REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn. 651/16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz S., OIB: ….., zastupanog po pun. M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika

A. O. d.d., Z., OIB: …..,

zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P., P. S.,

radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 29. ožujka 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 13. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s naslova naknade imovinske štete iznos od 16.529,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan za više zatražene zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos od 16.529,93 kn teku od 10. listopada 2016. godine do presuđenja.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.016,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 6. listopada 2016. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da se dana 6. listopada 2016. godine na raskrižju U. I. T. sa

U. P. došlo do prometne nezgode na način da je teretni automobil marke

P. P. reg. oznake S. …..., vlasništvo G. J. kao

vlasnice obrta T., koje je osigurano kod tuženika policom broj …..,

a kojim je upravljao P. T. U. P. u smjeru istok-zapad, prešao u suprotni kolnički trag i udario u osobni automobil marke F. S. ", reg. oznake

S. ……, vlasništvo tužitelja kojim je upravljala L. Š. U. P. u

smjeru zapad-istok. T. da se dana 10. listopada 2016. godine obratio odštetnim zahtjevom prema tuženiku kao osiguratelju, tuženik da je svojim dopisom od 31. listopada 2016. godine odbio isplatiti štetu tužitelju uz obrazloženje da nema odgovornosti osiguranika tuženika za navedenu prometnu nezgodu jer je istu prouzročio nepoznati vozač upravljajući nepoznatim vozilom. P. štetnog događaja da je sačinjen zapisnik o očevidu M.-a od 6. listopada 2016. godine, međutim, zapisnik o očevidu da je sastavljen naknadno i da se isključivo temelji na iskazivanju P. T. koji je kao razlog svog postupanja naveo izbjegavanje prometne nezgode sa nepoznatim vozilom kojim je upravljala nepoznata osoba. L. Š. da je nakon saznanja za ovako pristrani zapisnik podnijela prigovor nadležnoj P. jer kritične prigode nije bilo nikakvog nepoznatog vozila koje je uzrokovalo nezgodu, da je za štetni događaj isključivo odgovoran vozač teretnog vozila P. T.. U. predmetnom štetnom događaju da je došlo do znatnog oštećenja automobila tužitelja, prema ponudi od 11. listopada 2016. godine koja je izrađena od strane ovlaštenog servisera za automobile mare F. – G. –

A. d.o.o., popravak tužiteljevog vozila da iznosi 18.792,89 kn, dakle, s naslova imovinske štete tužitelj potražuje iznos od 18.792,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 10. listopada 2016. godine do isplate, potražuje naknadu parničnog troška.

U. svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, ne spori činjenicu da se dana 6. listopada 2016. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo P.

P. kojeg tužitelj označava štetnikom, a to vozilo da je zaista u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja od automobilske odgovornosti, tuženik priznaje pasivnu legitimaciju. U. konkretnom slučaju da se radi o šteti prouzročenoj pogonom više vozila, tužitelj da je vlasnik jednog od vozila sudionika štetnog događaja, u takvom slučaju vlasnici vozila da međusobno za štetu odgovaraju po načelu krivnje, temeljem odredbe čl. 1072. Z. o obveznim odnosima. D., tuženik za štetu da odgovara tužitelju isključivo razmjerno krivnji svog osiguranika, iz priložene dokumentacije da proizlazi kako na strani tuženikovog osiguranika nema ni najmanje krivnje za nastanak predmetne nezgode, da je isključiva krivnja na strani vozača nepoznatog vozila koje je napustilo mjesto nezgode. Z. o očevidu da je javna isprava pa da se smatra istinitim ono što je njime navedeno. O. radi tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata, šteta na vozilu tužitelja da iznosi 15.201,25 kn po O. djelomične štete, spisu da nije priložen račun o izvršenom popravku vozila već

P.. 651/16

isključivo P.. D., da bi se radilo o tzv. imovinskoj nenovčanoj šteti te da kamata na utuženi iznos može početi teći isključivo od dana presuđenja.

D. 13. veljače 2019. godine tužitelj je uredio odnosno smanjio svoj tužbeni zahtjev tako da na ime naknade imovinske štete potražuje iznos od 16.529,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 10. listopada 2016. godine do isplate.

