Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: 6 P-374/19-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jadranki Potočnjak, u pravnoj stvari 1. D.S. iz Č., i 2. tužitelja G.S. iz Č., zastupani po punomoćniku I.M., odvjetnici u V., protiv tuženika A.b. d.d. iz Z., zastupan po punomoćnicima iz OD K & p j.t.d. u Z., radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 31. ožujka 2022. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika parničnih stranaka, te objave i uručenja presude dana 13. svibnja 2022. u odsutnosti punomoćnika parničnih stranaka, istoga dana
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su dijelovi odredbe čl. 3. i 6. Ugovora o kreditu br. 146-327/2005 sklopljenog dana 5.9.2005., a koji je 7.9.2005. solemniziran kod Javne bilježnice J. C. pod br. OU-1369/05-1, između 1. tužitelja D. S. iz Č. kao korisnika kredita, 2. tužitelja G. S. iz Č., kao sudužnika i založnog dužnika, te tuženika A. d. d.d. iz Z., kao kreditora, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te kojima je ugovorena primjena valutne klauzule u švicarskim francima i iznos otplate vezan uz srednji tečaj kreditora za švicarski franak važeći na dan plaćanja anuiteta o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ništetni pa stoga ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku A. b. d.d. iz Z., OIB: 14036333877, da 1. tužitelju S. D. iz Č., isplati iznos od 180.764,21 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to:
na iznos od
328,14 kn s kamatom od 31.3.2008. do plaćanja; na iznos od
313,29 kn s kamatom od 30.4.2008. do plaćanja; na iznos od
278,62 kn s kamatom od 2.6.2008. do plaćanja;
Error! No text of specified style in document. na iznos od
321,33 kn s kamatom od 30.6.2008. do plaćanja; na iznos od
258,59 kn s kamatom od 31.7.2008. do plaćanja; na iznos od
261,69 kn s kamatom od 1.9.2008. do plaćanja; na iznos od
298,90 kn s kamatom od 1.10.2008. do plaćanja; na iznos od
568,95 kn s kamatom od 31.10.2008. do plaćanja; na iznos od
11,68 kn s kamatom od 10.11.2008. do plaćanja; na iznos od
391,90 kn s kamatom od 2.12.2008. do plaćanja; na iznos od
688,03 kn s kamatom od 31.12.2008. do plaćanja; na iznos od
725,45 kn s kamatom od 2.2.2009. do plaćanja; na iznos od
742,36 kn s kamatom od 2.3.2009. do plaćanja; na iznos od
695,75 kn s kamatom od 31.3.2009. do plaćanja; na iznos od
704,66 kn s kamatom od 30.4.2009. do plaćanja; na iznos od
633,42 kn s kamatom od 1.6.2009. do plaćanja; na iznos od
580,95 kn s kamatom od 30.6.2009. do plaćanja; na iznos od
594,88 kn s kamatom od 31.7.2009. do plaćanja; na iznos od
622,54 kn s kamatom od 31.8.2009. do plaćanja; na iznos od
620,14 kn s kamatom od 30.9.2009. do plaćanja; na iznos od
592,18 kn s kamatom od 2.11.2009. do plaćanja; na iznos od
644,63 kn s kamatom od 30.11.2009. do plaćanja; na iznos od
686,71 kn s kamatom od 31.12.2009. do plaćanja; na iznos od
746,54 kn s kamatom od 1.2.2010. do plaćanja; na iznos od
732,82 kn s kamatom od 1.3.2010. do plaćanja; na iznos od
814,04 kn s kamatom od 31.3.2010. do plaćanja; na iznos od
798,63 kn s kamatom od 30.4.2010. do plaćanja; na iznos od
828,64 kn s kamatom od 31.5.2010. do plaćanja; na iznos od 1.088,54 kn s kamatom od 30.6.2010. do plaćanja; na iznos od 1.035,02 kn s kamatom od 2.8.2010. do plaćanja; na iznos od 1.198,48 kn s kamatom od 31.8.2010. do plaćanja; na iznos od 1.142,00 kn s kamatom od 30.9.2010. do plaćanja; na iznos od 1.051,17 kn s kamatom od 2.11.2010. do plaćanja; na iznos od 1.242,81 kn s kamatom od 30.11.2010. do plaćanja; na iznos od 1.413,63 kn s kamatom od 31.12.2010. do plaćanja; na iznos od 1.243,70 kn s kamatom od 31.1.2011. do plaćanja; na iznos od 1.309,08 kn s kamatom od 28.2.2011. do plaćanja; na iznos od 1.233,19 kn s kamatom od 31.3.2011. do plaćanja; na iznos od 1.247,01 kn s kamatom od 30.4.2011. do plaćanja; na iznos od 1.568,16 kn s kamatom od 31.5.2011. do plaćanja; na iznos od 1.599,44 kn s kamatom od 30.6.2011. do plaćanja; na iznos od 1.867,76 kn s kamatom od 1.8.2011. do plaćanja; na iznos od 1.729,94 kn s kamatom od 31.8.2011. do plaćanja; na iznos od 1.579,05 kn s kamatom od 30.9.2011. do plaćanja; na iznos od 1.421,12 kn s kamatom od 31.10.2011. do plaćanja; na iznos od 1.409,84 kn s kamatom od 30.11.2011. do plaćanja; na iznos od 1.479,64 kn s kamatom od 31.12.2011. do plaćanja; na iznos od 139.419,17 kn s kamatom od 16.1.2012. do plaćanja; sve u roku od 15 dana,
Error! No text of specified style in document. kao i da im nadoknadi nastali parnični trošak u iznosu od 28.362,50 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 13. svibnja 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi uz ostalo navode da su 1. tužitelj D. S. kao korisnik kredita i 2. tužitelj G. S. kao sudužnik i založnik dužnik, sklopili s pravnim prednikom tuženika H. A. A. b. d.d. dana 5.9.2005. Ugovor o kreditu br. 146-327/2005 koji je 7.9.2005. solemniziran kod javne bilježnice J. C. pod br. OU-1369/05-1 (u daljnjem tekstu: Ugovor). Predmetnim Ugovorom tuženik je stavio 1. tužitelju na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita iznos od 109.000,00 CHF.
