Republika Hrvatska
Županijski sud u
Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 12 Gž-420/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u izvanparničnom predmetu predlagatelj
ice J. P. iz Č.,
…, OIB: …
, zastupane po punomoćniku R. D., odvjetniku iz Č.,
…, protiv protustranke I. P. iz Č.,
…, OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. D., odvjetniku iz I. G., …, radi diobe suvlasničke zajednice
, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj R1-130/2020-6 od 11. siječnja 2021., dana 13. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba protustranke I. P., ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj R1-130/2020-6 od 11. siječnja 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"Suvlasnička zajednica stranaka na nekretninama upisanim u zk.ul.br.1749 K.O. Č., kč.br. 927/2 Poslovno stambena zgrada i dvorište u ulici … sa 276 čhv (993 m2) i to etažno vlasništvo (E-11) na stanu broj 8 – dvosobni stan na drugom katu sa 57,30 m2 (a koje etažno vlasništvo se odnosi i na zajedničke nedjeljive dijelove zgrade i zemljišta u neopredijeljenom dijelu), razvrgnuti će se prodajom predmetnih nekretnina na javnoj dražbi te podjelom dobivenog iznosa suvlasnicima sukladno veličini suvlasničkih omjera."
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila protustranka pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe da je pobijano rješenje doneseno uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Također, da joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer sud prvog stupnja nakon ukidnog rješenja nije održao niti jedno ročište niti ponovni očevid, da je vještak za procjenu nekretnina dostavio 9. studenog 2020. svoje očitovanje na koje je iznio prigovore, na koje se vještak nije očitovao a niti je sud zakazao ročište. Suviše toga, vještaku nije niti dostavljen prigovor protustranke od 15. prosinca 2020. na očitovanje. Iz obrazloženja pobijanog rješenja nije vidljivo zbog čega sud prvog stupnja nije odgovorio na prigovore protustranke jer je M. T. dipl. informatičar koji je ovlašteni sudski procjenitelj, te isti ne može dati prijedlog odnosno odgovoriti da li postoji mogućnost geometrijske diobe ili etažiranja. Dakle, osnovni prigovor protustranke je da vještačenje nije obavio ovlašteni vještak, pa je ostalo nejasno i neutvrđeno da li se u konkretnom slučaju može izvršiti geometrijska dioba.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz spisa predmeta slijedi da je predlagateljica podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina i to stana evidentiranog kao etažno vlasništvo E11 koji se nalazi u zgradi koja je sagrađena na čest. zem. 927/2 i upisana u zk. ul. 1749 k.o. Č., koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka nakon razvoda braka predlagateljica sa maloljetnom djecom je isti napustila, a taj stan isključivo koristi protustranka.
6. Odlučujući o prijedlogu predlagateljice sud prvog stupnja je proveo očevid na licu mjesta uz nazočnost vještaka procjenitelja dipl. inf. M. T. – "MT P." d.o.o. , koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio vrijednost nekretnine od 263.000,00 kn, te nakon toga donio pobijano rješenje poslovni broj R1-55/19 od 1. travnja 2020., koje rješenje je ukinuto rješenjem ovog drugostupanjskog suda broj Gž-715/2020 od 14. rujna 2020.
7. U nastavku postupka sud prvog stupnja je navedeno drugostupanjsko rješenje dostavio strankama na očitovanje, te bez održavanja ročišta donio isto rješenje.
8. Stoga, osnovano po ocjeni ovog drugostupanjskog suda protustranka u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, da joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom, ovo iz razloga jer je u podnesku od 19. listopada 2020. izričito navela da nema druge nekretnine za stanovanje, da civilna dioba u konkretnom slučaju nije prihvatljiva jer nema mogućnosti stanovanja u nekoj drugoj nekretnini odnosno istakla je pravo na dom.
9. Nadalje, podneskom od 15. prosinca 2020. prigovorila je nalazu i mišljenju vještaka jer je isti procjenitelj te je izvršio procjenu vrijednosti nekretnine, te je isto tako predložila da se provede novo vještačenje da bi se utvrdilo da li je moguća geometrijska dioba ili etažiranje po ovlaštenom vještaku građevinske struke, o kojem prijedlogu kao i prigovoru sud prvog stupnja nije odlučio.
10. Podneskom od 4. siječnja 2021. predlagateljica se očitovala na navode protustranke te je predložila saslušanje vještaka, kao i stranaka, o kojem prijedlogu sud prvog stupnja također nije odlučio.
11. Osnovano po ocjeni ovog drugostupanjskog suda protustranka u žalbi ističe da je sud prvog stupnja počinio na takav način bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer je onemogućio raspravljanje sudionicima postupka (pa tako odluka Revd-875/20 od 4. studenoga 2020.; Rev-54/07 od 5. rujna 2007. i Rev-1052/07 od 9. srpnja 2008.), posljedično tome i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati, ovo stoga jer, iako je proveden očevid na licu mjesta, vještak je utvrdio samo vrijednost sporne nekretnine, ali nije dao prijedlog diobe odnosno nije isključio mogućnost geometrijske diobe nekretnine.
12. Naime, čl. 48. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZV) propisano je da suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvariti zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvari glede kojih se suvlasništvo razvrgava (st. 1.). Pravo na razvrgnuće ostvariti će suvlasnik u sporazumu sa svojim suvlasnicima sa kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće) ili putem suda (sudsko razvrgnuće) ako nije što drugo zakonom određeno (st. 2). Kada se provodi sudsko razvrgnuće, sud odlučuje u izvanparničnom postupku, ako zakon ne određuje drugačije (st. 3.), dok je čl. 50. st. 1. ZV nadalje, propisano da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu st. 1. ovog članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Ako dioba iz st. 2. ovog članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).
13. Međutim, prema praksi Europskog suda za ljudska prava prigovor prava na dom takve je prirode da se može istaknuti čak neformalno, ukazivanjem na određene okolnosti koje koincidiraju pravo na dom, što je konvencijsko pravo o kojemu sada valja voditi računa neovisno o ranijoj sudskoj praksi da stanovanje u predmetnoj nekretnini nije osobito ozbiljan razlog za diobom, isplatom u smislu citirane materijalnopravne odredbe. Naime, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 14/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje Konvencija) koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenoga 2007. u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanje (st. 1.), a u pogledu prigovora i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati radi li se o pravu koje spada pod doseg čl. 8. Konvencije odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom protustranke pri čemu je potrebno voditi računa o tome da je dom činjenični pojam koji prema praksi Europskog suda za ljudska prava, čine prostorije s kojim je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu vezu), dolazi li civilnom prodajom predmetne nekretnine do miješanja u njezino pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa zakonom, da li je to miješanje u skladu sa nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. st. 2. Konvencije, je li to miješanje razmjerno ili nužno u demokratskom društvu. Za navesti je da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava i to posebno u predmetu Z. protiv Hrvatske – Zahtjev broj 46726/11. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III-7534/14 i U- III-3039/15 pozivom na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Galović protiv Hrvatske upozorava da se u konkretnoj situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (pravo vlasništva predlagateljice i eventualno pravo na dom protustranke kao suvlasnice nekretnine), pa je prvostupanjski sud dužan brižljivo razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku koje od tih prava dati prednost. 14. Međutim, bez obzira na navedeno sud prvog stupnja nije odlučio o prigovoru na dom protustranke niti je proveo test razmjernosti temeljem kojeg bi zaključio da li postoje osobito valjani razlozi da se u ovom slučaju suvlasnička zajednica nekretnina razvrgne prodajom. Razvrgnuće suvlasničke zajednice, odnosno postupak kod suda predstavlja miješanje u pravu suvlasnika koje miješanje je utemeljeno na hrvatskom pravu i kojim se načelno ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih. Pri tome, a s obzirom na istaknut prigovor protustranke koji ponavlja u žalbi da joj je sporna nekretnina jedina u kojoj živi i da drugih nekretnina nema ukoliko bi se ta nekretnina prodala na javnoj dražbi, bilo je potrebno radi rješavanja istaknutog prigovora prava na dom u skladu s testom razmjernosti prije svega saslušati stranke na navedene okolnosti stanovanja, materijalnih i financijskih te stambenih prilika stranaka i članova obitelji a zavisno od toga eventualno provesti i druge dokaze na temelju čega bi se tek moglo zaključiti postoji li osobito ozbiljan razlog da se prihvati prijedlog predlagateljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice.
15. Dakle, nije dovoljno istaknuti prigovor promatrati u smislu čl. 47. st. 2. ZV odnosno da li bi dioba bila zahtijevana u nevrijeme već je potrebno u smislu konvencijskog prava ocijeniti da li je prodaja stana koja nužno ima za posljedicu iseljenje protustranke u danim okolnostima konkretnog slučaja jedino moguća, o čemu sud prvog stupnja nije rekao niti riječi.
16. Stoga je žalbu predloženika valjalo uvažiti i temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti rješenje suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak. 17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede u postupanju, te će o prijedlogu predlagateljice odlučiti imajući u vidu da je predmet diobe stan koji se nalazi u zgradi, pa u tom slučaju treba i utvrditi zajedničke dijelove zgrade koji pripadaju tom stanu, sukladno čl. 9. ZV, te odlučiti o načinu diobe. U smislu čl. 66. istog Zakona posebni dio nekretnine neodvojivo je povezan sa suvlasničkim dijelom te iste nekretnine, što zapravo znači da nije moguće prodati, zamijeniti, ali niti na javnoj dražbi prodati samo stan, već uvijek predmet prodaje, odnosno pravnog prometa treba biti suvlasnički dio nekretnine koji je neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine. Pri tome potrebno je utvrditi da li je civilna dioba jedini mogući način razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, s obzirom na prijedloge i prigovore stranaka, te će nakon toga donijeti odgovarajuću odluku o prijedlogu predlagateljice.
U Zadru 13. svibnja 2022.
Sutkinja
Franka Zenić, v.r.
