REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-136/2020

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice mldb. V. R. iz D., O.: …, zastupana po ocu - zakonskom zastupniku G. R. iz

D., a ovaj po odvjetnicima iz odvjetničkog društva

L., V.&P. d. 2, O.: …, zastupana po odvjetnicima iz

O. H.&P. d.o.o. P. S., radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 23.

ožujka 2022., u nazočnosti zz tužiteljice, oca G. R. i majke T.

R., kao i punomoćnika tužiteljice odvjetnika u O. L., V.&P

d.o.o. I. D. te punomoćnice tuženika odvjetnice A. J., odvjetnice

u O. H.&P. d.o.o., dana 13. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti mldb. tužiteljici iznos od 10.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 19. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

dok se za više zatraženih 40.000,00 s kamatom od 19.ožujka 2020. pa do isplate tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi: „Dužan je tuženik u roku od 15 dana počev od pravomoćnosti ove presude objaviti istu u dnevnom listu S. D., o svom trošku i bez

ikakvog komentara.“

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.255,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj ovom sudu 19.ožujka 2020. se navodi kako je tužiteljica zatražila objavu ispravka objavljene informacije – teksta kojim joj je nanesena šteta.

Naime, u dnevnom listu S. D. dana 22. veljače 2020. na

stranici 5. u rubrici N. objavljen je tekst naslova:“ …", nadnaslova "…“.

Osim toga, oprema teksta je takva da se „udarnim naslovom“ uz fotografije, želi prikazati posve negativno stanje, nepotizam, klijentelizam, a sudionici istog su i djeca, a osobito mldb. tužiteljica.

U ovom članku za mldb. tužiteljicu se navodi da je na školskom natjecanju koji se zove „…“ na koje se poziva sve osnovne škole koje to žele,

2018. godine nagradu za likovni rad dobila učenica OŠ D., koja je

eto sasvim slučajno ravnateljičina unuka, odnosno kći njezine kćeri T....iste

te godine nagradu za najbolju recitaciju dobio je učenik O.Š. „K. T.“

iz K., koji je gle, sin druge ravnateljičine kćeri. Nadalje, u daljnjem tekstu se navodi i slijedeće: "…“.

Dakle, ovaj članak evidentno navodi da je dijete nagrađeno samo zahvaljujući svojoj baki koja je ravnateljica. Nadalje, u članku se navodi da su „…“.

Po mišljenju mldb. tužiteljice, kao i njenih roditelja ovo predstavlja knjiški primjer problematičnog – manipulativnog pisanja, kojim se insinuira, namještanje natječaja u korist djeteta, a što očito ima za posljedicu, a moguće i namjeru, stvaranja krive slike upravo o djetetu. Ovo predstavlja ugrozu prava djeteta. Nedvojbeno je to neprimjereno i knjiški primjer kršenja dječjih prava.

Osim toga, ovakvo pisanje članka, u kojem je na neki način „centralna osoba dijete“ očito se stvara negativna slika o djetetu, stavlja ga se u negativni kontekst. Sve je to posljedica posve paušalnog „utvrđivanja istine“. Naime, ovo je plod neprovjerene i nepotvrđene informacije te predstavlja posve neprofesionalan pristup u pisanju članka.

Naime, krajnje je netočno na ovaj način ocjenjivati ishod natječaja. Ovo stoga što je natječaj proveden od početka pa do kraja na krajnje korektan i transparentan način. Izabrano je povjerenstvo od stručnih, moralnih i objektivnih osoba. Pristupilo se ocjenjivanju kandidata. Nitko nije imao prigovora na izbor, pa je to, tim više, ovaj tekst upravo zabrinjavajući.

Isto tako povrijeđeno je sveto pravilo novinarstva, koje traži da se omogući izjašnjenje i drugoj strani. To za ovog autora ne postoji. Nije se razmatrao natječaj, nije se ulazilo u ocjenu objektivnosti izbora, već se jednostavno rezultat izbora isključivo povezao sa jednom osobom – ravnateljicom.