2. Člankom 3. Ugovora između stranaka je ugovorena redovna kamatna stopa od 3,99 % godišnje. U čl. 6. Ugovor regulira redovnu kamatnu stopu na način da sadrži odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H A. A. b. d.d. Tuženik je u više navrata jednostrano povećavao redovnu kamatnu stopu od početne stope 3,99 % godišnje, a o čemu je 1. tužitelja obavještavao dopisima, povećavajući istovremeno iznos mjesečnog anuiteta koji je tužitelj otplaćivao. Postupajući na taj način tuženik je jednostrano i protivno načelima savjesnosti i poštenja utvrđenim čl. 4. Zakona o obveznim odnosima temeljem ugovornih odredaba koje je sam unaprijed formulirao i o kojima nije pojedinačno pregovarao s tužiteljima, donosio odluke o povećanju kamatne stope, a time i iznosa mjesečnog anuiteta koji je plaćao 1. tužitelj, čime je uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelji se pozivaju na presudu Europskog suda pravde br. C-26/13 od 30.4.2014., odluke Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14-2 od 9.4.2015. i br. Rev-1172/2018 od 19.3.2019., presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013., presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. i br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-575/16 od 3.10.2017., odluku Ustavnog suda RH br. U-III-2521/15, br. U-III-2536/15, br. U-III-2547/15, br. U-III-2565/15, br. U-III- 2603/15, br. U-III-2604/15 i br. U-III-2605/15 od 13.12.2016. donesenima u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava ovlaštenog tužitelja, između ostalog protiv tuženika kao jedne od stranaka u postupku. Pozivaju se na čl. 502.c. Zakona o parničnom postupka.
3. U odgovoru na tužbu tuženik uz ostalo navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tužba je nedopustiva obzirom da ne sadrži određeni zahtjev u pogledu glavne stvari sukladno Zakonu o parničnom postupku. Ističe prigovor zastare utuženih tražbina. Tužitelji se neosnovano pozivaju na utvrđenja iz presude iz kolektivnih sporova. Ističe kako niti u odnosu na odredbu Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope (čl. 6.), također nisu ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti iz čl. 84. ZPP-a, a niti uvjeti iz čl. 81. ZPP-a da bi se navedena odredba mogla utvrditi nepoštenom. Tužitelji nemaju pravo zahtijevati od tuženika vraćanje iznosa plaćenih prema Ugovoru o kreditu obzirom da više ne postoji obveznopravni odnos između stranaka temeljem Ugovora o kreditu koji je prestao
Error! No text of specified style in document. ispunjenjem (otplatom kredita u cijelosti). Valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene odredbe prema ZPP-u pa stoga niti ništetne.
4. Na raspravi dana 31.3.2022. tužitelji ostaju kod podnijete tužbe, sukladno navodima sudskog vještaka mijenjaju tužbeni zahtjev naznačen u podnesku od 27.8.2021. na način da se u točci II. umjesto iznosa od 180.783,76 kn potražuju iznos od 180.764,21 kn, također mijenjaju prvo navedeni anuitet iz točke II. tužbenog zahtjeva na način da umjesto iznosa od 347,69 kn treba stajati iznos od 328,14 kn, dok u svemu ostalom tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen, traže trošak postupka prema troškovniku predanom u spis. Tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, protivi se preinaci tužbenog zahtjeva kako iz podneska od 2.2.2021., tako i preinaci na ročištu, traži trošak prema troškovniku predanom u spis.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za izdavanje dokumentacije po kreditu tijekom trajanja Ugovora o kreditu od 10.6.2019. (list br. 8), solemnizaciju i Ugovor o kreditu br. 146-327/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 5.9.2005. (list br. 9-19), efektivne kamatne stope, otplatni plan, kartica za razdoblje 1.1.2006. do 31.12.2006. (list br. 29-35), promet računa za razdoblje 1.1.2009. do 31.12.2009. (list br. 36-45), promet računa za razdoblje od 1.1.2011. do 31.12.2012. (list br. 46-55), sudsku praksu i ostalu dokumentaciju (list br. 82-205, 219-234), kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list br. 239-246), obavijesti o promjeni kamatne stope (list br. 247-249), otplatne planove, nalog za arhiviranje, izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu, kontrolni ispis unosa korištenja kredita, kontrolni ispis rezervacije partije, pregled prometa za klijenta, izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu, specifikaciju uplata, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list br. 273-328), krediti kalkulator (list br. 340-346), pismeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka Z., R., dipl.oec. (list br. 371-385), ispravak nalaza sudskog vještaka (list br. 415-416), te je proveo dokaz saslušanja svjedoka A. C., sudskog vještaka Z. R., dipl.oec. i 1. i 2. tužitelja, dok druge dokaze nije provodio jer na temelju stanja spisa sud može donijeti odluku.
