Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-1028/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja S.-U. d.o.o., S., OIB: ..., koga zastupa direktor, a ovoga punomoćnik A. B., odvjetnik u S., protiv tuženika E. M. iz S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica T. K. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4576/19 od 15. ožujka 2021., 13. svibnja 2022.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se djelomično žalba tuženika E. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4576/19 od 15. ožujka 2021. u toč. I. izreke u dijelu kojim je dužan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 1.722,00 kn sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 42,00 kn od 16.08.2014.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.09.2014.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.10.2014.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.11.2014.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.12.2014.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.01.2015.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.02.2015.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.03.2015.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.04.2015.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.05.2015.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.06.2015.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.07.2015.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.08.2015.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.09.2015.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.10.2015.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.11.2015.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.12.2015.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.01.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.02.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.03.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.04.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.05.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.06.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.07.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.08.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.09.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.10.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.11.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.12.2016.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.01.2017.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.02.2017.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.03.2017.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.04.2017.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.05.2017.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.06.2017.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.07.2017.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.08.2017.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.09.2017.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.10.2017.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.11.2017.,

- na iznos od 42,00 kn od 16.12.2017.,

po stopi od 12% godišnje od 16. kolovoza 2014. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. I. izreke u dijelu kojim je dužan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 17.425,00 kn sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 425,00 kn od 16.08.2014.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.09.2014.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.10.2014.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.11.2014.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.12.2014.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.01.2015.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.02.2015.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.03.2015.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.04.2015.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.05.2015.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.06.2015.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.07.2015.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.08.2015.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.09.2015.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.10.2015.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.11.2015.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.12.2015.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.01.2016.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.02.2016.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.03.2016.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.04.2016.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.05.2016.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.06.2016.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.07.2016.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.08.2016.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.09.2016.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.10.2016.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.11.2016.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.12.2016.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.01.2017.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.02.2017.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.03.2017.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.04.2017.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.05.2017.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.06.2017.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.07.2017.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.08.2017.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.09.2017.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.10.2017.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.11.2017.,

- na iznos od 425,00 kn od 16.12.2017.,

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba tuženika E. M. i preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4576/19 od 15. ožujka 2021. u toč. II. izreke te se rješava:

Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.616,76 kn.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Dužan je tuženik E. M., S., OIB: ..., isplatiti tužitelju iznos od 19.147,00 kn sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 467,00 kn od 16.08.2014.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.09.2014.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.10.2014.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.11.2014.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.12.2014.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.01.2015.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.02.2015.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.03.2015.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.04.2015.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.05.2015.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.06.2015.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.07.2015.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.08.2015.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.09.2015.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.10.2015.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.11.2015.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.12.2015.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.01.2016.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.02.2016.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.03.2016.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.04.2016.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.05.2016.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.06.2016.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.07.2016.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.08.2016.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.09.2016.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.10.2016.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.11.2016.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.12.2016.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.01.2017.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.02.2017.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.03.2017.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.04.2017.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.05.2017.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.06.2017.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.07.2017.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.08.2017.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.09.2017.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.10.2017.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.11.2017.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.12.2017.,

2. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu iznosa od 8.873,00 kn sa zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 467,00 kn od 16.07.2014.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.01.2013.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.02.2013.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.03.2013.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.04.2013.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.05.2013.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.06.2013.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.07.2013.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.08.2013.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.09.2013.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.10.2013.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.11.2013.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.12.2013.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.01.2014.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.02.2014.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.03.2014.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.04.2014.,

- na iznos od 467,00 kn od 16.05.2014.,

- na iznos od 467,00 kn od 16. srpnja 2014. pa do isplate tih iznosa po stopi od 12% godišnje od 16. siječnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik, u roku od 8 dana, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 7.596,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

