Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-450/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.S., koju brani I.P., odvjetnik u V., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pp J-578/2020 od 6. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.S. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. I.S. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. I.S. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljenici, na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna, u koju kaznu je okrivljenici uračunato vrijeme za koje je bila lišena slobode kao 300,00 kuna pa joj je ostalo za platiti 300,00 kuna novčane kazne, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa u roku od 30 dana po primitku pravomoćne presude, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini, a okrivljenica je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. I.S. je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu i okrivljenika osloboditi od optužbe, a podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, nerazumljivost izreke te proturječnost izreke sebi i razlozima presude, ukazuje se žalitelju da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, iz izreke pobijane presude jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja za koji je okrivljenica proglašena krivom te je prvostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi čl. 183. st. 1. t. 1. PZ-a, jasno opisao samu radnju izvršenja okrivljenice i odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet prekršaja, konkretno, da je okrivljenica „počinila psihičko nasilje u obitelji prema svom suprugu Ž.S.na način dok su policijski službenici M.Š. i A.B. ispred obiteljske kuće obavljali razgovor sa Ž.S., počela vikati i vrijeđati supruga Ž.S. riječima: „Majmune, kretenu jedan, uništit ću te, ti si glumac i kretenčina, mrtav si za mene, kretenčino jedna!“, što je kod njega prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost“, koji činjenični opis je pravilno podveo pod zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Nadalje, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni te je ovaj sud ocijenio da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica u žalbi isprepliće sa žalbenom osnovom povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava koja je tzv. posredna povreda materijalnog prekršajnog prava jer proizlazi iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tako da se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a budući da žaliteljica uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava.

7. Stoga, pobijajući presudu zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog utvrđenja, okrivljenica u suštini ponavlja svoju obranu, poričući prekršaj, ističući da je nejasno na temelju kojih dokaza je utvrđena krivnja okrivljenice budući da se niti sam njen suprug Ž.S. nije sjetio navodnih riječi koje su mu upućene te je bio uznemiren samo zbog činjenice što je okrivljenica u pratnji dva policajca došla po svog sina, a nikako zbog navodno upućenih riječi.

7.1. Međutim, bezuspješno okrivljenica ovakvim zaključkom pokušava dovesti u sumnju pravilnost i točnost činjeničnog utvrđenja, obezvrjeđujući iskaz žrtve nasilja Ž.S., supruga, na čijem iskazu je između ostalog utemeljena pobijana presuda. Naime, iako se on kao žrtva, nije mogao sjetiti konkretnih izraza koje mu je uputila okrivljenica, jasno je naveo da su bile „uvredljive“ i da je na njih „navikao“, a izgovaranje tih izraza je nedvojbeno utvrđeno na temelju iskaza svjedoka policijskih službenika M.Š. i A.B. u čijoj prisutnosti ih je okrivljenica i izgovorila suprugu (odlomak 3.2. i 3.3. obrazloženje presude). Nije u pravu okrivljenica niti sa zaključkom da se njen suprug nije uznemirio zbog navodno izgovorenih riječi pa nije ostvareno biće prekršaja jer nedostaje posljedica kao zakonsko obilježje prekršaja, iz razloga što je on u svom iskazu jasno rekao da su ga „te riječi koje je ona njemu uputila u kritičnom vremenu uznemirile“ (odlomak 3.1. obrazloženje presude). Na temelju ovakvih iskaza navedenih svjedoka koje je pravilno prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne i neposredno uvjerljive, u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao je dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica psihičkim nasiljem prema suprugu ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7.2. Stoga je ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je pravilno ocijenio, a suprotno žalbenim navodima Sve provedene dokaze je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

7.3. Po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

8. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, povodom žalbenog navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u novčanom iznosu ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je propisana najniža novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna te kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 90 dana pa je evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice kada joj je izrekao novčanu kaznu u iznosu od 600,00 kuna koji je pravilno umanjio na iznos od 300,00 kuna jer je u izrečenu novčanu kaznu uračunato taj iznos kao vrijeme za koje je okrivljenica bila lišena slobode, sukladno čl. 40. PZ-a te je pravilno ukazao okrivljenici na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa preostale novčane kazne u roku od 30 dana, sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), prema kojem je predviđen minimalni paušalni iznos troška postupka od 100,00 kuna pa do 5.000,00, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka te ovaj sud drži da se određivanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kuna neće ugroziti egzistencija okrivljenice niti njene obitelji.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu i tužitelja.