6. Iz Zahtjeva (list br. 8) proizlazi da je 1. tužitelj od tuženika zatražio u zahtjevu navedenu dokumentaciju radi podnošenja tužbe.
7. Iz Ugovora o kreditu br. 146-327/2005 sa Sporazumom o osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 5.9.2005. sklopljenim između H. A. A. b. d.d. Z., kao kreditora, te D. S. iz Č., kao korisnika kredita i G. S. iz Č., kao sudužnika i založnog dužnika, proizlazi da je ugovoren iznos od 109.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF za HRK na dan korištenja kredita, da je kamatna stopa 3,99 % dekurzivno godišnje, promjenjiva, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, mjesečni anuitet 659,94 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za devize na dan dospijeća, odnosno, na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke. Prvi anuitet dospijeva na naplatu 31.10.2005., a svaki naredni posljednjeg dana u mjesecu, Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika J., C. iz Č. dana 7.9.2005. pod br. OU-1369/05-1 (list br. 10-18).
Error! No text of specified style in document. 8. Iz kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule i obavijestima o promjeni kamatne stope (list br. 239-249) proizlazi da je došlo do promjena kamatnih stopa tijekom razdoblja otplate predmetnog kredita.
9. Iz otplatnog plana (list br. 273-275) a koji se odnosi na predmetni kredit, proizlazi da je kreditor sukladno povećanju ili smanjenju kamatne stope mijenjao otplatne anuitete kredita.
10. Iz tuženikovog dokumenta isplatni nalog - obračun (list br. 277) proizlazi da je kredit isplaćen korisniku kredita dana 22.9.2005. po srednjem tečaju kredita za 1 CHF = 4,7903 kn.
11. Iz pregleda prometa za klijenta (list br. 314) proizlazi da je tužitelj u cijelosti otplatio preostalu glavnicu kredita dana 16.1.2012.
12. Iz specifikacije uplata (list br. 325-327) proizlazi da su utvrđeni iznosi otplate i datumi valute po pojedinom anuitetu kredita.
13. Iz iskaza svjedoka A. C. proizlazi da je u vrijeme kad je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu radila kod tuženika na poslovima vezanim za kreditiranje građana. Nije sudjelovala prilikom sklapanja predmetnog ugovora, nije s njima razgovarala. Kad klijent dođe u banku sam navodi kakvu vrstu kredita želi i za kakvu namjenu tj. da li za kupnju nekretnine ili adaptaciju, nakon toga se klijentu nude proizvodi kakve banka ima, objašnjavaju se uvjeti dobivanja kredita, kakve rate mogu biti, rokovi otplate, kakva se kreditna sposobnost mora zadovoljiti, klijentu se daju otplatni planovi da može pogleda dali su uvjeti u uredu, dogovara se rok, iznos, valuta. Ako se klijent odluči na kredit donosi potrebnu dokumentaciju i tada zahtjev za ugovor ide na odobrenje. Kad se odobri klijentu se još jednom objasne uvjeti, ako se klijent slaže sa svime potpisuje se ugovor. Klijent može prije potpisivanja ugovora ukoliko želi odustati od sklapanja ugovora. Kad se ugovor sklopi isplaćuje se kredit. Banka je u to vrijeme nudila kredite u CHF i EUR. Kompletna procedura odobrenja kredita traje tri do četiri tjedna, a nekada i kraće. Ukoliko je klijent suglasan s uvjetima kredita tada odlazi kod javnog bilježnika na potpisivanje ugovora.
14. Iz iskaza gore navedenog svjedoka sud je došao do zaključka da isti nije sudjelovao prilikom sklapanja predmetnog Ugovora pa nema osobna saznanja na koji način je sklopljen predmetni Ugovor.
15. Iz iskaza 1. tužitelja D. S. proizlazi da je kod H. A. A. b. d.d., koja je bila pravni prednik tuženika, sklopila Ugovor o kreditu kao i njezin suprug sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini 2005. Uzela je kredit u CHF, isti je uzet za adaptaciju kuće. Početna rata bila je oko 3.000,00 kn, u jednom trenutku bila je 4.800,00 kn. Kredit je otplaćen 2012. Tražili su kredit od 500.000,00 kn, djelatnik banke rekao im je da je najpovoljniji kredit u CHF. Kod otplate kredita ona i suprug utvrdili su da su otplatili veći iznos od traženog kredita. Najvažnije joj je bilo da znade koji je iznos kredita, iznos mjesečne rate, vrijeme otplate. Kredit je ovjerila kod javnog bilježnika. Objašnjeni su joj samo dijelovi
Error! No text of specified style in document. ugovora i to iznos kredita, godine otplate, kamata. Tada se nije raspitivala da uzme kredit u CHF, u to vrijeme se nije mogao dobiti kredit u kunama, kao najbolja varijanta ponuđen joj je kredit u CHF. Kako im je bilo rečeno da je kredit u CHF najbolji nije se interesirala o drugim varijantama. U banci nije bila upozorena o bilo kakvom mogućem rastu rate kredita. Ugovorila je kamatu od 3,99 %, nije bila upozorena da će ta kamata rasti i koliko. Kredit je otplaćivan isplatom iz njene plaće. Na početku je rata bila oko 3.000,00 kn, najveća 4.800,00 kn, za zadnju ratu se više ne sjeća. Po struci je profesorica engleskog i španjolskog jezika. Njezin suprug bio je sudužnik kredita. Prilikom solemnizacije Ugovora isti je pročitala, ali očito ga nije do kraja razumjela. Sada misli da jako dobro razumije što znači valutna klauzula. U vrijeme uzimanja kredita to se nije posebno spominjalo. Na pitanje punom. tuženika da li je razumjela da je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa valute CHF, odgovara da je mislila da će joj mjesečni iznos rate biti isti i to onaj koji je bio ugovoren. Na pitanje da li je imala mogućnost odabrati neki drugi kredit i to u nekoj drugoj valuti, odgovara da je htjela uzeti kredit u kunama ali to nije bilo moguće. Tada joj je bio jedino ponuđen kredit u CHF, a sada doznaje da je bilo moguće uzeti kredit i u eurima. Na pitanje da li zna razliku između promjenjive i fiksne kamatne stope, odgovara da nezna. Na pitanje da li je dobila otplatni plan, odgovara da ga je dobila i da je u istom bio naveden isti iznos otplate za svaki mjesec.
