REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-121/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja A. V. iz S. B., P. Š. 45, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica J. D., odvjetnica u S. B., P. K. IV 35, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A.

Mihanovića 3, Zagreb, OIB: …

, kojeg zastupa opunomoćenica M. P., službena osoba tuženika, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-03/03483132145, URBROJ: 341-99-06/2-21-3858 od 24. prosinca 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/21-03/03483132145, URBROJ: 341-99-06/2-21-3858 od 24. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: UP/I 141-02/21-03/03483132145 od 10. ožujka 2021. kojim je tužitelju, kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane 30% ranjavanjem u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom uzrokovane 70% bolešću izvan tih okolnosti, određena počevši od 1. lipnja 2017. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 1.264,28 kn mjesečno, umjesto ove mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 1.679,68 kn mjesečno, a koja od 1. srpnja 2020. iznosi 2.177,01 kn mjesečno te je određeno da isplata ove mirovine tužitelju pripada počevši od 1. lipnja 2017.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je prilikom izračuna dijela invalidske mirovine primijenjena osnovica za čin – zapovjednik voda te je utvrđeno da tužitelj ima status RVI HVO trajno. Nadalje, odlukom Ministra obrane Federacije Bosne i Hercegovine od 10. veljače 1998. tužitelju je dodijeljen dočasnički čin u Oružanim snagama Hrvatskog vijeća obrane – vodnik. Međutim, Zborno područje 201 D.P:

Orašje, Postrojba 201. D.P. podnio je prijedlog za čin u OS Hrvatske Republike Herceg-Bosne kojim predlaže da se tužitelju dodijeli čin – časnički namjesnik, a koji prijedlog je i usvojen. Stoga smatra da se prilikom izračuna dijela invalidske mirovine trebala primijeniti osnovica za čin – časnički namjesnik. Osim toga, stajališta je da su sve nastale promjene u zdravstvenom stanju tužitelja isključivo posljedica sudjelovanja u ratu kao pripadnika HVO te su uzrokovale potpuni gubitak radne sposobnosti. Naime, iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je da se tužitelj liječi od dana ranjavanja 7. svibnja 1992., da je kao posljedicu imao dva moždana udara te da se može kretati samo pomoću hodalice. Predlaže službenim putem zatražiti zdravstveni karton tužitelja, kao i provesti medicinsko vještačenje, a nakon provedenih dokaznih prijedloga, poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Ponavlja navode iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 4. svibnja 2022. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; – dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Na raspravu je pristupila zamjenica opunomoćenice tužitelja koja je u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i predloženih dokaznih prijedloga. Ujedno je zatražila trošak upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn te na ime pristupa na današnje ročište u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, dakle sveukupno 6.250,00 kn. Službena osoba tuženika na raspravi je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila izvođenju predloženih dokaznih prijedloga.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 31. svibnja 2017. za preračun mirovine prema činu vodnika primjenom odredaba Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj: 2/06., u daljnjem tekstu: Ugovor).

8. Prethodno je tužitelju pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Slavonskom Brodu, broj spisa: 49246 od 22. listopada 2007., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 1. srpnja 2006. primjenom odredbi Ugovora, od osnovice za čin vojnika.

9. Nadalje je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj ima utvrđen status RVI HVO za stalno prema revidiranom rješenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, broj: R-03/1-41-217/08 od 4. travnja 2008., kao i da je prema Uvjerenju/Potvrdi o stradavanju nadležne Uprave za obranu Federacije Bosne i Hercegovine od 27. rujna 2019. bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane od 3. ožujka 1992. do 7. svibnja 1992. i od 1. listopada 1994. do 1. ožujka 1995. te da mu je dodijeljeno ustrojbeno mjesto – zapovjednik voda.

10. Stoga je u postupku izračuna dijela invalidske mirovine koja se priznaje na osnovu sudjelovanja u radu u Bosni i Hercegovini primijenjena osnovica za čin – zapovjednik voda, dok tužitelj tijekom upravnog postupka, pa tako niti tijekom upravnog spora nije dokazao da mu je dodijeljen čin časničkog namjesnika do dana 1. srpnja 2006., odnosno do stupanja na snagu Ugovora. Tužitelj je uz tužbu priložio samo prijedlog za čin u OS Republike Hrvatske Herceg-Bosne, Zbornog područja 201. D.P. Orašje (bez datuma), a koji nije dokaz da je tužitelju doista do dana 1. srpnja 2006. dodijeljen čin časničkog namjesnika.

