REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-255/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja R. I., iz R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Z., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 13. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/II-560-01/22-01/4, URBROJ: 511-01-149-22-2 od 13. siječnja 2022., radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-563-01/20-02/4, URBROJ: 511-01-149-21-3 od 10. rujna 2021., te radi priznavanja tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-563-01/20-02/4, URBROJ: 511-01-149-21-3 od 10. rujna 2021., odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadniku postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-560-01/22-01/4, URBROJ: 511-01-149- 22-2 od 13. siječnja 2022., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Osporavana rješenja donesena su u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: 2 UsI-1253/2020-9 od 2. ožujka 2021. godine. U ovom je predmetu prije toga donesena i presuda 3 UsI-727/2019-8 od 11. srpnja 2019. godine. Navedenim presudama poništena su ranija rješenja donesena u ovoj upravnoj stvari, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
4. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da javnopravna tijela pogrešno tumače relevantne odredbe ZHB-a i selektivno ocjenjuju dokazni materijal nastao u upravnom postupku, neosnovano otklanjajući iskaze svjedoka koji idu u prilog tužitelju. Ističe da je bio na različitim funkcijama i dužnostima, što mu tuženik priznaje, ali mu braniteljski status ne priznaje zbog pogrešnog tumačenja zakonske odredbe vezane uz pripadnost postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova, zanemarujući namjeru zakonodavca. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar priznavanjem tužitelju zatraženoga braniteljskog statusa kao pripadniku postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova, podredno da predmet vrati na ponovni postupak.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Izvanraspravnim rješenjem od 11. travnja 2022. odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja koji se ne odnose na uvid u spis predmeta upravnog postupka ni u spis ovog spora, zbog razloga iznesenih u tom rješenju.
7. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prijašnjim ovosudnim presudama od 11. srpnja 2019. i od 2. ožujka 2021. poništena su ranija rješenja donesena u ovoj upravnoj stvari, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ta su rješenja poništena zbog nedostataka u postupku njihova donošenja, a ne zbog razloga što se tiču merituma ove upravne stvari. U postupku donošenja ovdje osporavanog rješenja od 13. siječnja 2022. nije bilo tih nedostataka.
9. Među strankama je sporno ispunjavaju li tužiteljeve aktivnosti u vrijeme Domovinskog rata na slavonskom području, u svjetlu tužiteljevih kontakata s onodobnom Službom za zaštitu ustavnog poretka, pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Rečena Služba u konkretnom je razdoblju bila dio ustrojstveni dio Ministarstva unutarnjih poslova.
10. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, u nastavku teksta: ZHB), hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. toga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine.
11. Radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja, zakonska pretpostavka odgovarajuće institucionalne/formacijske pripadnosti i zakonska pretpostavka bitnih obilježja ratnog angažmana propisane su kumulativno. Izostanak makar jedne od navedenih pretpostavki čini zapreku za priznavanje braniteljskog statusa.
12. Općepoznato je da sigurnosne službe, kako one zadužene za javnu sigurnost (policija), tako i one čija je zadaća nacionalna sigurnost (tj. sigurnosno- obavještajna djelatnost) u određenoj mjeri angažiraju vanjske suradnike. Ti suradnici, međutim, formacijski nisu pripadnici spomenutih službi, ni prema mjerodavnim službeničkim propisima, niti prema čl. 3. st. 1. ZHB-a, premda u znatnoj mjeri mogu doprinijeti djelotvornosti rada sigurnosnih službi. Takvih angažmana bilo je i u razdoblju Domovinskog rata, ali to ne utječe na bit suradničkog odnosa i na njegovo razlikovanje od formacijske pripadnosti.
13. U upravnom postupku izvedeni su dokazi saslušanjem svjedokâ T. I., I.S. i Z. P., te uvidom u pismena Sigurnosno-obavještajne agencije od 18. studenog 2019. i 29. srpnja 2021. godine. Ni iz jednog od tih dokaza ne proizlazi da je tužitelj u odnosnom razdoblju bio pripadnik Službe za zaštitu ustavnog poretka (tj. Ministarstva unutarnjih poslova). To, u osnovi, ne slijedi ni iz navoda sâmog tužitelja. Naposljetku, zbiljski je nemoguće da o takvoj pripadnosti ne bi ostao ni jedan dokumentirani radnopravni ni drugi trag, ni na strani poslodavca, niti u posjedu tužitelja. Ovo je dovoljno za utvrđenje da tužitelj ne ispunjava kumulativnu pretpostavku za priznavanje braniteljskog statusa propisanu člankom 3. stavkom 1. ZHB-a.
14. Dosljedna je upravna i upravnosudska praksa po kojoj se pretpostavka formacijske pripadnosti iz članka 3. stavkom 1. ZHB-a tumači striktno, neovisno o različitim oblicima objektivnoga ratnog doprinosa koji se javljaju u praksi i na koje se stranke u ovovrsnim predmetima pozivaju. Riječ je o ustaljenoj pravnoj interpretaciji tih odredaba. U tom pogledu tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale stranke u usporedivoj situaciji.
15. Tužiteljev angažman u spornom razdoblju povezan s Domovinskim ratom očito je u određenoj mjeri doprinio ratnom naporu, ali nije riječ o doprinosu koji je obuhvaćen priznavanjem prava po ZHB-u, niti se, općenito, po tome Zakonu prava ostvaruju za sve oblike doprinosa obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Moguće je da tužitelj u odnosu na sporno razdoblje ispunjava pretpostavke za priznavanje svojstva sudionika Domovinskog rata (čl. 15. ZHB-a, vezano uz Pravilnik o načinu ostvarivanja statusa sudionika Domovinskog rata, „Narodne novine“, broj 127/21). Ovo svojstvo različito je od položaja hrvatskog branitelja, te se ne utvrđuje u postupku priznavanja braniteljskog statusa. Ishod ovog spora nije zapreka da tužitelj bude priznat sudionikom Domovinskog rata. S druge strane, ova presude ne prejudicira ishod odlučivanja o takvome možebitnom zahtjevu.
16. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
17. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 135. ZHB-a.
U Rijeci 13. svibnja 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