16. Iz iskaza 2. tužitelja G. S. proizlazi da je više-manje bio prisutan sa svojom suprugom D. S. u banci jer je sudužnik i suvlasnik nekretnine. Oni su tražili najpovoljniji kredit, te su im u banci odmah ponudili taj kredit rekavši da je to najpovoljniji kredit za njih. Interesirala ih je visina rate kredita da bi je mogli otplaćivati. Rata kredita je konstantno rasla, nije bila onakva kakva im je bila predstavljena u banci. U cijelosti se slaže s iskazom D. S., svoje supruge. Na pitanje punom. tuženika da budući je sudjelovao u pregovorima oko dobivanja kredita da li je imao mogućnost izabrati kredit u drugoj valuti i pod drugačijim uvjetima, odgovara da im nije bila ponuđena druga vrsta kredita. Na pitanje da li znade razliku između promjenjive i fiksne kamate, odgovara da znade, ali im nitko nije prezentirao, predstavio, a niti skrenuo pažnju na to. Pročitao je ugovor, ali mu očito nije bilo sve jasno, njima je najbitnija bila visina rate kredita i rok otplate. Na pitanje da li je s obzirom da mu pojedine odredbe ugovora nisu bile jasne kako je to naveo, tražio razjašnjenje spornih odnosno nejasnih odredbi od strane djelatnika banke i javnog bilježnika, odgovara da nije naveo da nešto nije razumio i da je morao tražiti objašnjenja bilo kod banke ili javnog bilježnika. Kod javnog bilježnika nije bio pročitan cijeli ugovor već samo odredbe o iznosu kredita, ratama i otplatnom planu.
17. Sud je iskaz oboje tužitelja ocijenio vjerodostojnim, kao takvog ga prihvatio, jer je iznesen životno i logički, nije imao u njega razloga posumnjati, te je u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.
18. Predmet spora je prema preciziranom tužbenom zahtjevu da sud utvrdi da su dijelovi odredbe čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu br. 146-327/2005 od 5.9.2005. koji je dana 7.9.2005. solemniziran kod javnog bilježnika J. C. iz Č. pod br. OU-1369/05-1, ništetni, te da tuženik 1. tužitelju D. S. isplati iznos od 180.764,21 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.7.2015., kao i trošak parničnog postupka.
Error! No text of specified style in document. 19. Između stranaka nije sporno da je tuženik A. b. d.d. Z. pravni slijednik A. A. A. b. d.d. Z., da su tužitelji i H. A. A. b. d.d. Z. dana 5.9.2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 146-327/2005 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 109.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize H. A. A. b. d.d. važećem na dan korištenja kredita, za adaptaciju kuće, da se na iznos kredita zaračunavaju kamate od 3,99 % dekurzivno godišnje, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, početak otplate kredita je 31.10.2005. a traje do 30.9.2025., da mjesečni anuitet iznosi 659,94 CHF a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju H. A. A. b. d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno, dan plaćanja, kako je to određeno važećom o kamatnim stopama banke, da je Ugovor solemniziran kod javnog bilježnika J. C. iz Č. dana 7.9.2005. pod br. OU-1369/05-1, da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen 2012., kako to proizlazi iz navedenog Ugovora, nalaza i mišljenja sudskog vještaka, iskaza tužitelja, te materijalne dokumentacije koja prileži spisu.
20. Između strankama sporno je da li su dijelovi odredbe čl. 3. i čl. 6. predmetnog Ugovora ništetne koje se odnose na promjenu kamatne stope, odnosno, valutnu klauzulu, nepoštene pa posljedično ništetne, da li 1. tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 180.764,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom, da li se radi o tzv. kolektivnoj tužbi, te da li je nastupila zastara.
21. Na raspravi dana 31.3.2022. tužitelji mijenjaju tužbeni zahtjev obzirom na navode sudskog vještaka a koji tužbeni zahtjev su naznačili u podnesku od 27.8.2021., kako je to gore navedeno. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva.
22. Valja istači da tužitelji nisu preinačili tužbeni zahtjev, nisu ga povećali, niti izmijenili njegovu bit, već su samo izmijenili iznos jednog anuiteta sukladno ispravljenom vještačkom nalazu, tako da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva ni na koji način isti nije promijenjen a da bi se mogao smatrati preinakom. Prema čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) preinaka tužbenog zahtjeva je povećanje postojećeg zahtjeva, a prema čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku tužba se može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje tužitelj to nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju tužitelji bez provedenog vještačenja nisu mogli pouzdano znati puni iznos ispravnih potraživanja jer u protivnom vještačenje ne bi bilo niti potrebno.
23. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP) određeno je da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu tog Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ova tužba) će se voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.