Tužiteljica je dijete od 11 godina. U ovom tekstu praktički je otkriven identitet djeteta. Navedeno je ime i prezime bake djeteta, ime i prezime majke djeteta, škola koju dijete pohađa kao i natječaj. Dijete živi u manjoj sredini – D. i praktički sva djeca u osnovnoj školi bila su upoznata sa ovim tekstom. Pojedinim učenicima tužiteljica je morala objašnjavati o čemu se radi, bilo je raznih upita na koje je morala odgovarati. Bilo je i dječjih zaskočica te drugih neugodnosti. Kako se navodi iz ovog članka, iz ove informacije, ne temelje niti na jednoj činjenici, očito se radi o zlouporabi medija na štetu djeteta. Stoga, dosuđivanje pravične novčane naknade u konkretnom slučaju ukazuje se opravdanom.

Kako je očito ovakvim informacijama o djetetu povrijeđen njen ugled, čast, dostojanstvo, dakle, povrijeđeno je pravo osobnosti, to po osnovi čl. 21. čl. 22. Zakona o medijima te čl. 1099. i 1100. ZOO-a, tuženik kao nakladnik u obvezi je tužiteljici platiti štetu koju ista trpi, a uzimajući u obzir zaštitni objekt, činjenicu da se radi o djetetu, posljedice, ukazuje se primjerenim priznati satisfakciju u iznosu od 50.000,00 kn, a ukazuje se opravdanim i nužnim prihvatiti i zahtjev za objavljivanjem presude u dnevnom listu „S. D.“ na str. 5., u rubrici „N.“, slijedom

čega je zatraženo obvezati tuženika na isplatu spomenutog iznosa, objavu presude i naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno se ističe kako tužba nije dopuštena jer nije ispunjena procesna pretpostavka propisana u čl. 22. st. 2. Zakona o medijima.

Naime, pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Dopis tužiteljice od 19. ožujka 2020. formalno, a ni sadržajno ne predstavlja zahtjev za ispravak sporne informacije, a kako je to glavni urednik tuženika i upozorio tužiteljicu koja ga nakon toga nije ispravila.

Stoga, predlaže se sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu i obvezati tužiteljicu na naknadu troškova postupka, a opreza radi ističe da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu tužiteljica mora dokazati u skladu s čl. 21. st. 6. ZM-a.

Međutim, ako bi u daljnjem tijeku postupka tužiteljica dokazala postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, tuženik ističe da je u konkretnom slučaju ispunjena pretpostavka za isključenje odgovornosti nakladnika u smislu čl. 21. st. 4. t. 3. i t. 6. ZM-a.

Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer identitet tužiteljice u spornom članku nije otkriven, a tuženik nije postupio protivno čl.16. st.1. ZM-a. Pritom ukazuje sudu na činjenicu da su osobni podaci tužiteljice otkriveni od strane drugih mrežnih portala i da su njezini roditelji, ako su već smatrali da se time ugrožava dobrobit djeteta, bili u obvezi reagirati na te informacije i zabranili njihovo objavljivanje.

Slijedom svega navedenog tuženik je predložio odbaciti tužbu kao nedopuštenu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove postupka.

3.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom članka objavljenog u dnevnom listu S. D. dana 22. veljače 2020. naslovljenog "…", pregledom zahtjeva za ispravak

"….", saslušanjem svjedoka S. U., J. Š.,

saslušanjem zakonskih zastupnika – roditelja tužiteljice – majke joj T.

R. i oca G. R., pregledom spisa ovog suda Pn-239/2020 (novog poslovnog broja Pn-263/2021), pregledom podataka o nakladi dnevnog lista S. D. na dan 22. veljače 2020., time da je sud odustao od izvođenja dokaza vještačenjem po psihijatru i dječjem psihologu, traženjem informacija o prijavama koje su podnesene protiv zaposlenika OŠ B. i ravnateljice J.

Š. unatrag 3-4 godine, te traženje podataka od OŠ B. kada i gdje je objavljen natječaj za radno mjesto na kojem se zaposlila majka mldb. tužiteljice T.

