Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 18 Pr-69/2020-43

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: …, iz S., zastupan po punomoćniku Ž. M., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika D. d.o.o. M., OIB: …, M., zastupan po punomoćniku S. P., odvjetniku iz V., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 7. travnja 2022., održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, 12. svibnja 2022. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku D. d.o.o. M., OIB: …, da tužitelju M. B. iz S., OIB: …, isplati na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 128.025,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 % poena, koja teče;

- na iznos od 117.425,00 kn od 3. lipnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 10.600,00 kn od 12. svibnja 2022. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 56.625,00 kn, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku D. d.o.o. M., OIB: …, da tužitelju M. B. iz S., OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.098,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 % poena, koja teče od 12. svibnja 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 22.102,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da se 30. srpnja 2018., u H., u šumi V., dogodila nesreća na radu u kojoj je, kao zaposlenik trgovačkog društva D. d.o.o. M., zadobio ozljede koje su za posljedicu imale povredu prava osobnosti tužitelja, odnosno prouzročile su neimovinsku i imovinsku štetu tužitelju. Zbog pretrpljenih tjelesnih ozljeda i pretrpljenih fizičkih bolova tužitelju je povrijeđeno pravo na tjelesni integritet i zdravlje, a zbog pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog umanjenja životne i radne aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženosti tužitelju je povrijeđeno pravo na duševni integritet i zdravlje. Nadalje, za vrijeme oporavka od ozljeda i tijekom liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelj je imao i troškove vezane uz samo liječenje (lijekovi, kreme i prijevoz). Istom je u ovoj nesreći na radu oštećena odjeća i obuća i mob. telefon. Tužitelj je odštetnim zahtjevom od tuženika zatražio isplatu naknade neimovinske i imovinske štete, na koji zahtjev tuženik se nije očitovao. Kako je tuženik odgovoran za nastanak ove nesreće na radu, isti je time u obvezi obeštetiti tužitelja. Stoga tužitelj, zbog povrede prava osobnosti zahtjeva naknadu neimovinske štete prema kriterijima utvrđivanja, i to za fizičke bolove iznos od 20.000,00 kn, za strah iznos od 12.000,00 kn, za duševne bolove zbog umanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 50.000,00 kn i za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 8.000,00 kn, te naknadu imovinske štete, i to za tuđu pomoć i njegu iznos od 10.000,00 kn, za troškove vezane uz liječenje (lijekovi, kreme i prijevoz) iznos od 2.000,00 kn i za oštećenu odjeću, obuću, opasač i mobilni telefon iznos od 1.000,00 kn, odnosno sveukupno iznos od 103.000,00 kn. Slijedom navedenog, a temeljem izloženoga činjeničnog stanja, predloženih dokaza i relevantnih odredaba zakona, tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 103.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 31. srpnja 2018. pa do isplate te da mu naknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 11. siječnja 2022., tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, na način da temeljem iste činjenične i pravne osnove, na ime naknade neimovinske i imovinske štete, sada potražuje iznos od ukupno 184.650,00 kn, i to za fizičke bolove iznos od 33.000,00 kn, za strah iznos od 51.000,00 kn, za duševne bolove zbog umanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 66.000,00 kn, za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 17.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 10.000,00 kn, za troškove vezane uz liječenje iznos od 4.000,00 kn (za lijekove i kreme iznos od 1.000,00 kn te za prijevoz iznos od 3.000,00 kn), za oštećenu odjeću, obuću, opasač i mobilni telefon iznos od ukupno 3.650,00 kn (od toga za jaknu 350,00 kn, za hlače 1.000,00 kn, za cipele 300,00 kn, za opasač 200,00 kn i za mobilni telefon 1.800,00 kn), sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 31. srpnja 2018. pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, s obzirom da su iznosi zatraženi za nematerijalnu štetu nerealno visoko postavljeni i suprotni sudskoj praksi i Orijentacijskim kriterijima i iznosima Vrhovnog suda za utvrđenje visine pravične naknade nematerijalne štete. Naime, iznosi koje potražuje tužitelj na ime trajnog smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenog straha, fizičkih boli te duševnih boli su preuveličani, posebice kada se uzme u obzir medicinska dokumentacija koja prileži

spisu, dok se iznosi za tuđu pomoć i njegu, kao i imovinska šteta koju je tužitelj pretrpio, ničim ne dokazuje, dakle, nije uopće dokumentirana na što se odnosi. S obzirom na navedeno te da tužitelj ne dokazuje kako materijalnu, tako i nematerijalnu štetu u opsegu koji navodi, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška.

4. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem preslike zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada, Područni ured Osijek, Ispostava Virovitica od 28. kolovoza 2018., preslike Ugovora o radu na određeno vrijeme od 6. lipnja 2018., medicinske dokumentacije za tužitelja priložene spisu, potvrde o ortopedskim i drugim pomagalima DZ Virovitičko-podravske županije, uvidom u presliku iskaznice tužitelja za fizikalnu terapiju, medicinskim vještačenjem po vještaku dr. D. Č., stalnom sudskom vještaku liječničke struke, dopunskim medicinskim vještačenje po istom vještaku, saslušanjem vještaka, uvidom u spis Općinskog suda u Virovitici posl. broj Kov-56/2019 te saslušanjem svjedokinje J. B. i tužitelja u svojstvu stranke.

5. Između stranaka nije sporno, a kako je to razvidno i iz priložene preslike Ugovora o radu na određeno vrijeme od 6. lipnja 2018. (list 16), da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaj bio zaposlenik tuženika trgovačkog društva D. d.o.o. M., zaposlen na radnom mjestu šumski radnik u razdoblju od zaključenja Ugovora od 6. lipnja 2018. do 31. kolovoza 2018.

6. Između stranaka nije sporno, kako je to razvidno i iz preslike zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada, Područni ured Osijek, Ispostava Virovitica od 28. kolovoza 2018. (list 5-12), da je 30. srpnja 2018. u H., na privremenom radilištu u šumi V., došlo do nesreće na radu, u kojoj je tužitelj, kao radnik tuženika, prilikom obaranja stabla bukve motornom lančanom pilom uslijed pada stabla zadobio teške tjelesne ozljede.

7. Uvidom u spis Općinskog suda u Virovitici posl. broj Kov-56/2019, utvrđeno je da je pravomoćnom presudom, posl. broj Kov-56/2019-11 od 28. svibnja 2019., povodom navedenog štetnog događaja u kojem je tužitelj zadobio ozljede na radnom mjestu, odgovorna osoba za provođenje propisa iz zaštite na radu u tvrtki tuženika M. J. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti - teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. u svezi čl. 215. st. 1. i 3. KZ/11, za koje djelo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uvjetno na 3 (tri) godine.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava pravnu osnovu tužbe, niti osporava svoju odgovornost za štetu koja je u navedenom štetnom događaju nastala za tužitelja, a niti tvrdi da bi tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja. S obzirom da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio štetu na radu, odgovornost tuženika temelji se na (NN-93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR), kojom je odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu

određeno da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Prema odredbi čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO), za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Budući da je tužitelj pretrpio štetu u obavljanju poslova na radnom mjestu sjekača prilikom obaranja stabla motornom lančanom pilom, poslovi kojeg radnog mjesta, kako je to proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada, Područni ured Osijek, Ispostava Virovitica od 28. kolovoza 2018., jesu u okviru djelatnosti i poslovanja tuženika, predstavljaju poslove s posebnim uvjetima rada prema čl. 3. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN-5/84), tuženik kao poslodavac odgovara za štetu koju je tužitelj

odredbi čl. pretrpio u štetnom događaju po načelu objektivne odgovornosti, sukladno 1045. st. 3. ZOO. Nadalje, prema odredbi čl. 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te djelatnosti, osim ako se dokaže da takva djelatnost nije bila uzrokom štete, dok je odrednom čl. 1064. ZOO određeno da za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. U postupku nije utvrđeno da predmetna šteta potječe od nekoga drugog uzroka koji bi se nalazio izvan djelatnosti tuženika, a čije djelovanje tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći niti otkloniti, a niti je utvrđeno da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja ili treće osobe, koju radnju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

9. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, budući da tuženik tvrdi da su iznosi zatraženi za nematerijalnu štetu nerealno visoko postavljeni i suprotni sudskoj praksi i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH za utvrđenje visine pravične naknade za nematerijalnu štetu.

10. Na okolnost osnovanosti visine tužbenog zahtjeva izvedeni su dokazi čitanjem priložene medicinske dokumentacije za tužitelja, potvrde o ortopedskim i drugim pomagalima DZ Virovitičko-podravske županije, uvidom u presliku iskaznice tužitelja za fizikalnu terapiju, medicinskim vještačenjem po vještaku dr. D. Č., stalnom sudskom vještaku liječničke struke, dopunskim vještačenje po istom vještaku, saslušanjem vještaka te saslušanjem svjedokinje J. B. i tužitelja u svojstvu stranke.

