tuženika koji da je njihovom djelatniku M. B. izjavio da je posjekao šumu jer da se radi o njegovom posjedu. Očevid na licu mjesta da je obavila policija uz prisutnost njihovog djelatnika B., a možda i lugara A. B.. Nakon nekoliko dana da je zajedno s B. izašao na lice mjesta gdje da je utvrđeno kako je motornim pilama posječeno 156 komada hrasta meduca i 69 komada hrasta cera, dakle da je posječeno ukupno 69,15 m3 drvne mase. Štetni događaj da je prijavljen nadležnoj Upravi šuma, Podružnici Split, uz dostavljeni obračun štete koji da je sačinjen sukladno važećim pravilnicima. Tuženik da mu se nikada nije obraćao u vezi štetnog događaja.

21. U svom iskazu tuženik je izjavio da nije posjekao državnu šumu, a niti da posjeduje traktor kojim bi odvezao posječena drva. Posebno je osporio tvrdnje svjedoka da je priznao da je počinio predmetnu štete jer da to nije točno. Jedino da posiječe oko svoje kuće, ali da se tu ne radi o državnom zemljištu. Sa svjedokom B. da je bio na licu mjesta i da je vidio da su stabla u šumi otpilana, ali ne u tolikoj količini o kojoj je isti iskazivao. Tom prilikom da nije izjavio da je ta stabla on otpilao. Istakao je kako inače slabo čuje i to na lijevo uho da ne čuje, a na desno jako malo. Od saslušanih svjedoka da mu je poznat samo lugar B. dok ostale svjedoke da je danas prvi put vidio, te da se začudio što su isti izjavili da je on otpilao stabla iz državne šume, a što da je netočno. Protiv njega da nikada nije vođen nikakav postupak osim ovog parničnog postupka.

21. Analizirajući sadržaj citirane dokumentacije, te iskaze saslušanih svjedoka i tuženika, te dovodeći ih u međusobnu vezu, ovaj sud primjenjujući pravila o teretu dokazivanja zaključuje kako tužitelj nije dokazao da je tuženik odgovoran za nastanak predmetne štete. Naime, tužitelj potražuje od tuženika naknadu šumske štete nastale 7. prosinca 2016. zbog nelegalne sječe i krađe drva iz šume koju da je evidentirao lugar M. B. prilikom redovitog obilaska terena u Z.. Međutim, iz sadržja izvješće lugara od 8. prosinca 2016. proizlazi kako neovlaštena sječa stabala nije izvršena samo 7. prosinca 2016., već i ranije 23. studenog 2016., a potom još dva puta, dok počinitelj nikada nije zatečen na licu mjestu. Također, u svom iskazu svjedok B. je ponovio kako je prema količini posječenih stabala očito da je ova protupravna radnja izvršavana više dana što znači da iako je šteta nastajala sukcesivno tužitelj potražuje od tuženika samo naknadu štete nastale 7. prosinca 2016. (ne i za raniji period), ali pri tom ne dostavljajući nikakav dokaz da je upravo tog dana nastala šteta u utuženom iznosu. Ovo tim više jer se dostavljeni obračun štete od 8. veljače 2017. koji je sačinjen od strane tužiteljevih djelatnika ne odnosi na predmetni štetni događaj s obzirom da se u istom navodi, cit.: Obračun šumske štete nelegalne sječe drva počinjenje 07.02.2017. godine…", slijedom čega nije pravno relevantan dokaz visine štete nastale predmetnog dana. Naime, kod zahtjeva za naknadu štete potrebno je dokazati štetu i to u njezinoj visini koja u uzročno- posljedičnoj vezi s radnjom štetnika (sječom šume), a kako bi se ispunite pretpostavke za naknadu štete sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

23. Nadalje, što se tiče osobe štetnika, tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženik identificiran kao osoba odgovorna za počinjenje šumske štete od 7. prosinca 2016. jer da je lugaru B. priznao da je posjekao stabla misleći da se radi o njegovoj šumi budući su ju koristili njegovi preci, a što je ovaj svjedok ponovio u svom iskazu pred ovim sudom. S obzirom da je tuženik izričito osporio tvrdnje navedenog svjedoka, a tužitelj upravo temeljem izjave lugara tereti tuženika za počinjenje šumske štete, to je na njemu teret dokaza da je predmetna šteta nastala kao posljedica štetne radnje tuženika. Međutim, iz iskaza svih saslušanih svjedoka jasno proizlazi kako nemaju saznanja o počinitelju šumske štete jer da nitko nije zatečen na licu mjestu u sječi stabala i krađi drvene mase. Stoga, ovaj sud ocjenjuje neuvjerljivim iskaz svjedoka B. u dijelu u kojem tvrdi da mu je tuženik priznao počinjenje štete jer navedeno ne proizlazi iz provedenih dokaza, a tuženik je njegovu tvrdnju osporavao i prije pokretanja ovog postupku što je razvidno iz dostavljenih prigovora od 19. kolovoza 2017. i 16. rujna 2017. Također, imajući u vidu da tužitelj nije predložio saslušanje u svojstvu svjedoka inspektora B. i lugara A. B. koju su zajedno sa svjedokom B. bili na licu mjestu kada je tuženik navodno priznao sječu šume, dodatno upućuje na zaključak kako se radi o neistinitim tvrdnjama, a tim više jer u spis nije dostavljen niti zapisnik o obavljenom uviđaju u kojem bi zasigurno bila evidenitrana tuženikova izjava da je priznao sječu šume, a što bi rezultiralo vođenjem prekršajnog ili kaznenog postupka protiv njega, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo.

24. Također, sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka B. i u dijelu u kojem tvrdi da je tuženik identificiran kao počinitelj šumske štete po blatnim trakovima njegovog trakotra koji da su vodili iz pravca šume do njegove kuće, budući navedene tvrdnje nisu potkrijepljene nikakvim dokazima, a tim više jer kod tuženika nije pronađena posječena drvna masa i isti je osporio posjedovanja traktora.

25. Zaključno za istaknuti je da iako u tužbi tužitelj tvrdi da je tuženik angažirao radnike za sječu drva, ova činjenica ne proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, a niti drugih dokaza u spisu. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako tužitelj na kojem je teret dokaza sukladno odredbi čl. 221. a ZPP-a u ovom postupku nije dokazao da je protupravnom radnjom tuženika nastala šteta od 7. prosinca 2016., a niti je dokazao visinu štetu s obzirom da se obračun štete odnosi na drugi štetni događaj, a na tu okolnost nije predloženo provođenje dokaza vještačenjem po vještaku šumarske struke, slijedom čega nisu ispunjenie pretpostavke za naknadu štete sukaldno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

26. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, temeljem čl. 8. ZPP-a ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan pa je odlučeno kao u izreci presude.

27. Odluka o trošku je izostala budući tuženik kao stranka koja je u cijelosti uspjela u sporu nije podnio zahtjev za naknadu istoga.

U Zadru 13. svibnja 2022.

Viša sudska savjetnica - specijalist:

Sutkinja:

Željana Vidović Labor, v.r.

Katarina Dragičević, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) primjerka.

DNA:

1) Tužitelju po pun.,

2) Tuženiku osobno.