Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4711/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.J.B., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 4. ožujka 2022., broj: 20 Pp- 2820/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. I.J.B. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. I.J.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 4. ožujka 2022., broj: 20 Pp-2820/2021-6, proglašen je krivim okr. I.J.B. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. I.J.B. pravodobno je po branitelju odvjetniku A.F. podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da se ista preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okr. I.J.B. ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 3. Prekršajnog zakona, obzirom da je ispred Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu održana rasprava, na kojoj okrivljenik i njegov branitelj nisu sudjelovali, odnosno da na istu nisu niti pozvani.

5.1. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe navedenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

5.2. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je kod zamoljenog Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu provedeno ispitivanje svjedokinje M.L. o čemu je sastavljen Zapisnik o ispitivanju od 11. siječnja 2022. Iako je točno da na ispitivanje svjedokinje M.L. kod Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu nisu pozvani okrivljenik i njegov branitelj odvjetnik A.F., taj propust zamoljenog suda saniran je od strane prvostupanjskog suda i to na glavnoj raspravi održanoj 4. ožujka 2022. (list 22-24 spisa), na kojoj je bio prisutan branitelj okrivljenika A.F., dok nije pristupio okrivljenik iako je bio uredno pozvan. Na toj glavnoj raspravi branitelj okrivljenika A.F. upoznat je sa sadržajem zapisnika o ispitivanju svjedokinje M.L. te je nakon pročitanog iskaza svjedokinje isti stavio primjedbe na njezin iskaz, ali nije ima daljnjih dokaznih prijedloga.

5.3. Stoga, iako je u pravu okrivljenik kada ističe da niti on niti njegov branitelj nisu bili pozvani na ispitivanje svjedokinje M.L. kod Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, a čime bi bila počinjena tzv. relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavkom 2. Prekršajnog zakona, navedeni propust je saniran čitanjem zapisnika o ispitivanju svjedokinje M.L. na glavnoj raspravi održanoj 11. siječnja 2022., a kada je okrivljenik imao mogućnost očitovati se na njezin iskaz, a time mu je i bilo omogućeno kontradiktorno raspravljanje u postupku, a što je objašnjeno u odlomku 5.2. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.

5.4. Ističe se da, tzv. relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona, postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati.

5.5. Obzirom da je, u konkretnom slučaju, naprijed opisani propust zamoljenog Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu saniran od strane prvostupanjskog suda i to na održanoj glavnoj raspravi 11. siječnja 2022., nije niti počinjena istaknuta bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, jer isto nije utjecalo na presudu.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik narušavao javni red i mir na način da je glasno verbalno vrijeđao M.L. te da je iz iskaza svjedoka A. izveo pogrešan i kontradiktoran zaključak, jer je životno i logično za zaključiti da okrivljeni nije niti vrijeđao M.L. niti je pokazivao znakove verbalne agresije jer da je općepoznata činjenica da čovjek u stavu prekriženih ruku ne iskazuje nikakvu agresiju, a kamoli da remeti javni red i mir.

6.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

6.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazima svjedokinje oštećene M.L. te svjedoka N.A., obzirom da su isti iskazivali uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njihovim iskazima nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te su iskazivali o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret odnosno da je okrivljenik na javnom mjestu glasno vrijeđao M.L. pa je tako svjedokinja M.L. u odnosu na odlučne činjenice iskazala „…primijetila sam da se pojavio neki čovjek koji je postavio stolicu na ulazu u galeriju te je počeo vikati i braniti mi ulazak…te je vikao na mene da smo svi lopovi i prevaranti…“, dok je svjedok N.A. iskazao „…čuo sam viku kada je gospođa koja je prodavala suvenire rekla da će zvati policiju…Posebno upitan, odgovorio je da su se gosti restorana u kojem je on radio, a koji su sjedili na terasi, pitali što je jer su čuli svađu i došla je policija…“, a čime je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime, glasno vrijeđanje, galama, u situacijama kada je modus operandi verbalna komunikacija, sinonim je za viku kao bitno obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koja odlučna činjenica je u provedenom postupku nesporno dokazana.

6.3. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojim ističe da je općepoznata činjenica da čovjek u stavu prekriženih ruku ne iskazuje nikakvu agresiju. Naime, činjenica da je okrivljenik imao prekrižene ruke dok je sjedio na stolici ne znači da isti nije i glasno vrijeđao M.L., jer se glasno vrijeđati može i u stavu prekriženih ruku sjedeći na stolici, a što je nasuprot žalbenih tvrdnjama, životno i logično.

6.4. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima ukazuje na protupravno postupanje M.L. jer mu je „štandom“ prijetila ulaz u kuću, ističe se da sve i ako je bilo protupravnog postupanja od strane M.L. (a, koje postupanje ne može biti predmet ovog postupka) isto ne ekskulpira okrivljenika od prekršajne odgovornosti za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

7. Iz sadržaja žalbe okr. I.J.B. proizlazi da se isti nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku, za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda, izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena kao blaža vrsta kazne, u gotovo zakonom propisanom minimalnom iznosu, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, u minimalno mogućem iznosu, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.