U. tijeku postupka izveden je dokaz pregledom zapisnika o očevidu P. S.-dalmatinske broj 511-12-36-03-1255/16 od 6. listopada 2016. godine; kupoprodajnog ugovora za vozilo tužitelja od 23. kolovoza 2016. godine; police osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo P. P. na dan 3.

ožujka 2016. godine; dopisa tuženika tužitelju od 31. listopada 2016. godine; ponude društva G. A. d.o.o. S. od 11. listopada 2016. godine; saslušanjem

svjedoka L. Š. i P. T.; dokumentacije dostavljene od strane tuženika vezano za postupanje u mirnom postupku; dokumentacije dostavljene od strane P. S.-dalmatinske vezano za predmetnu prometnu nezgodu sa svim prilozima; vještačenjem po stalnim sudskim vještacima za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl. ing. V. U. i dipl. ing. N. K..

S. su popisale parnični trošak.

Z. tužitelja je djelomično osnovan.

P. ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete spram tuženika koja bi nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u S. 6. listopada 2016. godine, a u kojoj prometnoj nezgodi je oštećeno njegovo vozilo F. S.-M., kojim je u tom trenutku upravljala L. Š., a u ovoj prometnoj nezgodi sudjelovalo je vozilo P. P. koje je policom od automobilske odgovornosti u tom trenutku bio osigurano kod tuženika. M. strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, sporan je pravni osnov odgovornosti i visina štete kao i tijek zakonskih zateznih kamata. T. navodi da je do nezgode došlo krivnjom nepoznatog vozila koje se udaljilo sa lica mjesta, a da je upravo zbog krivnje tog vozila došlo do sraza između vozila osiguranika tuženika i vozila tužitelja. N. sporno da je vozilo tužitelja marke F. oštećeno u ovoj prometnoj nezgodi. S. je krivnja sudionika prometne nezgode za nastanak štetnog događaja odnosno sudara. D., tužitelj i tuženik se ne slažu oko okolnosti je li uopće postojalo tzv. nepoznato vozilo radi kojeg je P. T. koji je upravljao teretnim vozilo P. P.

prešlo u prometni trak u kojem je iz suprotnog smjera vozila svjedok L. Š. upravljajući vozilom F., vozilom vlasnosti tužitelja.

U. svom iskazu svjedok L. Š. navodi da je predmetnog dana vozila svoju kćer u školu i da se u automobilu nalazilo i drugo dvoje djece, da se kretala prometnicom na P. niz blagu nizbrdicu te da je na jednom raskršću trebala skrenuti desno prema školi. U. tom trenutku da se iz suprotnog smjera prema njoj kretalo jedno vozilo velikom brzinom koje je vrludalo cestom prelazeći iz jedne kolničke trake u drugu i na koncu da je udarilo frontalno u njeno vozilo kada je ona već bila zaustavljena jer je vidjela što će se dogoditi pa da se to vozilo od siline udara u njeno vozilo odbacilo na trotoar i udarilo u susjedni zid. G. T. koji je upravljao tim vozilom da nije uopće nakon sraza izašao iz svoga automobila već da

P.. 651/16

je obavljao neki razgovor na telefon pa da je tek nakon par minuta izašao iz svog vozila i pitao je "je li ga vidjela", a kada ga je pitala što ili koga, da je rekao – "bijelo auto koje me je pretjecalo i koje je skrenulo u lijevo". N. da je zvala supruga koji je odmah došao, T. da je sa nekim čovjekom nešto dogovarao te da je želio promijeniti gumu na svom vozilu koja je bila puknuta i to sve do dolaska policije ali da ga je u tome spriječio njen suprug. N. toga da dolazi policija te je ispituje, da im je ona jasno rekla da je niti jedno auto prije predmetnog sraza nije pretjecalo i da nikakvog bijelog vozila na mjestu događaja nije bilo. N. koncu da može dodati da je kojim slučajem to vozilo i postojalo, da je skrenulo u lijevo prema A., odnosno mjestu gdje se nalazi slijepa ulica i gdje nema nikakvog izlaza pa da je gospodin T. vrlo lako mogao pronaći to vozili vlasnika. N. da je ova priča izmišljena radi uskrate isplate naknade štete. N. pitanje pun. tužitelja je li se kod pauk službe koja se nalazi u blizini A. provjeravalo i na koji način je li tuda prošlo neko bijelo vozilo, svjedokinja odgovara: da je policijski službenik rekao da su se pregledavala kamere pauk službe te da uvidom u iste nije utvrđeno nikakvo bijelo vozilo. N. pitanje pun. tužitelja je li podnosila prigovor protiv zapisnika o očevidu, svjedokinja odgovara: da je podnijela prigovor, da je telefonski bila pozvana na razgovor kod policije te da do dan danas nikakva odluka nije donesena na njezin prigovor. I. da je razgovarala s načelnikom P. policije koji joj je rekao da bi u slučaju promjene zapisnika da bi policajac koji je to pravio bio suspendiran. S. P. T. u svom iskazu navodi da je na predmetnom raskršću u njegovom pravcu kretanja bio otprilike pola metra udaljen od zebre kada se u tome trenutku jedno vozilo izbacilo odnosno počelo pretjecati vozilo kojim je upravljala svjedokinja L. Š. pa da je morao brzo reagirati. T. vozilo da je skrenulo u lijevo prema A., da je on izbjegavao sraz sa tim vozilom i da je vidio prazan prostor te prešao u suprotnu kolničku traku i popeo se na trotoar i to bez kočenja sve iz razloga jer da je kočio, da bi izravno vjerojatno udario u auto kojim je upravljala svjedokinja L. Š.. N. da ne zna je li udario u zid i da nije siguran da li je došlo do kontaktira između njegov vozila i vozila kojim je upravljala L. Š..

