Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-1086/2021-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika škole I., I., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj 2 Pr- 29/2020-13 od 25. svibnja 2021., 13. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj 2 Pr-29/2020-13 od 25. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke, je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.116,56 kn na ime razlike bruto plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 1. siječnja 2017. sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate. U točki II. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate u roku od 8 dana.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), ističući da osnova tražbine tužiteljice nije valjana te da je nastupila zastara.

3. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

6. Prije svega valja istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, pa se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a), već isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., prema odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

8. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

-da je tužiteljica u prijepornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika,

-da su Vlada RH i Sindikati i to Sindikat 1, Sindikat 2, Sindikat 3, Sindikat 4, Sindikat 5, Sindikat 6 , Sindikat 7 te Sindikat 8 sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

-da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji zavoda ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u R. H.,

-da su Vlada RH i Sindikati sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da te izmjene nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kojim je izmijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

-da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009.,

-da su Vlada RH i Sindikati koji su potpisali narečene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

-da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima zavoda trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

-da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane zavoda objavljen 4. prosinca 2015.,

-da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 132/16) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

9. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da tužiteljica tužbeni zahtjev zasniva na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, kao i na članku IV. st. 2. i 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 kojima je utvrđeno na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi. Sud prvog stupnja utvrđuje da je u javnim službama plaća definirana čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09) na način da plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok je osnovica plaće propisana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, tada osnovicu plaće određuje Vlada RH posebnom odlukom.

10. Također proizlazi da je u prijepornom razdoblju na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13, 153/13 – dalje: TKU/12) kojim je u čl. 51. st. 4. određeno da su Dodatak Sporazumu/2009 te njegove izmjene i dopune, ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, te čl. 51. st. 4. TKU/12, što da proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje tog akta radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u svezi s čl. VII. st. 1. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. Stoga zaključuje da su uvjeti za povećanje osnovice bili ispunjeni krajem 2015., s plaćom za prosinac 2015. koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. te su trajali do siječnja 2017., što znači da je zadnja povećana plaća trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. Pritom ocjenjuje da nije došlo do odgode primjene čl.

III. Izmjena i dopuna Sporazuma/2011 kojim je uređen način povrata osnovice, već se odgoda odnosila na način usklađivanja pariteta plaća određenog u čl. IV. i V. istog dokumenta, a kakvo stajalište je izrazio i Vrhovni sud RH u odluci Rev-1111/2020.

12. Kako visina obračuna razlike plaće nije bila sporna, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužiteljici razliku u plaći za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. ZOO-a.

13. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužiteljici priznat trošak zastupanja odvjetnika u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn.

14. Prema stajalištu ovog suda, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine" broj 115/10

– dalje TKU/2010).

15. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada R. H., s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009 osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika da nije mogao postupiti u skladu s narečenim Sporazumom prije nego li je Vlada RH donijela novu odluku o visini osnovice za isplatu plaće.

16. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, uvećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 nije odgođeno primjenom odredbe čl.

VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan i zaključak da su uvjeti za primjenu odredbe o načinu povrata osnovice na iznos od 5.415,37 kn bruto ispunjeni u studenom 2015., s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice za obračun plaća u javnim službama.

17. Još treba dodati da je pravilna ocjena suda prvog stupnja glede valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011., unatoč tome što taj dokument nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pri čemu se u svemu prihvaća argumentacija koja je u tom dijelu iznesena u razlozima pobijane presude.

18. Tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema narečenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (čl. 9. st. 3. ZR-a).

19. Još treba dodati da je odredbom čl. 139. ZR-a propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Stoga proizlazi da je prigovor zastare neosnovan, budući da je najstarije potraživanje tužiteljice u ovom postupku razlika plaće iz prosinca 2015., a tužba je podnesena 21. studenog 2020., dakle, unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

20. Pravilna je i odluka o parničnom trošku. Tužiteljica je uspjela u parnici pa joj primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na zastupanje odvjetnika, a trošak je pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife.

21. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 13. svibnja 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan