Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 8. P-758/2016-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Mariji Balić Jurišić, u pravnoj stvari tužiteljice S. Č., OIB: …, S., koju zastupa punomoćnik K. S. Č., odvjetnik u S., protiv tuženika T.-T. B.dioničko društvo, u stečaju, OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik L. Z., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom ured B. R. i T. K., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika 11. listopada 2021., objavljene 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku T.-t. b.d.d. „u stečaju“, sa sjedištem u S., OIB: … da isplati tužiteljici iznos od 553.423,07 kuna, na ime ostalih obveza stečajne mase, uz zatezne kamate koje na taj iznos teku od 30. kolovoza 2000., od 30. lipnja 2002. po stopi od 18%, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 172.819,42 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. kolovoza 2000., od 30. lipnja 2002. po stopi od 18%, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Dužan je tuženik, u roku od 8 dana, isplatiti tužiteljici iznos od 52.412,50 kuna.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom 23. studenog 2016. zaprimljena je tužba tužiteljice S. Č., S., protiv tuženika T.-T. banka d.d. u stečaju, S., radi isplate.

2. U tužbi se navodi da je tužitelj u razdoblju od 20. studenog 1998. do 6. listopada 2000. po posebnoj punomoći zastupao tuženika u više sudskih i upravnih postupaka. Navedeno je da je rješenjem suda od 8. rujna 2000. otvoren stečaj nad tuženikom, pod brojem VII St-73/2000 te da je za stečajnog upravitelja imenovana J. B. s prebivalištem u K. Nakon otvaranja stečaja tuženika, tužitelj je, u otvorenom zakonskom roku 24. listopada 2000. prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 2.482.668,60 kuna, od čega je temeljem članka 87. stavak 1. točka 2. mjerodavnog Stečajnog zakona, kao obveze stečajne mase tražbinu u iznosu 540.235,95 kuna, uvećano za PDV od 22% u iznosu od 118.852,13 kuna, odnosno ukupno 659.089,08 kuna, a temeljem članka 70. SZ-a tražbinu u iznosu od 1.494.737,42 kuna uvećano za PDV od 22% od 328.842,13 kuna, odnosno ukupno 1.823.579,65 kuna. U tužbi se nadalje navodi da je uz prijavu tražbine tužitelj priložio obračun naknade za izvršene odvjetničke usluge za razdoblje od 20. studenog 1998. do 6. listopada 2000., uz naznaku odvjetničkih usluga izvršenih tijekom posljednjih 6 mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka, koje usluge su u vezi s zaštitom i ostvarenjem prava dužnika, koja prava ulaze u stečajnu masu i koje odvjetničke usluge predstavljaju obveze stečajne mase, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi članka 87. stavak 1. točka 2. mjerodavnog Stečajnog zakona. Obračun naknade za izvršene odvjetničke usluge sadrži i dio tražbine koji je prijavljen temeljem članka 70. mjerodavnog Stečajnog zakona. Obračun je zaprimljen kod stečajnog dužnika, zaveden u knjigu prijema pismena stečajnog dužnika pod brojem 531, a da su obračunate odvjetničke usluge stvarno i izvršene potvrdio je z.z. stečajnog dužnika svojim potpisom i žigom stečajnog dužnika.

3. Za odvjetničke usluge koje terete obveze stečajne mase priložen je račun tužitelja br.18/00, od 22. kolovoza 2000. na iznos od 659.089,00 kuna. Na ispitnom ročištu tuženika od 14. svibnja 2001., stečajna upraviteljica je pročitala odluku o ispitivanju tražbina od 11. svibnja 2001., te pogrešno utvrdila da je tužitelj prijavio ukupnu tražbinu od 5.664.744,26 kuna, priznala je tražbinu u iznosu od 268.400,00 kuna dok je osporila tražbinu u iznosu od 5.396.344,26 kuna, pri čemu se pozvala na očitovanje ranijeg zakonskog zastupnika stečajnog dužnika. Na navedenom ispitnom ročištu nitko od vjerovnika nije osporio utvrđene tražbine, niti otklonio osporavanje pojedinih tražbina, iz razloga jer je stečajni sudac odbio saslušati stečajne vjerovnike i unositi osporavanja i otklanjanja osporavanja pojedinih vjerovnika u zapisnik o ročištu za ispitivanje tražbina i zatražio da se vjerovnici pismenim putem očituju o ispitivanju tražbina. Na ročištu je bio nazočan veliki broj vjerovnika, koji su imali primjedbe na ispitivanje tražbina, pa je stečajni sudac s nakanom da skrati trajanje ročišta i ne opterećuje Zapisnik primjedbama vjerovnika, vjerovnike uputio da se glede primjedbi na ispitivanje tražbina pismeno očituju sudu.

4. Po uputi stečajnog suca tužitelj je sudu predao pismeni podnesak dva dana nakon ispitnog ročišta 16. svibnja 2001. kojim je otklonio osporavanje njegove tražbine, ponovno razjasnio visinu tražbine i tražbinu precizirao, jer je stečajna upraviteljica pogrešno naznačila ukupnu visinu tražbine. Stečajni sudac je u više 3 navrata tražio od stečajne upraviteljice, a i tužitelja da se obračun izvršenih odvjetničkih usluga "sravni" s stanjem pojedinih spisa i razgraniče odvjetničke usluge izvršene u razdoblju od 6 mjeseca od otvaranja stečaja, od odvjetničkih usluga izvršenih prije tog razdoblja, pa je stečajna upraviteljica sačinila obračun odvjetničkih usluga koje predstavljaju obveze stečajne mase sukladno članku 87. stavak 1. točka 1. SZ-a i tu tražbinu razlučila od tražbine tužitelja prijavljene sukladno članku 70. SZ- a. Za istaći je da je tužitelj 22. rujna 2000., u nazočnosti stečajnog suca, predao sudu i stečajnoj upraviteljici spise – izvornike svih sudskih i upravnih postupaka u kojima je zastupao tuženika, o čemu je sačinjen zapisnik sa popisom predanih sudskih i upravnih postupaka, pa su stečajna upraviteljica i stečajni sudac imali cjelovit uvid u sudske i upravne spise i odvjetničke radnje poduzete u tim postupcima te su mogli provjeriti valjanost ispostavljenog obračuna odvjetničkih usluga.

5. Kako je tražbina tužitelja spadala u ostale obveze stečajne mase, u daljem tijeku stečajnog postupka, stečajni sudac je od tužitelja zatražio da još jednom priloži u spis cjelokupnu dokumentaciju vezanu za navedeno potraživanje, a radi izdavanja naloga za isplatu, što je tužitelj učinio podneskom od 2. travnja 2014. Stečajna upraviteljica je sačinila niz izviješća o tijeku stečajnog postupka u kojima je, među ostalim, navela da je ukupno unovčena stečajna masa iznosila 9.071.903,01 kuna, unutar koje je na ime predmetne tražbine, kao obveza stečajne mase, rezerviran iznos od 659.089,08 kuna. U daljem tijeku stečajnog postupka određen je novi stečajni sudac koji je 28. listopada 2016. donio rješenje posl.br. St-73/2000 kojim je tražbinu tužitelja koja je predmet ovog spora utvrdio kao tražbinu petog višeg isplatnog reda za iznos od 268.400,00 kuna, a osporio tražbinu u iznosu od 5.396.344,26 kuna, te je vjerovnike osporenih tražbina uputio u pokretanje parnica radi utvrđenja osporenih tražbina, u roku od 8 dana od dana zaprimanja tog rješenja.

6. Glede visine tražbine tužitelj ističe da u ovom postupku potražuje isplatu tražbine u iznosu od 540.235,95 kuna, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 135.058,98 kuna, odnosno ukupno 675.294,93 kuna. To iz razloga jer je sukladno odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost tužitelj obvezan obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost u postupku važećem na dan naplate tražbine. Uz tužbu je podnijet i prijedlog za određivanje privremene mjere.

7. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 11. travnja 2021. sadržaja pobliže navedenog u izreci.

8. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva iz razloga koji su već iznijeti tijekom postupka, a posebno povećanju tužbenog zahtjeva kao i isplate zakonskih zateznih kamata.

9. U odgovoru na tužbu koja je kod ovog suda zaprimljena 24. siječnja 2017. tuženik je istakao prigovor zastare predmetnog potraživanja. Navedeno je da sama tužiteljica u svojoj tužbi navodi da se predmetno potraživanje odnosi na odvjetničke usluge za posljednjih 6 mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom. Stečajni postupak nad tuženikom otvoren je 8. rujna 2000., pa da je jasno da je glede predmetnog potraživanja nastupila zastara. Nadalje, navedeno je da tuženik osporava osnov i visinu potraživanja. Iz predmetne tužbe nije razvidno koje su to odvjetničke usluge koje je tužiteljice obavila za tuženika tijekom posljednjih 6 mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka. Račun broj 18/00 ne sadrži nikakav prikaz radnji koje je tužiteljica obavila tako da se taj račun ne može ispitati glede njegove ispravnosti. S obzirom da tužiteljica nije specificirala radnje koje je za tuženika obavila posljednjih 6 mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka tako da nije poznato na čemu tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev, jasno je da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje bilo kakvog potraživanja prema tuženiku, radi čega je neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere. Isto tako tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje opasnosti da će tuženik bez takve mjere spriječiti ili znatno otežati naplatu predmetne tražbine, a uz to tuženik ne poduzima nikakve radnje raspolaganja s novčanim sredstvima stečajnog dužnika. Radi navedenog predloženo je da se tužbeni zahtjev tužiteljice kao i prijedlog za određivanje privremene mjere odbije i istoj naloži plaćanje parničnog troška.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio pregled isprava priloženih spisu, saslušao svjedoka B. Z. A., tužiteljicu S. Č., zastupnika po zakonu tuženika J. B. 11. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

12. Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao podneskom od 11. travnja 2021. U konkretnom slučaju ne radi se o preinaci tužbenog zahtjeva, budući da je tužitelj samo izvršio točan zbroj poduzetih radnji uvećanih za pripadajući porez na dodanu vrijednost.

13. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica prijavila potraživanje u stečaju nad tuženikom i to kao stečajni vjerovnik i kao vjerovnik stečajne mase;

- da je tužiteljica izdala tuženiku račun za obavljene usluge zastupanja na iznos od 659.089,08 kuna, (list spisa 85);

- da je stečajna upraviteljica u svom izvješću članovima Odbora vjerovnika i stečajnim sucu navela da osporava tražbinu tužiteljice jer da je vjerovnik dostavio dio dokumentacije kojom dokazuje da je obavio usluge, a da nije sklopljen ugovor u pisanom obliku o pružanju odvjetničkih usluga radi čega je zatraženo izjašnjenje R. S.;

- da je tužiteljica 22. rujna 2000. u nazočnosti stečajnog suca, stečajnog upravitelja i svjedoka predala spise stečajnoj upraviteljici (potvrda od 22. rujna 2000.);

- da je stečajna upraviteljica, a prema prijavi tužiteljice na ime troškova stečajnog postupka i ostalih predvidivih obveza stečajne mase navela da treba izdvojiti iznos od 659.089,08 kuna (stranica spisa 89);

- da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-73/2000 od 28. listopada 2016. osporena tražbina tužiteljice za iznos od 5.396.344,26 kuna u petom višem isplatnom redu, dok je utvrđena tražbina tužitelja u iznosu od 268.400,00 kuna u petom višem isplatnom redu.