N. da je on vozio oko 30 km/h, a ovo bijelo vozilo otprilike 60 km/h. N.

još da je to vozilo bilo šporke bijele boje s pravokutnim farovima i okvirima oko farova. N. da mu je prednja guma pukla od udarca od trotoar, a stražnja guma od udarca F. u njegovo vozilo. N. da je do F. bila udaljenost od 8-10

metara, u trenutku kada je uočio bijelo vozilo.

S. je priložena sva relevantna dokumentacija, ista je pribavljena od strane M.-a, sud je izveo dokaz prvenstveno vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl. ing. V. U. (koji je danas, nažalost, pokojni), sudski vještak u svom pisanom vještvu naveo je iscrpan nalaz, analizu nastanka prometne nezgode i konačnici svoje stručno mišljenje u kojem navodi da se predmetna nezgoda dogodila na način da se od pravca istoka prema zapadu kolnikom U. P. kreće P. P., iz suprotnog smjera F. S. M. čiji vozač na raskrižju sa južne strane ima namjeru skrenuti udesno na kolnik U. I. T., u jednom trenutku vozilo P. da se počinje zanašati ulijevo gdje se giba polubočno prema automobilu F., da je došlo do sraza automobila F. prednjim desnim dijelom u stražnji desni dio vozila P., nakon sraza da se P. giba prema naprijed i stražnjim dijelom zanaša u smjeru kazaljke na satu, nakon čega sa prednjim lijevim kotačem udara u južni rubnik-nogostupa gdje se

P.. 651/16

penje na nogostup i udara prednjim lijevim dijelom u ogradni potporni zid. M. sraza između automobila da je na južnog prometnoj traci U. P., osobni automobil F. pred sraz i skretanje udesno da se giba brzinom oko 26 km/h, a ista brzina da je i u mjestu sraza, vozilo P. pred skretanje u lijevu prometnu traku da ima brzinu oko 30 km/h, ista brzina da je i u mjestu sraza. A. bi postojalo nepoznato vozilo i vršilo pretjecanje vozila F., isto da bi moglo izazvati vozača vozila P. da instinktivno reagira na volan, ali da za to nema nikakvih podataka u spisu, da nije niti registrirano kamerama koje se nalaze na parkingu H.-e, koje je u vanjskom dijelu zavoja koji se nalazi sa zapadne strane odvojka U. P. .

K. se analiziraju iskazi vozača-sudionika nezgode, zapisnik o očevidu, vještak zaključuje da je iskaz vozačice vozila F. tehnički održiv u cijelosti, a vozač vozila P. tehnički neodrživ, jer da je bilo nepoznato vozilo, da je isto počelo pretjecati vozilo F. te da se kretalo brzinom oko 60 km/h, u tom slučaju nepoznato vozilo da bi se prevrnulo na bok ili udarilo u neko drugo vozilo koje bi bilo ispred njega, a P. ostvarilo sraz sa nepoznatim vozilom, da bi nastupio sraz između vozila P. i nepoznatog vozila. S. vještak u svom mišljenju navodi da se šteta na vozilu F. obračunava na bazi popravka, trošak popravka sa P.-om da iznosi 16.529,93 kn.

