REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 3 Us I-222/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice J. V. iz V., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik D. O., odvjetnik u V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica M. T.-A., službena osoba tuženika, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 12. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03265296418, URBROJ: 341-99-05/3-21-7911 od 24. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/21-01/03265296418, URBROJ: 341-99-05/3-21-7911 od 24. siječnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V., KLASA: UP/I 141-02/21-01/03265296418, URBROJ: 341-22-05/3- 21- 15367 od 5. listopada 2021. kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. U bitnome navodi da je pobijano rješenje doneseno preuranjeno budući se u trenutku donošenja istoga nije raspolagalo svim relevantnim činjenicama, odnosno nije riješeno prethodno pitanje jer i samo Vijeće vještaka navodi da je liječenje u toku. Ističe da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 8. veljače 2021. tužiteljici priznata ozljeda na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, a prije predmetne ozljede tužiteljica je radila kao čistačica u bolnici u V. Naime, tužiteljica je na radu pretrpjela prijelom dijafize lijeve goljenične kosti – tibije, dok je notorno koje poslove u bolnici obavlja čistačica te smatra da više nikada neće moći obavljati poslove koje je obavljala prije ozljede, odnosno da je došlo do gubitka radne sposobnosti. Stoga je stajališta kako je osporavano rješenje tuženika kontradiktorno rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 8. veljače 2021. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, dok navodi i razlozi tužbeni nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da zdravstveno stanje tužiteljice koje je osnova za utvrđivanje radne sposobnosti nije pravno pitanje, iz kojeg razloga se ne može smatrati niti prethodnim pitanjem u smislu odredbe članka 55. Zakona o općem upravnom postupku. Poziva se na odredbu članka 15. stavak 1. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 67/17. i 56/18., u daljnjem tekstu: Uredba) te dodaje da je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, kao mjerodavno tijelo za ocjenu radne sposobnosti, utvrdilo kako je bolest tužiteljice u fazi liječenja. Osim toga, činjenica da je tužiteljici neko drugo tijelo, odnosno u konkretnom slučaju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, prema svojim propisima i u druge svrhe, izdalo rješenje o priznanju ozljede na radu ne znači ujedno i nužno da isto zdravstveno stanje utječe na jednak način na njezinu ukupnu radnu sposobnost, kao i da je to zdravstveno stanje trajnog karaktera. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tužiteljica u podnesku od 20. travnja 2022. u cijelosti ponavlja navode iz tužbe.
5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 4. svibnja 2022. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; – dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Na raspravu je pristupila službena osoba tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, dok na raspravu nije pristupio uredno pozvani opunomoćenik tužiteljice te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti pokrenut povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 7. rujna 2021.
9. Prema odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/2019., 84/21., – nastavno: ZOMO) smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 1.). Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima (stavak 2.). Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 3.). Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.).
10. U predmetnom upravnom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda O., Izdvojeno mjesto rada V., evidencijski broj vještačenja: 659939 od 30. rujna 2021. iz kojega proizlazi da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.
11. Temeljem takvog nalaza i mišljenja prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje od 5. listopada 2021. kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
12. No, kako je tužiteljica izjavila žalbu protiv navedenog rješenja, cjelokupan spis dostavljen je Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjem uredu u Zagrebu, koji je dana 19. siječnja 2022. donio nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 711431.
13. Iz navedenog nalaza i mišljenja, između ostalog, proizlazi da je tužiteljica starosti 57 godina, OŠ, zaposlena na poslovima spremačice u bolnici, sa ukupnim radnim stažem 23 godine, dok je privremeno nesposobna za rad od 25. lipnja 2020. kada je pala i zadobila prijelom lijeve potkoljenice te joj je priznata ozljeda na radu. Liječena je u bolnici V. na Odjelu ortopedije i traumatologije od 25. lipnja 2020. do 3. srpnja 2020., a dana 25. lipnja 2020. učinjena je osteosinteza lijeve potkoljenice. Nastavila praćenje i liječenje po kirurgu i fizijatru, rehabilitira ambulantnom fizikalnom terapijom. Planira se vađenje OS materijala. Iz nalaza fizijatra B. V. od 11. kolovoza 2021. hod uz šepanje na lijevu nogu, desna potkoljenica zadebljana, reducirana gibljivost desnog gležnja. U veljači 2016. godine imala op.-dekompresiju n. medijanusa lijevo, a u ožujku 2016. godine imala op.-dekompresiju n. medijanusa desno. Provela proceduru fizikalne terapije. Liječi se od povišenog krvnog tlaka, povišenog očnog tlaka, hipotireoze. Vijeće viših vještaka zaključuje iz priložene medicinske dokumentacije da je liječenje bolesnog stanja u tijeku te su i nadalje indicirane procedure fizikalnih terapija, a biti će i novi protokol nastavka liječenja po vađenju OS materijala te je stoga preuranjeno cijeniti neki od oblika smanjenja radne sposobnosti.
14. U konačnici je mišljenje nadležnih vještaka oba stupnja, da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.
15. Sud smatra da je predmetni nalaz, mišljenje i ocjena Vijeća viših vještaka, u odnosu na medicinske činjenice, po svom sadržaju u skladu s odredbama Uredbe budući da sadrži medicinsku dokumentaciju tužiteljice na osnovu koje je odlučeno, nalaze u svezi s bolestima te činjenice koje iz njih proizlaze, medicinske indikacije u mišljenju su jasno obrazložene, kao i povijest bolesti tužiteljice te je u konačnosti obrazloženo da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Stoga Sud smatra da je takav nalaz, mišljenje i ocjena sastavljen sukladno Uredbi, mogao poslužiti tuženiku kao valjana osnova za donošenje zakonitog rješenja.
16. Tužiteljica navodima iz tužbe i tijekom spora ne dovodi u dvojbu Sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke došlo do povrede njezinih prava, obveza ili pravnog interesa niti je dovela u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u svezi medicinski odlučnih činjenica, već iznosi stajalište u svezi svog zdravstvenog stanja. Pri tome valja naglasiti da su svu relevantnu medicinsku dokumentaciju priloženu spisu upravnog postupka vještaci uzeli u obzir prilikom donošenja nalaza i mišljenja te da se u konkretnom slučaju radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, koja su prije svega u nadležnosti vještaka liječnika, koji su u konačnici zaključili da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, a kako su vještaci svoja mišljenja dostatno obrazložili i Sud ih stoga prihvaća.
17. Budući da Sud nije u mogućnosti sam ocjenjivati povezanost oštećenja zdravlja tužiteljice po određenim dijagnozama sa činjenicom da li kod iste na osnovu postojećih bolesti postoji smanjenje, odnosno gubitak radne sposobnosti, a kako tužiteljica nije predložila izvođenje dokaza u ovom sporu, kojim bi se eventualno moglo dovesti u sumnju činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, koje bi ukazalo na drukčiju ocjenu od one dane po nadležnim vještacima, Sud je donio odluku na temelju stanja spisa.
18. U skladu s tim stanjem, Sud je prihvatio ocjenu danu po stručnom tijelu medicinskog vještačenja, a koje je svoje obrazloženo mišljenje dalo po cjelovitoj medicinskoj dokumentaciji i prema kojem je obrazloženo da kod tužiteljice ne postoji smanjenje, odnosno gubitak radne sposobnosti.
19. Također, tuženik pravilno ukazuje da zdravstveno stanje tužiteljice koje je osnova za utvrđivanje radne sposobnosti nije pravno pitanje, iz kojeg razloga se ne može smatrati niti prethodnim pitanjem u smislu odredbe članka 55. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21.). Tužiteljica ima pravo, nakon završetka liječenja, podnijeti novi zahtjev za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja.
20. Osim toga, činjenica da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 8. veljače 2021. priznata ozljeda na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu ne znači da isto zdravstveno stanje utječe na jednak način na njezinu ukupnu radnu sposobnost, kao i da je to zdravstveno stanje trajnog karaktera, kao što pravilno navodi i tuženik.
21. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, dok preostali navodi tužiteljice ne utječu na drukčije rješavanje upravnog spora.
22. Stoga je sukladno odredbi članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku 12. svibnja 2022.
Sutkinja
Jasenka Beker v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
