REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4280/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. V.B., zbog prekršaja iz članka 39. stavak 1. točke 4. i dr. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 13. siječnja 2022., broj: 99. Pp J-1864/2019, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. V.B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. V.B. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 13. siječnja 2022., broj: 99. Pp J-1864/2019, proglašen je krivim okr. V.B. da je, na način činjenično opisan u točki I) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 39. stavak 1. točke 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna te da je na način činjenično opisan u točki II) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 39.a stavak 1. točke 3. istog Zakona, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, pa mu je na temelju članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene ukupne novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. V.B. pravodobno je po braniteljima u Odvjetničkom društvu XX podnio žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ističući da se u razlozima presude postoji znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju iskaza svjedoka i stvarnog sadržaja iskaza odnosno iskaza svjedoka policijskog službenika Kristijana Šušanja, a u pogledu činjenice vremenskih uvjeta inkriminirane prilike kao i da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojeg nije prihvatio dokazni prijedlog obrane da se od Državnog hidrometeorološkog zavoda pribavi podatak o vremenskim prilikama u vrijeme održavanja utakmice.

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, na koje se upućuje okrivljenik kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kako postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedoka policijskog službenika K.Š. i samog njegovog iskaza, a u pogledu činjenice vremenskih prilika inkriminirane prilike, jer je prvostupanjski sud dao razloge zbog kojih je prihvatio iskaza tog svjedoka, dok će vjerodostojnost iskaza tog svjedoka biti razmatrana u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotrebno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.2. Nadalje, u odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima ističe da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih nije prihvatio prijedlog obrane da se od Državnog hidrometeorološkog zavoda pribavi podatak o vremenskim prilikama u vrijeme održavanja utakmice ističe da iako je točno da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije dao razlog neprihvaćanja tog dokaznog prijedloga, time nije počinje bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, obzirom da je iz Zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 17. lipnja 2019. (list 19 spisa) razvidno da je na tom zapisniku prvostupanjski sud donio rješenje kojim je odlučeno da se od Hidrometeorološkog zavoda neće zatražiti izvješće o tome kakvo je vrijeme bilo spomenute zgode. Propust prvostupanjskog suda da u obrazloženju pobijane presude navede razloge zbog kojih nije prihvatio predmetni dokazni prijedlog predstavljao bi tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 185. stavkom 7. Prekršajnog zakona, ali obzirom da je prvostupanjski sud na raspravnom zapisniku odlučio o tom dokaznom prijedlogu, takav propust prvostupanjskog suda nije utjecao na presudu.

5.3. Iz navedenih razloga, žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja svodi se na tvrdnju okrivljenika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je okrivljenik postupao s namjerom prikrivanja vlastitog identiteta, a svoje takvo utvrđenje da je pogrešno utemeljio na iskazu svjedoka policijskog službenika K.Š. koji svjedok je iskazivao proturječno obzirom da je isti u svom iskazu na glavnoj raspravi održanoj dana 11. studenog 2021. iskazao „…da se sjeća da je imao jaknu i crnu kapuljaču i šal riječke skupine Armada bijelo-plave boje“, ali i „da se ne sjeća kakvo je bilo vrijeme…“, a potom da je na glavnoj raspravi održanoj 10. siječnja 2022. iskazao „…da se na snimci dobro vidi da nije bilo ružno vrijeme i da je padala kiša…“, a pri tome je obranu okrivljenika da je kapuljaču i šal, kako sebi tako i svom malodobnom sinu stavio zbog loših vremenskih uvjeta ocijenio danom u cilju otklanjanja prekršajne odgovornosti.

6.1. Suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

6.2. Naime, iz provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da je okrivljenik inkriminirane prilike bio na tribini S-3 na stadionu Rujevica, za vrijeme odigravanja nogometne utakmice između HNK „Rijeka“ i GNK „Dinamo“ te da je tijekom odigravanja nogometne utakmice maskirao svoje lice na način da je crnom kapuljačom i šalom bijelo-plave-crne boje prikrio svoj identitet kao i da je držao navijačku zastavu u cilju prikrivanja identiteta drugih počinitelja koji su palili pirotehnička sredstava – baklje. Odlučna činjenica prikrivanja identiteta odnosno da je okrivljenik maskirao lice crnom kapuljačom i šalom bijelo-plave-crne boje nesporno je dokazana pregledom video snimke te iskazom svjedoka policijskog službenika K.Š., što je i pravilno zaključio prvostupanjski sud.

6.3. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima ukazuje na pogrešnu ocjenu prvostupanjskog suda kojom je iskaz svjedoka K.Š. ocijenio vjerodostojnim, a s obzirom na proturječnost u njegovom iskazu u odnosu na vremenske prilike ističe se, da je pregledom video snimke jasno vidljivo da je inkriminirane prilike padala kiša, ali isto tako da vremenske prilike nisu bile takve da bi okrivljenik morao svoje lice prekriti kapuljačom i šalom, kojim je gotovo prekrio cijelo svoje lice, a neposredno prije nego što su se podigle navijačke zastave, a potom i zapalile baklje koje su stvorile gust dim u tom dijelu stadiona. Potpuno su neprihvatljivi navodi okrivljenika kojima ističe da je stavio kapuljaču i prekrio lice šalom zbog vremenskih prilika jer bi takvo postupanje eventualno imalo nekakvog smisla u situaciji snažnih olujnih i snježnih oluja odnosno jakih vremenskih nepogoda, dok se u konkretnom slučaju o takvoj situaciji nije radilo. Naime, jasno je vidljivo da je inkriminirane prilike padala kiša, ali slabijeg intenziteta, na što ukazuje i činjenica da nitko od prisutnih gledatelja nije niti otvorio kišobran. Što se tiče navoda okrivljenika kojima ukazuje na proturječnost u iskazu svjedoka K.Š. u odnosu na vremenske prilike inkriminirane prilike i to da je glavnoj raspravi održanoj dana 11. studenog 2021. iskazao „…da se sjeća da je imao jaknu i crnu kapuljaču i šal riječke skupine Armada bijelo-plave boje“, ali i „da se ne sjeća kakvo je bilo vrijeme…“, a potom da je na glavnoj raspravi održanoj 10. siječnja 2022. iskazao „…da se na snimci dobro vidi da nije bilo ružno vrijeme i da je padala kiša…“, ističe se takvim iskazom svjedoka nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. Naime, iako je svjedok prvotno iskazao da se ne sjeća kakvo je bilo vrijeme, a potom da nije bilo ružno vrijeme i da je padala kiša“ činjenica vremenskih prilika inkriminirane prilike nesporno je utvrđena pregledom video snimke iz koje proizlazi da je padala kiša, ali slabijeg intenziteta, a što odgovora opisu svjedoka K.Š. kada iskazuje da nije bilo ružno vrijeme, ali je padala kiša.

6.4. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8. Naime, za prekršaje za koje je okrivljenik proglašen krivim u točki 1.) i 2.) izreke, zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 do najdulje 60 dana. Prvostupanjski sud je okrivljeniku za prekršaj iz točke 1.) utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 kuna, a za prekršaj iz točke 2.), utvrdio je novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna, a koje novčane kazne predstavljaju novčane kazne utvrđene u iznosu znatno ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa, i to kao blaža vrsta kazne. Nakon utvrđenih novčane kazne za svaki pojedini prekršaj, izrečena je i ukupna novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, koja novčana kazna, imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, koji se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za predmetne prekršaje osim novčane može izreći i kazna zatvora kao i da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, je i više nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 13/18.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle, doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.