T. nije imao primjedbi na vještvo vještaka U., tuženik jest, sud, kako je vještak preminuo, to nije bilo moguće vještvo dopuniti, sud je, sukladno prijedlogu, proveo dokaz novim vještačenjem po vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl.ing.N. K., sudski vještak u svom nalazu i mišljenju daje iscrpan nalaz,

dinamiku nastanka predmetne nezgode, sagledava sva utvrđenja u spisu i daje zaključak iz kojeg proizlazi da se neposredno prije primarnog sraza vozilo F. kretalo južnim prometnim trakom U. P. iz pravca zapada u pravcu istoka i neposredno prije sraza da se kretalo brzinom od oko 22,2 km/h, vozilo P. P. da se kretalo iz pravca istoka sjevernim prometnim trakom, brzinom od oko 34,9 km/h. S. prije naleta vozilo F. da se nalazi od mjesta primarnog sraza udaljeno oko 6,17 metara u pravcu zapada i da se nalazi položeno na južnom prometnom traku ove dionice, dok se za isti vremenski interval vozilo P. nalazi oko 9,66 metara udaljeno u pravcu sjeveroistoka i nalazi se položeno uz samu središnju crtu u početnoj fazi skretanja sa sjevernog na južni prometni trak. P. i kinematiku kretanja nepoznatog vozila koje u iskazu spominje svjedok

T., da nije moguće dokazati egzaktnom kinematičkom analizom jer do kontakta između nepoznatog vozila i sudionika u ovoj prometnoj nezgodi nije došlo, niti je poznata brzina kretanja nepoznatog vozila, da nije poznato niti vrijeme niti mjesto početka pretjecanja osobnog vozila F. od strane nepoznatog vozila, pa samim time da nije moguće niti dati kinematičku međuovisnost nepoznatog vozila sa početkom skretanja teretnog vozila P.. N. udaljenosti od oko 9,66 metara prije mjesta naleta u pravcu istoka, gdje se nalazi vozilo P. sekundu prije naleta kada je započeo sa skretanjem sa sjevernog na južni prometni trak, uz poduzimanje intenzivnog kočenja i prosječno usporenje, predmetno vozilo do mjesta naleta da bi se zaustavilo da se kreće brzinom od oko 23,6 km/h ili bilo kojom manjom od ove brzine.

T. je predložio dopunu ovog vještva, sud je pozvao vještaka N.

K. da se pisanim putem očituje na navod tuženika, sudski vještak dao je odgovor na pitanje i primjedbu tuženika pisanim putem, za navesti je da je prema stavu ovog

P.. 651/16

suda vještvo sudskog vještaka N. K. stručno, logično i uvjerljivo, vještvo je potpuno i ne postoji niti jedno bitno pitanje na koje vještak nije odgovorio. N. bilo potrebe radi pozivanja vještaka za usmenu dopunu nalaza i mišljenja, na ročištu za glavnu raspravu, kod okolnosti da je vještak pisanim putem odgovorio na primjedbe tuženika na njegovo vještvo, radi se o egzaktnoj struci, stvarno nije bilo mjesta pozivanju vještaka radi usmenog očitovanja, to bi bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka, izvođenje tog dokaza sud drži suvišnim.

D., vještvo vještaka V. U. je također stručno, logično i uvjerljivo,

oba nalaza i mišljenja ukazuju na to da je navod vozačice F. tehnički održiv, a da tuženik ničim nije dokazao postojanje nepoznatog vozila koje bi svojom vožnjom u biti skrivilo sraz između F. i P. P.. T. nešto nije dokazano, sud u ovom dijelu zaista ne poklanja vjeru iskazu vozača vozila P., svjedoka P.

T., njegov iskaz nije u skladu sa ostalim izvedenim dokazima, nije ni logičan ni uvjerljiv. D., tuženik na kojem je bio teret dokaza u ovoj situaciji, nije dokazao da je nezgodu skrivilo nepoznato vozilo koje se potom udaljilo sa lica mjesta i ostalo svima nepoznato. S. Š., vozačica vozila F. takvo vozilo nije vidjela,

a zasigurno bi ga vidjela i očito tako nešto ne bi prešutjela sudu niti u postupku prije toga. I. prema izjavi P. T. tuženiku (list 20 spisa) proizlazi da je L. Š.