3. Protiv citirane presude i rješenja u toč. II. izreke tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže predmetnu odluku preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Tvrdi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o kojima postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i sadržaja tih isprava i zapisnika. U spisu nema uplatnice, potvrde o uplati ili naloga za plaćanje iz kojih bi proizlazilo da su suvlasnici u ime tuženika podmirili nepokrivene izdatke pa da bi imali pravo na temelju pravila o stjecanju bez osnove tražiti povrat tih navodno plaćenih izdataka. Međuvlasnički ugovor iz 2004., a ni Međuvlasnički ugovor iz 2013. nigdje ne navode obvezu snošenja troškova za grijanje kao obvezu koju bi suvlasnici imali te nigdje ne spominju kotlovnicu. Netočna je tvrdnja da je tuženik dio utužene tražbine platio nakon utuženja zbog čega je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu, jer je tužitelj povukao tužbu u odnosu na potraživanja za cijelu 2013. i za razdoblje od siječnja do lipnja 2014. jer je u tom periodu došlo do zastare potraživanja. Potpuno je ignoriran tuženikov podnesak od 20. listopada 2020., u kojemu je predložio ispitivanje relevantnih svjedoka odgovornih za pružanje i naplaćivanje tzv. usluge grijanja te određivanje sudskog vještaka iz područja strojarstva. Smatra da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju, da nije dokazao da bi za tuženike podmirio bilo kakve izdatke, da je Ugovor o upravljanju zgradom istekao 2010., da je Međuvlasnički ugovor iz 2013. nevažeći, jer ga tuženikov pokojni otac nije mogao potpisati te da toplinska energija od strane tuženika nije korištena niti je tužitelj registriran za obavljanje bilo kakve djelatnosti u vezi striktno regulirane usluge pružanja toplinske energije.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP), jer presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i tih isprava i zapisnika te se presuda može ispitati.

6.1. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 19.147,00 kn kojega su suvlasnici stambene zgrade u S., (Ulica....) platili na ime troškova održavanja sustava za centralno grijanje, struje za lift i čišćenja zgrade a radi toga što su ostali suvlasnici platili umjesto tuženika, kao jednog od suvlasnika, njegov dio zajedničkih troškova.

8. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da se utužena tražbina odnosi na račune za troškove rada postrojenja za centralno grijanje, struje za lift i troškove čišćenja zgrade za zgradu u S., (Ulica....),

- da predmetna zgrada ima vlastito postrojenje za centralno grijanje slijedom čega su suvlasnici zgrade dužni snositi troškove rada tog postrojenja,

- da suvlasnici zgrade troškove rada postrojenja za centralno grijanje plaćaju tijekom svih 12 mjeseci u godini, i to na način da se skupni račun za cijelu zgradu podjeli s cijenom od 5kn/1m2 stana, što proizlazi iz priloženog obračuna upravitelja zgrade i iskaza saslušanih svjedoka M. Č. – predstavnika stanara i Z. B. – blagajnika,

- da se struja za lift obračunava na posebnom računu, a suvlasnici taj račun plaćaju tako da se skupni račun za cijelu zgradu podjeli s brojem stanova u toj zgradi tj. s brojem 64 koliko ima stanova u zgradi,

- da čišćenje zgrade suvlasnici podmiruju jednako kao i struju za lift, dakle suvlasnici taj račun plaćaju tako da se skupni račun za cijelu zgradu podjeli s brojem stanova u toj zgradi tj. s brojem 64 koliko ima stanova u zgradi,

- da se račun za vodu obračunava samo onim suvlasnicima koji koriste svoje stanove i imaju utrošak vode,

- da predmetni računi u utuženom razdoblju za tuženika mjesečno iznose 467,00 kn (425,00 kn centralno grijanje, voda 0,00 kn, struja za lift 27,00 kn, čišćenje zgrade 15,00 kn), što za period od srpnja 2014. do studenoga 2017. ukupno iznosi 19.147,00 kn,

- da tuženik ne želi podmiriti predmetne račune iz razloga što smatra da ako on u svom stanu ne živi i nema radijatore da ne treba snositi troškove održavanja centralnog grijanja za zgradu, kao daljnji razlog neplaćanja računa navodi još i svoje nesuglasice s predstavnikom stanara M. Č.,

- da se u predmetnoj zgradi usluga centralnog grijanja redovito pruža u sezoni grijanja, što znači da kotlovnica mora osigurati vrelu vodu u vertikalnim cijevima koje se protežu kroz cijelu zgradu, a iz tih vertikalnih cijevi se kroz radijatore griju stanovi; upravo zato troškove centralnog grijanja moraju snositi svi suvlasnici neovisno o tome griju li svoje stanove ili ne,

- da su ostali suvlasnici predmetne zgrade platili predmetne račune i za tuženika, jer računi za centralno grijanje podrazumijevaju održavanje tog postrojenja i plaćanje radnika koji rade u kotlovnici, računi za čišćenje zgrade podrazumijevaju plaćanje osobe koja čisti zgradu, a računi za struju za lift se moraju podmiriti kako H. ne bi isključio struju,

- da tuženik ne želi ostalim suvlasnicima vratiti izdatak kojeg su oni učinili u pogledu njegove obveze slijedom čega je tužitelj ustao s predmetnom tužbom radi naplate predmetnog dugovanja,

prvostupanjski sud zaključuje da je podmirenje troškova stvari (zgrade) zakonska obveza svih suvlasnika, da je tuženik dužan snositi troškove centralnog grijanja predmetne zgrade, struje za lift i čišćenja zgrade pa kako su ostali suvlasnici snosili troškove tuženikove zakonske obveze, imaju pravo zahtijevati naknadu od njega, imajući u vidu odredbe čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO) u vezi čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP).

9. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer je upravitelj zgrade, sukladno odredbama čl. 378. st. 5. i čl. 379. st. 1. ZVDSP, koji zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom te je dužan raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja te redovno podmirivati te troškove prema trećima, ovlašten na podnošenje predmetne tužbe bez poimeničnog navođenja imena svih suvlasnika zgrade.

10. Teza je tužitelja da su suvlasnici predmetne zgrade troškove komunalnih usluga platili za tuženika, dakle radi se o izdatku za drugog po posebnom pravilu stjecanja bez osnove iz čl. 1119. ZOO u vezi čl. 38. st. 2. ZVDSP.

10.1. Odredbom čl. 1119. ZOO je propisano da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Prema odredbi čl. 38. st. 2. ZVDSP plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju. Dakle, svi suvlasnici su, pa i tuženik, načelno dužni snositi troškove centralnog grijanja, struje za lift i čišćenja zgrade.

11. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a tužitelj nije dokazao način obračuna udjela tuženika u podmirenju odgovarajućeg dijela režijskih troškova i njegovu valjanost, osim u dijelu koji se odnosi na plaćanje fiksne naknade od 27,00 kn mjesečno po stanu za struju za lift i 15,00 kn mjesečno po stanu za čišćenje zgrade, što ukupno mjesečno iznosi 42,00 kn.

11.1. Naime, u spisu se nalazi obračun troškova za razdoblje od siječnja 2013. do prosinca 2017. za tuženikov stan, dok iz iskaza svjedoka M. Č. i Z. B. proizlazi da se troškovi centralnog grijanja naplaćuju svih dvanaest mjeseci u godini, a obračunavaju se tako da se skupni račun za cijelu zgradu podijeli sa cijenom od 5,00 kn/1 m² za svaki stan, što se tiče struje za lift H. ispostavlja poseban račun koji se mjeri s brojem stanova kojih ima 64 te se obračunava po 27,00 kn po stanu i trošak čistačice 15,00 kn po stanu.

11.2. Tužitelj, međutim, nije dostavio obračun troškova za tuženika po pojedinim mjesecima iz kojih bi bila vidljiva točno izračunata visina troškova za grijanje za svaki utuženi mjesec za stan koji koristi tuženik, iz kojeg razloga tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva. Naime, grijanje se obračunava po m² površine stana, ali ukupan trošak grijanja za cijelu zgradu je za svaki mjesec različit te se taj trošak obračunava svaki mjesec za svaki pojedini stan. Tužitelj nije dostavio valjanu ispravu kojom bi dokazao način obračuna režijskih troškova unutar zgrade i udjele pojedinih suvlasnika u njihovom plaćanju.

11.3. Stoga je primjenom odredaba o teretu dokazivanja (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP) trebalo na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti pobijanu presudu u odnosu na naknadu troškova centralnog grijanja, dakle odlučiti kao u toč. II izreke ove presude.

12. Što se tiče tužbenog zahtjeva za isplatu fiksnog dijela naknade za struju u liftu u iznosu od 27,00 kn mjesečno i troškova čišćenja u iznosu od 15,00 kn mjesečno po svakom stanu u zgradi, što je ukupno 42,00 kn mjesečno, ovu visinu je tužitelj dokazao pa je u tom dijelu trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

13. S obzirom na to da je pobijana presuda djelomično preinačena, trebalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

13.1. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. ZID ZPP, uspjeh tužitelja ocijenjen je u omjeru od 9 %, a tuženika u omjeru od 91 %, tako da je tuženiku trebalo obistiniti naknadu troška u omjeru od 82 %.

13.2. Ukupan trošak tuženika sastoji se od 100 bodova za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ročištima 1. lipnja, 8. rujna i 20. listopada 2020., što je ukupno 400 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda i uvećani za PDV i plaćenu sudsku pristojbu žalbe protiv presude od 630,20 kn daju ukupan trošak od 5.630,20 kn. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 1. lipnja te 19. i 20 listopada 2020. jer su ti podnesci prezentirani na ročištima (1. lipnja i 20. listopada 2020.) za koje je priznat trošak zastupanja te se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

14. Prema tome, tužitelju je trebalo naložiti da tuženiku naknadi razmjerni trošak od 4.616,76 kn (82 % od 5.630,20 kn).

15. Stoga je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačeno prvostupanjsko rješenje u toč. II. izreke te odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

16. U nepobijanom dijelu u toč. I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 13. svibnja 2022.

Sudac

Igor Delin, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte