Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Pn-137/21-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Karmen Ošpuh, kao sucu pojedincu, po prijedlogu odluke više sudske savjetnice - specijalistice Helene Đud, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica N. I. K., protiv tuženice C. o. d.d., OIB …, Z., koju zastupa generalni punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 30. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika te objave presude 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z. da isplati tužitelju Zavodu, Z. iznos od 73.912,52 kuna (slovima: sedamdeset tri tisuće devetsto dvanaest kuna i pedeset dvije lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 43.344,77 kn od 6. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 30.567,75 kn od 12. svibnja 2022. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 20. listopada 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Činjenično obrazlažući predmet spora navodi da se njegovo potraživanje odnosi na isplatu iznosa invalidske mirovine isplaćene korisniku P. S. u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2021. u ukupnom iznosu od 73.912,52 kn

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja P. S. 19. kolovoza 1995. teško ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je uzrokovao D. J. koji je pravomoćno proglašen krivim za navedenu prometnu nesreću presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-578/95-25 od 18. listopada 1999. Vozilo kojim je uzrokovana prometna nesreća bilo osigurano kod tuženika broj police …, odnosno … ( priključno vozilo). Rješenjem tužitelja broj 77117 od 13. prosinca 2006. priznato je osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu. Tuženik je tužitelju naknadio štetu koja je nastajala isplatama obiteljskih mirovina do 31. prosinca 2014., dok je odštetnim zahtjevom od 17. svibnja 2016. god., 2. lipnja 2017. i 12. ožujka 2018. pozvao tuženika da mu podmiri štetu koja je nastala isplatom invalidske mirovine u razdoblju za razdoblje isplate mirovine od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. u iznosu od 107.206,32 kn. Tuženik je djelomično naknadio štetu tužitelju u iznosu od 48.242,84 kn te je ostao nepodmireni iznos od 58.963,48 kn. Kako tuženik nije u potpunosti podmirio štetu po odštetnim zahtjevima tužitelj je 16. listopada 2019. podnio tužbu Općinskom sudu za naknadu štete za razdoblje isplate mirovine od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 96.452,56 kuna, a koji postupak se vodi pod brojem Pn-111/2019. Isplatama invalidske mirovine za tužitelja nastaje i daljnja šteta te je za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020. na ime invalidske mirovine tužitelj isplatio korisniku iznos od 78.808,68 kn. Tuženik je djelomično podmirio štetu tužitelju u ukupnom iznosu od 35.463,91 kn te je ostao nepodmireni iznos od 43.344,77 kn. Isplatama invalidske mirovine za tužitelja nastaje šteta i dalje tako da daljnja šteta za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2021. iznosi 30.567,75 kn.

1.2. Predlaže da sud na temelju čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13

, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19) usvoji tužbeni zahtjev i na ime naknade štete naloži tuženiku isplatu iznos od 73.912,52 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja te činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku P. S. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju

.

2.1. Međutim, tuženik osporava obvezu tužitelju nadoknaditi štetu u punom iznosu isplaćene mirovine te smatra da tužitelj ima pravo samo na naknadu štete u razmjernom dijelu isplaćenog iznosa mirovine. Osporava da bi se primjenjivao zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o obiteljskoj mirovini ili onaj koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, već se primjenjuje zakon koji je na snazi u trenutku predmetnog štetnog događaja s osnova kojeg se utvrđuje obveza isplata mirovina tužitelja od 19. kolovoza 1995. te da se za prosuđivanje o osnovanosti osnove mora primjenjivati Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 9/94 u primjeni od 9. veljače 1994.) koji propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete u razmjernom iznosu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja (str. 5-52, 65-85 spisa), te sudsku praksu tuženika. Druge dokaze sud nije provodio jer je tužitelj na ročištu održanom 30. ožujka 2022. izjavio da odustaje od svih dokaznih prijedloga osim da se izvrši uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, a činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke.

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa invalidske mirovine isplaćene korisniku P. S. u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2021. u ukupnom iznosu od 73.912,52 kuna.

6. Između stranaka nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja te činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku P. S. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju

. Tuženik tijekom postupka nije osporio niti činjenica da je osiguraniku tužitelja P. S. u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2021. s osnova invalidske mirovine isplaćen iznos od 73.912,52 kuna.

7. Između stranaka je sporno je li tuženik u obvezi tužitelju nadoknaditi štetu nastalu isplatama invalidske mirovine obzirom na prigovor tuženika da tužitelj ima pravo samo na naknadu štete u razmjernom dijelu isplaćenog iznosa mirovine, obzirom da se prema pravnom stajalištu tuženika na potraživanje proizašlo iz štetnog događaja od 15. kolovoza 1995. primjenjuje materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme njegovog nastanka, a to su odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 9/94 u primjeni od 9. veljače 1994) koji propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete u razmjernom iznosu.

7.1. S druge strane, tužitelj tvrdi da mu šteta nije nastala danom štetnog događaja, već da mu šteta (kao umanjenje imovine) nastaje prilikom isplate svakog davanja iz mirovinskog osiguranja – isplate obiteljske mirovine te da se ima primijeniti odredba čl. 161. st. 1., st. 2. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13

, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 - koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014.) temeljem koje zahtijeva naknadu stvarne štete u punom iznosu.

8. Kao mjerodavnu odredbu u ovoj pravnoj stvari sud nalazi čl. 161. st. 1. i st. 2. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18, 102/19, 84/21; u nastavku ZOMO/2013) kojim je u bitnome propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja. Stavkom 4. istog članka zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje.

8.1. Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda šteta kao relevantna činjenica prema vremenu čijeg nastanka se određuje koja će se odredba primijeniti, za tužitelja nastaje prilikom isplate svake invalidske mirovine, pa se, u konkretnom slučaju, za utvrđivanje osnove i visine nastale štete za tužitelja, kao i općenito za sve sporove za naknadu štete koja nastaje tužitelju, kao lex specialis primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, te su zbog toga za naknadu štete u ovome predmetu (s obzirom na razdoblje nastanka štete - trenutak isplate mirovine od 2019. do 2021.) mjerodavne odredbe ZOMO/2013), a koji je zakon stupio na snagu 1. siječnja 2014., a kako je to propisano odredbom čl. 192. navedenog Zakona.

8.2. Rezimirajući iznijeto, za isplatu naknade štete mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, međutim, ne u vrijeme nastanka štetnog događaja u vidu prometne nezgode 1995., a kako to tvrdi tuženik, nego štete koja je nastajala tužitelju prilikom isplate svake obiteljske mirovine, pa se na konkretni tužbeni zahtjev ne primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, a jednako tako niti odredbe o mirovinskom osiguranju koje su bile na snazi u vremenu prije izvršenih isplata, a posebno ne u vrijeme nastanka štetnog događaja iz 15. kolovoza 1995.

9. Valja dodati da je u odluci Rev-2530/2018 od 8. siječnja 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio jasan pravni stav da je za odluku u sporu koji pokreće Zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata mirovine relevantan zakon koji je vrijedio u trenutku nastanka štete Zavodu, odnosno, u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

9.1. U odnosu na zauzeto pravno shvaćanje u odluci istog suda u predmetu Rev-1889/01 (da je mjerodavno pravo odnosno zakon onaj koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja) na koju se pozivao i tuženik u ovom postupku, u odluci Rev-2530/2018 od 8. siječnja 2020. je odgovoreno da se radi o ranijoj odluci te da su za pitanje primjene mjerodavnog materijalnog prava odlučne brojne kasnije odluke u kojima je izražen naprijed navedeni pravni stav, odnosno da je relevantan, kako je to gore navedeno, zakon koji je vrijedio u trenutku nastanka štete Zavodu, odnosno, u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

10. Obzirom da iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da tužitelj izravno od društva za osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na naknadu štete ukupno isplaćene invalidske mirovine.

11. Prema odredbi čl. 161. ZOMO/2013 visina naknade štete koju potražuje tužitelj utvrđuje se prema ukupnoj svoti davanja isplaćenih iz mirovinskog osiguranja.

12. Slijedom svega navedenog, imajući pritom u vidu da tuženik nije posebno osporavao obračun potraživanja tj. činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku u utuženom razdoblju na ime invalidske mirovine isplatio ukupno iznos od 73.912,52 kuna sud nalazi da tužitelju sukladno naprijed citiranim zakonskim propisima pripada pravo na naknadu štete koju je pretrpio isplatama obiteljske mirovine svojem osiguraniku u utuženom razdoblju u iznosu od 73.912,52 kuna slijedom čega je valjao odlučiti kao u izreci presude.

13. Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO/2013 na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

13.1. Uvidom u povrtnicu (list 5-52 spisa) sud je utvrdio da je tuženik odštetni zahtjev tužitelja zaprimio 21. svibnja 2021., pa je tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 43.344,77 kn od 6. lipnja 2021. do isplate sud ocijenio osnovanim. Obzirom je tuženik tužbu primio 4. studenoga 2021., to zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 30.567,75 kn od 12. svibnja 2022. do isplate sud također nalazi osnovanim.

13.2. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18; u nastavku ZOO). Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO, sukladno kojem se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava do dana 31. srpnja 2015. godine određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa nadalje stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

14. Imajući u vidu navedene odredbe te gore utvrđeni dan dospijeća tražbine sud je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na zatraženi tijek i stopu zatezne kamate.

15. Slijedom navedenog, na temelju citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 12. svibnja 2022.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave presude izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti

1. Tužitelj Zavod, Z., (Klasa: …, Ur.broj: …)

2. Tuženica po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z.,

3. spis