11. Naime, odredbom članka 6. Ugovora, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2006., propisano je da je Republika Hrvatska obvezna osobama iz članka 1. stavka 1. točke 7. ovoga Ugovora koje su do dana stupanja na snagu ovog Ugovora podnijele zahtjev za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti odnosno kod kojih je već ranije proveden postupak medicinskog vještačenja u vezi s ocjenom njihove radne sposobnosti prema ranijim pravnim propisima o pravima hrvatskih branitelja okončati postupak priznavanja prava na mirovinu sukladno odredbama važećeg Zakona o pravima hrvatskih

branitelja

iz

Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i sukladno odredbama ovog Ugovora (stavak 1.). Republika Hrvatska obvezna je osobama iz članka 6. stavka 1. ovoga Ugovora isplaćivati razliku između visine mjesečnog iznosa osobne invalidnine ostvarene po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i visine mjesečnog iznosa invalidske mirovine koju bi ista osoba ostvarila po pravnim propisima u Republici Hrvatskoj (stavak 2.). Odredbe ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i na osobe iz članka 1. stavka 1. točke 7. ovoga Ugovora koje zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnesu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora (stavak 3.).

12. Pod „osobama“ iz članka 1. stavka 1. točke 7. Ugovora podrazumijevaju se pripadnici Hrvatskog vijeća obrane koji su stradali na teritoriju Bosne i Hercegovine te ostvarili status ratnoga vojnog invalida, po osnovi ranjavanja ili zatočeništva ukoliko su

državljani Republike Hrvatske.

13. Iz navedenih odredbi proizlazi da je određenoj kategoriji osoba omogućeno, pod uvjetima i rokovima propisanim Ugovorom, ostvariti pravo na invalidsku mirovinu prema propisima Republike Hrvatske.

14. pravu tužitelja na invalidsku mirovinu odlučeno je pravomoćnim rješenjem od 22. listopada 2007., koje je utemeljeno na nalazima i mišljenjima stručnog tijela medicinskog vještačenja pribavljenim u tom postupku, dok je predmetni upravni postupak pokrenut 31. svibnja 2017. na zahtjev tužitelja radi preračuna mirovine, prema činu vodnika.

15. Osim toga, iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj smatra kako kod njega postoji veći postotak invalidnosti od postotka utvrđenog pobijanim rješenjima jer su sve nastale promjene u zdravstvenom stanju tužitelja isključivo posljedica sudjelovanja u ratu kao pripadnika HVO-a, odnosno iste su uzrokovale potpuni gubitak radne sposobnosti.

16. Međutim, Ugovor ne propisuje mogućnost ponovnog određivanja invalidske mirovine zbog pogoršanja odnosno promjena u zdravstvenom stanju, kako je ispravno naveo tuženik u obrazloženju odluke.

17. U vezi s ovim pitanjem Visoki upravni sud Republike Hrvatske je na sjednici Mirovinsko – invalidskog – zdravstvenog odjela 16. rujna 2013. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se prava stečena na osnovi invalidnosti primjenom Ugovora ne mogu izmijeniti primjenom odredbe članka 55. stavka 2. Zakona o mirovinskom

osiguranju („Narodne novine“, broj: 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 61/11., 114/11.).

18. Obzirom na izneseni pravni stav, Sud je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19.) odbio dokazne prijedloge tužitelja za pribavu službenim putem zdravstvenog kartona tužitelja i provođenje medicinskog vještačenja kao nepotrebne u ovom upravnom sporu.

19. Ujedno, prema odredbi članka 141. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21.) pripadnici HVO-a, koji ostvaruju pravo na invalidsku mirovinu prije stupanja na snagu navedenog propisa, imaju pravo na novi obračun visine mirovina temeljem smanjenja postotka oštećenja organizma po pravomoćnom tijelu nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, te se u tom slučaju na zahtjev stranke može obnoviti postupak priznatog prava uz ponovno vještačenje preostale radne sposobnosti. Međutim, navedena zakonska odredba je stupila na snagu 1. siječnja 2019., a iz stanja spisa proizlazi da predmetni postupak nije pokrenut

na temelju navedene zakonske odredbe, već radi preračuna mirovine prema činu vodnika, dok je tužitelj tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora iznio prigovore u svezi pogoršanja zdravstvenog stanja.

20. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, već je pravilno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu nisu povrijeđene odredbe postupka, dok prigovori tužitelja iz tužbe ne utječu na drukčije rješavanje ove upravne stvari.

21. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točki I izreke presude.

22. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 12. svibnja 2022.

Sutkinja

Jasenka  Beker

v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).