R. jer kraj postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenje tih dokaza sud nije smatrao potrebnim.

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev malodobne tužiteljice radi isplate pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, koju potražuje od tuženika kao nakladnika dnevnog lista S. D., tvrdeći kako joj je nastala zbog problematičnog-manipulativnog pisanja sadržanog u informaciji objavljenoj pod naslovom “…“ te nadnaslovom “…“ od 22. veljače 2020., na str, br.5. u rubrici Novosti, kojim se insinuira namještanje natječaja u korist maloljetne tužiteljice koja je osvojila nagradu za likovni rad i želi prikazati posve negativno stanje, nepotizam i klijentelizam, čiji sudionici su djeca, što smatra i primjerom kršenja dječjih prava.

6.Prvenstveno, glede prigovora nedostatka procesnih pretpostavki za tužbu, navesti je kako slijedi.

Prema odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (NN 59/04.,84/11.i 81/13., dalje ZM) pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete,

sukladno općim propisima obveznog prava, ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

Prema odredbi čl. 40. ZM-a svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije; (2) Objava ispravka može se zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije. (3) Zahtjev za ispravak podnosi se glavnom uredniku u pisanoj formi. Zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja, te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi.(4) Pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.

Spisu prileži (list 8 spisa) Zahtjev mldb. tužiteljice zastupane po ocu i zz-u G. R., a ovaj po odvjetnicima iz odvjetničkog društva L.-V. i

P "…" adresiran na "p.n. HM d.o.o. Z . " kojim se u bitnom traži objava ispravka spornog teksta uz opširno

navođenje napisa koji su za podnositeljicu predstavljali škodljive informacije kojima joj je nanesena nematerijalna šteta, čemu nesporno nije udovoljeno, i to prema navodima iz odgovora na tužbu koji nisu potkrijepljeni dokazima, iz razloga što predmetni zahtjev "ni sadržajno ni formalno ne predstavlja zahtjev za ispravak sporne informacije a kako je to glavni urednik tuženika i upozorio tužiteljicu koja ga nakon toga nije ispravila.

Prema stajalištu sudske prakse, koje prihvaća i ovaj sud, zahtjev za ispravak upućen nakladniku iz čl. 22. stav 2. ZM treba tumačiti u kontekstu čl. 40.-45. ZM kojim se cjelovito regulira materija ispravka informacija kod glavnog urednika, pri čemu je važno naglasiti kako nakladnika i glavnog urednika ne treba promatrati kao odvojene osobe jer je glavni urednik zaposlenik nakladnika, radi čega obraćanje mal. tužiteljice nakladniku H. M. d.o.o. treba i promatrati kao pravilno upućeno adresatu i u skladu sa spomenutom pravnom normom (tako VSRH Rev- 549/10 od 4. svibnja 2010.).

Nadalje, analizirajući sam zahtjev za ispravak, i po ocjeni ovog suda, isti sadržajno predstavlja zahtjev za objavu ispravka pošto u potpunosti udovoljava pretpostavkama iz čl. 40. st. 3. i 4. i čl. 42. stav.1. ZM obzirom da je obrazložen i potpisan od strane ovlaštene osobe, sadržava sve potrebite podatke o povrijeđenoj osobi i adresi, jasno određuje informaciju na koju se odnosi te sadrži činjenice i okolnosti kojima se pobija ili bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.

Radi navedenog sud zaključuje kako su ispunjene procesne pretpostavke za tužbu o kojoj je valjalo meritorno odlučiti, imajući u vidu odredbu iz čl. 21. st.1. ZM-a kojom je propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi, osim u slučajevima predviđenim zakonom (st.1.) time što je postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dužan dokazati tužitelj (st. 6.)

