Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-319/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Marijanke Salopek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., OIB …, V., zastupane po punomoćniku
D. T., odvjetniku u V., protiv tuženice P. b. Z.
d.d., OIB …, Z., , zastupane po punomoćnicima -
odvjetnicima O. d. L. i p., Z., radi utvrđenja i isplate,
odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj: P-517/2018-20 od 26. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalba tužiteljice M. M. i žalba tuženice P. b. Z. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj: P-517/2018-20 od 26. ožujka 2020.
II. Odbijaju se zahtjev tužiteljice M. M. i zahtjev tuženice P. b. Z. d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"1/ Utvrđuje se da su dijelovi odredbe iz čl. 4. i 6. Ugovora o kreditu br.:9012069226 koji je sklopljen 3. studenog 2006. između tužiteljice M. M., , V. B., OIB:… kao korisnika kredita i tuženika
P. b. Z. d.d., Z., , OIB: …kao
kreditora, a kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te kojima je ugovorena primjena valutne klauzule u CHF i iznos otplate vezan uz srednji tečaj HNB-a za CHF važeći na dan plaćanja anuiteta, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ništetna.
2/ Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., Z.,
OIB: … da tužiteljici M. M., V. B.,
OIB:… isplati iznos od 23.340,12 kn (dvadeset tri tisuće tristo četrdeset kuna i dvanaest lipa) sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15% godišnje, zatim od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-ih poena, a od 01. 08. 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3%-na poena i to:
- na iznos od 26,12 kn počevši od 04. 07. 2008.
- na iznos od 30,04 kn počevši od 02. 08. 2008.
- na iznos od 38,04 kn počevši od 03. 09. 2008.
- na iznos od 57,04 kn počevši od 03. 10. 2008.
- na iznos od 162,04 kn počevši od 04. 11. 2008.
- na iznos od 107,04 kn počevši od 04. 12. 2008.
- na iznos od 182,04 kn počevši od 04. 01. 2009.
- na iznos od 182,04 kn počevši od 03. 02. 2009.
- na iznos od 166,04 kn počevši od 02. 04. 2009.
- na iznos od 172,04 kn počevši od 04. 03. 2009.
- na iznos od 167,04 kn počevši od 05. 05. 2009.
- na iznos od 149,04 kn počevši od 03. 06. 2009.
- na iznos od 132,04 kn počevši od 03. 07. 2009.
- na iznos od 137,04 kn počevši od 05. 08. 2009.
- na iznos od 152,04 kn počevši od 03. 09. 2009.
- na iznos od 142,04 kn počevši od 03. 10. 2009.
- na iznos od 142,04 kn počevši od 03. 11. 2009.
- na iznos od 152,04 kn počevši od 02. 12. 2009.
- na iznos od 169,04 kn počevši od 10. 01. 2010.
- na iznos od 183,04 kn počevši od 03. 02. 2010.
- na iznos od 182,04 kn počevši od 03. 03. 2010.
- na iznos od 224,04 kn počevši od 03. 04. 2010.
- na iznos od 212,04 kn počevši od 04. 05. 2010.
- na iznos od 238,04 kn počevši od 08. 06. 2010.
- na iznos od 322,04 kn počevši od 03. 07. 2010.
- na iznos od 268,04 kn počevši od 05. 08. 2010.
- na iznos od 361,04 kn počevši od 03. 09. 2010.
- na iznos od 327,04 kn počevši od 02. 10. 2010
- na iznos od 287,04 kn počevši od 04. 11. 2010.
- na iznos od 372,04 kn počevši od 03. 12. 2010.
- na iznos od 450,04 kn počevši od 05. 01. 2011.
- na iznos od 397,04 kn počevši od 03. 02. 2011.
- na iznos od 387,04 kn počevši od 06. 03. 2011.
- na iznos od 372,04 kn počevši od 05. 04. 2011.
- na iznos od 397,04 kn počevši od 04. 05. 2011.
- na iznos od 452,04 kn počevši od 03. 06. 2011.
- na iznos od 467,04 kn počevši od 06. 07. 2011.
- na iznos od 622,04 kn počevši od 03. 08. 2011.
- na iznos od 621,04 kn počevši od 03. 09. 2011.
- na iznos od 518,04 kn počevši od 05. 10. 2011.
- na iznos od 512,04 kn počevši od 03. 11. 2011.
- na iznos od 502,04 kn počevši od 03. 12. 2011.
- na iznos od 522,04 kn počevši od 05. 01. 2012.
- na iznos od 550,04 kn počevši od 02. 02. 2012.
- na iznos od 547,04 kn počevši od 03. 03. 2012.
- na iznos od 532,04 kn počevši od 04. 04. 2012.
- na iznos od 538,04 kn počevši od 03. 05. 2012.
- na iznos od 552,04 kn počevši od 02. 06. 2012.
- na iznos od 537,04 kn počevši od 03. 07. 2012.
- na iznos od 542,04 kn počevši od 03. 08. 2012.
- na iznos od 502,04 kn počevši od 14. 09. 2012.
- na iznos od 502,04 kn počevši od 03. 10. 2012.
- na iznos od 532,04 kn počevši od 03. 11. 2012.
- na iznos od 527,04 kn počevši od 06. 12. 2012.
- na iznos od 537,04 kn počevši od 04. 01. 2013.
- na iznos od 512,04 kn počevši od 03. 02. 2013.
- na iznos od 525,04 kn počevši od 03. 03. 2013.
- na iznos od 542,04 kn počevši od 05. 04. 2013.
- na iznos od 526,04 kn počevši od 03. 05. 2013.
- na iznos od 492,04 kn počevši od 05. 06. 2013.
- na iznos od 482,04 kn počevši od 05. 07. 2013.
- na iznos od 488,04 kn počevši od 04. 08. 2013.
- na iznos od 508,46 kn počevši od 04. 09. 2013.
- na iznos od 528,63 kn počevši od 03. 10. 2013.
- na iznos od 676,47 kn počevši od 06. 11. 2013.,
pa sve do isplate, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
2/ Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., Z., ,
OIB: …, da tužiteljici M. M., V. B.,
OIB:… nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.168,00 kn
(osam tisuća sto šezdeset osam kuna), a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.
3. Tužiteljica žalbom pobija presudu u dijelu odluke o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu presudu u tom dijelu preinačiti na način da se tužiteljici pored dosuđenog iznosa parničnog troška dosudi i trošak za sastav podneska od 5. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn. Potražuje trošak žalbe.
4. Tuženica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti te naložiti tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak, kao i trošak žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
5. Na žalbe nije odgovoreno.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), na koje povrede ovaj sud na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi tuženice.
8. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu broj 9012069226 od 3. studenoga 2006., u dijelu u kojem je u točki 4. ugovorena promjenljiva kamatna te u točki 6. valuta u švicarskim francima (CHF). Posljedično tome, tužiteljica zahtjeva da joj tuženica isplati preplaćeni iznos od 23.340,12 kn i pripadajuće zakonske zatezne kamate, a do koje preplate je došlo zbog promijene tečaja CHF/kn te nezakonitim povećanjem kamatne stope od strane tuženika.
10. Među strankama nije sporno da je između tuženice kao Banke i tužiteljice kao korisnice kredita 3. studenoga 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj 9012069226 za kupnju vozila (dalje: Ugovor), u iznosu od 18.333,54 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora), da je ugovorena godišnja kamatna stopa od 4,99 % koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila (članak 4. Ugovora), da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog ugovora (članak 6. Ugovora). Nadalje, nije bilo sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, kao i da je rastao tečaj CHF te da je kredit otplaćen prije utuženja.
11. Odredbom članka 81. stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03., dalje: ZZP/03) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo da je dužan to dokazati.
12. Odredba članka 81. ZZP/03 temelji se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).
13. Prema članku 3. stavku 2. Direktive 93/13 smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz polja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo se tumači restriktivno, na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom.
14. Kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj: P-1401/12 vođen je postupak povodom kolektivne tužbe Udruge potrošača protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovorenu valutu u CHF.
15. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika, a kao 2. tužena je bila i ovdje tuženica i u izreci koja je postala pravomoćna u odnosu na tuženicu u ovom postupku tužbeni zahtjev je glasio: "Utvrđuje se da je drugotužena P. b. Z. d.d. u razdoblju od 01.11.2004.godine do
31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora drugotužena P. b. Z.
d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time drugotužena P. b. Z. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotužene P. b. Z.
d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora drugotužena P. b. Z. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotužene P. b. Z. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa , a sve na štetu potrošača, pa je time drugotužena P. b. Z. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81.,82. i 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima".
16. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija 1.-8. tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
17. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi tuženice da je pozivanje suda na navedene presude promašeno jer se ne odnose i ne mogu odnositi na predmetni Ugovor, polazeći od pretpostavke da je isti i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita.
18. Stoga, na žalbene navode tuženice valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno člankom 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici. I odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14., 110/15. i 14/19.; dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
19. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja u tom pravcu nije niti bio dužan provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.
20. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor može se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene) i da postoji obveza tuženice vratiti tužiteljici onaj novčani iznos koji je primila povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene stope koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne ranije navedenim zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza te stoga ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to u visini razlike između iznosa anuiteta koji su plaćeni primjenom tečaja CHF na dan plaćanja u odnosu na iznos anuiteta primjenom tečaja CHF na dan isplate kredita.
21. Neosnovano se pri tom u žalbi tuženice prigovara, da bi sud na opisani način postupao suprotno volji ugovornih strana iz Ugovora na način da kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive, odnosno da je samu promjenjivu kamatnu stopu, utvrdio ništetnom. Sud je utvrdio da je Ugovor sadržavao ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora, nije mogla niti približno ocijeniti zašto, niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.
22. Suprotno navodima žalbe tuženice, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO), imajući u vidu da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi:
"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“
23. U smislu odredbe članka 296. stavka 1. i 3. i članka 323. stavka 1. i 2. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje takvog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
24. Polazeći od utvrđenja temeljenog na nalazu i mišljenju financijskog vještaka u iznosu anuiteta zbog razlike u visini kamatne stope prema obračunu tuženice u odnosu na početnu kamatnu i u iznosu anuiteta zbog promjene tečaja CHF/Kn na dan plaćanja u odnosu na tečaj CHF/Kn na dan isplate kredita iznosi 23.340,12 kn, pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev za isplatu navedenih iznosa, temeljem članka 323. stavka 1., člana 1111. stavka 1., članka 1115. i članka 29. ZOO.
24.1. Pri tome je osnovano prvostupanjski sud ocijenio nalaz i mišljenje financijskog vještaka objektivnim i stručnim, a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.
25. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP) tako i po visini (članak 155. ZPP). Protivno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud osnovano nije priznao tužiteljici zatraženi trošak u iznosu od 1.000,00 kn za sastav podneska od 5. veljače 2019. jer se u istom ponavljaju navodi iz tužbe te ponovno navodi tužbeni zahtjev za isplatu kao u tužbi, a u kojem podnesku se zapravo ispravlja tužbeni zahtjev u točki I. izreke jer da je očitom pogreškom u pisanju navedena odredba članka 2. Ugovora, a očigledno iz sadržaja tužbe proizlazi da se radi o članku 4. Ugovora.
26. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke ove presude.
27. S obzirom da stranke nisu uspjele sa žalbom, to su i odbijene sa zahtjevom za naknadu troškova podnošenja žalbe, kao u točki II. izreke ove presude (članak 166. ZPP).
U Sisku 12. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana Beloglavec
Broj zapisa: eb30c-08352
Kontrolni broj: 03e56-2eb61-0b1c7
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ANA BELOGLAVEC, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.