11. Iz priložene medicinske dokumentacije i provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je u štetnom događaju tužitelj zadobio prijelom VI rebra desno, prijelome VIII do XII rebra desno, nagnječenje pluća desne strane, krvarenje u desno prsište, nagnječenje slabinskog dijela leđa desno sa retroperitonelnim krvnim podljevima, prijelome poprečnih nastavaka I-V slabinskog kralješka, koje ozljede su u svojoj ukupnosti po vještaku okvalificirane kao osobito teška tjelesna ozljeda. Naknadnom obradom, objektivno medicinski, tijekom liječenja dodatno su utvrđene ozljede desnog koljena puknuće medijalnog kolateralnog ligamenta te puknuće medijalnog meniskusa desnog koljena. U anamnezi je navedeno da se tužitelj žali na otežano kretanje – šepa na desnu nogu, pri hodu se brzo umori i javi se bol u desnom koljenu te se mora odmoriti, osobito mu je teško hodati po stepenicama, ne može čučnuti, zbog slabosti desne noge i ograničene pokretljivosti desnog koljena ne može voziti bicikl, pri dužem hodu, sjedenju i stajanju kao i pri drugim fizičkim radnim aktivnostima javljaju se bolovi u vratnom i slabinskom dijelu kralježnice uz osjećaj trnjenja lijeve ruke stoga mora te aktivnosti prekinuti i odmoriti se. Često puta mu se jave i trnci u desnoj nozi. Kada zaspi po noći probude ga bolovi u vratnom i slabinskom dijelu kralježnice te svaku noć prije spavanja uzima tabletu protiv bolova inače ne može spavati. Pri težem fizičkom naporu se zapuše i ima osjećaj da nema dovoljno zraka, osobito pri hodu po stepenicama. Kada kašlje probode ga u prsnom košu. Straga desno ispod lopatice sanirani ožiljak dužine 7 cm. Sprijeda desno okruglasti ožiljak zaostao nakon vađenja drena iz desnog prsišta. Tužitelj šepa na desnu nogu, a čučanj ne može izvesti. Pri

podizanju na prste i pete zaostaje desna strana. Klinički vidljiva hipotrofija mišića desne natkoljenice. Desno koljeno lagano zadebljano, bez znakova izljeva, a sprijeda okruglasti ožiljci nakon dvije artroskopije. U zaključnom mišljenju vještak je naveo da je u predmetnom štetnom događaju, koji se dogodio 30. srpnja 2018., tužitelj, zadobio je ozljede prijelom VI rebra desno, prijelome VIII do XII rebra desno, nagnječenje pluća desne strane, krvarenje u desno prsište, nagnječenje slabinskog dijela leđa desno sa retroperitonelnim krvnim podljevima, prijelome poprečnih nastavaka I-V slabinskog kralješka, koje ozljede je u ukupnosti vještak okvalificirao kao osobito tešku tjelesnu ozljedu. Liječenje simptomatologije vezano uz vratnu kralježnicu nije u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem jer prema medicinskoj dokumentaciji u štetnom događaju ozljeda vratne kralježnice nije objektivno medicinski dokazana. Simptomatologija vezana uz degenerativne promjene vratne kralježnice postojala je tijekom 2014. i 2015. godine, znači prije štetnog događaja (vidljivo iz osobnog zdravstvenog kartona) i neurokirurg je tužitelju predložio operativno liječenje na pregledu 29. lipnja 2015., na koje tužitelj nije pristao. Prema medicinskoj dokumentaciji pristao je na operativno liječenje na pregledu nakon dodatne dijagnostičke obrade 10. prosinca 2018., a operacija je učinjena 17. prosinca 2018. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji kompletna dijagnostika i liječenje vezano uz konkremente žučnog mjehura nije u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. S obzirom na navedeno, posljedice vezane uz liječenje ranije bolesne vratne kralježnice, kao i žučnog mjehura nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem niti je doveo do njihova pogoršanja te se pri ocjeni neimovinske štete ove neće cijeniti. U osobnom zdravstvenom kartonu vidljivo je da je tužitelj i prije štetnog događaja imao simptomatologiju vezanu uz degenerativne promjene vratne kralježnice. Tijekom 2014. i 2015. godine dijagnosticiran je cervikokranijalni sindrom MKB M53, zbog kojega je kod tužitelja provedena dijagnostička obrada (RTG vratne kralježnice, MR vratne kralježnice – dijagnosticirane degenerativne promjene, EMNG gornjih extremiteta) te liječenje (fizikalna terapija i uzimanje lijekova protiv bolova). Na pregledu neurokirurga u KBC Osijek 29. lipnja 2015. temeljem kliničkog pregleda i nalaza MR vratne kralježnice tužitelju je preporučeno operacijsko liječenje na koje on tada nije pristao. Dana 14. rujna 2015. javio se na pregled nadležnom liječniku jer je dva dana ranije zadobio udarac kladom po lijevoj podlaktici. Tijekom 2016. godine liječen zbog cervikobrahijalnog sindroma MKB M53.1. Dana 26. rujna 2017. zadobio je nagnječenje lijevog ramena granom – liječen konzervativno. U osobnom zdravstvenom kartonu prije štetnog događaja nije evidentirana ozljeda desnog koljena. Istog dana kada se dogodio štetni događaj tužitelj je primljen u Hitni bolnički prijem OŽB u Našicama, gdje je učinjena potrebna dijagnostička obrada (RTG i lab. obrada), utvrđene ozljede i započeto odgovarajuće liječenje. Zbog složenosti ozljeda tužitelj je istog dana premješten na Zavod za torakalnu kirurgiju KBC Osijek. Drugog dana boravka tužitelj se žali na nedostatak zraka i bolove u desnom prsištu. Učini se CT prsnog koša koji pokaže opsežan izljev u desno prsište, što je indiciralo postavljanje drena u desno prsište i evakuaciju krvi. Kako je došlo do kliničkog poboljšanja, a što se potvrdi RTG snimka pluća, devetog dana boravka se odstrani dren. Tijekom boravka u bolnici tužitelj se žalio na bolove u desnom koljenu. TRG snimka desnog koljena nije pokazala znakova svježe koštane traume. Tužitelj je otpušten 8. kolovoza 2018. sa preporukom poštede od većih tjelesnih napora. Nakon otpusta tužitelj uredno obavlja kt. preglede po traumatologu u KBC Osijek. Kako se tužitelj žalio na bolove u desnom koljenu na kt. pregledu 22. kolovoza 2018. traumatolog je dijagnosticirao medijalnu nestabilnost desnog koljena

te preporučeno nošenje steznika i aplikaciju leda. Dana 27. kolovoza 2018. učinjen pregled fizijatra i preporučena je fizikalna terapija (tužitelj obavio 20 fizikalnih tretmana). U štetnom događaju tužitelj je zadobio gore navedene ozljede (dio je dijagnosticiran tijekom primarne obrade na dan štetnog događaja, a dio je dijagnosticiran naknadno tijekom liječenja nakon otpusta iz KBC Osijek. Tužitelj je uredno obavljao kliničke preglede pojedinih specijalista, kao i preporučenu naknadnu dijagnostičku obradu. Dana 17. prosinca 2018. operiran po neurokirurgu u KBC Osijek zbog traumatske diskus hernije C6-C7 i tada učinjena prednja spondilodeza sa "Cage" No5. Zbog bolova u desnom koljenu, nakon dodatne dijagnostike dva puta je učinjena artoskopija desnog koljena. Na drugoj artroskopiji 21. siječnja 2021. učinjena je parcijalna meniscektomija medijalnog meniska, uz toaletu zgloba zbog ozljede hrskavice donjeg dijela desne nadkoljenice. Tijekom liječenja u više navrata provedena je ambulantna i stacionarna fizikalna rehabilitacija. Prema medicinskoj dokumentaciji može se reći da je liječenje u užem smislu završilo 19. travnja 2021. Sigurno je da će tužitelj morati i dalje provoditi povremenu fizikalnu rehabilitaciju kako ne bi došlo do pogoršanja statusa vratne i slabinske kralježnice sa pripadajućim mekim česticama, kao i desnog koljena. Nakon završetka liječenja kod tužitelja su zaostale slijedeće posljedice: ograničenje pokreta slabinske kralježnice u srednjem stupnju uz napetost i bolnost PVM, otok desnog koljena uz ograničenje pokreta u srednjem stupnju te slabost mišića desne nadkoljenice, uz posljedično šepanje na desnu nogu, nemogućnost izvođenja čučnja te bolnost desne strane prsnog koša uz slabost muskulature sa zamaranjem pri težem fizičkom naporu uz nedostatak zraka. Zbog ovih posljedica tužitelj otežano obavlja svakodnevne životne i radne aktivnosti, u koje je uključena slabinska kralježnica, prsni koš i desna noga (npr. ne može izvesti čučanj, teško hoda pri stepenicama, a otežano i na ravnoj podlozi, ne može voziti bicikl, ne može raditi sa motornom pilom, ne može cijepati drva niti nositi teže terete, ne može održavati okućnicu niti obrađivati vrt, odnosno otežane su mu sve fizičke aktivnosti gdje mora duže stajati, hodati, sjediti, pregibati se te služiti lijevom šakom jer se umara i javljaju mu se bolovi u leđima, prsnom košu, vratu i desnom koljenu. Obzirom na navedeno tužitelj pri svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima mora ulagati pojačane napore u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi i zbog toga duševno pati. Duševni bolovi zbog smanjenja životnih aktivnosti obzirom na navedene posljedice mogu se sveukupno ocijeniti sa 38,75 %. Osim fizičkih bolova tužitelj je trpio i druge neugodne (dugotrajno mirovanje, infuzionu i injekcionu terapiju, uzimanje lijekova protiv bolova, drenažu prsnog koša, dvije operacije desnog koljena, višekratno izlaganje RTG zračenju, višekratni fizikalni tretmani, vađenje šavi, pregledi raznih specijalista). Stoga smatra da je tužitelj trpio bolove u jakom intenzitetu 20 dana, u srednjem intenzitetu 40 dana te slabom intenzitetu 75 dana, dok povremeni bolovi ulaze u smanjenje životnih aktivnosti. Primarni strah jakog intenziteta mogao je trajati koliko i sam štetni događaj, a potom je prešao u sekundarni strah, koji je mogao trajati u jakom intenzitetu 1-2 dana, srednjem intenzitetu 3 mjeseca te slabom intenzitetu još oko 6 mjeseci. Prema medicinskoj dokumentaciji strah nije ostavio posljedica. Tuđa njega i pomoć (u smislu pripreme i nabave hrane, pri održavanju osobne higijene, pri oblačenju i svlačenju odjeće i obuće, pri obavljanju fizioloških funkcija, pri odlasku liječniku kao i na medicinske pretrage i sl.) bili su potrebni tužitelju 5 tjedana po 8h/dan, 4 tjedna po 4h/dan te još 4 tjedna po 2h/dan. Zbog ožiljka na leđima, ožiljaka na desnom koljenu nakon artroskopije, ožiljka na desnoj strani prsnog koša te šepanja može se naruženje ocijeniti kao naruženje u srednjem stupnju ponekada vidljivo trećim osobama. Medicinska dokumentacija je vjerodostojna. Dio koji se odnosi na dijagnostiku i liječenje vratnog dijela kralježnice te akutne i kronične upale žučnjaka nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

12. U dopunskom nalazu i mišljenju od 24. studenog 2021., očitujući se primjedbe tužitelja na osnovni vještački nalaz i mišljenje, vještak je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja, istaknuvši da u štetnom događaju tužitelj nije zadobio ozljedu vratne kralježnice, što je i opisano u početnoj medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu. Naime, u Nalazu OHBP OŽB Našice (neposredno nakon stradavanja) od 30. srpnja 2018. navedeno je: - pri pregledu tužitelj se ne žali na bilo kakvu simptomatologiju koja bi bila vezana uz ozljedu vrata, odnosno vratne kralježnice, - pri pregledu službujući liječnik je pregledom dijagnosticirao te u nalazu upisao „vrat bezbolan na palpaciju, pokretna u svim smjerovima, skine se ovratnik“, u dijagnozama ozljeda ne spominje se ozljeda vratne kralježnice. U nalazu pri prijemu na Zavod za ortopediju i traumatologiju KBC Osijek od 30. srpnja 2018. navedeno je „pokretljivost vratne kralježnice uredna. Pokretljivost oba gornja ekstremiteta u fiziološkim granicama, bez NVC ispada na šakama …“, u dijagnozama ozljeda ne spominje se ozljeda vratne kralježnice. U otpusnom pismu KBC Osijek, gdje je tužitelj bio hospitaliziran od 30. srpnja do 8. kolovoza 2018., nigdje nije evidentirana ozljeda vrata, odnosno vratne kralježnice. Slijedom navedenog, vještak zaključuje da prema priležećoj medicinskoj dokumentaciji u predmetnom štetnom događaju nije zadobio ozljedu vrata, odnosno vratne kralježnice, kao niti ozljedu lijeve podlaktice i lijevog ramena. Simptomatologija, dijagnostika i liječenje vezano uz vratnu kralježnicu i lijevu ruku, a koja se navodi u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, nisu u uzročno posljedičnoj vezi s štetnim događaje i kao takvi nisu posljedica istog. Stoga posljedice istih nisu ocjenjivane pri procjeni duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti. Nadalje, ne može se prihvatiti prigovor tužitelja „da je predmetni štetni događaj dodatno pogoršao zdravstveno stanje vratne kralježnice tužitelja“, jer u medicinskoj dokumentaciji nije evidentirano da se tužitelj od dana štetnog događaja tijekom liječenja žalio na bolove u vratu sve do pregleda neurokirurga 5. studenog 2018., koji je indicirao učiniti MR vratne kralježnice, a na kliničkom pregledu od 10. prosinca 2018. indicirano je operativno liječenje. U osobnom zdravstvenom kartonu tužitelja evidentirano je da je 29. lipnja 2015. tužitelj bio na pregledu neurokirurga, koji je temeljem kliničkog nalaza i MR vratne kralježnice indicirao operativno liječenje, na koje tužitelj tada nije pristao. Znači da su već tada degenerativne promjene vratne kralježnice zahtijevale operativno liječenje, a sigurno je i da je došlo do pogoršanja koje je evidentirano na pregledu neurokirurga od 5. studenog 2018., dakle po proteku vremena više od tri godine. Što se tiče prigovora da je „zbog stresa pri predmetnom štetnom događaju kao i u liječenju posljedica kod tužitelja došlo do akutne i kronične upale žučnjaka „, vještak je istaknuo da u otpusnoj medicinskoj dokumentaciji tijelom liječenja u KBC Osijek nigdje nisu evidentirane tegobe vezane uz žučni mjehur, tako da se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da je uslijed stresa zbog ozljeda i liječenja kod tužitelja došlo do akutne i kronične upale žučnjaka. Radi se o tvrdnji koja proizlazi iz nepoznavanja kirurških bolesti. Pogoršanje bolesti vratne kralježnice i liječenje te liječenje bolesti žučnjaka nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem i kao takvi nisu ocijenjeni pri procjeni smanjenja životnih aktivnosti.

13. U iskazu danom na raspravi vještak je u cijelosti ostao kod osnovnog i dopunskog vještačkog nalaza i mišljenja.

14. Svjedokinja J. B., supruga tužitelja, iskazala je da nakon što je tužitelj nastradao u štetnom događaju 30. srpnja 2018., deset dana je bio na bolničkom liječenju zbog ozljeda koje je zadobio, a nakon bolničkog liječenja došao je kući na daljnju terapiju. Za vrijeme boravka kod kuće u početku tužitelj se nije mogao samostalno ustati iz kreveta niti odlaziti na WC ili se okupati, mogao je sam otići tek po proteku dva mjeseca, a samostalno se ustati iz kreveta i pomalo hodati otprilike šest mjeseci nakon povratka iz bolnice. Za sve to vrijeme tužitelju je pomagala kako pri odlasku na WC ili nakon kupanja, tako i prilikom dizanja iz kreveta jer te radnje nije mogao samostalno obavljati. Zbog zadobivenih ozljeda i posljedica istih njezin suprug je odlazio na spec. preglede u KBC Osijek 18 do 20 puta, isto tako je na spec. preglede odlazio u OB Virovitica oko 50 puta, s tim da je za troškove odlaska u KBC Osijek i OB Virovitica njezinom suprugu od strane HZZO-a taj trošak bio plaćen na način da joj je za odlazak i povratak iz Osijeka bio plaćen trošak za svaki taj odlazak u visini od 90,00 kn na ime cijene povratne karte za vlak, a za odlazak u V. za svaki odlazak i povratak bio joj je plaćen iznos od 37,00 kn na ime povratne karte za vlak. Što se tiče fizikalne terapije navela je da je njezin suprug odlazio 100-tinjak puta i na te terapije ga je svaki puta ona vozila njihovim osobnim automobilom. Udaljenost njihove kuće do Doma zdravlja u S., gdje se obavljala terapije, je 2 do 3 km. Liječenje njezinog supruga zbog ozljede koje je zadobio u štetnom događaju do danas nije u potpunosti završeno jer je u siječnju 2021. godine bio na operaciji desnog koljena. Nakon što je došao sa bolničkog liječenja tužitelj je trpio bolove, zbog čega je primao terapiju lijekovima protiv bolova, Lumidol Retard, tablete Aleksija. Navedene lijekove je uzimao cijelo vrijeme od kada je došao iz bolnice pa rekla bi sve do danas, pogotovo kada dođe do promjene vremenskih uvjeta. Sjeća se da je njezin suprug na dan štetnog događaja imao na sebi tzv. sjekačke hlače, radne cipele sa potplatom, opasač, sjekačku jaknu, majicu kratkih rukava i sva ta odjeća mu je oštećenja, odnosno uništena kako prilikom samog događaja, tako i prilikom njegovog zbrinjavanja jer se odjeća morala rezati kako bi se zbrinule ozljede koje je pretrpio u štetnom događaju. Od vrijednijih stvari tužitelj je toga dana imao kod sebe mobitel, njoj nepoznate marke, koji je u ovom događaju uništen. Njezinom suprugu i nakon navedenih 6 mjeseci po dolasku sa bolničkog liječenja bila je potrebna tuđa pomoć i njega, a potrebna mu je i dan danas, primjerice kada ga treba dovesti do automobila radi prijevoza jer se otežano kreće uz pomoć štaka. Tijekom liječenja i nakon dolaska sa bolničkog liječenja, njezin suprug nije mogao obavljati neke kućanske ili dvorišne poslove, koje poslove ne može samostalno niti danas obavljati. Troškovi koji su bili potrebni prilikom prijevoza tužitelja na fizikalnu terapiju u Slatini i kod liječnika opće prakse po njenoj procjeni iznosili su negdje 2.000,00 do 3.000,00 kn, u kojoj vrijednosti pretpostavlja da je potrošeno goriva za automobil radi prijevoza. Tablete koje je suprug koristio protiv bolova neke od njih su dobivali na recept, a neke su se morale nadoplatiti od 10,00 do 15,00 kn, ne može se točno očitovati koliko je nadoplata tih lijekova ukupno do sada iznosila. Zbog posljedica koje je imao od ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju suprug je koristio i razne kreme, Diprilifa i Neofena,i svaka krema je otprilike koštala 80,00 do 90,00 kn. Takvih krema iskoristio je u razdoblju od kada se vratio sa bolničkog liječenja pa do danas ukupno 10-tak komada. Navedeni mobitel koji je oštećen u ovom događaju nije dan na popravak. Što se tiče odjeće koja je tužitelju oštećena u štetnom događaju, poznato joj je da je primjerice vrijednost sjekačkih hlača od 800,00 do 1.000,00 i više, jakna sjekačka od 250,00 do 300,00 kn, a cipele radne od 250,00 do 300,00 kn. Prilikom odlaska supruga na specijalističke preglede u O. i V. bila mu je potrebna pratnja i stoga je uvijek na te preglede u O. i V. ona išla

s njim, pratnja tužitelju je bila preporučena i od strane obiteljskog liječnika, tako da su joj troškove koje je kao pratitelj imala priznati su joj i nadoknađeni od strane HZZO-a. Što se tiče bolova koje je suprug trpio, navela je da su bili takvog intenziteta da zbog toga nije znao spavati cijelu noć, zbog toga ju je znao buditi noću da mu pomognem da se ustane iz kreveta da bi malo prohodao kako bi te bolove ublažio. Njezin suprug niti danas ne može obavljati nikakve fizičke poslove u smislu njegove radne sposobnosti. Spomenutu odjeću tužitelj je sam kupio za potrebe svog posla, radi se o odjeći koju mu poslodavac nije nabavio već je to sam financirao. Njezin suprug prije štetnog događaja nije imao nikakve bolesti, nikakvu operaciju koljena, suprug nakon ozljeđivanja ne može više ništa raditi pa ne može primjerice oprati auto i sl., odnosno donijeti drva, sve te poslove ona i njihova djeca rade, a ponekad za neki posao znaju angažirati i zamoliti susjede. Noću kada bi se znao probuditi i nije mogao spavati zbog bolova, njezin supruge se znao buditi i zbog straha jer je znao imati snove zbog štetnog događaja.

15. Tužitelj je iskazao da je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik tuženika D. d.o.o. iz M. temeljem ugovora na određeno vrijeme i obavljao je isključivo poslove sjekača, što je uključivalo kako poslove na rušenju stabala pomoću motorne pile, tako i obradu oborenih stabala na stovarištu, odnosno rezanje stabala na potrebnu debljinu da li na stupce ili ogrijevno drvo, ovisi šta se zahtjeva. Toga dana kada je došlo do štetnog događaja u šumi V. u H., na mjestu gdje je obarao stabla trebao je biti s njim M. J. kao odgovorna osoba, no tog trenutka tamo njega nije bilo, a samo mjesto događaja na udaljenosti od 20 do 30 m nalazio se jedan dečko koji je tamo došao vidjeti o kakvom se poslu radi kako bi mogao odlučiti da li će prihvatiti poslove koji su vezani za poslove sjekača. Završio je tečaj za sjekača, međutim, nije bio stručno osposobljen za obavljanje tih poslova na siguran način s obzirom da ga poslodavac nije niti uputio na to osposobljavanje, a niti je zatražio i omogućio da se obavi liječnički pregled kako bi se utvrdilo da li je zdravstveno sposoban za obavljanje poslova sjekača. Više godina je već radio na ovim poslovima sjekača u ranijem razdoblju, imao je dovoljno iskustva za obavljanje ovog posla. Što se tiče samog štetnog događaja i načina do kojeg je došlo naveo je da je tom prilikom motornom pilom rušio stablo bukve na jednom strmom terenu, gdje se iza njegovih leđa nalazila jedna stijena – brdo, a 10 do 15 metara dalje nalazila su se druga stabla na tom dijelu i vegetacije je bila vrlo gusta, radi se o rubnim stablima šume i tu je vegetacija gušća nego u drugim dijelovima šume. Smatra da je radnje na rušenju stabla bukve obavio u skladu s pravilima struke jer je, a kako je to inspekcijskim nadzorom i konstatirano, navedeno stablo zasjekao najprije 30 % njegove širine i ostavio prelomnicu 10 x 10 cm sa svake strane stabla, kako ne bi došlo do promjene smjera prilikom pada i prema njegovom saznanju, a i pravilima struke, takva prelomnica bi zasigurno trebala izdržati deset puta veći teret od stabla koji je bio predmet rušenja. U trenutku kada je izvršio navedene radnje na zasjecanju i sačinjenja ove prelomnice gledao je da stablo kada bude padalo padne u prazan prostor u pravcu suprotno od mjesta gdje je stajao. Kada je navedeno stablo počelo padati, kako je to pravilima struke i određeno, udaljio se 2 do 3 metra od stabla, koliko je dovoljno da bi se izbjegla nezgoda ako bi došlo do pomjeranja donjeg dijela stabla prilikom pada ili ukoliko bi došlo do pada grane sa tog stabla. Međutim, kada je stablo počelo padati prilikom pada se zaplelo u gustu krošnju obližnjeg stabla koje se nalazilo s lijeve strane od smjera pada spomenutog stabla, tako da je pad navedenog stabla uslijed toga bio usporen, a isto tako je došlo do promjene smjera pada stabla u desnu stranu i stablo

se prilikom pada, umjesto da padne ispred njega, zarotiralo u svoju desnu stranu na način da je došlo do zabacivanja donjeg dijela stabla i koji dio stabla ga je jednostavno pokupio i oborio na tlo te pao na njega, prilikom čega je zadobio brojne tjelesne ozljede. Do zabacivanja donjeg dijela stabla došlo je unatoč tome što je prilikom rada sa motornom pilom na panju postavio dvije prijelomnice s lijeve i desne strane po širini od 10 x 10 cm jer je prilikom pada došlo do prijeloma lijeve prijelomnice i odizanja stabla u donjem dijelu, a uvjeren je da je do toga moglo doći jer su na dijelu gdje se nalazilo stablo ispod bile površinske stijene i uslijed toga je stablo imalo tzv. plitke žile, tako da žile nisu bile u dubinu zemlje od metar i po do dva, što je inače uobičajeno za takvu vrstu stabala. Koliko je mogao vidjeti iz činjenica koje su utvrđene inspekcijskom nadzorom poslije ove nesreće širina predmetnog stabla bukve u panju bila je 51 cm, a po njegovog procjeni stablo je bilo visoko 23 m, naime, takva vrsta stabala obično je dužine 23 do 35 m do vrha krošnje. Nakon nesreće je vozilom hitne pomoći DZ O. prebačen u bolnicu u Našicama, gdje mu je pružena hitna liječnička pomoć i napravljen CT, a s obzirom da je od ozljeda koje je zadobio imao preko cijelih leđa hematom i nakon obavljenog CT pregleda bio je odmah upućen na daljnje bolničko liječenje u KBC Osijek, gdje mu je pružena daljnja liječnička pomoć i gdje se zadržao na liječenju deset dana jer mu je bilo rečeno da će ga morati otpustiti, s obzirom da je u to vrijeme u navedenoj bolnici vladala neka bakterija pa su se doktori bojali da se ne bi zarazio tom bakterijom. Nakon bolničkog liječenja po dolasku na kućnu njegu u više navrata bio je upućivan na razne specijalističke preglede u KBC O. i OB V.. U KBC O. je na specijalističke preglede odlazio 25 puta, tom prilikom je bio prevezen osobnim automobilom kojim je nekada upravljala njegova supruga, a nekada prijatelji, u svakom slučaju supruga je svaki puta bila pratitelj, a za svaki odlazak je od HZZO-a primio naknadu od 90,00 kn, međutim, stvarni trošak odlaska i dolaska iz O. automobilom bio je veći, po njegovoj procjeni iznosio je 200,00 kn jer se za svaki dolazak u O. morao zadržati cijeli dan. Prilikom odlaska u O. nije bio u mogućnosti koristiti vlak jer se zbog zdravstvenog stanja nije mogao voziti vlakom već isključivo automobilom. U navedenih 25 puta koliko je odlazio u KBC O. uračunata su i 3 do 4 njegova odlaska na magnetnu rezonancu, za koji trošak odlaska i povratka mu nije plaćeno od strane HZZO-a, a isto tako je 2 do 3 puta odlazio u bolnicu u V. na magnetnu rezonancu i taj trošak mu također nije plaćen od strane HZZO-a. Na specijalističke preglede u OB V. odlazio je oko 50 puta, od strane HZZO-a mu je priznat trošak u visini od 37,00 kn za svaki odlazak u visini povratne karte za vlak, što je također manje od stvarnog troška jer je na preglede odlazio automobilom, a ne vlakom. Poslije ovog događaja, i nakon što mu je torokalni dio stabiliziran, išao je na operaciju vratne kralježnice, nakon toga na operaciju čišćenja desnog koljena, a nakon te operacije je išao na još jednu operaciju desnog koljena u siječnju 2021. godine. Osim toga, bio je i na operaciji žuči jer je imao strašne napade žuči, istaknuvši da prije štetnog događaja nije imao probleme sa žuči. Naime, zna da je u medicinskoj dokumentaciji, koja je sačinjena odmah prilikom zbrinjavanja nakon štetnog događaja, konstatirano da su jetra i žuč u redu. Ne može sada sa sigurnošću tvrditi da li su ovi napadi žuči koje je imao nakon štetnog događaja povezani sa štetnim događajem i da li je to posljedica štetnog događaja, ali prije štetnog događaja nikakvih problema sa žuči nije imao. Što se tiče tuđe pomoći i njege nakon dolaska sa bolničkog liječenja, zbog ozljeda koje je zadobio, a odnose se na prijelom rebara, križa i ozljede lumbalnog dijela, jednostavno se nije mogao samostalno podići s kreveta i trebala mu je pomoć 6 mjeseci. Kada se stanje stabiliziralo bio je upućen na operaciju kralježnice, nakon čega mu je ponovno trebala pomoć druge osobe pri svakoj radnji podizanja s kreveta i

kretanja, nakon te operacije je bio upućen na operaciju desnog koljena, poslije koje mu je također bila potrebna tuđa pomoć, nakon koje je došla operacija žuči, nakon koje po preporuci liječnika nije smio dizati teret teži od 3 kg, a nakon operacije žuči bio je ponovno na operaciji koljena u siječnju 2021., nakon čega mu je ponovno bila potrebna tuđa pomoć i njega. Dakle, tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna kontinuirao od dolaska sa bolničkog liječenja pa sve do danas. Upravo zbog toga nije bio u mogućnosti sve to vrijeme obavljati kućanske poslove niti poslove vezano za održavanja okućnice, osiguranja ogrijevnog drveta i sl. Što se tiče odjeće koja mu je uništena u štetnom događaju naveo je da je toga dana imao na sebi šumarsku jaknu, radne hlače sjekačke, radi se o hlačama sa pojačanom mrežicom u tri sloja kako ne bi došlo do zasjecanja tijela prilikom rada sa motornom pilom, imao je radne cipele sa potplatom i opasač kako bi se spriječilo zadobivanje hernije, odnosno bruha jer se radi o težem fizičkom poslu. Svu tu odjeću je sam nabavio i financirao, dok radne rukavice koje je imao na sebi i šljem koji je imao na glavi u vrijeme štetnog događaja mu je poslodavac osigurao. Šumarska jakna, ovisno o tome kakve je kvalitete, vrijednosti je 250,00 do 350,00 kn u vrijeme kada je jaknu nabavio, radne šumarske hlače također ovisno o kvaliteti bile su vrijednosti do 700,00 do 800,00 pa i preko 1.000,00 kn, konkretno koristio je šumarske hlače marke Stihl, radne cipele sa potplatom bile su vrijednosti 250,00 do 300,00 kn, a široki kožni opasač platio je 150,00 do 200,00 kn prije 2,5 do 3 godine kada ga je nabavio. Što se tiče bolova koje je pretrpio u štetnom događaju i nakon njega, naveo je da je prilikom zadobivanja ozljede u štetnom događaju trpio jake bolove snažnog intenziteta, a isto tako i prilikom liječničke obrade neposredno nakon ozljeđivanja kada je bio primljen u bolnicu, jer primjerice prilikom puštanja krvi iz pluća, jer je imao unutarnje krvarenje, trpio je rekao bi i jače bolove nego prilikom samog ozljeđivanja, isto tako u daljnjem tijeku bolničkog liječenja kada je morao po dva puta dnevno ići na razna snimanja i zbog toga je bio premještan s kreveta na krevet i nakon toga na stol na snimanje pa se sve to ponavljalo prilikom povratka u bolničku sobu, trpio je jake bolove jer je imao prijelom rebara, križa i lumbalnog dijela. Bolove zbog ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju trpi i danas, ima bolove u križima, vratnoj kralježnici, u lijevoj lopatici, a isto tako trpi bolove i u desnom koljenu. Radi suzbijanja bolova koje je trpio, a trpi i danas, koristio je od terapije lijekove protiv bolova koji su mu propisivani isključivo od strane liječnika specijalista jer liječnik opće prakse ne može izdati recept za te lijekove s obzirom da se radi o lijekovima na bazi morfija. Dakle, sve lijekove koje je primao kao terapiju protiv bolova primao je na temelju recepta izdanog od strane spec. neurologa i o tome postoje svi podaci sadržani u medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na njegovo liječenje. Bez obzira što se radi o lijekovima koji se dobiju na recept i bez obzira što ima dopunsko osiguranje svaki recept je morao doplaćivati 5, 10, 15 ili 20 kn, ovisno o vrsti lijeka. Što se tiče procjene njegove radne sposobnosti nakon štetnog događaja i s tim u svezi utvrđivanja radne sposobnosti putem liječnike komisije HZZO-a, naveo je da se nalazi dugo na bolovanju, nakon otprilike godinu dana bio je upućen na prvu komisiju u Osijek, gdje mu je dan nalaz i preporuka za daljnje liječenje i na te komisije mora odlaziti svake godine kako bi se utvrdila radna sposobnost. Zbog nastale situacije vezano za pandemiju corona virusa nije odlazio na drugu komisiju, ali je poslao komisiji svu dokumentaciju o naknadnom liječenju te je od iste komisije dobio nalaz s preporukom za daljnje liječenje, tako da se i danas nalazi na bolovanju. Što se tiče troškova koje je imao za odlazak kod obiteljskog liječnika i na fizikalnu terapiju u S., naveo je da su ti troškovi iznosili do sada 2.000,00 do 3.000,00 kn, jer je na terapije i kod obiteljskog liječnika odlazio vlastitim automobilom kada ga je svaki puta njegova

supruga vozila. Naime, svaki puta kada bi trebao biti upućen na specijalističke pregled morao je dobiti uputnicu, a prije odlaska na pregled morao je pribaviti brojne nalaze koje je morao osobno dostavljati obiteljskom liječniku. Što se tiče nadoplate koju je morao plaćati za lijekove protiv bolova, po njegovoj procjeni po toj osnovi potrošio je sigurno 800,00 do 1.000,00 kn, u koji iznos su uračunati troškovi nabavke krema u tubama koje je otprilike potrošio 10-tak komada jer te kreme su mu bile potrebne svaki puta kada je odlazio na fizikalnu terapiju. Radi se o gelovima Dip Rilif i Voltaren. Što se tiče mobitela koji mu je uništen u štetnom događaju naveo je da se radi o mobitelu švicarske marke, ne može sjetiti koje, samo zna da je mobitel razbijen u ovom događaju i da nije bilo isplativo popravljati ga, tako da ga nije niti dao na popravak, a vrijednost takvog mobitela u vrijeme štetnog događaja bila je oko 1.800,00 kn. Za odlazak na specijalističke preglede u O. i V. svaki puta morao je imati pratnju druge osobe, što je bilo preporučeno od strane obiteljskog liječnika i liječnika specijalista, i takva vrsta pomoći prilikom putovanja mu je bila potrebna ne samo radi odlaska na preglede već i nakon što bi se vratio sa navedenih operacija vratnog kralješka, desnog koljena i žuči. Prije štetnog događaja nije imao nikakvih trauma niti je bolovao od kakvih bolesti, a njegovo bolovanje i danas traje. Poslije štetnog događaja za ovo vrijeme dok se nalazi na bolovanju od strane poslodavca mu je bila isplaćivana plaća od 2.750,00 kn, odnosno u visini tada zakonom propisane minimalne plaće, na taj iznos ga je poslodavac i prijavio u HZMO, no njegova stvarna plaća iznosila je 450,00 do 500,00 kn dnevno, što je poslodavac u svojim knjigama pokazivao kao terenski dodatak. Navedeni iznos od 2.750,00 kn mu je poslodavac plaćao svaki mjesec sve do zaključno sa studenim 2020., da bi mu za prosinac 2020. i siječnja 2021. odbio isplatiti plaću i po toj osnovi mu nije isplatio ništa iako mu je svaki mjesec uredno dostavljao doznake o bolovanju, a kada ga je upitao zašto mu nije isplatio plaće za prosinac prošle godine i siječanj ove godine, odgovorio mu je protupitanjem zašto si me tužio, rekavši mu ako povuče tužbu da će mu onda isplatiti plaće. Unatoč tome što je za vrijeme bolovanja poslodavac od HZZO-a primao naknadu za njegovo bolovanje, poslodavac mu nije želio isplatiti plaće za 12. mjesec prošle i 1. mjesec ove godine i zbog toga ga je prijavio HZZO-u te je povodom toga u tijeku postupak u kojem će vjerojatno HZZO-a tražiti od poslodavca povrat novca kojeg je dobio po osnovi njegovog bolovanja. Zbog štetnog događaja i načina na koji je došlo do njega trpio je strah, koji je u početnom dijelu odmah nakon ozljeđivanja bio snažnog intenziteta jer je faktički gledao smrti u oči i sjeća se da nije mogao zbog zadobivenih ozljeda i unutarnjeg krvarenje potpuno disati jer je svaki udisaj bio sve manji i manji i jednostavno je pomišljao na to i rekao prijatelju da pozove njegovu suprugu kako bi se mogao oprostiti od nje i njihove djece. Tijekom noći sanja ovaj događaj i u snovima mu se sve to vraća. U vrijeme nastanka štetnog događaja na mjestu događaja nije bio njegov poslovođa, on je rano ujutro rasporedio posao radnicima i otišao. S obzirom da je teren na kojem je došlo do štetnog događaja nepristupačan i udaljen od ceste, njegovo spašavanje iz šume nakon ozljeđivanja trajalo je dosta dugo, naime, štetni događaj dogodio se otprilike 20 minuta prije 10 sati, nakon toga je čekao da dođe hitna pomoć po njega, a kako se radilo o nepristupačnom terenu njegov prijevoz od mjesta događaja pa do bolnice u N. trajao je duže, tako da je u bolnicu u N. došao tek nakon 13,00 sati, a nakon pružene prve pomoći iz N. je bio prebačen u KBC O., gdje je zaprimljen toga dana oko 16,00 sati. Trenutno, s obzirom na posljedice ozljeda, ne može ništa raditi pa niti neke kućanske poslove ili poslove oko održavanja kuće i okućnice. Što se tiče problema vezano za žuč i napade žuči naveo je da je u vrijeme kada je počeo dobivati napade žuči nakon štetnog događaja bio pod pojačanim

stresom uslijed toga što mu se dogodilo, naime, prije ovog događaja radio je po 10 i 12 sati dnevno, kretao se po šumi i prirodi, bio u kondiciji, a nakon ovog štetnog događaja primoran je biti zatvoren u kući na sjedenje, ležanje, odnosno mirovanje jer ne može ništa raditi, što je sve kod njega izazvalo snažan stres. Prije štetnog događaja nije bolovao od nikakvih bolesti, nije imao nikakvih problema niti sa srcem niti sa povišenim šećerom, bio je potpuno zdrav, naime, s obzirom na posao s kojim se bavio uvjeti za obavljanje tog posla je bilo potpuno zdravlje i zbog toga je odlazio redovno na sistematske preglede jer inače, ako nije bio zdrav, nije mogao ni obavljati ovako teške fizičke poslove.

16. Na temelju utvrđenja koja proizlaze iz medicinskog vještačenja i iskaza svjedokinje J. B. i tužitelja, sud smatra tužbeni zahtjev, specificiran podneskom tužitelja od 29. ožujka 2021., djelomično osnovanim.

17. Naime, provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom VI rebra desno, prijelom VIII do XII rebra desno, nagnječenje pluća desne strane, krvarenje u desno prsište, nagnječenje slabinskog dijela leđa desno sa retroperitonelnim krvnim podljevima, prijelome poprečnih nastavaka I-V slabinskog kralješka, koje ozljede su u svojoj ukupnosti kvalificirane kao osobito teška tjelesna ozljeda. Naknadnom obradom tijekom liječenja utvrđeno je da je u štetnom događaju tužitelj zadobio i ozljede desnog koljena, odnosno puknuće medijalnog kolateralnog ligamenta te puknuće medijalnog meniskusa desnog koljena. Uslijed navedenih ozljeda kod tužitelja su zaostale posljedice u vidu ograničenja pokreta slabinske kralježnice u srednjem stupnju uz napetost i bolnost PVM, otoka desnog koljena uz ograničenje pokreta u srednjem stupnju te slabost mišića desne nadkoljenice, uz posljedično šepanje na desnu nogu, nemogućnosti izvođenja čučnja te bolnosti desne strane prsnog koša uz slabost muskulature sa zamaranjem pri težem fizičkom naporu uz nedostatak zraka, da trpi povremene bolove koji, prema nalazu vještaka, također utječu na smanjenje životne aktivnosti, te da tužitelj zbog zadobivenih ozljeda otežano obavlja svakodnevne životne i radne aktivnosti, npr. ne može izvesti čučanj, teško hoda pri stepenicama, a otežano i na ravnoj podlozi, ne može voziti bicikl, ne može raditi sa motornom pilom, ne može cijepati drva niti nositi teže terete, ne može održavati okućnicu niti obrađivati vrt, odnosno otežane su mu sve fizičke aktivnosti gdje mora duže stajati, hodati, sjediti, pregibati se te služiti lijevom šakom jer se umara i javljaju mu se bolovi u leđima, prsnom košu, vratu i desnom koljenu, tužitelj pri svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima mora ulagati pojačane napore u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi i zbog toga duševno pati. Vještak je stoga ocijenio da se smanjenje životnih i radnih aktivnosti može sveukupno ocijeniti sa 38,75 %, slijedom čega sud smatra da tužitelju po tom osnovu pripada pravična novčana naknada. Uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., temeljem kojeg su novčani iznosi naznačeni u Orijentacionim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 (dalje Orijentacioni kriteriji Vrhovnog suda RH) povećavani za 50 %, sud smatra da tužitelju po osnovu duševnih bolova zbog smanjenja životnih i radnih aktivnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od ukupno 30.250,00 kn. Nadalje, budući da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj, osim fizičkih bolova, trpio i druge neugodnosti (dugotrajno mirovanje, infuzionu i injekcionu terapiju, uzimanje lijekova protiv bolova, drenažu prsnog koša, dvije

operacije desnog koljena, višekratno izlaganje RTG zračenju, višekratni fizikalni tretmani, vađenje šavi, pregledi raznih specijalista), te uzimajući u obzir ocjenu vještaka da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 20 dana, srednjeg intenziteta 40 dana te bolove slabog intenziteta 75 dana, sud smatra da tužitelju po tom osnovu, uzimajući u obzir Orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH, uvećane za 50 %, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 32.175,00 kn. Nadalje, polazeći od utvrđenja medicinskog vještaka da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio primarni strah jakog intenziteta, koji je mogao trajati koliko i sam štetni događaj, a potom je prešao u sekundarni strah koji je mogao trajati u jakom intenzitetu 1-2 dana, srednjem intenzitetu 3 mjeseca te slabom intenzitetu još oko 6 mjeseci, sud smatra da tužitelju po tom osnovu, uzimajući u obzir navedene Orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH, uvećanih za 50 %, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 38.000,00 kn. Nadalje, provedenim medicinskim vještačenjem te iskazima svjedokinje J. B. i tužitelja nesporno je utvrđeno da je uslijed posljedica ozljeđivanja tužitelju nakon završetak bolničkog liječenja i upućivanja na daljnju terapiju i kućnu njegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, u smislu pripreme i nabave hrane, pri održavanju osobne higijene, oblačenju i svlačenju odjeće i obuće, pri obavljanju fizioloških funkcija, pri odlasku liječniku, kao i na medicinske pretrage. S obzirom da je prema mišljenju vještaka tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 5 tjedana po 8h/dan, 4 tjedna po 4h/dan te još 4 tjedna po 2h/dan, odnosno ukupno 448,00 sati, sud smatra da bi tužitelju po tom osnovu, a temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, pripadala naknada u iznosu od ukupno 12.544,00 kn, računajući vrijednost jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 28,00 kn. Naime, prilikom izračuna vrijednosti sata tuđe pomoći i njege sud se rukovodio činjenicom da tužitelju bila potrebna pomoć i njega druge osobe u punom opsegu 8 sati dnevno u razdoblju od 5 tjedana, 4 sata dnevno u razdoblju od daljnja 4 tjedna te 2 sata dnevno u razdoblju od daljnja 4 tjedna. Sukladno tome, uzimajući u obzir da je odredbom čl. 56. st. 2. toč. 2. Zakona o socijalnoj skrbi (NN-18/22 i 46/22, dalje ZSC) određeno da se pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom opsegu priznaje za smanjeni iznos doplatka za pomoć i njegu u postotku od 120 % od osnovice na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade, koju jednom godišnje određuje Vlada RH (čl. 22. st. 2. ZSC), a da je 24. veljače 2022. Vlada RH donijela Odluku o osnovici na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade (NN- 23/22), kojom je određeno da osnovica za 2022. godinu iznosi 1.000,00 kn, sud je vrijednost sata za tuđu pomoć i njegu u ovom konkretnom slučaju utvrdio u iznosu od 28,00 kn, koji iznos smatra primjerenim i realnim s obzirom da je u navedenom razdoblju pomoć i njegu tužitelja svakodnevno pružala njegova supruga u punom opsegu, na način da mu je svaki dan pripremala i nabavljala hranu, pomagala u održavanju osobne higijene, pomagala pri oblačenju i svlačenju odjeće i obuće te obavljanju fizioloških funkcija, te često pomagala tužitelju pri odlasku liječniku i na medicinske pretrage te fizikalnu terapiju. Iako bi tužitelju, sukladno navedenom izračunu, pripalo pravo na naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od ukupno 12.544,00 kn (448 sati x 28 kn), sud je po tom osnovu tužitelju dosudio iznos od 10.000,00 kn, koliko tužitelj u postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje, budući da u parničnom postupku sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 129/19, dalje ZPP).

18. Nadalje, s obzirom da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da se zbog ožiljka na leđima, ožiljaka na desnom koljenu nakon artroskopije, ožiljka na desnoj strani prsnog koša te šepanja, naruženje kod tužitelja može ocijeniti kao naruženje srednjeg stupnja ponekad vidljivo trećim osobama, sud smatra da bi tužitelj po tom osnovu, uzimajući u obzir navedene Orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH, uvećane za 50 %, imao pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 22.000,00 kn, no s obzirom da tužitelj po tom osnovu potražuje 17.000,00 kn te cijeneći da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), sud je tužitelju po osnovi duševnih bolova koje trpi uslijed naruženosti dosudio u tužbenom zahtjevu zatraženi iznos od 17.000,00 kn.

19. Sud je tužitelju djelomično priznao troškove vezane uz liječenje koji se odnose na nabavku lijekova i krema Naime, iz priložene medicinske dokumentacije i vještačkog nalaza i mišljenja razvidno je da je prilikom specijalističkih pregleda tužitelju radi liječenja zadobivenih ozljeda i posljedica istih propisivana terapija, između ostalog, i lijekovima analgeticima i NSA kremama i gelovima (nesteroidni antireumatici ili protuupalni lijekovi), koji se upotrebljavaju za liječenje bolova. Slijedom toga, nije sporno da je tijekom liječenja radi nabavke analgetika i NSA krema i gelova tužitelj zasigurno imao određene troškove, naime, opće poznato je da se prilikom kupnje lijekova i na liječnički recept plaća određena novčana nadoknada, kako tužitelj tvrdi nekada 5,00, 10,00 ili 20,00 kn, ovisno o vrsti i cijeni lijeka. S obzirom na dužinu razdoblja liječenja tužitelja koje je, prema nalazu vještaka, u užem smislu završilo 19. travnja 2021., sud smatra da je tužitelj tijekom liječenja za nabavku analgetika i NSA kremama i gelova, po slobodnoj paušalnoj ocjeni suda, imao troškove u iznosu od ukupno 600,00 kn, koji iznos sud smatra realnim i primjerenim s obzirom na trajanje liječenja i iznose novčanih nadoknada koje je tužitelj morao plaćati prilikom nabavke istih.

19. Što se tiče troškova prijevoza zbog odlaska na specijalističke preglede i fizikalnu terapiju nije sporno da je tužitelju, kako i sam navodi u svom iskazu, od strane HZZO za svaki odlazak na specijalistički pregled u KBC O. plaćen trošak u iznosu od 90,00 kn, a za svaki odlazak na specijalistički pregled u OB V. iznos od 37,00 kn, dok mu za odlaske na fizikalnu terapiju u S. trošak uopće nije plaćen. U tužbi i svom iskazu tužitelj tvrdi da je za odlaske na navedene specijalističke preglede imao veći trošak od onih iznosa koji su mu priznati i isplaćeni od strane HZZO, navodeći da na specijalističke liječničke preglede nije koristio javni prijevoz (vlak) jer da zbog ozljeda koje je imao nije mogao putovati vlakom te je morao koristiti vlastiti osobni automobil, kojim je nekada upravljala njegova supruga, a nekada prijatelji. S obzirom na težinu, vrstu i narav pretrpljenih ozljeda i posljedice istih, sud dopušta da tužitelj radi odlaska na navedene specijalističke preglede doista nije bio u mogućnosti koristiti javni prijevoz, naime, prema nalazu vještaka tužitelj ne može izvesti čučanj, teško hoda pri stepenicama, a otežano i na ravnoj podlozi, otežane su mu sve fizičke aktivnosti gdje mora duže stajati, hodati, sjediti, pregibati te služiti se lijevom šakom jer se umara i javljaju mu se bolovi u leđima, prsnom košu, vratu i desnom koljenu, i da je slijedom toga tužitelj mogao imati veće troškove za odlaske na navedene specijalističke preglede od onih koji su mu priznati od strane HZZO, međutim, sporna je visina iznosa tih povećanih troškova. Naime, osim paušalnih navoda da je u KBC O. odlazio 25 puta i da je prilikom svakog odlaska imao stvarni trošak u visini od 200,00 kn, jer se za svaki odlazak u O. morao zadržati cijeli dan, te da je osim toga 3 do 4 puta odlazio

u KBC O. na magnetnu rezonancu, a koji trošak mu nije plaćen od strane HZZO, a isto tako da je u OB Virovitica odlazio 50-ak puta te da je 2 do 3 puta odlazio na magnetnu rezonancu, koji trošak mu također nije plaćen od strane HZZO, tužitelj sudu nije predočio relevantne dokaze o osnovanosti istaknutih navoda niti je u postupku predložio izvođenje odgovarajućih dokaza. Tužitelj je imao mogućnost predložiti provođenje gospodarskog vještačenja radi utvrđenja točne visine stvarnog troška odlaska automobilom na specijalističke preglede u KBC O. i OB V. te na fizikalnu terapiju u S., kojim vještačenjem bi bilo moguće utvrditi ukupan broj odlazaka na liječnike specijalističke preglede i na fizikalnu terapiju te s tim u vezi broj prijeđenih kilometara i vrijednost utrošenog goriva za automobil prema cijenama u vrijeme nastanka tih troškova. Osim toga, iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj zbog ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju u KBC O. odlazio na specijalističke preglede ukupno 12 puta, a ne 25 puta kako tvrdi tužitelj, a u OB V. odlazio je na specijalističke preglede ukupno 30 puta, a ne 50-ak puta, kako tužitelj tvrdi, dok je na fizikalnu terapiju u S., udaljeno o mjesta stanovanja tužitelja, kako tvrdi supruga tužitelja, 2 do 3 km, prema podacima koji proizlaze iz priložene preslike iskaznice tužitelja za fizikalnu terapiju odlazio ukupno 125 puta. Cijeneći navedeno, te polazeći od odredbe čl. 7. st. 1. ZPP kojom je određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuje te činjenice, sud smatra da zahtjev za naknadom troškova prijevoza zbog odlaska na specijalističke preglede i fizikalnu terapiju u zatraženom iznosu od 3.000,00 kn tužitelj na nesporan način nije dokazao, slijedom čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu sud kao neosnovan odbio.