24. Prema odredbi članka 81. ZZP/03 (Narodne novine br. 96/03) koji je vrijedio u utuženom periodu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu
Error! No text of specified style in document. neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
25. Odredbom članka 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
26. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
27. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
28. Prema odredbi članka 1111. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi dok je odredbom članka 1115. ZOO propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
29. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je 4. srpnja 2013. donesena presuda pod poslovnim brojem P- 1401/2012 u kojoj je utvrđeno da je i tuženik, između ostalih, od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora pravni prednik tuženika kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorih strana, pa je time pravnik prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u
Error! No text of specified style in document. ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom pravnog prednika tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora pravni prednik tuženika kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku pravnog prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time pravni prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97 Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
30. Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je navedena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Predmetna presuda potvrđena je presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14. Nadalje, presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
31. Dakle, pravomoćno je utvrđeno da je tuženik koristio nepoštene, odnosno, ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
32. Nadalje, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. slijedi da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile, kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o
Error! No text of specified style in document. potrošačkom kreditiranju (NN br. 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
33. Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. (kojoj je prethodila presuda Vrhovnog suda RH Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. kojim je isti ukinuo odluku Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. vezano za valutu, te odluku Ustavnog suda RH U-III-2521/15 od 13.12.2016. kojom je usvojena tužba udruge Potrošač i ukinuta točka I. presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj Revt. 249/14 od 9.4.2015., te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovnu odluku i raspravljanje) kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača. Predmetna presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.
34. Nadalje, i prema presudi Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014., članak 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
35. Nije sporno da tuženik kao banka može ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali mora takvu stopu ugovarati tako da su korisniku kredita (ovdje tužitelju) poznati parametri na temelju kojih će se ta kamatna stopa mijenjati.
36. Budući tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice "potrošač" ne mogu primijeniti na ovaj slučaj, to valja ukazati tuženiku da se prema odredbi čl. 502c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 -Ispravak; 57/11; 148/11
- Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH, i 70/19, dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nju pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u ovom postupku.
37. Dakle, sukladno članku 502c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj
Error! No text of specified style in document. će se ta osoba na nju pozvati, a upravo na ta utvrđenja tužitelji se pozivaju u ovom postupku.
38. Sukladno članku 118. ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz članka 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
39. Nadalje, kao što je već spomenuto, odredbom čl. 118. ZZP-a određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz članka 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
40. Prema tome, a uzimajući u obzir činjenicu da su sporni dijelovi odredbe predmetnog Ugovora o kreditu br. 146-257/2006 od 21. srpnja 2006. (čl. 4. i čl. 6. u dijelu kako je to navedeno u izreci ove presude) sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 7. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, protivno navodima tuženika, nije potrebno u ovom postupku utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., odnosno utvrđeno je da je kolektivna presuda direktno primjenjiva na pojedinačni privatni sudski postupak i da dokaze radi utvrđenja ništetnosti ugovorih odredaba koje su kolektivnom presudom utvrđene ništetnima nije potrebno provoditi nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva, i jedino što je potrebno jest vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču.
41. Dakle, navedene odredbe ZPP i ZZP propisuju izravan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a st. 1. ZPP.
42. Nedvojbeno je da je zahtjev 1. tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica činjenice da su dijelovi odredbi čl. 4. i čl. 6. navedenog Ugovora o kreditu ništetni. Nadalje, odredbe članka 502c. st.1. ZPP-a i članka 118. ZZP-a govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. ZOO-a i umanjenje nečije imovine. 1. tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.
Error! No text of specified style in document. 43. Zbog iznijetog su neosnovani navodi tuženika da se u slučaju restitucije štete kao što je u ovom slučaju odluka iz kolektivnog spora ne bi primjenjivala.
44. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
45. U presudi Francisc Gutiérrez Naranjo i Ana Maria Palacios Martinez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Viscaya Argentaria SA u spojenim predmetima C- 154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
46. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 3,99% dekurzivno godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po prodajnom tečaju za devize za CHF tečajne liste banke važećem na korištenja kredita. U konkretnom slučaju nije cijeli ugovor ništav već samo gore označene odredbe, a bez kojih ugovor može i nadalje egzistirati, dok pozivanje tuženika na činjenicu da su stranke ugovorile promjenjivu a ne fiksnu kamatu stopu nije od utjecaja budući da je takvo ugovaranje bilo protivno gore označenim odlukama donesenim u kolektivnim sporovima koje su direktno primjenjive u konkretnom slučaju. Također je neosnovano pozivanje tuženika na to da tužiteljica ne bi mogla tražiti utvrđenje ništetnosti u pogledu ugovora koji je isplaćen budući da ništave odredbe nikada nisu niti postojale, dakle ništavnost je postojala od početka, pa i nakon što je ugovor isplaćen. Neosnovano je pozivanje tuženika na činjenicu da je valutna klauzula dopuštena zakonom što nije sporno, ali je u konkretnom slučaju bila nedozvoljena budući da je ugovorena na štetu potrošača, a kao što je u gornjem dijelu i pojašnjeno.
Error! No text of specified style in document. 47. Odredbom članka 322. ZOO-a je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
48. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe pravnog prednika tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, a imajući u vidu da je pravni prednik, tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji je "ponuđen tužitelju", zaključuje se da je predmetni Ugovor o kreditu protivan citiranim prisilnim propisima i moralu društva te se zaključuje da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO- a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno članku 1086. ZOO-a.
