Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-422/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. N.G., kojeg brani T.T.K., odvjetnica u Z., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj putem braniteljice, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 9. Pp- 19764/2021 od 7. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. N.G. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. N.G. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. N.G. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku, na temelju istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 4.000,00 kuna, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 600,00 kuna pa mu je ostalo za platiti 3.400,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa u roku od petnaest dana po primitku pravomoćne presude, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini, a okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. N.G. je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu i okrivljenika osloboditi od optužbe, a podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani, već predstavljaju parafraziranje zakonskog teksta navedene odredbe, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.
6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik je u bitnome istaknuo da je osuđujuća odluka donesena na temelju iskaza ispitanih svjedoka koji nisu očevici događaja, a sve ono što znaju o događaju, znaju od navodne žrtve nasilja, okrivljenikove bake i njegove majke, čiji iskazi nisu dosljedni niti uvjerljivi, time da niti sama navodna žrtva nasilja, nije izjavila da bi bilo verbalnog nasilja, kao i da bi ju okrivljeni odgurnuo uslijed čega je pala već da je samo prošao pored nje te je ona pala. Navodi i da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da bi kod žrtve nasilja došlo do uznemirenosti i povrede dostojanstva kada su očevici naveli da je ista izgledala smireno, a ona sama je rekla da ju nije bilo strah, već da je bila žalosna te da on nije bio agresivan. Ističe da je iz iskaza tih svjedokinja i obrane okrivljenika jasno da postoje neriješeni imovinskopravni odnosi između istih, a da one ne mogu prihvatit činjenicu da žive u suvlasničkoj zajednici s okrivljenikom kojeg ometaju u uživanju suvlasništva, što je sve razlog predmetne prekršajne prijave.
7. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza ispitanih svjedoka D.S., okrivljenikove bake i žrtve nasilja koja je jasno navela da joj je okrivljenik na stepeništu rekao „Šuti stara kokoši, ubit ću te“, što je kod nje „prouzročilo uznemirenost, povredu dostojanstva i žalost..“ (odlomak 3. presude, str. 3. i 4.), kao i M.B., okrivljenikove majke, V.Č., susjede te A.H., policijskog službenika, koji su zatekle D.S. da leži na stepenicama, koje je iskaze je u neposrednim saznanjima prihvatio kao vjerodostojne i neposredno uvjerljive, a u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, ima dovoljnu osnovu za zaključak da je okrivljenik psihičkim nasiljem prema baki ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.
7.1. Bezuspješno okrivljenik u žalbi nastoji obezvrijediti iskaze svih ispitanih svjedoka, navodeći da su isti „svjedoci po čuvenju“ i nemaju neposredno saznanje o navodno počinjenom psihičkom nasilju, namećući i motive navodno neistinitog svjedočenja žrtve i njene kćeri, a to su neriješeni imovinskopravni odnosi, što sve po stavu ovog suda, ne dovodi u sumnju objektivnost i istinitost njihovog iskazivanja. Nedvojbeno je iz obrazloženja presude razvidno da je prvostupanjski sud, osim iskaza same žrtve, iskaze ispitanih svjedoka ocjenjivao u dijelu njihovih vlastitih opažanja (odlomak 2, str. 5., odlomak 4, str. 7, odlomak 2, str. 8), na temelju kojih je utvrdio sve relevantne činjenice na kojima je temeljio odluku o krivnji okrivljenika koji i u žalbi, po stavu ovog suda, iznosi vlastitu konstrukciju događaja koju ničim nije učinio vjerojatnom.
7.2. Navodi žalbe koji se odnose na pobijanje tjelesnog nasilja prema žrtvi, odnosno, poricanja odguravanja iste, irelevantni su, budući da se pobijanom presudom okrivljeniku niti ne stavlja na teret taj oblik nasilja u obitelji.
7.3 Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
8. Iz sadržaja žalbe, razvidno je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a budući da žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.
9. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, povodom žalbene osnove, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u novčanom iznosu za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je kao teža kazna propisana i kazna zatvora u trajanju do 90 dana te je evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud umanjio iznos izrečene novčane kazne za iznos koji odgovara vremenu za koji je okrivljenik bio lišen slobode, sukladno čl. 40. PZ-a te je pravilno ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa preostale novčane kazne u roku od 15 da dana u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini, sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a.
10. Ispitujući odluku o troškovima prekršajnog postupka, povodom žalbene osnove, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito obvezao okrivljenika na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu, koji troškovi su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), prema kojem je predviđen minimalni paušalni iznos troška postupka od 100,00 kuna pa do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova imajući u vidu imovno stanje okrivljenika te složenost i trajanje prvostupanjskog postupka.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.
12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 12. svibnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu i tužitelja.
