Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-686/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. H., OIB: ...., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., protiv ovršenika G. K. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa ovrhe nedopuštenim, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr-145/2020 od 12. listopada 2020., 13. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr-145/2020 od 12. listopada 2020.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog ovršenika zaprimljen 29. travnja 2020. kao nedopušten.

2. Protiv rješenja žalbu izjavljuje ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ/12) te predlaže da se rješenje preinači uz naknadu žalbenog troška.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja utvrđuje da je ovršenik 29. travnja 2020. podnio prijedlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi Ministarstva, P. u., Područni ured V., Ispostava V., Klasa: ..., Ur.broj: ... od 10. listopada 2008. za iznos 356.666,23 kn. Proizlazi da ovršenik tvrdi da je kod ovršenikovog dužnika HZMO 4. prosinca 2008. podnijeta predmetna ovršna isprava na naplatu, a prigovara kako je prošlo preko deset godina te da je nastupila zastara.

5. Daljnje je utvrđenje suda prvog stupnja kako je ovrhovoditelj pokrenuo postupak prisilne naplate, dostavom ovršne isprave ovršenikovom dužniku HZMO na provedbu 4. prosinca 2008. i da je ovršna isprava postala izvršna, stoga da je ovršni postupak pokrenut sukladno čl. 173. u svezi s čl. 179. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - daljnje OZ/96).

6. Nadalje, sud prvog stupnja razmatra odredbe čl. 210. st. 1. i čl. 53. OZ/12 te zaključuje da se ovdje ne radi o tome da je protiv ovršenika zatražena izravna naplata putem Agencije, budući je prisilni postupak naplate predmetom ovršne isprave pokrenut sukladno odredbama OZ/906 i putem ovršenikovog dužnika HZMO V. 8. prosinca 2008. Smatra da je pogrešno zatražio pravnu zaštitu ovršenik podnošenjem prijedloga za proglašenje ovrhe na mirovini koja nije kao takva propisana odredbama OZ/96 pa stoga odbacuje prijedlog ovršenika od 29. travnja 2020.

7. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, nije ostvarena bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ/12 te je pobijano rješenje u svemu moguće ispitati. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena neka od tih procesnih povreda.

8. Suprotno žalbenim navodima ovršenika pravilno je sud prvog stupnja odbacio prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim ovrhe na mirovini.

9. U konkretnom slučaju ovršenik nije upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a pravni put koji je izabrao podnošenjem prijedloga za proglašenje nedopuštenim ovrhe na mirovini kao takav nije propisan OZ/96, slijedom čega je njegov prijedlog nedopušten kako je to sud prvog stupnja i zaključio.

10. Prema odredbi čl. 49. OZ/96 ovršenik može zbog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 7., 8., 10. i 11. izjaviti žalbu nakon proteka roka ukoliko je nastupio neki od navedenih žalbenih razloga s time da ako je te razloge mogao izjaviti u žalbi iz čl. 46. st. 1. OZ/96 na te razloge ne može s uspjehom se pozivati u žalbi nakon proteka roka, a tada će sud prvog stupnja žalbu nakon proteka roka odbaciti kao nedopuštenu.

11. Razmatranje suda prvog stupnja u vezi s čl. 210. OZ/12 nije relevantno jer u konkretnom slučaju nije riječ o postupku izravne naplate niti o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer ovrhovoditelj nije podnio ovršnu ispravu na naplatu Financijskoj agenciji, odnosno uopće nije riječ o postupku izravne naplate jer u vrijeme kada je ovršna isprava dostavljena HZMO 4. prosinca 2008. takav postupak nije niti bio propisan zakonom. To, međutim, ne utječe na zakonitost pobijane odluke jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da prijedlog ovršenika nije dopušten.

12. Slijedom svega navedenog trebalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ/12.

U Rijeci 13. svibnja 2022.

Sutkinja

Ivanka Maričić-Orešković