14. Na okolnost da bi tužiteljica vršila usluge za tuženika saslušani su svjedok B. Z. A., tužiteljica i z.z. tuženika.

15. Svjedok B. Z. A. iz S.izjavila je da je bila zaposlena kod tuženika od srpnja 1995. do 2004., kada je silom prilika otišla u prijevremenu mirovinu, a nakon toga je do siječnja 2016. radila po Ugovoru o djelu. Kako prije, tako i poslije otvaranje stečaja tuženik da je imao dosta posla što se tiče pravne 5 struke. Pravne poslove je radila ona, a prije nje da je radio g. M. Navela je da se sjeća da je gđa B. Š. angažirala tužiteljicu. Gđa. Š. je bila predsjednica uprave do siječnja 1999. kada je dobila otkaz. Poslije odlaska gđe. Š. tužiteljica je nastavila raditi za banku, a što je u TT b. d.d. svi znaju i radila je sve do otvaranja stečaja. Stečaj je inače otvoren 8. rujna 2000. Prije otvaranje stečaja predsjednica uprave je bila gđa. R. Š. Također je navela da joj je poznato da je tužiteljica izvršila prijavu tražbine te da su se sve prijave razmatrale u prostorijama banke u S. ulici u S. Svi radnici banke, osim nekolicine, barem njih 20-ak su razmatrali te prijave i ispitivali ih, a to da se radilo u jednoj velikoj prostoriji. Prijavu tužiteljice su razmatrali na način kao i sve ostale prijave i to da su svi radnici sudjelovali ravnopravno, jer su u tim prijavama bile obuhvaćene djelatnosti ili obveze i prava, Odjela sredstava zajedno sa stečajnom upraviteljicom J. B. Prijavi su pristupili na način da su imali pred sobom prijavu gđe. R. Š. koja je potraživala mjesečno 20.000,00 neto, od kraja 1998. do otvaranja stečaja. Gđa Š. je uz svoju prijavu priložila ugovore o djelu. Smatrali su da bi usporedno s njom koja je vodila cijelu organizaciju banke, da bi usporedno s time, tužiteljici pripadala polovica od tog iznosa odnosno 10.000,00 neto mjesečno.

