Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj 48 Povrv – 227/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Ivici Marinoviću, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Josipa Duševića, u pravnoj stvari tužiteljice Č. d.o.o. sa sjedištem u Z., S. R., OIB: …, zastupane po direktoru J. I. K., a ovaj po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. i partneri sa sjedištem u Z., P. B., protiv tuženice M. V. iz Z., F. P., OIB: …, zastupane po punomoćnici - kćeri E. K. iz Z., Š., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 14. travnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice V. R. i punomoćnice tuženice, na ročištu za objavu presude 13. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. M. u Z., poslovni broj Ovrv – 963/2021 od 26. siječnja 2021., te se tužbeni zahtjev odbija.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužiteljica prije ovrhovoditeljica podnijela je javnom bilježniku D. M. u Z., protiv ovršenice sada tuženice, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave odnosno izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 434,48 kuna s pripadajućim kamatama.

2. Javni bilježnik je 26. siječnja 2021. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv – 963/2021.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi, ovršenica je pravodobno podnijela prigovor sada odgovor na tužbu, u kojem navodi kako je lažan navod u prijedlogu za ovrhu u kojem je napisano: ''U navedenim računima ovršenik je upozoren, da se u slučaju neplaćanje po dospijeću, temeljem računa kao vjerodostojne isprave može tražiti određivanje ovrhe.'' Ističe kako dospijeća nije bilo, niti jedan račun od Č. da joj nikad nije došao. Napominje da nije stvarala otpad i ne posjeduje kantu, odnosno ne koristi uslugu tužiteljice na predmetnoj adresi niti je ikada zaključila ugovor za istu obvezu.

4. Rješenjem ovog suda gornji poslovni broj od 22. ožujka 2021., stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te određeno da će se povodom prigovora ovršenice, daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužiteljica je tijekom postupka navela da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, smatra uslugom od općeg interesa koju uslugu pruža tužiteljica kao specijalizirana javna tvrtka za tu svrhu osnovana. Korisnik usluge da je pravna i fizička osoba koja je vlasnik ili korisnik nekretnine na području na kojem isporučitelj obavlja uslugu. Tuženica je korisnica nekretnine k.č. 86, 173/1 i 183/1, evidentirana u posjedovnom listu 326 Područnog ureda za katastar Zadar, te ima nepobitnu zakonsku obvezu plaćanja predmetne javne usluge, neovisno o tome što ista paušalno navodi da neće plaćati ''nestvoreni otpad'' i neposjedovanje kante. Tužiteljica da nije ovlaštena niti obavezna ispitivati promjene krajnjih korisnika pa niti samoinicijativno mijenjati podatke u evidenciji korisnika, zbog čega opći uvjeti poslovanja tužiteljice sadrže pravila o promjeni korisnika te osobnih podataka istih, a koje promjene su isključivo dužni i ovlašteni kod tužiteljice vršiti krajnji korisnici. Korisnik usluge obavezan je koristiti usluge isporučitelja odnosno tužiteljice na način i pod uvjetima određenim pravilnikom, te se ugovor o isporuci komunalne usluge smatra zaključenim i kada korisnik usluge koristi komunalnu uslugu neovisno o tome da li je obavijestio isporučitelja o početku korištenja komunalne usluge, kao i dao točne i potpune podatke potrebne za obračun računa za korištenje usluge. Nadalje, korisnik usluge ne može otkazati ugovor o korištenju usluge u slučaju kada nije osigurao obavljanje usluge sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o otpadu, Odluci o komunalnom redu Grada Zadra te drugim propisima koji uređuju ovo područje, a što se dokazuje odgovarajućom ispravom, kupoprodajnim ugovorom i sl. Dakle, obveza tužiteljice je, između ostalog, prikupljanje miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i reciklažnog komunalnog otpada od tuženice, dok je obveza tuženice, između ostalog, predaja komunalnog otpada davatelju usluge na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge, kao i plaćanje davatelju usluge cijenu javne usluge u skladu s važećim cjenikom, a time što je već podmirila prijašnje račune, zapravo i priznaje postojanje korištenja usluge koju tužiteljica pruža redovito. U skladu s odlukom o komunalnom redu Gradskog vijeća Grada Zadra te suglasnošću Općine Posedarje na cjenik javne usluge prikupljanja miješanog, komunalnog i biorazgradivog otpada tužiteljice od 30. studenog 2018., tuženici su i valjano ispostavljeni računi za pruženu javnu uslugu, a koje račune je tuženica sukladno članku 20. pravilnika bila obvezna podmiriti.

5.1. Tuženica je tijekom postupka u bitnome navela da je suludo plaćati nešto što ne koristi, da u predmetnoj kući nitko ne živi, nisu niti vodu uveli za istu, a da je i iz potrošnje struje vidljivo da se tamo ne živi.

6. Sud je u odsutnosti tuženice održao pripremno ročište zakazano 25. siječnja 2022., zaključio prethodni postupak, održao glavnu raspravu, istu zaključio i zakazao ročište za objavu odluke. Međutim, punomoćnica tuženica je pristupila istog dana nakon održane rasprave, te je zatražila povrat u prijašnje stanje (u fazu pripremnog ročišta) jer da je čekala ispred sobe navedene u pozivu, a u kojoj nije održana rasprava. Ročište za objavu presude je odgođeno, a zakazano je ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Na istom je prihvaćen prijedlog za povrat u prijašnje stanje (kojem se nije protivila ni tužiteljica) zbog propuštanja ročišta od 25. siječnja 2022., ukinute su odluke donesene na istom, te je parnica vraćena u stanje u kojem se nalazila prije propuštanja, odnosno u fazu pripremnog ročišta. Potom je proveden prethodni postupak, održana i zaključena glavna rasprava, te zakazano ročište za objavu presude.

7. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava priležećih spisu i to: prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi (list spisa 2 - 4), izvoda otvorenih stavki tužiteljice na ime tuženice (list spisa 5, 18), prigovora protiv rješenja o ovrsi (list spisa 7 - 8), pregleda neplaćenih računa tužiteljice na ime tuženice (list spisa 16), kartice kupaca (list spisa 17, 19 - 20), Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Posedarje, KLASA: 363-01/18-01/01, URBROJ: 2198/07-1/1-17-01 od 25. veljače 2018. (list spisa 21 – 45), prijepisa posjedovnog lista broj 326 (list spisa 46), računa (list spisa 49 – 52), Suglasnosti na cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada, KLASA: 363-01/18-01/25, URBROJ: 2198/07- 1/3-18-01 od 30. studenog 2018. (list spisa 53), preslike osobne iskaznice tuženice (list spisa 55 – 56), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, KLASA: 141-06/18-01/03313520054, URBROJ: 341-24/05/3-18- 001913 od 9. kolovoza 2018. (list spisa 57), te izjave L. M. od 1. travnja 2021. (list spisa 62).

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati utuženi iznos s osnova korištenja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, kao korisnica nekretnine oznake broj 896, 173/1 i 183/1 sve k.o. Vinjerac, na adresi V., P. D. d.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica ovlašteni pružatelj predmetne javne usluge, nego je sporno da li tužiteljici pripada pravo na naplatu predmetne javne usluge, s obzirom da tuženica ne prebiva na navedenoj adresi i tamo ne proizvodi otpad.

11. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavka 1. ZOO određeno da je na temelju obveze, vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

12. Prema odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (''Narodne novine'' broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19, dalje: ZOGO), javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području, pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Stavkom 2. istog članka zakona je određeno da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, smatra uslugom od općeg interesa, dok je prema odredbi stavka 3. istog članka zakona područje pružanja ove javne usluge područje jedinice lokalne samouprave. Javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (članak 30. stavak 4. ZOGO). Korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge (članak 30. stavak 5. ZOGO).

13. Iz izvoda otvorenih stavki tužiteljice na ime tuženice (list spisa 5, 18) slijedi da tuženica pod šifrom 311096 ima dospjelo, nepodmireno dugovanje prema tužiteljici u ukupnom iznosu od 434,48 kuna, koje se odnosi na razdoblje od siječnja do zaključno listopada 2020.

