Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-4193/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Nediljka Bobana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog P.B., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Splitu od 14. ožujka 2022., broj: 32 PpP-4547/2019, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I
Odbija se žalba okr. P.B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik P.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu okr. P.B. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 46. stavka 3. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te su mu na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja utvrđene novčane kazne u iznosima od 1.000,00 i 4.000,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna.
1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja teretnim vozilima u trajanju od 3 mjeseca, s time da će se vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole naredbom o određivanju mjere opreza od 14. lipnja 2019. uračunati u trajanje izrečene zaštitne mjere.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 595,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza na glavnoj raspravi, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika u kojoj se očitovao krivim i priznao odgovornost za djela stavljena mu na teret te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz članka 46. stavka 1. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
5.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj i svojstvo vozača kritične zgode u prometu na cesti, pri čemu nastanak svake materijalne štete pretpostavlja ispunjenje uvjeta iz članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja šteta i proizlazi iz zapisnika o očevidu i podataka o vozilima i opisu oštećenja od 14. lipnja 2019. o čemu je u postupku iskazivo i svjedok J.K.. Budući da je materijalna šteta u prometnoj nesreći ona šteta koja je nastala na vozilima koja su sudjelovala u prometnoj nesreći ili na objektima, prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, to žalbeni navod o nastanku male materijalne štete ne isključuje njegovu odgovornost za izazivanje prometne nesreće postupanjem protivno odredbe članka 46. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Bez uspjeha žalitelj sada dovodi u pitanje ispravnost mjernog uređaja Drager, budući da je na glavnoj raspravi pročitano izvješće o ispitivanju tog uređaja br. 0534/19 od 20. ožujka 2019. kojim je utvrđeno da uređaj zadovoljava mjeriteljske zahtjeve određene Pravilnikom o mjeriteljskim zahtjevima za uređaje kojima se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (NN 118/99) sa valjanošću ovjere do 31. ožujka 2020. na koji dokaz žalitelj nije imao primjedbe, niti je predlagao druge dokaze. Stupanj koncentracije alkohola u organizmu ispitanika proizlazi iz rezultata provedenog postupka na glavnoj raspravi, odnosno zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 14. lipnja 2019. budući da iz sadržaja tog dokaza jasno proizlazi da je prihvatio ispitivanje i nije poricao rezultate ispitivanja, te je odbio stručni pregled uzimanja krvi i urina radi analize, a takav zapisnik je bez primjedbi i potpisao.
6.4. Slijedom navedenog, žalitelj bez uspjeha sada dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, budući da se odluka u ovom predmetu temelji na dokazima izvedenim na glavnoj raspravi pred sudom, sukladno odredbe čanka 179. stavka 5. Prekršajnog zakona, a žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Ispitujući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud nalazi da je izrečena kazna u zakonom propisanim granicama i da su pravilno cijenjene sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je prvostupanjski sud kaznu za svako pojedino djelo već odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno i fiksno propisanih iznosa za predmetna djela, smatrajući da će se tako odmjerenim kaznama postići svrha kažnjavanja. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje izrečene kazne, daljnjim ublažavanjem kazni.
8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito okrivljeniku (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao navedenu zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika koji je u prometu na cesti upravljao vozilom pod utjecajem alkohola u organizmu isključilo iz prometa i otklonili uvjeti koji mu omogućavaju počinjenje novog prekršaja. Težina počinjenog prekršaja koji se ogleda u stupnju koncentracije alkohola od 2,17 g/kg opravdavaju izricanje zaštitne mjere, jer je u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 1,5 do 2,5 g/kg nalaze u četvrtom stupnju alkoholiziranog stanja - pijanom stanju (u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se i povremeno se gubi prisebnost, shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum…) Stoga je i ovaj Sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja.
9.1. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno osobinama ličnosti okrivljenika i nedovoljnoj svijesti o opasnosti djela, a navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere.
10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.
11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. svibnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
