Poslovni broj: 30 Psp-125/20-69

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. D. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku iz Z., protiv prvotuženice D. K. iz Z., OIB: … i drugotuženice A. K. iz L., OIB: …, obje zastupane po punomoćniku M. F., odvjetniku iz Z., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na temelju odredbi članka 335. stavaka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001.,17/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje ZPP), 13. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je prvotuženica D. K. iz Z., OIB: …, smetala tužitelja K. D. iz ., OIB: …, u njegovom posljednjem mirnom suposjedu stana na četvrtom katu desno u stambenoj zgradi u Z., koji je stan površine 51,16 čm te je upisan u zemljišnoknjižni uložak broj … k.o. G. Z. kao 19. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-18), na način da je promijenila bravu i cilindar na ulaznim vratima stana za što je tužitelj saznao 20. srpnja 2015. te joj se nalaže u roku od osam dana uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da vrati staru bravu i cilindar na ulaznim vratima tog stana ili tužitelju preda ključ nove brave i zabranjuje joj se takvo ili slično smetanje supsojeda tužitelja ubuduće.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao zaštitu suposjeda protiv drugotuženice A. K. iz L., OIB: …, kao i u dijelu kojim je zahtijevao zaštitu suposjeda u odnosu na prvotuženicu za smetanje koje tvrdi da je učinjeno 18. srpnja 2015. na način da bi mu provotuženica prijeteći zabranila pristup stanu na četvrtom katu stambene zgrade u Z..

III. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 kn u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se prvotuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.872,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom zahtijeva posjedovnu zaštitu na temelju članka 22. u vezi sa člankom 24. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) te traži da sud rješenjem utvrdi da su ga tuženice smetale u posljednjem mirnom suposjedu stana na četvrtom katu zgrade u Z., na način da mu je prvotuženica 18. srpnja 2015. prijeteći zabranila pristup u stan i na način da su obje tuženice zamijenile bravu i cilindar na ulaznim vratima od stana za što je tužitelj saznao 20. srpnja 2015. Traži i da se naloži tuženicama uspostava ranijeg posjedovnog stanja u predmetnom stanu na način da vrate staru bravu ili cilindar ili predaju tužitelju ključ nove brave (cilindra) ulaznih vrata u stan te da im se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće pod prijetnjom novčane kazne. Naposljetku, traži da im se solidarno naloži naknada troškova parničnog postupka tužitelju.

2. Tužitelj svoj zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite u bitnome temelji na činjenici da je bio u posljednjem mirnom suposjedu stana na četvrtom katu zgrade u Z. na način da je raspolagao ključem kojim je mogao u svako doba ulaziti u stan kojeg je suvlasnik zajedno s prvotuženicom.

3. Dana 18. srpnja 2015. prvotužena mu je najprije verbalno prijetila da će ga u slučaju ulaska u stan prijaviti policiji za nepoštivanje obveza iz uvjetne osude koja mu je izrečena uz osudu na kaznu zatvora zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, počinjenog na štetu prvotuženice. Dana 20. srpnja 2015. tužitelj je, pokušavajući ući u stan ključem kojim je to dotad činio, utvrdio kako to više nije moguće jer ključ kojim on raspolaže ne otključava bravu predmetnog stana. Tvrdi da su je zamijenile tuženice. Prvotuženica ozbiljnom prijetnjom, a tuženice zajedno promjenom brave na ulaznim vratila, tvrdi da su smetale tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu predmetnog stana pa predlaže da sud rješenjem pruži tužitelju zatraženu posjedovnu zaštitu, sve uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Radi utvrđenja istinitosti svojih navoda tužitelj je razgledati izvadak iz knjige položenih ugovora (list 5), zapisnik o pruženim policijskim intervencijama dana 19. srpnja, 20. srpnja, 21. srpnja, 3. kolovoza, 5. kolovoza i 9. kolovoza 2019. (list 25-31), zapisnik o pruženoj policijskoj intervenciji od 23. siječnja 2015. (list 35 i 36) i raspravno rješenje ovog suda u predmetu P2-792/13 (list 37 i 38), saslušati stranke i svjedoke I. C., T. C., Lj. N. C., policijske službenike A. T., M. P., M1 P , V. M., J. L., M. N. i M. K. te provesti očevid na mjestu utuženog smetanja.

5. Tuženice su u odgovoru na tužbu (list 11 do 13) priznale činjenicu da je prvotuženica u posjedu predmetnog stana, ali su osporile tužiteljev zahtjev u cijelosti tvrdeći da nije točno da je prvotuženica prijetila tužitelju niti da su mijenjale bravu na ulaznim vratima predmetnog stana. Osporavaju da bi tužitelj živio u predmetnom stanu do trenutka u tužbi opisanog smetanja suposjeda i tvrde da bi usvajanjem zatražene posjedovne zaštite tužitelj „ulaskom u predmetni stan prekršio obvezu zabrane uznemiravanja i uhođenja prvotuženice“ pa mu poriču pravni interes za podnošenje ove tužbe. Zbog toga predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženicama.