14. Tužiteljica je nedvojbeno ovlaštena pružateljica javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada s područja Općine Posedarje, naselja Vinjerac (list spisa 21 – 45).

15. Tuženica je prema prijepisu posjedovnog lista broj 326 k.o. Vinjerac (list spisa 46), evidentirana kao posjednica nekretnine oznake dijela kat. čest. 86 u naravi kuća i dvorište, te oranica, dijela kat. čest. 173/1, u naravi pašnjak i voćnjak, te dijela kat. čest. 183/1, u naravi pašnjak, za cijelo.

16. Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada Općine Posedarje, KLASA: 363-01/18-01/01, URBROJ: 2198/07-1/1-17-01 (list spisa 21 - 45, dalje: odluka), utvrđeni su kriteriji i način pružanja ove javne usluge na području Općine Posedarje, koje uključuje i naselje Vinjerac (članci 1. i 4.). Prema odredbi članka 5. iste davatelj ove javne usluge je Č. d.o.o., dok je prema odredbi članka 6. iste, korisnik usluge na području pružanja usluge, vlasnik odnosno korisnik nekretnine. Odredbom članka 7. iste je propisano da se troškovi obavljanja usluge određuju razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju, volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika.

16.1. Davatelj usluge dužan je korisniku usluge dostaviti izjavu o korištenju javne usluge (članak 25. odluke); korisnik usluge je dužan vratiti davatelju usluge dva primjerka potpisane izjave, potpisane u pisanom obliku u roku 15 dana od dana zaprimanja iste, a davatelj usluge nakon zaprimanja izjave, dužan je vratiti jedan ovjereni primjerak izjave u roku 8 dana od zaprimanja iste (članak 26. stavak 1. odluke); izjavom se definira broj i vrsta spremnika te volumen spremnika kojeg koristi korisnik usluge, kao i udio u spremniku kojeg koristi korisnik usluge (članak 31. odluke); izjavom se definira broj planiranih primopredaja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju (članak 33. stavak 1. odluke); davatelj usluge obračunava korisniku usluge cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju, volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (članak 34. odluke); cijena javne usluge određuje se cjenikom, a novi cjenik je davatelj usluge dužan donijeti po prethodno pribavljenoj suglasnosti općinskog načelnika, u skladu s uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom i ovom odlukom (članak 35. odluke); strukturu cijene javne usluge čini: cijena obvezne minimalne javne usluge, cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena ugovorne kazne (članak 36. stavak 1. odluke); prihvatljivim dokazom izvršenja javne usluge za pojedinog korisnika usluge, smatra se podatak koji prilikom preuzimanja otpada, službena osoba davatelja usluge unosi u službenu evidenciju o preuzetom komunalnom otpadu iz članka 9. točke 6. odluke (članak 42. stavak 1. odluke); istoj odluci prileže i opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada.

17. Na cjenik javne usluge prikupljanja mješovitog komunalnog i biorazgradivog otpada broj C – 265/18, dopisom Općine Posedarje, KLASA: 363- 01/18-01/25, URBROJ: 2198/07-1/3-18-01 od 30. studenog 2018. (list spisa 53), dana je suglasnost Č. d.o.o.

18. Iz priloženih računa tužiteljice na ime tuženice (list spisa 49 - 52) slijedi da se odnose na uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2020., u mjesečnim iznosima od 38,70/50,57 kuna s dospijećem 15 – tog dana u mjesecu, koji slijedi onome u kojem je usluga isporučena, na adresi V., P. D. d.

19. Prema izjavi L. M. od 1. travnja 2021. (list spisa 62), u kući na predmetnoj adresi, koju je naslijedila ovdje tuženica, nitko ne živi i ista je prazna, a to može potvrditi jer je prva susjeda do te kuće.