16. Tužiteljica S. Č. iz S. izjavila je da je počela zastupati TT b. d.d. tijekom 1996. i 1997. po punomoći tadašnje dir. gđe. B. Š. Pitanje je bilo zastupanje po posebnoj punomoći izdatoj od strane z.z. banke, a u pitanju je bio predmet z.k. naravi – predbilježba nekretnina na kojima je banka ima založno pravo u KO P., otok Š. Postupak je uspješno okončan, a nekretnine preneseno u vlasništvo Banke. Koncem 1998. po molbi gđe. R. Š., a i zahtjevu tadašnje z.z. tužene, B. Š., izjavila je da je preuzela zastupanje tuženika u određenim predmetima, opet po punomoći za svaki pojedini predmet, a zastupanje se odnosilo na naplatu dospjelih potraživanja banke, izmjene ugovora o kreditima radi preuzimanja dodatnih osiguranja, sklapanju višestrukih kompenzacija između klijenata banke, kojim su s jedne strane naplaćivana potraživanja od dužnika, a s druge strane isplaćivani depoziti. TT b. d.d. zastupala je u razdoblju od kraja 1998. do 8. rujna 2000., a u kojem periodu je zastupala banku i u razdoblju od 6 mjeseci prije otvaranja stečaja. Za period od 6 mjeseci prije otvaranja stečaja prijavila je tražbinu iznosu od 540.235,95 kuna, sukladno članku 87. SZ-a, sve uvećano za PDV od 22 % koji iznosi 118.852,13 kuna, odnosno ukupno 659.089,08 kuna. Napomenula je da je prijavila i tražbinu u iznosu od 1.494.737,42 kuna, a temeljem članka 70. SZ-a koja nije predmet ovog spora. Naglasila je da je tražbina prijavljena u zakonskom roku, priloženi obračuni svih izvršenih odvjetničkih usluga i to sa naznakom broja spisa u kojem je zastupala banku, visine VPS-a i opisa pojedine radnje, uz poziv na tarifni broj po OT-u. Na ispitnom ročištu od 14. svibnja 2001., stečajna upraviteljica je omaškom utvrdila da je tužiteljica prijavila tražbinu u iznosu preko 5 miliona kuna, priznala je tražbinu u iznosu od 268.400,00 kuna, ali ta tablica predstavlja isključivo očitovanje stečajne upraviteljice na okolnost koje tražbine priznaje, a koje ne, pa ta tablica po tužiteljičinu mišljenju nema značaja za ishod ovog spora i to iz razloga jer je prijavljena tražbina netočno iskazana. Iz tablice se ne može razaznati u koji isplatni red su tražbine razvrstane i to ne samo predmetna tražbina, već i sve ostale tražbine koje su ispitane na tom ročištu. Naglasila je da je stečajni sudac na tom ročištu naložio vjerovnicima da svoje primjedbe na ispitivanje tražbina dostave u pisanom obliku, što sam ja i učinila, podneskom od 16. svibnja 2001. Nakon toga stečajni sudac je zatražio od gđe. R. Š., koja je vršila dužnost z.z. banke, da se očituje o tužiteljičinoj tražbini i to glede osnova i glede visine, a naknadno da ju je upoznao s njezinim očitovanjem, koje je ona dala u pisanom obliku i koje je dostavljeno u spis. Navela je kao bitnim i činjenicu da je stečajni sudac naknadno zatražio od stečajne upraviteljice i nje osobno da izvrše "sravnjivanje" odvjetničkih usluga za tuženika i to na način da izdvoje one odvjetničke usluge koje su izvršene 6 mjeseci prije otvaranja stečaja od drugih odvjetničkih usluga, a što je stečajna upraviteljica i učinila i utvrdila da u obveze stečajne mase spada tražbina u iznosu od 659.089,08 kuna. Naglasila je da je u odnosu na njen obračun, obračun stečajne upraviteljice viši za iznos od cca 38.000,00 kuna. Stečajna upraviteljica je u nizu svojih izvješća o stečajnom postupku tražila rezervacije naprijed opisanog iznosa kao obveza stečajne mase, te jasno navodila da se taj iznos mora rezervirati na ime odvjetničkih usluga tužiteljice te je navela da ona ne zna da li je ta rezervacija izvršena ili ne.