6. Radi utvrđenja istinitosti svojih prigovora tuženice su predložile razgledati presudu P. s. u Z. broj PpJ-D-… od 23. svibnja 2013. (list 16), presudu O. k. s. u Z. broj KO-… od 26. svibnja 2015. (list 17-22), zapisnik o pruženoj policijskoj intervenciji 3. kolovoza 2015. (list 25) te saslušati stranke.

7. Imajući na umu navode tužbe i odgovora na tužbu, sud je utvrdio kako su među strankama sporne sve okolnosti o kojima ovisi osnovanost zahtjeva za zatraženu sudsku zaštitu suposjeda - pravni interes tužitelja, činjenica posljednjeg mirnog posjeda, pasivna legitimacija drugotuženice i čin smetanja posjeda.

8. Radi utvrđenja spornih okolnosti izvedeni su svi po strankama predloženi dokazi, a na temelju rezultata tako provedenog postupka sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Posljednji mirni posjed tužitelja na predmetnom stanu utvrđen je saslušanjem tužitelja i prvotuženice koji su oboje suglasno iskazivali o tome da je tužitelj, kao jedan od suvlasnika stana, raspolagao ključem kojim se u taj stan moglo ući. Dapače, prvotuženica je u svom iskazu potvrdila da su upravo njemu, kad se ona, po prestanku bračne zajednice 2013. s djecom iseljavala iz predmetnog stana, predani svi rezervni ključevi za bravu koja otključava protuprovalna ulazna vrata u stan kupljena 2009. Imajući na umu navedeno, zaključak je ovog suda da je tuženik do ljeta 2013. bio u mirnom suposjedu predmetnog stana koji je vršio na način da je u njega mogao svojih ključem ući bez ičije prethodne dozvole ili ovlaštenja. Je li pritom posjed vršio i na način da je u stanu živio nije odlučno za utvrđenje da je, neovisno o tome gdje je živio, vršio u miru svoju faktičnu vlast na predmetnom stanu.

10. Članak 20. ZV-a zabranjuje samovlast - bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Zbog toga neosnovano tuženice poriču tužitelju pravni interes za posjedovnu zaštitu koja mu se jamči člankom 24. ZV-a.

11. Saslušanjem tužitelja i njegove prijateljice I. C. je utvrđeno da tužitelj dana 20. srpnja 2015., nakon što je prvotuženica ponovno uselila u predmetni stan sa zajedničkom djecom stranaka, u isti stan više nije mogao ući jer ključ kojim je dotad nesmetano otvarao stan više nije otvarao ulazna vrata na stanu. Ovu činjenicu opetovano je ponavljao policijskim službenicima koji su u više navrata (šest puta u deset dana) intervenirali zbog činjenice da tužitelj u predmetni stan više ne može ući. To jasno proizlazi iz zapisnika o policijskim intervencijama koji su u spisu, neovisno o tome što se policijski službenici u svojim svjedočkim iskazima ili uopće nisu sjećali intervencije (M. K., M. N. i V. M.) ili se nisu sjećali detalja (M. P. i J. L.). Dapače, policijski službenici A. T. i M. P. u svojim su iskazima potvrdili da se tužitelj na intervencijama žalio da nema ključeve od stana. Činjenica da tužitelj ne može svojim ključem više ući u predmetni stan utvrđena je i očevidom ispred ulaza u predmetni stan (list 150-151). Naposljetku, iako je prvotužena tvrdila da nije mijenjala bravu izjavila je u svom iskazu pred sudom da je voljna dati tužitelju primjerak ključa, ali da je on to nikad nije tražio. Pored višestrukih policijskih intervencija do kojih je došlo upravo na inicijativu tužitelja iz razloga što više ne može ući u stan kao ranije, ova se izjava prvotuženica ukazuje ciničnom. To tim više što mu ključ nije predala niti u trenutku kad joj je 8. rujna 2015. dostavljena ova tužba koja sadrži jasan zahtjev tužitelja da mu preda ključ od stana ili vrati bravu koju otvara ključ kojim on raspolaže. U takvim okolnostima, uvjerenje je ovog suda da je prvotuženica zaista promijenila bravu na ulaznim vratima stana, u skladu sa svojim namjerama koje je iskazivala pred svjedocima – T. C. i Lj. N. C. - dotad zajedničkim prijateljima i susjedima tužitelja i prvotuženice.

