REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4412/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 5. travnja 2022., broj: 45. Pp-3550/2021-19, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. D.B. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 5. travnja 2022., broj: 45. Pp-3550/2021-19, proglašen je krivim okr. D.B. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena kazna zatvora u trajanju 30 dana, u koju se lišenje slobode 29. i 30. rujna 2021. uračunava kao dva dana tako da je preostala kazna zatvora u trajanju 28 dana i, na temelju čl. 44. i čl. 46. Prekršajnog zakona, primijenjena je uvjetna osuda na način da se preostali dio izrečene kazne zatvora neće izvršiti ako okrivljenik za vrijeme provjeravanja od 12 mjeseci ne počini prekršaj za koji mu bude izrečena ista ili teža prekršajna sankcija.

2. Istom presudom, na temelju čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju 12 mjeseci. U odnosu na troškove prvostupanjskog prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u ukupnom iznosu 1.545,08 kuna.

3. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Okrivljenik u žalbi tvrdi da nije točno da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, da on sa svojim sinom ima odličan odnos, bez ikakvih nesuglasica ili svađa, što je i naveo u svojoj pisanoj obrani, ističe da je točno jedino to da je svom ocu rekao da se ne miješa u odnos između njega i sina, ali da inkriminirane prilike nije nikoga ni na koji način uznemiravao, ističe da je predložio da se provede dokaz suočenja njega i sina, što sud nije proveo te ističe kako smatra da ispitivanje svjedoka putem policijskih djelatnika ne može biti valjani dokaz na sudu i da se na istima ne može temeljiti presuda.

7. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

8. Po ocjeni ovog suda, osnovano je prvostupanjski sud povjerovao iskazima svjedoka M.B.i I.B., žrtava nasilja, koje su dali u PP Križevci neposredno nakon što se inkriminirani događaj dogodio. U navedenim iskazima, oba svjedoka su suglasno i bez proturječja ponašanje okrivljenika opisali vrlo detaljno i to upravo onako kako ga je i prvostupanjski sud proglasio krivim. S obzirom da su radnje ispitivanja svjedoka M.B.i I.B.u PP Križevci provedene potpuno u skladu s odredbom čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona, radi se o zakonitim dokazima koji se, na temelju čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona, mogu koristiti u dokaznom postupku i na kojima se presuda može temeljiti. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik tvrdi da se na navedenim dokazima ne može temeljiti prvostupanjska presuda. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedoka žrtava nasilja, koji su u PP Križevci iskazivali okolnosno i neproturječno i u čijim iskazima nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istih, niti u istima ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama.

9. Neosnovana je i žalba okrivljenika kojom ističe činjenicu da prvostupanjski sud nije proveo suočenje okrivljenika i njegovog sina. Naime, točno je da je okrivljenik predlagao provođenje ovog dokaza, međutim svjedok žrtva nasilja M.B., sin okrivljenika, je u dokaznom postupku pred prvostupanjskim sudom prihvatio blagodat nesvjedočenja, dakle nije želio svjedočiti, zbog čega se dokazna radnja suočenja s okrivljenikom nije ni mogla provesti pa je prvostupanjski sud pravilno i osnovano odustao od izvođenja tog dokaza.

10. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

12. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji koja je primijenjena okr. Damiru Bušpanoviću, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je ovom okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. I ovaj sud smatra da je sankcija koja čini prijetnju zatvorom i više nego primjerena prekršajnopravna sankcija, pogotovo imajući na umu da je okrivljenik proglašen krivim da je djelo počinio prema dvije žrtve te imajući na umu da je kazna zatvora izrečena uz odredbu o ublažavanju kazne i to daleko ispad zakonom propisanog posebnog minimuma.

13. Također, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere obveznog liječenja ovisnosti o alkoholu u cijelosti pravilna i osnovana te nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka. Naime, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja jasno i nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik, u vrijeme izvršenja djela, bio pijan i u recidivu ovisnosti, da okrivljenik pokazuje i promjene ličnosti koje su posljedica dugogodišnjeg potusa te da je opravdano izreći zaštitnu mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu. S obzirom na navedene zaključke psihijatrijskog vještačenja, jasno je da su u cijelosti ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 53. Prekršajnog zakona odnosno čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te da je prvostupanjski sud osnovano okr. D.B. izrekao predmetnu zaštitnu mjeru.

14. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenih. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, a niti to ističe u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtve nasilja, CSS i tužitelja.