7.Provedenim dokazima je utvrđeno, što inače među strankama nije ni sporno:

- kako je u dnevnom listu S. D. čiji je nakladnik tuženik, dana

22. veljače 2020. objavljen članak nad naslov "…", naslova "…"

na stranici 5 rubrike N. koji je "najavljen" na naslovnici te dnevne novine nadnaslovom "…", naslovom

"…", autorice S. U. u kojem se

između ostalog navodi kako je J. Š. ravnateljica OŠ B. iz K..

N. više od 28 godina te se "pobrinula" da se u njezinoj ustanovi više članova, ne samo njezine obitelji, osjeća baš kao doma. Tako je recimo, na školskom literarnom, recitatorskom i likovnom natječaju koji se zove "…" na koje se poziva sve osnovne škole koje to žele 2018.

godine nagradu za likovni rad dobila učenica OŠ D. koja je, sasvim slučajno ravnateljičina unuka, odnosno kći njezine kćeri T.. Iste te godine nagradu za najbolju recitaciju dobio je učenik OŠ K. T. iz

K. koji je, gle, sin druge ravnateljičine kćeri. Naravno, u ocjenjivačkoj komisiji bile su učiteljice i kolegice J. Š. i reći će ponosno baka

sve je po zakonu i propisu",

- kako je J. Š., baka maloljetne tužiteljice u vrijeme objave

spornog članka bila ravnateljica OŠ B. već 28 godina, u kojoj je kao nastavnica engleskog i hrvatskog jezika zaposlena njezina kćer T.

R., majka ovdje mldb. tužiteljice,

- kako je maloljetna tužiteljica 2018. nakon što se prijavila na školski literarni, recitatorski i likovni natječaj kojeg organizira OŠ B. (…) i na kojem po prijavi nastavnika mogu po želji sudjelovati učenici

svih škola, dobila nagradu za literarni rad,

- da odluku o nagradi donosi V. koje ima članove za literarni, recitatorski i likovni rad, koji nisu zaposlenici škole,

- da je iste godine nagradu za najbolju recitaciju dobio učenik osnovne škole „K. T.“ iz K., sin druge kćeri ravnateljice J. Š.,

- kako je tužiteljica rođena 14. studenog 2008., učenica O. D. gdje

i živi sa roditeljima, pa je u vrijeme osvajanja nagrade za likovni rad imala 10 godina, a u vrijeme objave spornog članka preko 11 godina,

- kako autorica članka prije objave nije obavila razgovor s roditeljima mal tužiteljice.

7.1.Proizlazilo bi i da je u predmetu ovog suda Pn-263/21 po tužbi J. Š. protiv H. M. d.o.o. radi naknade štete, bila odbačena tužba Rješenjem od 10. prosinca 2020., koje je po žalbi ukinuto Rješenjem Županijskog suda u Osijeku Gž-1212/21 od 18. svibnja 2021. i postupak po tužbi nastavljen, što nije od značaja za ovu parnicu.

8.Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZM-a nematerijalna šteta se u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

9.Kako je naprijed navedeno, prema postavljenom zahtjevu radi se o potraživanju pravične naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (prava na ugled, čast i dostojanstvo) iz čl.19. Zakona o obveznim odnosima („NN“ 35/05.,41/08.,125/11.,78/15. i 29/18., dalje ZOO) kojim je u odredbi iz čl. 1100. st.1. i 2. propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da okolnosti slučaja to opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, time što će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanom fizičkom boli, duševni boli i straha, cilju kojemu služi naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZM-a inkorporiranoj u G. "Medijska načela i obveze" ZM-a mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Zabranjuje se objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta.

10.Sukladno naprijed izloženom utvrditi je u bitnome kako je mal. tužiteljica, inače učenica osnovne škole D., kao sudionica na natječaju“….“ u K. N. na koji su se mogli prijaviti

učenici svih škola, u kojoj je njezina baka J. Š. dugogodišnja ravnateljica a majka T. nastavnica hrvatskog jezika i književnosti, 2018. godine osvojila nagradu za likovni rad koju dodjeljuje tročlano vijeće od kojih ni jedan nije zaposlenik te škole, što je, pored ostalog, u članku autorice S. U. i navedeno.