49. Odredbom članka 55. st. 1. ZZP-a određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo određeno i člankom 87. st. 1. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da tužitelj kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
50. Nadalje, tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Naime, u pogledu stjecanja bez osnove, zastarni rok iznosi 5 godina sukladno čl. 225. ZOO-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama br. Rev-2245/2017, Rev- 3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Međutim, građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske korigirao je naprijed navedeno shvaćanje donošenjem Zaključka na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
51. Prema iznesenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću ove odluke budući da je u tijeku ovog postupka sud kao o prejudicijelnom pitanju odlučio u ovom postupku u pravcu ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, a što još nije nastupilo. 52. Nadalje, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, pa je i u ovom slučaju ponovno počeo teći rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate, odnosno
Error! No text of specified style in document. primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina. Prema tome, a uzimajući u obzir činjenicu da je tužba u ovom predmetu podnesena preporučeno poštom dana 10. lipnja 2019., a 1. tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje od 31.3.2008. do 6.1.2012., a kako je to navedeno i u izreci ove presude, to je razvidno da u konkretnom slučaju zastara nije nastupila.
53. Radi utvrđenja osnovanosti visine potraživanja sud je u tijeku postupka proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja eventualne razlike između mjesečnih iznosa koji su stvarno isplaćeni tuženiku i iznosa anuiteta koji su trebali biti isplaćeni prema početnom otplatnom planu uzimajući u obzir početnu kamatnu stopu iz Ugovora o kreditu od 3,99 % godišnje i srednji tečaj tuženika za CHF na dan isplate - korištenja kredita, da vještak uzme u obzir kamatnu stopu primjenjivu na kunske kredite na dan sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, te da uzme u obzir periode otplate u kojima su anuiteti bili niži od onih početno ugovorenih, po sudskom vještaku Z. R., dipl.oec. iz Š.
54. Sudski vještak Z. R., dipl.oec., u svom nalazu i mišljenju od 16.8.2021. uz ostalo u mišljenju navodi da po Ugovoru o kreditu br. 146-327/2005 razlika između kunske protuvrijednosti anuiteta kredita po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 3,99 % godišnje i prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan isplate kredita, naspram iznosa anuiteta kredita koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tuženiku tijekom otplate kredita, uvećano za utvrđenu razliku prilikom konačne otplate glavnice kredita, iznosi 180.783,76 kn. Daje analitički mjesečni prikaz preplate anuiteta kredita s datumima uplata:
Datum uplate
Iznos preplate kredita
31.3.2008.
347,69 kn
30.4.2008.
313,29 kn
2.6.2008.
278,62 kn
30.6.2008.
321,33 kn
31.7.2008.
258,59 kn
1.9.2008.
261,69 kn
1.10.2008.
298,90 kn
31.10.2008
568,95 kn
10.11.2008.
11,68 kn
2.12.2008.
391,90 kn
31.12.2008.
688,03 kn
2.2.2009.
725,45 kn
2.3.2009.
742,36 kn
31.3.2009
695,75 kn
30.4.2009
704,66 kn
1.6.2009.
633,42 kn
30.6.2009.
580,95 kn
31.7.2009.
594,88 kn
31.8.2009.
622,54 kn
30.9.2009.
620,14 kn
2.11.2009.
592,18 kn
Error! No text of specified style in document. 30.11.2009.
644,63 kn
31.12.2009.
686,71 kn
1.2.2010.
746,54 kn
1.3.2010.
732,82 kn
31.3.2010.
814,04 kn
30.4.2010.
798,63 kn
31.5.2010.
828,64 kn
30.6.2010.
1.088,54 kn
2.8.2010.
1.035,02 kn
31.8.2010.
1.198,48 kn
30.9.2010.
1.142,00 kn
2.11.2010
1.051,17 kn
30.11.2010.
1.242,81 kn
31.12.2010.
1.413,63 kn
31.1.2011
1.243,70 kn
28.2.2011.
1.309,08 kn
31.3.2011.
1.233,19 kn
30.4.2011.
1.247,01 kn
31.5.2011.
1.568,16 kn
30.6.2011.
1.599,44 kn
1.8.2011.
1.867,76 kn
31.8.2011.
1.729,94 kn
30.9.2011.
1.579,05 kn
31.10.2011.
1.421,12 kn
30.11.2011.
1.409,84 kn
31.12.2011.
1.479,64 kn
16.1.2012.
139.419,17 kn
UKUPNO
180.783,76 kn
55. Ukoliko se uzme u obzir činjenica da se po Ugovoru o kreditu br. 146-327/2005, radi o kunskom kreditu na iznos od 522.142,69 kn uz kamatnu stopu od 11,32 % godišnje i rokom otplate 240 mjeseci i uz cjelokupnu otplatu preostale glavnice kredita 16.1.2012., proizlazi da je tužitelj prilikom otplate anuiteta kredita i konačne otplate glavnice kredita manje uplatio iznos od 53.414,04 kn. Nakon prijeboja preplaćenog iznosa s manje uplaćenim iznosima, daje analitički mjesečni prikaz:
Datumi uplate
Manje uplaćeni iznosi kn
1.10.2008.
-1.347,26 kn
10.11.2008.
-1.761,71 kn
2.12.2008.
-1.950,44 kn
31.12.2008.
-1.654,31 kn
2.2.2009.
-1.616,89 kn
2.3.2009.
-1.599,98 kn
31.3.2009.
-1.646,59 kn
30.4.2009.
-1.637,68 kn
1.6.2009.
-1.708,92 kn
30.6.2009.
-1.761,39 kn
Error! No text of specified style in document. 31.7.2009.
-1.747,46 kn
31.8.2009.
-1.719,80 kn
30.9.2009.
-1.722,20 kn
2.11.2009.
