Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž Ob-498/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. /OIB:…/ iz A., W., kojeg zastupa V. B., odvjetnik iz O., protiv tuženice T. B. /OIB:…/ iz O., koju zastupa D. A., odvjetnik iz O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-331/2021-7 od 9. ožujka 2022., u sjednici održanoj 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-331/2021-7 od 9. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen zahtjev za isplatu protuvrijednosti u kunama od 15.000,00 Eura prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, 10.899,50 kn sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2014. do isplate po istoj kamatnoj stopi (stavak I. izreke) i naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od iznosu od 46.606,00 kn.

2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje iste i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, niti bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2.,

4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda je razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. U obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su jasni i u skladu sa rezultatima raspravljanja pred prvostupanjskim sudom koji proizlaze iz stanja spisa.

6. Tumačenje činjenica po tužitelju i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora koje je bez pravnog uporišta.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu protuvrijednosti u kunama od 15.000,00 Eura sa zateznim kamatama i 10.899,50 kn sa zateznim kamatama, po osnovi stečenog bez osnove.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužitelj od 2007. do 2014. (djelom i za vrijeme trajanja braka sa G. Š.) živio s tuženicom i da su stekli zajedničko dijete - T. rođenog 29. prosinca 2008.;

- da je tužitelj na ime tuženice 25. ožujka 2010. kupio kuću u B. (zk. ul. 998 k.o. B.) i knjižio je na tuženicu, a u srpnju 2008. automobilu marke … proizveden 1998. evidentirao tuženicu vlasnicom iste (list 98. - 99. spisa /list 10. - 20. spisa/), koji automobil je prema navodima tužitelja kupljen u bračnoj zajednici sa G. Š.;

- da se početkom 2012. tuženica sa djetetom preselila svojim roditeljima, a tužitelj se vratio tada već bivšoj supruzi (G. Š.) s kojom je brak razveden 2011. i njihovoj zajedničkoj djeci, s kojom je nastavio živjeti;

- da je tuženica u ožujku 2014. prodala kuću u B. Z. Š. za 30.000,00 Eura,

- i da je automobil marke … u lipnju 2014. prodan D. S. za 7.000,00 kn (list 109. spisa).

9. Tužitelj je kao razloge (motiv) financiranja i knjižena kuće u B. na tuženicu, i evidentiranja tuženice vlasnicom automobila marke … naveo njegov porezni dug i namjeru da kuća bude za maloljetnog T., ali u prilog navodima o poreznom dugu nije dostavio dokaz, niti pokušao objasniti zašto svoju namjernu da se kuća u B. kupuje i za maloljetnog T. nije jasno iskazao u kupoprodajnom ugovoru za koji tvrdi da ga je sam sastavio i realizirao, na način da i maloljetnog T. označi kao suvlasnika iste.

10. Prema mjerodavnim odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a) obveza nastaje između ostalog i stjecanjem bez osnove (članak 20. stavak 1. ZOO-a), ukoliko se ispune pretpostavke iz odredbe članka 1111. ZOO-a (povećanje imovine na jednoj strani, smanjenje imovine na drugoj strani, postojanje uzročne veze između povećanja odnosno umanjenja imovine i da činidba zbog koje se dogodila promjena u imovini nije štetna radnja u smislu građanskog delikta).

11. S obzirom na navedene rezultate raspravljanja i stanje spisa, kako jedini zaključak ostaje, kako je to u biti ocijenio i sud prvog stupnja, da tužitelju ne pripada pravo na povrat ½ prodajne cijene kuće u B. i automobila marke …, odnosno da se ima smatrati da je i taj dio kuće u B. i automobila marke … za koji traži isplatu darovao tuženici jer je znao i mogao znati da tuženici daje bez pravne osnove kuću u B. i automobil marke …, a time bio i nesavjestan (istovjetno shvaćanima iznesenim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-580/2007 od 29. kolovoza 2007., Rev-2624/2015-2 od 23. siječnja 2019., Rev-4340/2019-2 od 24. ožujka 2021.).

11.1. U prilog istom zaključku idu i navodi samog tužitelja u dijelu kojim tvrdi da je prvi ugovor o kupoprodaji kuće u B., u kojem je sebe naznačio kao kupca poderao i sastavio novi kupoprodajni ugovor u kojem je kao kupca naveo tuženicu i uknjižio je vlasnicom u zemljišnim knjigama. Osim toga, tužitelj nije niti pokušao objasniti zašto u kupoprodajnom ugovoru za kuću u B. kao suvlasnika nije naveo zajedničko dijete stranaka (T.), ako mu je kako on tvrdi namjera bila kupiti kuću za zajedničko dijete stranaka.

12. Stoga, za odluku u predmetnom sporu nije odlučno to što je tužitelj kuću u B. kupio od svojih sredstava, što niti nije sporno, a niti se može prihvatiti tužiteljevo pogrešno tumačenje pravila o stjecanju bez osnove u okolnostima konkretnog slučaja ("… prestankom emotivnog odnosa stranaka osnova je otpala … kao što je osnova otpala i zbog činjenice da polučeni iznos od kupoprodaje nekretnine nije utrošen u kupnju stana za zajedničko dijete … pravna osnova prijelaza novčanih sredstava tužitelja otpala prestankom zajedničkog života stranaka jer je cilj tužiteljevih ulaganja bio zajednički život stranaka s njihovim djetetom.").

13. I odluka o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude koju tužitelj posljedično osporava je pravilna u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015./, Zakonom o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 18/2018./ i Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 53/2019/).

14. Tužitelju nije priznat trošak nagrade za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku jer nije uspio s istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

15. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 12. svibnja 2022.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.