19.1. Sadržaj ove izjave tužiteljica tijekom postupka nije osporila, niti je dovela u pitanje energetsku karticu HEP – a i odobrenje za priključenje nekretnine na javnu vodoopskrbu (list spisa 60 – 61).

20. Premda je tužiteljica dostavila račune za naplatu svoje usluge, u situaciji kada je tuženica ustrajala u osporavanju njezine tražbine, odnosno da bi uopće proizvodila otpad i bila korisnik predmetne usluge na predmetnoj adresi, tužiteljica je bila dužna dokazati da je izvršila tuženici uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, obujam izvršenja, period izvršenja i adresu izvršenja iste, sve to prema obvezama iste propisanima gore cit. odredbama odluke.

21. Na to upućuje i ranije zauzeti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev x 117/13 od 11. veljače 2014.): "…nije prihvatljiv zaključak drugostupanjskog suda da bi na tuženiku u konkretnom slučaju bio teret dokazivanja neistinitosti sadržaja predmetnih računa i obračuna kamata. Naime, predmetni računi i obračuni kamata su bili tek osnov za podnošenje prijedloga za izvršenje i to kao vjerodostojne isprave, a sve u smislu odredbe članka 21. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91 i 91/92). Predmetni računi i obračuni kamata nisu javne isprave, pa dakle niti nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu…".

22. Konačno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova 4. prosinca 2017., donio Zaključak broj Su – IV – 204/17-5, da u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu, se primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" – proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

23. Prema odredbi članka 33. stavka 2. ZOGO davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.

23.1. Dakle, ovom odredbom cit. akta je propisana primjena načela "onečišćivač plaća" prema kojem načelu nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivač. To iz razloga što je odredbom stavka 4. istog članka Zakona propisano da je davatelj usluge dužan u cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona. Stoga navedene troškove davatelj usluge može uračunati samo u cijenu usluge koja je stvarno i pružena, a ne obračunavati fiksnu naknadu u obliku cijene minimalne javne usluge jer nema zakonsku osnovu naplatiti, ako nije dokazao da je izvršio uslugu odvoza komunalnog otpada.

24. Takav stav je već zauzela recentna sudska praksa drugostupanjskog suda (tako: presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž – 806/2020 od 12. siječnja 2021.).

25. Tužiteljica tijekom postupka ničim nije dokazala da je uistinu isporučila tuženici javnu uslugu za koju je izdala račune, niti je predložila izvođenje nekakvog dokaza na tu okolnost, premda je primjerice, odlukom propisana njezina dužnost evidentiranja izvršenja usluge (članak 9. točka 6.). Također, nije niti dostavila cjenik za predmetnu uslugu, iz čega proizlazi da nije moguće utvrditi niti osnovanost visine utužene tražbine (v. presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž – 913/18 od 5. rujna 2018.).

26. Odredbom članka 221. a ZPP je propisano ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, sud će o postojanju činjenice zaključit primjenom pravila o teretu dokazivanja.

27. Kako je tuženica osporila da bi joj bila izvršena predmetna usluga u utuženom periodu, a podredno i visinu tražbine, dok sud iz predloženih i izvedenih dokaza tužiteljice nije mogao utvrditi da je usluga uistinu izvršena i da je visina naknade za istu osnovana, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, uslijed čega je sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP, najprije valjalo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ukinuti, i potom tužbeni zahtjev odbiti.

27.1. Takav stav je već zauzeo ovaj sud u istoj pravnoj stvari, ove tužiteljice i drugog tuženika (v. pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv – 258/2021 od 21. travnja 2022.).

28. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

29. Zbog toga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u cit. rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (tako: presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž – 1370/2021 od 20. prosinca 2021.).

30. Tuženici kao stranci koja je postigla uspjeh u sporu sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnih troškova. Međutim, kako tuženica nije postavila zahtjev za naknadu istih, valjalo je samo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

Zadar, 13. svibnja 2022.

Viši sudski savjetnik- specijalist

Sudac

Josip Dušević, v.r.

Ivica Marinović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članak 467. stavak 1. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnicima,

2. Tuženici po punomoćnici.