11.Istina, nije navedeno osobno ime maloljetne tužiteljice već škola koju pohađa (OŠ D.), ali pošto su navedena potpuna imena njezine

majke i bake te njihov radni status i škola gdje se održavalo natjecanje, osnovano je zaključivati o tome kako je bilo objavljeno dovoljno podataka za nedvojbenu identifikaciju maloljetne tužiteljice kao sudionice natječaja, radi čega se prigovor tuženika da su roditelji tužiteljice s tim u svezi trebali reagirati prema drugim portalima koji su objavili osobne podatke ranije (članak od 19. travnja. 2018. u digitalnom školski list K.; članak od 16. travnja 2018. na P. G. K. i članak od 19. travnja 2018. na P. G. K.), a s tim u svezi i prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje neosnovanim.

12.U ovom postupku u kojem maloljetna tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo kao dijela prava privatnosti, a koja je nastala objavom informacije u medijima nužno je ocijeniti je li u sukobu između navedenog prava i prava nakladnika na slobodu izražavanja pretežnije jedno ili drugo pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava imajući na umu jedno od temeljnih pravnih načela da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti drugo pravo i sloboda, već se svako pravo i sloboda u određenoj mjeri ograničava kako bi opstalo ono drugo pravo ili sloboda.

Dostignuti standardi zaštite, kako prava na zaštitu privatnosti, tako i zaštite prava na slobodu izražavanja, u balansiranju između dvaju sukobljenih prava istog ranga nameću sudovima određene kriterije koji omogućavaju objektivizaciju ocjene o tome koje je od sukobljenih prava pretežnije u okolnostima konkretnog slučaja, a koji su nastali u sudskoj praksi ES za ljudska prava (tako primjerice, A.

S. S. i R. T. G. protiv N., zahtjev broj 54105/12; M.

d.d. L. protiv S., zahtjev broj 20981/10 od 17. travnja 2014.), a prihvaćeni su u praksi Ustavnog suda RH (primjerice, U-III-2588/2016 od 8. studenoga 2016., U-III-1898/2018 od 14. studenoga 2019.), kao i praksi domaćih sudova (primjerice Županijski sud u Velikoj Gorici Gž-824/18 od 7. studenoga 2019., Županijski sud u Splitu S. G.-906/17 od 2. prosinca 2019.).

Tako je prilikom vaganja suprotstavljenih prava načelno nužno voditi računa o slijedećim kriterijima: doprinosu izražavanja raspravi od javnog interesa, ulozi i funkciji osobe i prirodi aktivnosti koje su predmet objave u medijima, prethodnom ponašanju osoba u pitanju, sadržaju, obliku i posljedicama objavljivanja, okolnostima i kontekstu u kojima su objavljene informacije, metodi kojom su podaci o osobi pribavljeni i njihovoj točnosti, kao i o povredi i težini sankcije. Navedeni kriteriji ujedno predstavljaju smjernice za utvrđivanje postojanja općih pretpostavki odštetne odgovornosti u specifičnim okolnostima profesionalne odgovornosti nakladnika. Prema prilozima u spisu (list 5,6, 32 i 33) sporna informacija objavljena je i u opremi teksta koji se veličinom fonta slova i bojom slova ističe u odnosu na tekst pa je tako uočljiviji čitateljima, pri čemu je izuzetno uočljiv i time nezaobilazan na naslovnici najavljeni naslov i nadnaslov “…“ i

„…“ te na strani 5. u rubrici „N.“ naslov “…“.

