Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-559/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka kao suca izvjestitelja i Nediljke Radić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P., iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. Š., odvjetnici iz R., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-993/2019 od 22. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-993/2019 od 22. veljače 2022. u dijelu pod točkama I., II.,

III.,

IV. i V. izreke (pobijani dio).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tužene, i to u članku 6. sadržaja pobliže naznačenog u točki I. izreke, pa je naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 12.506,34 kuna s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki II. izreke.

2. Sud prvog stupnja također je utvrdio ništetnim odredbu Ugovora o kreditu kojim je glavnica kredita vezana za valutu švicarskog franka sadržana u članku 3. stavak 2. Ugovora o kreditu. Sud je naložio tuženoj da isplati tužitelju iznos od 60.100,72 kune sa pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki IV. izreke, te je na ime troškova postupka naložio tuženoj da isplati tužitelju iznos od 8.001,00 kunu, dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev odbijen.

3. Protiv ove presude žali se tužena zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21, dalje u tekstu: ZPP), predlaže da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ukine, te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti poriče žalbene navode tužene, predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba tužene je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 6. Ugovora o kreditu koji su zaključili tužitelj i tužena, i zahtjev za isplatu iznosa od 12.506,35 kuna sa pripadajućim kamatama kao i iznosa od 60.100,072 kune sa pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u točki IV. izreke.

7. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj i tužena zaključili Ugovor o kreditu i to dana 2. rujna 2004. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 75.000,00 švicarskih franaka, prema srednjem tečaju za devize važeće na dan korištenja kredita u svrhu nadogradnje obiteljske kuće,

- da su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu člankom 6. Ugovora, i da prihvaćaju primjenu odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmijene,

- da mjesečni anuitet iznosi 806,69 CHF te se podmiruje u kunama obračunom po srednjem tečaju deviza na dan dospijeća,

- da je navedenim ugovorom ugovorena redovna kamatna stopa u visini od 5,25%,

- da ugovor o kreditu ne sadrži odredbu koju bi navedeni parametri od kojih ovisi ugovorena kamata, odnosno parametri na temelju kojih se stopa ugovorene kamate može odrediti ili temeljem koje bi promjenjivost bila barem odrediva, - da je ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen,

- da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza Udruge za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka i ovdje tužene, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno nesavjesno postupanje banaka uz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF promjenjive kamate. Ova presuda je potvrđena od strane Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015,

- ova odluka Visokog trgovačkog suda djelomično ukinuta od strane Ustavnog suda RH da bi ponovnom odlukom Visoki trgovački sud, odnosno Vrhovni sud RH pod podnesenim revizijama donio odluku pod poslovnim brojem Rev-2221/2018 od 13. rujna 2019. kojim je u bitnom odbio reviziju i na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi,

- da je vještak financijske struke utvrdio da je tužitelj izvršio preplatu kamatne stope temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to iznos od 12.506,35 kuna sa pripadajućim kamatama, kao i iznosa od 60.100,72 kuna sa pripadajućim kamatnim stopama.

8. Na temelju tako navedenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe članka 6. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banka o kriteriju o kreditima građana prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika a koja ne sadrži kriterije koje će tuženica pri donošenju takve odluke primjenjivati nerazumljiva i nepoštena i kao takva ništetna, sukladno odredbi članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine", broj 96/03, dalje: ZZP) a u svezi odredbom članka 81. stavak 2., 3. i 4., članka 84. te članka 87. stavak 1. i 2. ZZP-a, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženice i da tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Budući da je tužena više puta mijenjala ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti članka 6. predmetnog ugovora a kreditor, tužitelj u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope, takve ugovorne odredbe i primjene od strane kredita u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te kao takva nepoštenost slijedom čega je sud opravdano i po mišljenju ovoga suda, sukladno odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08,125/11 i 78/15, dalje: ZOO) obvezao tuženu na vračanje tužitelju iznosa koji je primila po promijenjenim kamatnim stopama.

9. Ugovoreni način utvrđivanja promjene kamatne stope je pravilno sud prvog stupnja utvrdio kao nepoštene ugovorne odredbe zbog čega je taj dio ugovora po navedenim presudama pravilno utvrđen ništavnim pravnim poslom sve u skladu s odredbom članka 131. ZZP-a, a koja presuda prema odredbi članka 138a. ZZP-a obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, a štete koju je tužitelj trpio u slučaju čini iznos koji bi uplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope koja je iznos predstavlja razliku od iznos kojeg je platio za kamatu od ugovorene kamatne stope.

10. Ugovorna odredba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak predmetnog ugovora o kreditu sud zaključuje da takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nepoštena i nerazumljiva jer mu nije na valjan na način objašnjena posljedica takve ugovorne odredbe kao potrošača, dok su banke kao trgovci bili svjesni rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita o primjeni valutne klauzule u CHF.

11. Banka je i prije i u vrijeme važenja zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama, odnosno općem riziku vezano uz švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezano uz EUR, jer tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kunu nije pod kontrolom HNB-a, da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skoro uvođenje EUR-a u zone gotovo potpuno izvjestan te u povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjiva kamatne stope, a značajne ravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, te još veći zbog toga što se i ugovorena kamatna otplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a i neizvjestan je iznos glavnice kredita koje potrošač kao dužnik trna obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti u švicarskim francima, što znači da su promjenjivi i neizvjesni bitni elementi ugovora.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tužene glede kolektivne pravne zaštite jer se radi o pravnoj zaštiti koja se pruža na općenitoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedenih članova, kao što je to ovdje tužitelj, odnosno je li sud u ovom postupku i pogrešno zaključili da se odluka donesena u postupku kolektivne zaštite mogu automatizmom primijeniti na pojedini potrošački spor pa da je pogrešna primjena materijalnog prava i to odredbi ZZP. U odnosu na takve žalbene navode nužno je istaknuti da prvostupanjski sud nije bio dužan u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača iz članka 106. ZZP u smislu postojanja povrede propise zaštite potrošača iz članka 106. stavaka

1. ZZP obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. ZZP, a o čemu se radi u ovom predmetu.

13. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je Vrhovni sud u odluci Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika u izreci koja je postala pravomoćna u odnosu na tuženu u ovom postupku obvezuje parnične stranke pa i sud prvog stupnja.

14. Prema odredbi članka 502 a. ZPP-a, udruge, tijela ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje su sklopile svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđene kolektivne interese te prava građana mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrekom predviđeno iz uvjeta predviđen tim zakonom, podnijeti tužbu protiv fizičke ili pravne osobe koje obavlja određenu djelatnost ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanje, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka502a. ZPP dok je člankom 502c. ZPP propisano učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz članka 502a. stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnicu kojoj će ta osoba na njih pozivati.

15. Citirano odredbama ZPP i ZZP propisuje se izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da u posebnim postupcima rade ostvarenje prava za potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502a. stavak 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaja točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženu, prema shvaćanju ovog suda nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na neizrečeno utvrđenje iz toga postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača kao što bi bilo i suprotnost sa navedenom odredbom ZPP-a i ZZP-a.

16. U odnosu na prigovor zastare koji je istaknut tijekom postupka podnošenjem kolektivne tužbe došlo je i do prekida zastare a po kojoj je i donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014., poslovni broj Pž-7129/2013, pozivajući sei na shvaćanje Vrhovnog suda RH o navedenom pravnom pitanju doneseno u odluci broj Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018. u kojoj je povodom izvanredne revizije odlučivao povodom postavljenog pravnog pitanja predstavlja li tužba za zaštitu kolektivni interesa i prava iz članka 131. ZZP-a tužbu definiranu člankom 241. ZOO-a ako radnju vjerovnika kojom se prekida zastara. Vrhovni sud RH je u toj odluci zauzeo stav da je pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a zbog čega zastara individualne restitucijski zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesenim povodom te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., pa tako je tužba u ovom predmetu podnesena 20. svibnja 2019., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13. lipnja 2014., nije istekao zastrani rok od 5 godina iz članka 225. ZOO, zbog čega je pravilno odbijen prigovor zastare.

17. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

18. Suprotno žalbenim navodima pravilno je ocijenjen neosnovanim prigovor zastare od strane tuženika. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedan drugome sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena i na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Takav stav je izražen u pravom shvaćanju Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. Stoga, kako su odluke o tim sporovima postale pravomoćne te s obzirom na to da tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 23. svibnja 2019., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije nastupila zastara potraživanja.

19. Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koji su temeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

20. Pored svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 12. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.