pravilno i polako skretala udesno, nije znala što se događa te da ne postoji nikakva njena krivnja za nastanak nezgode. Z. navesti je da u toj izjavi T. navodi da je on vozio od 20 – 50 km/h, dok u iskazu pred sudom navodi da je vozio 30 km/h, te da nije siguran je li došlo do kontakta između njegovog vozila i vozila F.. O. zaista nije logično, kod svih utvrđenja, kod oštećenja na oba vozila iz njihovog kontakta, pa je i ovo jedna od okolnosti zbog koje sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka T., sudionika prometne nezgode. Z. navesti je da je to nepoznato vozilo o kojem iskazuje i govori T. bilo po njemu šporko bijele boje sa pravokutnim farovima, a iz službene zabilješke P. S. od 10. listopada 2016. godine (list 37 spisa) proizlazi da na video zapisu nadzorne kamate koja pokriva ulaz na odlagalište pauk službe (S. P.) u vrijeme nastanka prometne nezgode nema takvog vozila, jedino vozilo da je bilo O. A., tamnije boje, novije godište proizvodnje, dakle, potpuno drugačije od onog o kojem je navodio T., za ponoviti je da u ovom postupku zaista nije dokazano niti da je takvog vozila bilo niti da je takvo nepoznato vozilo isključivi krivac za nastanak ove nezgode.

T. svih izvedenih dokaza sud smatra utvrđenim da je uzrok nastanka prometne nezgode, štete na vozilu tužitelja iz ove nezgode, upravo u kretanju vozila P. P., to vozilo je u biti udarilo u vozilo tužitelja kojim je pažljivo i oprezno upravljala L. Š., u vozilu je bilo troje malodobne djece, a sam T. izjavio je da je način vožnje Š. bio pravilan. O. postupanju i ponašanju T. i nakon prometne nezgode svjedok L. Š. dala je iskaz pred sudom, sud iskazu iste u potpunosti poklanja vjeru. D., prema stavu ovog suda, za ono što je važno za ovaj postupak i odgovornost tuženika da tužitelju naknadi štetu na vozilu iz ove prometne nezgode jest sraz vozila F. i vozila P., krivnju sud nalaza i to je utvrđeno,

jedino u načinu kretanja vozila P., dakle, isključivi krivac za nastanak ove prometne nezgode je P. T., vozač tog teretnog vozila. T. zaista odgovara tužitelju za štetu iz ove prometne nezgode na bazi krivnje svog osiguranika, a tuženikov osiguranik je jedini i isključivi krivac za nastanak ove nezgode, sve opet

P.. 651/16

vezano za odredbu čl. 1072 .Z. o obveznim odnosima (N. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: Z.).

K. je tuženik obvezan naknaditi tužitelju štetu koja mu je na vozilu nastala iz ove prometne nezgode, imovinsku štetu, to je prihvaćena procjena vještaka V. U. da je šteta obračunata na bazi popravka u iznosu od ukupno 16.529,93 kn (tužitelju pripada pravo i na P. koji je uračunat u ovaj iznos štete jer on kao krajnji kupac porez treba platiti). D., po pitanju glavnice zahtjev tužitelja prihvaćen je u cijelosti, ali ne i po pitanju zakonskih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu, naime, radi se o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti po procjeni i cijenama u vrijeme presuđenja, tužitelj nije dokazao da je ovaj izdatak već imao, pa mu ne pripadaju kamate od 10. listopada 2016. godine, tužitelj je u spis dostavio P. ovlaštenog servisa za popravak ovakvih vozila, ali ne i račun. D., za više zatražene kamate na dosuđenu glavnicu od 10. listopada 2016. godine do presuđenja zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan.

O. o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Z. o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sud je obvezao tuženika da naknadi tužitelju sav parnični trošak koji je tužitelj imao i koji je bio potreban za vođenje postupka budući tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn; sastava podneska od 13. veljače 2019. godine u iznosu od 1.000,00 kn; zastupanja na 6 ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn ( 11. rujna 2018. godine, 8. studenog 2018. godine, 7. svibnja 2019. godine, 22. siječnja 2020. godine, 6. svibnja 2021. godine i 29. ožujka 2022. godine), pristupa na ročište od dana 27. listopada 2020. godine u iznosu od 250,00 kn (25%); 25% PDV-a u iznosu od 2.062,50 kn; trošak vještačenja u iznosu od 2.704,00 kn i trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 500,00 kn, kao i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 500,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 14.016,50 kn, koliko je na ime naknade parničnog troška tuženik obvezan isplatiti tužitelju, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

U Splitu, 13. svibnja 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Broj zapisa: eb30c-02872

Kontrolni broj: 03488-7a5ec-460d7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JULIJANA PONOŠ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.