Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Pn-120/21-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Karmen Ošpuh, kao sucu pojedincu, po prijedlogu odluke više sudske savjetnice - specijalistice Helene Đud, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica N. I. K., protiv tuženice C. o. d.d., OIB …, Z., koju zastupa generalni punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 30. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika te objave presude 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., isplatiti tužitelju Zavodu, Z. iznos od 38.559,72 kuna (slovima: trideset osam tisuća petsto pedeset devet kuna i sedamdeset dvije lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 28.117,56 kn od 16. lipanj 2021. do isplate,

- na iznos od 10.442,16 kn od 12. svibnja 2022. do isplate

prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje H. n. b., sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. rujna 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Činjenično obrazlažući predmet spora navodi da se njegovo potraživanje odnosi na isplatu iznosa invalidske mirovine isplaćene korisnici M. Č. u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 38.559,72 kn.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja M. Č. 6. siječnja 1968. teško ozlijeđena u prometnoj nesreći koju je uzrokovao J. H., vozač osobnog automobila reg. oznake … koje je bilo osigurano kod tuženika, a čija je odgovornost utvrđena je presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-25/1968-6 od 16. veljače 1968. Rješenjem tužitelja broj IN-24282-I i IN-24282-II od 31. prosinca 1982. priznato je osiguranici tužitelja M. Č. pravo na invalidsku mirovinu i pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje zbog ozljede nastale u predmetnoj prometnoj nezgodi. Tuženik je tužitelju naknadio štetu koja je nastajala isplatama invalidskih mirovina i novčane naknade za tjelesno oštećenje do 31. prosinca 2014., Pojašnjava da je štetu koja je nastajala tužitelju isplatom invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. tuženik podmirio tužitelju u razmjernom dijelu kako je štetu podmirivao do 31. prosinca 2014., a razliku štete do punog iznosa za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. da je u tijeku spor kod Općinskog suda u Varaždinu Pn-143/2019.

1.2. Odštetnim zahtjevom od 26. svibnja 2021. pozvao tuženika da mu podmiri štetu koja je nastala isplatom invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje u razdoblju za razdoblje isplate mirovine od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 58.466,34 kn, od toga s osnove isplate invalidske mirovine iznos od 56.235,12 kn, a s osnove novčane naknade za tjelesno oštećenje iznos od 2.231,22 kn. Pojašnjava da kako na gubitak radne sposobnosti osiguranice ozljeda iz predmetne prometne nezgode utječe 50%, obveza tuženika na naknadu štete s osnove invalidske mirovine je 50% od 56.235,12 kn što iznosi 28.117,56 kn, dok obveza tuženika s osnove naknade za tjelesno oštećenje je u 100% iznosu isplaćene naknade jer je uzrok tjelesnog oštećenja ozljeda iz predmetne prometne nezgode.

1.3. Isplatama invalidske mirovine za tužitelja nastaje šteta i dalje tako da daljnja šteta za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2021. iznosi s osnove isplaćene invalidske mirovine 9.674,50 kn (19.349,00 kn x 50% = 9.674,50 kn), a s osnove isplaćene novčane naknade za tjelesno oštećenje 767,66 kn, što ukupno iznosi 10.442,16 kn.

1.4. Predlaže da sud na temelju čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13

, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18) usvoji tužbeni zahtjev i na ime naknade štete naloži tuženiku isplatu iznos od 38.559,72 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

2.1. Međutim, tuženik osporava obvezu tužitelju nadoknaditi štetu nastalu isplatama obiteljske mirovine. Pojašnjava da bi pokojni osiguranik tužitelja napunivši 65 godina života stekao zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu slijedom čega bi tužitelj bio obvezan svom osiguraniku isplaćivati starosnu mirovinu tako da bi tužitelj neovisno o štetnom događaju koji je bio osnova za isplatu obiteljske mirovine ionako bio dužan predmetnom osiguraniku isplaćivati starosnu mirovinu nakon što osiguranik stekne uvjete za nju. Ističe da ukoliko bi starosna mirovina bila veća od obiteljske mirovine tužitelj ne trpi nikakvu štetu. Međutim, ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bila manja od obiteljske koju faktično isplaćuje, da bi tek tada tužitelj trpio štetu, ali samo u omjeru u kojem je obiteljska mirovina veća od starosne, odnosno, tužitelj bi eventualno imao pravo na razliku između većeg iznosa obiteljske mirovine i manjeg iznosa starosne mirovine. U dokaznom postupku predlaže izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost razlike između invalidske i starosne mirovine. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja (str. 5-53, 64-103, 128- 154 spisa), dokumentacija tuženika (str. 107-124) te sudsku praksu. Druge dokaze sud nije provodio jer je tužitelj na ročištu održanom 30. ožujka 2022. izjavio da odustaje od dokaznih prijedloga da se izvrši uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1021/04, spis Općinskog suda u Varaždinu Pn-143/19, pribavi spis osiguranika tužitelja 72511 kao i da se provede dokaz prometno-tehničkim vještačenjem, medicinskim vještačenjem i financijskim vještačenjem, a činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke. Sud je kao nevažne na temelju čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19 dalje: ZPP) odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenjem financijskog vještačenja, a iz razloga kako će to u nastavku biti obrazloženo.

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa invalidske mirovine isplaćene korisnici M. Č. u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 38.559,72 kn.

6. Između stranaka nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Tuženik tijekom postupka nije osporio niti činjenica da je rješenjem tužitelja broj IN-24282-I i IN- 24282-II od 31. prosinca 1982. priznato je osiguranici tužitelja M. Č. pravo na invalidsku mirovinu i pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje zbog ozljede nastale u predmetnoj prometnoj nezgodi te da joj je u utuženom razdoblju isplaćen iznos od 38.559,72 kuna.

7. Između stranaka je sporno je li tuženik u obvezi tužitelju nadoknaditi štetu nastalu isplatama invalidske mirovine u omjeru u kojem je ta obveza tužitelja nastala temeljem štetnog događaja ili samo razmjerni dio tj. razliku između invalidske mirovine koju nesporno tužitelj isplaćuje i starosne mirovine na koju osiguranik tužitelja ima pravo kad navrši 65 godina života.

8. Kao mjerodavnu odredbu u ovoj pravnoj stvari sud nalazi čl. 161. st. 1. i st. 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13

, 151/14, 33/15,

93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21.; u nastavku ZOMO/2013) kojim je u bitnome propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Stavkom 4. istog članka zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje.

9. Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda šteta kao relevantna činjenica prema vremenu čijeg nastanka se određuje koja će se odredba primijeniti, za tužitelja nastaje prilikom isplate svake invalidske mirovine, pa se, u konkretnom slučaju, za utvrđivanje osnove i visine nastale štete za tužitelja, kao i općenito za sve sporove za naknadu štete koja nastaje tužitelju, kao lex specialis primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, te su zbog toga za naknadu štete u ovome predmetu (s obzirom na razdoblje nastanka štete - trenutak isplate mirovine od 2019. do 2021.) mjerodavne odredbe ZOMO/2013), a koji je zakon stupio na snagu 1. siječnja 2014., a kako je to propisano odredbom čl. 192. navedenog Zakona.

10. Rezimirajući iznijeto, za isplatu naknade štete mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, međutim, ne u vrijeme nastanka štetnog događaja u vidu prometne nezgode 1968., a kako to tvrdi tuženik, nego štete koja je nastajala tužitelju prilikom isplate svake obiteljske mirovine, pa se na konkretni tužbeni zahtjev ne primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, a jednako tako niti odredbe o mirovinskom osiguranju koje su bile na snazi u vremenu prije izvršenih isplata, a posebno ne u vrijeme nastanka štetnog događaja iz 1968.

11. Valja dodati da je u odluci Rev-2530/2018 od 8. siječnja 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio jasan pravni stav da je za odluku u sporu koji pokreće Zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata mirovine relevantan zakon koji je vrijedio u trenutku nastanka štete Zavodu, odnosno, u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

12. U pogledu prigovora tuženika ukazuje se na ranije citiranu odredbu članka 161. st. 2. točke 1. ZOMO/2013 kojom je propisano da Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

12.1. Imajući na umu citiranu zakonsku odredbu te nespornu činjenicu da je u konkretnom slučaju osiguranik tužitelja pravomoćnim rješenjem broj IN-24282-I i IN-24282-II od 31. prosinca 1982. ostvario pravo na invalidsku mirovinu, a ne na starosnu mirovinu, pri čemu je osnova za isplatu starosne mirovine različita od osnove za isplatu odnosno prava na invalidsku mirovinu, a zakonskim odredbama nije propisana mogućnost da samim navršavanjem godina života jednom priznata invalidska mirovina postane starosnom, već se ista i dalje isplaćuje kao invalidska mirovina, sud nalazi da nije osnovan prigovor tuženika da tužitelj neosnovano traži naknadu iznosa invalidske mirovine te da bi eventualno imao pravo na razliku između invalidske i starosne mirovine ukoliko bi ista bila veća od starosne mirovine jer je osiguranik tužitelja navršio 65 godina života.

12.2. Rezimirajući iznijeto, budući da je važećim ZOMO/2013 iznos stvarne štete koju tužitelj ima pravo potraživati od tuženika određen kao novčano davanje isplaćeno na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, to su neosnovani navodi tuženika da je stvarna šteta eventualna razlika između invalidske i starosne mirovine na koju osiguranik tužitelja ima pravo kad navrši 65 godina života (v. presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-2626 od 29. ožujka 2021.).

12.3. Za dodati je da je sud nadležan odlučivati samo o zahtjevu za isplatu svote novca, ali ne i o samom pravu koje proizlazi iz mirovinskog osiguranja, jer se o takvom pravu odlučuje u upravom postupku, a rješenje kojim se o njemu odlučuje je konstitutivno. Određeno pravo iz mirovinskog osiguranja nastaje rješenjem, pa sud u parnici ne može utvrditi da postoji pravo kojeg nema (pravo na starosnu mirovinu) jer još nije ustanovljeno rješenjem donesenim u upravnom postupku (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 201/2007 od 5. srpnja 2007).

13. S obzirom na neosnovanost navedenog tuženikovog prigovora sud je prema čl. 220. st. 2. ZPP-a odbio kao pravno irelevantne dokazne prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem na okolnost razlike između invalidske i starosne mirovine.

14. Slijedom svega navedenog, imajući pritom u vidu da tuženik nije posebno osporavao obračun potraživanja tj. činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku u utuženom razdoblju na ime invalidske mirovine isplatio ukupno iznos od 38.559,72 kuna sud nalazi da tužitelju sukladno naprijed citiranim zakonskim propisima pripada pravo na naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine svojem osiguraniku u utuženom razdoblju u iznosu od 38.559,72 kuna slijedom čega je valjao odlučiti kao u izreci presude.

15. Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO/2013 na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

15.1. Uvidom u povrtnicu (list 8 spisa) sud je utvrdio da je tuženik odštetni zahtjev tužitelja zaprimio 31. svibnja 2021., pa je tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 28.117,56 kn od 16. lipanj 2021. do isplate sud ocijenio osnovanim. Obzirom je tuženik tužbu primio 4. listopada 2021., to zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 10.442,16 kn od 12. svibnja 2022. do isplate sud također nalazi osnovanim

15.11. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18; u nastavku ZOO). Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO, sukladno kojem se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava do dana 31. srpnja 2015. godine određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

16. Imajući u vidu navedene odredbe te gore utvrđeni dan dospijeća tražbine sud je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na zatraženi tijek i stopu zatezne kamate.

17. Slijedom navedenog, na temelju citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 12. svibnja 2022.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave presude izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti

1. Tužitelj Zavod, Z., (Klasa: …, Ur.broj: …)

2. Tuženica po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z.,

3. spis