Nadalje, time što se u članku za maloljetnu tužiteljicu navodi “Tako je recimo, na školskom literarnom, recitatorskom i likovnom natječaju koji se zove “…“ na koje se poziva sve osnovne škole koje to žele, 2018. godine nagradu

za likovni rad dobila učenica OŠ D. koja je eto slučajno ravnateljičina unuka odnosno kći njezine kćeri T.….iste te godine nagradu za najbolju recitaciju dobio je učenik O.Š. K. T. iz K., koji je,

gle, sin druge ravnateljičine kćeri…“…. te u dijelu teksta “…Naravno u ocjenjivačkoj komisiji bile su učiteljice i kolegice J. Š. i reći će ponosna baka, sve je po zakonu i propisu“ te tekstom “…zaposlenici…u pola glasa pričali kako su s ganućem gledali baku kako unucima daje nagradu…“, čime se i po ocjeni ovog suda formira kod prosječnog čitatelja dojam o malverzacijama i o namještanju natječaja odnosno njegova ishoda, pogotovo promatrano to u svezi preostalog opširnog sadržaja članka, koji, istina nije vezan za maloljetnu tužiteljicu već njezinu baku, ali se odnosi na atraktivnu temu načina zapošljavanja uz impliciranje nezakonitosti, što inače nije predmet ovog spora, a za koji natječaj u spisu nema dokaza da je bio pobijan bilo kakvim prigovorom ili pritužbom niti na tu okolnost tužena nudi dokaze.

Kada se ima u vidu da je maloljetna tužiteljica u vrijeme objave članka imala nešto više od 11 godina, i kao učenica OŠ u D. nedvojbeno bila

identificirana u maloj sredini kao osoba o kojoj se piše u rado čitanom, poznatom dalmatinskom dnevnom listu na izloženi način i time neutemeljeno problematizira odnosno čini upitnim njezin uspjeh na natječaju ostvaren dvije godine ranije, o čemu su u svojim iskazima govorili njezini roditelji T. i G. R., to je i po stavu ovog suda objektivno moglo dovesti do po njima prikazane uznemirenosti i neugode te gubitka samopouzdanja kod maloljetne tužiteljice izazvanih upitima, doskočicama i insinuacijama drugih učenika pa i odraslih, kako je to posebno kazivao njezin otac G. R., zaposlenik u C. u K. koji je, što je

prihvatljivo posebno zbog mjesta rada koje gravitira prozvanoj školi i srodničkih odnosa, i sam s tim u svezi morao u radnoj sredini objašnjavati o regularnosti nagrade, kao i, zajedno sa suprugom o potrebi pružanja roditeljske pomoći maloljetnoj tužiteljici u smislu razgovora radi vraćanja samopouzdanja i uvjeravanja kako sve ono što se iznosi i piše nije istinito, da je zaslugom nagrađena te uputa kako mora nastaviti razvijati svoje talente.

Dosljedno, sud zaključuje da je sporni članak podoban povrijediti čast, ugled i dostojanstvo maloljetne tužiteljice impliciranjem kako je neosnovano i samo zaslugom svoje bake nagrađena, iako dodjela nagrade prema iskazu autorice S. U., tužiteljičine bake J. Š. ili drugim rezultatima postupka uopće nije učinjena upitnom.

13.Stoga, imajući u vidu sadržaj i opremu članka, sveukupan sadržaj članka u kojem se našla uz pisanje o nepotizmu i klijentelizmu uz ime i rad njezine bake u školi u kojoj je osvojila nagradu, tužiteljičinu dob, ponašanje okoline nakon objave a s tim u svezi težinu neugodnosti kod nje izazvanu, prilike u kojima živi u malom mjestu, okolnost da autor ništa prije objave nije provjeravao, iako je posebnu pažnju bio dužan posvetiti pisanju kada su u pitanju mal. djeca (čl. 16. ZM), a cijeneći i kazivanje roditelja iz kojeg ne proizlazi kod tužiteljice nastanak jačih duševnih boli, a s tim u svezi eventualne potrebe posebne stručne pomoći i da je unatoč neugodnostima maloljetna tužiteljica nastavila sudjelovanjem na natječaju nakon toga organiziranom, te vodeći računa da je svrha popravljanja štete nastojanje da se dosuđenim novčanim iznosom postigne što je više moguće pravična i približna djelomična satisfakcija u vidu djelomičnog uklanjanja nastalih štetnih posljedica u unutarnjoj sferi oštećenikove osobnosti, po stavu suda, pravičnu naknada primjerena okolnostima slučaja sukladno čl. 1099. i 1100 st.1. i 2. ZOO utvrditi je u visini od 10.000,00 kn, koja zadovoljava satisfakcijsku i kompenzacijsku funkciju pravične naknade usmjerene na oštećenika u njegovu potrebu da se vrati u stanje prije počinjenja štete, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti s kamatom od tužbe, a u preostalom dijelu za iznos od 40.000,00 kn zahtjev kao neosnovan odbiti.

Pri tome je posebno reći kako iskazom svjedokinje S. U., koja je glede informacije vezane za natječaj i nagradu mal. tužiteljice smatrala kako objavom članka nije osporila pravo na nagradu već samo postavila moralnu dilemu jesu li roditelji trebali prijaviti mal. tužiteljicu na natječaj u školi u kojoj je baka ravnateljica, kao ni ostalim ponuđenim dokazima, tuženik po stavu suda nije dokazao postojanje razloga za isključenje odgovornosti nakladnika.

Naime, prema čl. 21. st. 4. t. 3. i 6. ZM nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je počinjena šteta utemeljena na točnim činjenicama ili činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije odnosno ako je proizišla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom i interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. S tim u svezi, a cijeneći koncepciju parničnog postupka, ne smije se izgubiti iz vida daljnja odredba st. 6. navedenog članka iz koje proizlazi da postojanje pretpostavke odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu dokazuje tuženik, koji to, kako proizlazi iz ranije navedenih obrazlaganja nije dokazao.

Glede preostalog sadržaja informacije o kojoj se, pored autorice, izjašnjavala i svjedokinja J. Š. u bitnome potvrđujući zaposlenje osoba navedenih u informaciji ali tvrdeći kako se radilo o zakonitom postupanju, pošto se na maloljetnu tužiteljicu ne odnosi, to nije predmet spora pa se o istom neće detaljnije obrazlagati.

14.U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži objava presude, cijeneći okolnosti slučaja, pa tako da se radi o tužiteljici koja je u vrijeme objave spornog članka kao i sada maloljetna osoba čija prava i interesi nisu zaštićeni javnom objavom informacija, te kod činjenice da je tužiteljici zadovoljština dosuđena naknadom neimovinske štete u novcu, to objava predmetne presude u istom mediju, a kod činjenice da je od objave spornog novinskog uratka kojim je počinjena šteta prošlo više od 2 godine, što je u javnosti sigurno uzrokovalo zaborav objavljenih informacija, nema svrhu popravljanja štete tužiteljice.

Stoga je po nalaženju ovog suda taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti, a to i iz razloga što tužiteljica popravljanje štete nije zahtijevala samo na taj način, javnom objavom presude, već i isplatom naknade u novcu, dijelom kojeg je zahtjeva i uspjela u ovom sporu i ostvarila pravo na satisfakciju za počinjenu povredu.

15.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., 155., 156. ZPP-a. Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, priloženi popis troška, odredbe Tbr. 7., 8., 9., 42., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT) uz primjenu Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN broj 53/19. – dalje u tekstu Uredba) za sljedeće

radnje: za sastav tužbe, pristup na ročište od 6. srpnja 2021., 1. prosinca 2021. i 23. ožujka 2022. po 100 bodova, što je ukupno 400 bodova te pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn predstavlja iznos od 4.000,00 kn kojemu je s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 1.000,00 kn te s naslova pristojbe tužbe 425,00 kn i presude 850,00 kn, što je ukupno 6.275,00 kn.

Imajući u vidu osnov i visinu zahtjeva reći je kako je tužiteljica u postupku uspjela za 60%, pa je od tog postotka valjalo oduzeti postotak tuženika (60-40) te tužiteljici dosuditi 20% troška što nominalno iznosi 1.255,00 kn. Kamata na trošak sukladno čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12.,

25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ) teče od presuđenja.

U Splitu, 13. svibnja 2022.

S U T K I NJ A:

Mirjana Rubić v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis.