REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-93/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice E. Q. iz R., B. …, zastupana po opunomoćenicima, odvjenticima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. N. T. i M. B. u S., S. i A. R. …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Rijeka, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, Rijeka, Ulica Žrtava fašizma 3, radi odobrenja privremenog boravka, 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Rijeka, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, broj: 511-09-19/4-UP/I-3914/3-2021. od 9. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko- goranske Rijeka, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, Broj: 511-09-19/4-UP/I- 3914/3-2021 od 9. studenoga 2021., odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, te je istoj naloženo da je dužna dragovoljno napustiti EGP u roku od 15 dana, računajući od dana izvršnosti rješenje kojim prestaje uzakonit boravak i da je ista dužna prilikom napuštanja EGP-a rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, a ukoliko ne izvrši rješenje, da će se istu kao državljanku treće zemlje prisilno udaljiti iz EGP-a, sukladno članku 203. stavku 2. točki 1. Zakona o strancima.

2. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da se u njezinom slučaju radi o posebnoj i specifičnoj situaciji, a to iz razloga što u Republici Hrvatskoj ima obitelj, točnije supruga i šestero maloljetne djece s kojima živi u zajedničkom domaćinstvu i da u Republici Hrvatskoj živi već 15 godine, a njezin suprug i djeca da su hrvatski državljani, te navodi da je privremeni boravak zatražila radi spajanja obitelji budući da u Republici Hrvatskoj živi već dugi niz godina, a s Kosovom da nema stvarno pravne veze, odnosno da na Kosovu nema imovine niti tamo ima gdje živjeti, a napuštanjem Republike Hrvatske da bi tužiteljici nastala velika šteta jer bi bila odvojena od svoje obitelji, osobito od svoje maloljetne djece, kojoj djeci je potrebna radi svakodnevne brige i njege. Što se tiče zdravstvenog osiguranja ističe da nije bila upoznata niti upozorena da nakon prekida radnog odnosa, isto osiguranje mora sama plaćate i kada je upozorena na činjenicu da mora sama plaćati zdravstveno osiguranje da je zbog teške obiteljske situacije i malih primanja došla u zakašnjenje oko plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje i napominje da je u tijeku prikupljanja dokumentacije radi podnošenja zahtjeva za otpis nastalog dugovanja i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svojim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, te ponavlja navode iz osporavanog rješenja i napominje kako je u cijelosti ispunio propisane obveze utvrđivanja materijalne istine, odnosno utvrđivanja činjenica potrebnih za rješavanje ove upravne stvari, da je nesporna činjenica da je tužiteljica u izvanbračnoj vezi s hrvatskim državljaninom i majka šestero maloljetne djelce koja su također hrvatski državljani i navodi kako je tužiteljica trebala biti svjesna svojih postupaka i posljedica koje proizlaze iz nereguliranja statusa u Republici Hrvatskoj te da će isto tako nastupiti posljedica napuštanja Republike Hrvatske što bi dovelo do odvojenog života djece i izvanbračnog supruga. Navodi kako tužiteljica može 90 dana u 6 mjeseci bez reguliranog statusa u Republici Hrvatskoj ostvarivati druženja i viđenja s obitelji kroz institut kratkotrajnog boravka i navodi kako je policijska uprava 25. siječnja 2022. zaprimila pismeno o prijedlogu za odgodu izvršenja rješenje kojem zahtjevu da je udovoljeno rješenjem od 27. siječnja 2022. do pravomoćnosti odluke o zahtjevu za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, slijedom navedenog predlaže da se tužba odbije u cijelosti.

4. U tijeku spora održana je rasprava 9. svibnja 2022. u prisutnosti službene osobe tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, čime se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupili su opunomoćenik tužitelja i opunomoćenica tuženika.

5. Službena osoba tuženika ustrajala je kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i napominje da je tužiteljica tri puta bila pozvana na razgovor i to dva puta na prijavljenu adresu i jedanput na adresi na kojoj boravi, te da je ista i saslušana na zapisnik.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Odredbom članka 59. stavak 1. i 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, dalje: ZOS), propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako:

1. dokaže svrhu privremenog boravka

2. ima valjanu stranu putnu ispravu

3. ima sredstva za uzdržavanje

4. ima zdravstveno osiguranje

5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a

6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska

7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbit će se ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ili ako:

1. je priložena dokumentacija prijevarno stečena ili krivotvorena ili

2. postoje dokazi ili ozbiljni i objektivni razlozi da bi državljanin treće zemlje boravio u Republici Hrvatskoj u svrhu različitu od one zbog koje podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka.

9. Odredbom članka 63. stavak 1. točka 1. ZOS-a, propisano je da se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona i koji je član uže obitelji hrvatskog državljanina.

10. Odredbom članka 184. stavak 1., 2. i 3. ZOS-a, propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

11. Odredbom članka 6. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj („Narodne novine”, broj 80/13, 15/18, 26/21 , propisano je da stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, neovisno o svrsi odobrenja privremenog boravka, a kojem pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi, obvezan je podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje područnoj službi Zavoda, nadležnoj prema mjestu njegovog boravka u roku od osam dana od dana odobrenog privremenog boravka, odnosno od dana izvršnosti odluke iz stavka 6. ovoga članka te je obveznik plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u skladu s posebnim zakonom.

12. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je 13. kolovoza 2021. tužiteljica podnijela zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, s osnova rodbinske veze sa mlt. sinom K. N., državljaninom Republike Hrvatske.

13. Tužiteljica je u izvanbračnoj vezi sa hrvatskim državljaninom i majka je šestero malodobne djece koja su također hrvatski državljani, te ista prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, nije dostavila dokaz o zdravstvenom osiguranju u Republici Hrvatskoj. Naime, tužiteljica je navela kako se obraćala Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje radi dobivanja potvrde da se vodi u evidencijama osiguranih osoba, ali da potvrdu nije mogla dobiti zbog nepodmirenih dugovanja prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, a koja dugovanja i nije u mogućnosti platiti.

14. Dakle, tužiteljica ne ispunjava kumulativno uvjete za odobravanje privremenog boravka sukladno članku 59. ZOS-a, odnosno nema zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, pa je pravilno odlučio tuženik kada je rješenjem odbio njezin zahtjev za odobravanje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, što ne znači da tužiteljica ne može regulirati svoj status u Republici Hrvatskoj i ponovno zatražiti da joj se odobri privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji.

15. Ostali navodi tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, budući da je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi ZOS-a, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari.

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 12. svibnja 2022.

S u t k i nj a

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužiteljice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. N. T. i M. B. u S., S. i A. R. …

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, Rijeka, Sektoru upravnih i inspekcijskih poslova, Rijeka, Ulica Žrtava fašizma 3