-1.750,16 kn
30.11.2009.
-1.697,71 kn
31.12.2009.
-1.655,63 kn
1.2.2010.
-1.595,80 kn
1.3.2010.
-1.609,52 kn
31.3.2010.
-1.528,30 kn
30.4.2010.
-1.543,71 kn
31.5.2010.
-1.513,70 kn
30.6.2010.
-1.253,80 kn
2.8.2010.
-1.307,32 kn
31.8.2010.
-1.143,86 kn
30.9.2010.
-1.200,34 kn
2.11.2010.
-1.291,17 kn
30.11.2010.
-1.099,53 kn
31.12.2010.
-928,71 kn
31.1.2011.
-1.098,64 kn
28.2.2011.
-1.033,26 kn
31.3.2011.
-1.109,15 kn
30.4.2011.
-1.095,33 kn
31.5.2011.
-774,18 kn
30.6.2011.
-742,90 kn
1.8.2011.
-474,58 kn
31.8.2011.
-612,40 kn
30.9.2011.
-763,29 kn
31.10.2011.
-921,22 kn
30.11.2011.
-932,50 kn
31.12.2011.
-862,70 kn
UKUPNO
-53.414,04 kn. 56. Sudski vještak Z. R., dipl.oec., prilikom svog saslušanja iskazuje da na nalaz i mišljenje daje određene ispravke vezano uz podnesak tuženika. Tuženik u svom podnesku od 22.9.2021. prigovara da je u nalazu i mišljenu koristio veći iznos uplata što za posljedicu ima manji iznos razlike zbog promjene kamate i tečaja. na navod odgovara da je u nalazu od 16.8.2021. u Tablici 1. i 2. u stupcu 5. "Uplaćeno kuna" evidentirao stvarne uplate u kunama iz tuženikovog dokumenta "Specifikacija uplata" s listova 325-327 spisa kako je naveo i u nalazu. Od ukupno stvarnih uplata tuženik je dio iznosa od uplata za 2 do 8 anuitet i 38 anuitet kredita knjižio kao naplatu zateznih kamata obračunatih zbog zakašnjenja u otplati anuiteta kredita. Ukupan iznos proknjižen na ime otplate zateznih kamata iznosi 19,55 kn od čega na 2 anuitet otpada 18,13 kn, na 3 anuitet 0,23 kn, na 4 anuitet 0,23 kn, na 5 anuitet 0,21 kn, na 6 anuitet 0,24 kn, na 7 anuitet 0,23 kn, na 8 anuitet 0,24 kn i 38 anuitet 0,04 kn. Po ispravku uplata proknjiženih na ime obračunatih zateznih kamata u ukupnom iznosu od 19,55 kn, ukupna preplata po kreditu iz točke 1. nalaza umjesto 180.783,76 kn iznosi 180.764,21 kn. U mišljenju pod Točkom 1. mijenja se prvi iznos preplate kuna od 31.3.2008. i to umanjuje se za 19,55 kn, te umjesto 347,69 kn po ispravku nalaza
Error! No text of specified style in document. iznosi 328,14 kn. Po ispravku uplata proknjiženih na ime obračunatih zateznih kamata u ukupnom iznosu od 19,55, ukupno manje uplaćeni iznosi iz Točke 2. nalaza i Točke 2. mišljenja umjesto 53.414,04 kn iznose 53.433,59 kn. U mišljenju pod Točkom 2. mijenja se prvi manje uplaćeni iznos od 1.10.2008. i to povećava se za 19,55 kn, te umjesto -1.347,26 kn po ispravku nalaza iznosi 1.366,81 kn. Tuženik navodi da je pri simulaciji po kamatnoj stopi koja je vrijedila za kunske kredite primjenjena kamatna stopa koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora te nije mijenjana sukladno podacima HNB-a, navodi da je izračun pod Točkom 2. sačinio sukladno nalogu suda iz rješenja za vještačenje. Tuženik također prigovara da nalaz i mišljenje nisu obrazloženi te da sadržavaju jedino tablice u koje su uneseni određeni brojevi bez ikakvog objašnjenja, odgovara da je u Točci 1. i 2. nalaza prije same tablice obrazložio kako je izračunao mjesečni anuitet kredita u kunama, kako je utvrdio otplatne anuitete kredita, te izračunao mjesečnu razliku po anuitetima kredita. Na temelju izračuna prikazanih tablicom nakon tablice obrazložio je izračun preplate ili umanjene uplate po kreditu. Mišljenja je da sva ostala pitanja o kojima govori tuženik u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka spadaju u domenu pravnih pitanja o kojima odlučuje pravna struka i nadležni sud. Ispravak nalaza i mišljenja sačinio je u pisanom obliku te isti uručuje sudu, tužitelju i tuženiku.
57. U ispravku nalaza sudski vještak navodi da je nalazom od 16.8.2021. u Tablici 1. i Tablici 2. u stupcu 5. "uplaćeno kuna" evidentirane su stvarne uplate u kunama iz tuženikovog dokumenta "specifikacija uplata" s listova 325-327 spisa kako je to naveo i u nalazu. Od ukupnih stvarnih uplata tuženik je dio uplata za 2-8 anuitet i 38 anuitet knjižio kao naplatu zateznih kamata zbog zakašnjenja u otplati anuiteta kredita. Ukupan iznos proknjižen na ime otplate zateznih kamata iznosi 19,55 kn (anuitet 2 = 18,13 kn, anuitet 3 = 0,23 kn, anuitet 4 = 0,23 kn, anuitet 5 = 0,21 kn, anuitet 6 = 0,23 kn, anuitet 7 = 0,23 kn, anuitet 8 = 0,24 kn i anuitet 38 = 0,04 kn). Rekapitulacija izračuna ukupne preplate iz Točke 1. nalaza po ispravku je: 42.171,87 kn = preplata po anuitetima 9-15, 26-75, + 139.419,17 kn = preplata kod konačne otplate glavnice kredita, -826,86 kn = umanjene uplate po anuitetima 1-8, 16-17, 19- 25 anuitet = 180.764,21 kn = ukupno preplata po kreditu. Ukupna preplata po kreditu iz Točke 1. nalaza umjesto 180.783,76 kn iznosi 180.764,21 kn (180.783,76 kn - 19,55 kn = 180.764,21 kn). U mišljenju pod Točkom 1. mijenja se samo iznos preplate kuna od 31.3.2008. i to umanjuje se za 19,55 kn, te umjesto 347,69 kn po ispravku nalaza iznosi 328,14 kn (347,69 kn - 19,55 kn = 328,14 kn), dok sve ostalo ostaje isto. Ispravlja točku 2. Tablica 2. iz nalaza na način da se mijenjaju samo iznosi iz stupca 4. "uplaćeno kuna" i stupca 5. "razlika kuna". Prilikom otplate anuiteta kredita i konačne otplate glavnice kredita, ukupno manje uplaćeni iznosi iz Točke 2. nalaza i Točke 2. mišljenja umjesto 53.414,04 kn, iznose 53.433,59 kn (53.414,04 kn + 19,55 kn = 53.433,59 kn). U mišljenju pod Točkom 2. mijenja se samo prvi manje uplaćeni iznos kuna od 1.10.2008. i to povećava se za 19,55 kn te umjesto -1.347,26 kn po ispravku nalaza iznosi -1.366,81 kn.
58. Dakle, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Z. R., dipl.oec. od 16.8.2021. kojeg je ispravio podneskom predanom na raspravi dana 31.3.2022., kao i iz samog iskaza vještaka, sud je utvrdio da po Ugovoru o kreditu br. 146-327/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 5.9.2005. razlika između kunske protuvrijednosti anuiteta kredita po
Error! No text of specified style in document. početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 3,99 % godišnje i prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan isplate kredita, naspram iznosa anuiteta kredita koje je 1. tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tuženiku tijekom otplate kredita, uvećano za utvrđenu razliku prilikom konačne otplate glavnice kredita iznosi 180.764,21 kn, a kako to navodi sudski vještak u nalazu i mišljenju i ispravku nalaza i mišljenja., a kako to navodi sudski vještak u nalazu i mišljenju i ispravku nalaza i mišljenja.
59. Dakle, 1. tužitelj je tuženiku po predmetnom kreditu više platio iznos od 180.764,21 kn.
60. Tužitelji navedeni nalaz i ispravak nalaza prihvaćaju u cijelosti, u skladu s njime sređuju tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
61. Tuženik nalaz i mišljenje sudskog vještaka pobija u cijelosti.
62. Sud je nalaz i mišljenje koji je ispravljen u podnesku predanom na raspravi dana 31.3.2022. gore navedenog sudskog vještaka ocijenio vjerodostojnim jer je izrađen objektivno i u skladu s pravilima struke, stoga njegova nepravilnost nije dovedena u pitanje, te ga prihvaća.
63. Sud je 1. tužitelju dosudio zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.7.2015., kao i na trošak postupka od dana presuđenja tj. od 13. svibnja 2022. do isplate, sukladno s odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
64. Kako su dijelovi odredaba Ugovora o kreditu i to u čl. 3. i čl. 6. ništetni, ne mogu se među strankama primijeniti, tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno čl. 104. ZOO-a tuženik je dužan 1. tužitelju vratiti sve što je dužan po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, 1. tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razlika između iznosa kojeg je 1. tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenljivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu, a koji iznos 1. tužitelj potražuje u ovom postupku.
65. Iz gore navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, temeljem gore navedenih zakonskih propisa, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a.
66. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a jer je tuženik stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu. Visina parničnog troška odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: OT) i Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/95, 57/,96, 137/,02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13).
67. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe iznos od 1.100,00 kn, sastav podnesaka od 25.3.2020., 9.4.2020. i 5.5.2020. za svaki podnesak iznos od 1.100,00
Error! No text of specified style in document. kn, za ročište dana 30.9.2020. iznos od 1.100,00 kn, za ročište dana 3.2.2021. iznos od 2.750,00 kn, podnesak od 25.2.2021. iznos od 2.750,00 kn, za ročište dana 27.4.2021. iznos od 2.750,00 kn, podnesak-očitovanje na nalaz i mišljenje iznos od 2.750,00 kn, za ročište dana 31.3.2022. iznos od 2.750,00 kn, PDV 25 % iznos od 4.812,50 kn, predujam za vještačenje iznos od 1.750,00 kn, pristojba na tužbu iznos od 400,00 kn, pristojba na presudu iznosu od 2.150,00 kn, tj. ukupno iznos od 28.362,50 kn.
68. Sud tužiteljima nije priznao trošak sastava podneska od 2.2.2021. iznos od 2.750,00 kn i PDV 25 % iznos od 687,50 kn, jer je isti predan na raspravi dana 3.2.2021. za koju raspravu je priznat trošak pristupa na istu.
U Čakovcu, 13. svibnja 2022.
S u t k i n j a:
Jadranka Potočnjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.
O tom obavijest
1. tužitelji po punom.
2. tuženik po punom. - na br. A-19/757