17. Zastupnik po zakonu tuženika J. B. iz K. izjavila je da je stečaj TT b. d.d. otvoren 8. rujna 2000., te da je ona imenovana za stečajnog upravitelja. Navela je da je tužiteljica u listopadu 2000. podnijela prijavu potraživanja u stečaju nad tuženikom. Naslovnica prijave tražbine sadržavala je iznos od cca. 5.600.000,00 kuna, no ispitivanjem te tražbine u odnosu na naslovnicu prijave i svih priloga koji su bili priloženi, utvrdilo se da broj ne odgovara tom iznosu. To je bio razlog zašto je u svim tablicama stajao iznos od 5.600.000,00 kuna, jer taj iznos nije bio korigiran od strane tužiteljice, a stečajni upravitelj nema pravo ni obvezu to korigirati. Na priznavanju te tražbine radio je veliki broj ljudi, jer se radilo o velikom broju predmeta i spisa, koji su zapisnički preuzeti od tužiteljice i koji su bili predmet ispitivanja. Navela je da je osim nje radilo na tome još 10 do 15 ljudi, zavisno o segmentima, odnosno o vrsti tužbi ili drugo. Međutim, sa danom koji prethodi otvaranju stečajnog postupka, nije bila evidentirana niti jedna obveza, a koja ne bi bila podmirena tužiteljici u poslovnim knjigama sa danom koji je prethodio otvaranju stečajnog postupka. Dakle u tom ispitivanju tražbine bila je ograničena iz razloga što nije imala ugovor, račun, niti je tražbina bila iskazana u poslovnim knjigama. To je bio razlog zašto se, imajući u vidu da se radilo od 170 preuzetih spisa, tražilo očitovanje R. Š., bivše predsjednice uprave tuženika do otvaranja stečajnog postupka. Bilo je računa koje je tužiteljica priložila i koji su plaćeni, ali predmetna tražbina nije. Računa za obavljene usluge TT b. d.d., nije bilo, a koji bi se odnosili na predmet ovog postupka. Stoga je ova tražbina ostala među tri posljednje tražbine ispitane na ispitnom ročištu. Na tom ročištu, obzirom na naslovnicu prijave tražbine, z.z. tuženika se očitovala na način da je tužiteljici priznala ukupno iznos od 220.000,00 kuna, koji je trebalo uvećati za PDV. Od tih 220.000,00 kuna, 60.000,00 kuna se odnosilo na obveze stečajne mase, a razlika od 160.000,00 kuna, se odnosilo na tražbinu koja bi pripadala u razvrstavanje u 5. isplatni red tužiteljice kao stečajnog vjerovnika. Temeljem očitovanja R. Š. i njenog ugovora s tuženikom, tužiteljici da je priznala 10.000,00 kuna mjesečno (iznos plaće R. Š. je 20.000,00 kuna), tako da je tužiteljici pripala polovica mjesečne plaće od plaće bivšeg predsjednika uprave R. Š. Radi se o iznosu bez poreza. Iznos za koji je tražbina priznata da je rezerviran. To se sve događalo u svibnju 2001. Osnovni zadatak i osnovna aktivnost svakog stečajnog postupka je utvrditi ispitane tražbine, zato što tek rješenjem o utvrđenim tražbina možemo vidjeti status dužnika, a on dalje ima konzekvence na tijek stečajnog postupka. Kako je vrijeme prolazilo, a rješenje o utvrđenim tražbinama se nije donosilo, tužiteljica je bila nezadovoljna, odnosno negodovala, jer tražbina nije utvrđena, pa ne može ići u parnicu, a ona kao stečajni upravitelj da je na tjednoj bazi molila suca da to rješenje donese. Stečajni sudac ukoliko je smatrao da može 7 organizirati drugačije ili druge radnje dati u zadatak stečajnom upravitelju, mogao je to učiniti od svibnja 2001. do kraja svibnja 2015. Navela je da je u desetinama njenih izvještaja predlagala uređujućem stečajnom sucu da donese rješenje o utvrđenim tražbinama. To rješenje je donijeto tek u drugoj polovini 2016., s time da ju je novi uređujući stečajni sudac u tom predmetu zamolio da s njim pregleda kompletni stečajni spis i da pronađu zapisnik sa ročišta održanog u svibnju 2001., tu su ispitane 3 tražbine i to tužiteljice, R. d.o.o. i O. š. Z., te da ju je tako uređujući stečajni sudac zamolio da mu napravi preslik te tri prijavljene tražbine sa svim prilozima. U rujnu 2016. sve preslike da je još jednom dostavila u stečajni spis. Također je navela da je upozoravala na potrebu rezervacije cjelokupno priznatog iznosa, s time da je uvijek postojala napomena koliko bi se odnosilo na priznatu obvezu stečajne mase, a koliko na priznatu tražbinu po članku 70. SZ-a.

18. Sud prihvaća iskaze saslušanog svjedoka i stranaka budući da su isti međusobno neproturječni i da nisu proturječni spisu priloženim ispravama. Tako je iskazima utvrđeno da je tužiteljica angažirana za obavljanje poslova zastupanja tuženika, a što je radila do otvaranja stečaja, koji stečaj je otvoren 8. rujna 2020. Prijava tužiteljice je razmatrana od strane tuženika, a prijavi se pristupilo na način da je, a u odnosu na plaću od 20.000,00 kuna gospođe R. S., tužiteljici ponuđena polovica tog iznosa, odnosno 10.000,00 kuna mjesečno. Tužiteljica je za period od 6 mjeseci prije otvaranja stečaja prijavila tuženiku tražbinu u iznosu od 540.235,95 kuna uvećano za 22% PDV-a u iznosu od 118.852,13 kuna odnosno sveukupno 659.089,08 kuna. Za navedeni iznos je stečajna upraviteljica u nizu svojih izvješća tražila da se taj iznos mora rezervirati na ime odvjetničkih usluga. Stečajna upraviteljica tuženika je tužiteljici priznala tražbinu u iznosu od 220.000,00 kuna uvećano za PDV, a od tih 220.000,00 kuna, 60.000,00 kuna se odnosilo na obveze stečajne mase. Stečajna upraviteljica je tužiteljici priznala 10.000,00 kuna mjesečno, odnosno tužiteljici bi pripala polovina mjesečne plaće od plaće bivše predsjednice uprave R. S.