20. Vezano za zahtjev tužitelja za naknadom troškova za oštećenu odjeću, obuću, opasač i mobilni telefon u iznos od ukupno 3.650,00 kn (od toga za jaknu 350,00 kn, za hlače 1.000,00 kn, za cipele 300,00 kn, za opasač 200,00 kn i za mobilni telefon 1.800,00 kn), sud je u tom dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio, budući da osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz provedenih dokaza. Tužitelj ničim nije dokazao da je u štetnom događaju na sebi imao vlastitu radnu odjeću i obuću, odnosno šumarsku jaknu, radne šumarske hlače, široki kožni opasač i radne cipele, za koje tvrdi da ih je sam nabavio. Suprotno, naime, proizlazi iz preslike zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada, Područni ured Osijek, Ispostava Virovitica od 28. kolovoza 2018., gdje je u toč. 10. zapisnika izrijekom navedeno da je poslodavac radnicima osigurao odgovarajuća osobna zaštitna sredstva, i to zaštitne kacige, zaštitna radna odijela, zaštitne rukavice, zaštitne o cipele s čeličnom kapicom, odijelo sa zaštitnom mrežicom, ušni čepići za zaštitu sluha, o čemu da svjedoče liste zaduženja osobnih zaštitnih sredstava potpisane od strane poslodavca i radnika. Što se tiče navoda tužitelja da mu je u štetnom događaju oštećen mobitel vrijednosti 1.800,00 kn, za koji neuvjerljivo navodi da se radilo o mobitelu jedne švicarske marke, no ne zna koje, no tvrdi da je mobitel u ovom događaju razbijen i da nije bilo isplativo popravljati ga, a vrijednost takvog mobitela u vrijeme štetnog događaja bila je oko 1.800,00 kn. Sud smatra da se radi o paušalnim i nedovoljno uvjerljivim te ničim dokazanim tvrdnjama i navodima tužitelja. Naime, tužitelj ničim nije dokazao da je u štetnom događaja kod sebe uopće imao mobitel, niti je dokazao o kakvom konkretno mobitelu se uopće radi, a niti je dokazao koliko iznosi vrijednost mobitela za koji tvrdi da je oštećen u štetnom događaju. S obzirom na navedeno, cijeneći da tužitelj sudu nije predočio relevantne činjenice temeljem kojih bi bilo moguće provesti odgovarajuće vještačenje na okolnost vrijednosti spornog mobitela, a niti je tijekom postupka

predložio da se takvo vještačenje provede, polazeći od citirane odredbe čl. 7. st. 1. ZPP, prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuje te činjenice, sud smatra zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.800,00 kn na ime naknade štete zbog oštećenja mobitela u cijelosti neosnovanim.

21. S obzirom na sve navedeno, sud je na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje zbog pretrpljene duševne boli uslijed umanjenja životne i radne aktivnosti, pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i duševnih boli koje tužitelj trpi uslijed naruženosti srednjeg stupnja ponekad vidljivo trećim osobama, temeljem odredbe čl. 111. st. 1. ZR/13 te odredbi čl. 1045. st. 3., čl. 1064. i čl. 1095. st. 1. ZOO, tužitelju dosudio novčanu naknadu u iznosu od ukupno 117.425,00 kn, dok je na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege te za troškove liječenja za kupovinu (nadoplatu) lijekova i krema tužitelju dosuđen iznos od ukupno 10.600,00 kn, odnosno sveukupno iznos od 128.025,00 kn, dok je tužbeni zahtjev za isplatom preostalog iznosa naknade štete u visini od 56.625,00 kn sud kao neosnovan odbio.

22. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate počevši od 3. lipnja 2020., odnosno od dana podnošenja pisanog odštetnog zahtjeva tužitelja upućenog tuženiku preporučenom poštanskom pošiljkom (list 84-86). Naime, odredbom čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

23. Na dosuđeni iznos imovinske štete tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate počevši od dana donošenja presude 12. svibnja 2022., s obzirom da je visina dosuđene imovinske štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja (dan donošenja presude), kojim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade imovinske štete, pa stoga ne postoji obveza tuženika da zakonske zatezne kamate na utvrđeni iznos plaća od dana kada su ti troškovi bili učinjeni.

24. S obzirom na sve navedeno, sud je temeljem odredbi čl. 1045. st. 1. i čl. 1095. ZOO, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah i naruženost tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od ukupno 8.950,00 kn, dok je sa iznosom iznad toga, u visini od 5.050,00 kn, tužbeni zahtjev sud kao neosnovan odbio. Na dosuđeni iznos tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od 28. lipnja 2019. pa do isplate. Naime, odredbom čl. 1103. ZO određeno je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stopa zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, odnosno razmjerno uspjehu stranaka u parnici. Tužitelj je u postupku imao troškove u ukupnom iznosu od 34.401,50 kn, i to 2.500,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav odštetnog zahtjeva od 2. lipnja 2020. (Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u dalje Tarife), 2.500,00 na ime nagrade punomoćnika za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), 7.500,00 kn za zastupanje na ročištima od 16. prosinca

2020., 11. veljače 2021 i 7. travnja 2022. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 500,00 kn za pristup punomoćnika na ročište za objavu presude 12. svibnja 2022. (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), 7.500,00 kn na ime nagrade za sastav obrazloženih podnesaka od 3. prosinca 2020., 28. listopada 2021. i 11. siječnja 2022. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 5.125,00 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife), 5.200,00 kn za troškove medicinskog vještačenja, 1.380,00 kn za sudsku pristojbu na tužbu (Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN-53/19 i 92/21, dalje Uredba) te 2.196,50 kn za sudsku pristojbu na presudu (Tbr. 2. st. 1. Uredbe). S obzirom da je u postupku tužitelj uspio sa oko 69 % od tužbenog zahtjeva, razmjerno tom uspjehu tužitelju su dosuđeni troškovi u iznosu od 23.373,00 kn. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troškova punomoćnika za konferenciju sa strankom u iznosu od 500,00 kn, jer tužitelj nije dostavio dokaze da je navedene troškove uopće imao. Tužitelju nije dosuđen niti trošak za sastav podneska od 15. ožujka 2022., jer u narečenom podnesku tužitelj nije iznio nikakve nove činjenice te već samo citirao zakonske odredbe koje, prema njegovom mišljenju, u ovom postupku treba primijeniti, slijedom čega trošak za sastav narečenog podneska sud smatra da nije bio potreban za vođenje parnice.

26. Tuženik je u postupku imao troškove u iznosu od 18.190,00 kn, i to 2.500,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 7.500,00 kn za zastupanje na ročištima od 16. prosinca 2020., 11. veljače 2021 i 7. travnja 2022. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 500,00 kn za pristup punomoćnika na ročište za objavu presude 12. svibnja 2022. (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), 5.000,00 kn za sastav obrazloženih podnesaka od 29. listopada 2021. i 23. ožujka 2022. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 2.000,00 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife), na nagradu za one radnje koje je punomoćnik tuženika poduzeo nakon mjeseca lipnja 2021. jer je tada postao obveznik plaćanja PDV-a, te 690,00 kn za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu (Tbr. 1. st. 2. Uredbe). S obzirom da je tuženik u parnici uspio sa oko 31 % od tužbenog zahtjeva, razmjerno tom uspjehu tuženiku su dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 5.639,00 kn.

27. Sud je izvršio prijeboj dosuđenih troškova stranaka te tuženika obvezao da tužitelju naknadi utvrđenu razliku troškova u iznosu od 18.098,00 kn, dok je zahtjev tužitelja za naknadom preostalog iznosa troškova, u visini od 22.102,00 kn, sud kao neosnovan odbio. Na dosuđeni iznos troškova tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate, počevši od dana donošenja presude 12. svibnja 2022. do isplate, po stopi čija visina je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

U Slatini, 12. svibnja 2022.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. Ž. M., odvjetnik iz S. B. - punomoćnik tužitelja.

2. S. P., odvjetnik iz V. - punomoćnik tuženika.