12. Time je tužitelj nesumnjivo isključen u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti u spornom stanu jer u njega više ne može ući pa mu u odnosu na ovu tuženicu pripada zatražena posjedovna zaštita u smislu odredbe članka 24. stavka 1. ZV-a.

13. Prvotuženica nepravilno tvrdi da bi pružanje suposjedovne zašite tužitelju značilo kršenje posebne obveze koja je tužitelju bila naložena uz uvjetnu osudu presudom kaznenog suda. To zato što posebna obveza zabrana uznemiravanja i uhođenja prvotuženice nije izjednačena sa zabranom da joj se približava ili, bez uznemiravanja i uhođenja svoje bivše supruge, drži u suposjedu stan kojeg je suvlasnik, pogotovo kad se prvotuženica u stanu ne nalazi.

14. Iz iskaza stranaka, svih saslušanih svjedoka kao niti iz isprava koje su u spisu ne može se zaključiti da je drugotužena, majka prvotuženice i baka tužiteljeve djece koja je na poziv svoje prvotužene kćeri pomagala u kućanstvu u ljeto 2015. naložila promjenu brave u stanu svoje kćeri ili da bi takva promjena brave bila učinjena u njenu korist, a da se ona od toga ne bi ogradila. Zbog toga je tužbeni zahtjev u odnosu na ovu tuženicu odbijen u cijelosti.

15. Imajući na umu da se susret u kasnovečernjim satima 18. srpnja 2015.između prvotuženice i tužitelja kojem je tom prilikom prisustvovala svjedokinja I. C. odvio ispred zgrade te da iz policijskog zapisnika proizlazi da je tom prilikom prvotuženica branila ulaz svjedokinji, a ne tužitelju te da je policiju na kraju pozvao sam tužitelj u 1,45 sati ujutro 19. srpnja 2015., ne može se uzeti da je prvotuženica, prijeteći tužitelju policijom, kod njega izazvala strah koji ga je odvratio od posjedovanja stana, odnosno da ga je prijetnjama policijom odvratila od dotadašnjeg načina posjedovanja njegova stana. Da tužitelj nije bio u strahu od policije svjedoči činjenica da je već te prilike, kao i još šest puta u deset dana, sam, posebnoj obvezi i uvjetnoj osudi unatoč, pozivao policiju da intervenira zbog sukoba oko posjeda stana s prvotuženicom - žrtvom kaznenog djela kojeg je on ranije počinio. Zbog toga nije utvrđen čin smetanja posjeda tužitelja 18. srpnja 2015. na način da bi mu prvotuženica prijeteći zabranila pristup u stan pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

16. Odluka o naknadi troškova postupka drugotuženici temelji se na činjenici da je drugotužena u cijelosti uspjela u sporu (članak 154. stavak 1. ZPP-a). Uz primjenu članka 155. ZPP-a, imajući na umu Tbr. 7. stavak 2. i Tbr. 36. stavak 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., dalje OT), drugotuženici je dosuđena naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 kn što uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 1.375,00 kn.

17. Odluka o naknadi troškova postupka tužitelju temelji se na članku 154. stavku 5. ZPP-a, imajući na umu da tužitelj nije uspio s utvrđenjem da ga je tužiteljica prijeteći smetala u posjedu stana 18. srpnja 2020. pa joj sud nije zabranio takvo smetanje ubuduće. Međutim, tužitelj je uspio sa zahtjevom za utvrđenje da ga je smetala u suposjedu na način da ga je iz istog posjeda u cijelosti isključila promjenom brave te joj je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da tužitelju preda ključ od novopostavljene brave (ili vrati onu bravu za koji on ključ ima) te joj je naložena zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće. Imajući na umu da je s dijelom zahtjeva koji je usvojen tužitelju pružena zaštita suposjeda u opsegu kako je i tražio, to je u okolnostima ovog pojedinačnog predmeta odbijeni dio zahtjeva ocijenjen razmjerno neznatnim i u vezi s njime nisu nastali posebni troškovi.

18. Tužitelju je uz primjenu članka 155. i Tbr. 7. stavak 2. OT-a dosuđena naknada za zastupanje u iznosu od 2.000,00 kn koja uvećana za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 2.500,00 kn. Tužitelju je uz primjenu članka 151. ZPP-a dosuđena i naknada predujmljenih troškova očevida u iznosu od 372,80 kn pa je ukupno dosuđena tužitelju naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 2.872,80 kn zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja rješenja do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021.)

19. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. svibnja 2022.

Sutkinja: Ivana Čačić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu.

Dna:

1. A. K., odvjetnik iz Z.

2. M. F., odvjetnik iz Z.