19. U konkretnom slučaju imaju se primijeniti odredbe Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12, dalje SZ).

20. Odredba članka 85. stavak 1. SZ-a propisuje da se iz stečajne mase najprije namiruju troškovi stečajnog postupka i ostale obveze stečajne mase.

21. Temeljem odredbe članka 87. stavak 1. točka 2. SZ-a u ostale obveze stečajne mase spadaju obveze tražbine odvjetnika za pružene usluge tijekom posljednjih šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka u svezi sa zaštitom i ostvarenjem prava dužnika koji ulaze u stečajnu masu.

22. Stečajni postupak nad tuženikom je otvoren rješenjem ovog suda poslovni broj St-73/2000 od 8. rujna 2000.

23. Ovaj sud je kao nesporno utvrdio da je tužiteljica zastupala tuženika prije otvaranja stečajnog postupka i da je prijavila potraživanje u stečajnom postupku nad tuženikom. Tako je izvršila prijavu potraživanja u obveze stečajne mase (stranica spisa 7-10).

24. Vezano za istaknuti prigovor zastare ističe se da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO). Naime, odredbom članka 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakog drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelima radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbina.

25. Iz provedenog dokaznog postupka je razvidno da je stečajna upraviteljica tuženika tužiteljici, a s osnova tražbine tužiteljice kao vjerovnika stečajne mase, priznala potraživanje u iznosu od 60.000,00 kuna. Stečajna upraviteljica ne bi mogla priznati tražbinu da ista nije prijavljena. Naime, tužiteljica je prijavila potraživanje u stečaju prijavom koja je pred ovim sudom zaprimljena 24. listopada 2000., a odnosila se na prijavu potraživanja u obveze stečajne mase i prijavu potraživanja sukladno članku 70. SZ-a (list spisa 7-10).

26. Stoga je, po stajalištu ovog suda, podnošenjem prijave potraživanja u stečaju, došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a.

27. Kao vjerovnik stečajne mase tužiteljica je prijavila tražbinu vezano za pristupe na ročišta u predmetu ovog suda Ovr-1045/99 i P-519/99 i to za ročišta održana 3. svibnja 2000., 26. lipnja 2000. i 4. rujna 2000. te sastav i provedba ugovora o građenu. U ovom predmetu VPS je iznosio 322.571,28 kuna. Nakon što je tuženik iznio primjedbu da se na ročištu od 26. lipnja 2000. raspravljalo samo o procesnim pitanjima, te da je ročište od 4. rujna 2000. odgođeno prije početka raspravljanja, tužitelj je sukladno tim primjedbama uredio tablicu tražbine na način da za pristup na ročište od 26. lipnja 2000. potražuje iznos od 1.763,00 kuna, za pristup na ročište od 4. rujna 2000. potražuje iznos od 882,50 kuna. Nema dokaza da je tužiteljica sačinila odnosno sastavila ugovor o građenju.

2) TT b. d.d. protiv A. & c. d.o.o.

Vezano za ovaj predmet tužiteljica potražuje trošak sastava prijedloga ovrhe na pokretninama i nekretninama protiv M. S. u iznosu od 10.379,96 kuna. Prijedlog je sačinjen 10. prosinca 1999., kada je predan sudu, što znači da je sačinjen prije 6 mjeseci od otvaranja stečaja.

3) TT b. d.d. protiv C. i. d.o.o.

U predmetu Općinskog suda u Splitu broj Ovrv-7043/99 tužiteljica potražuje sastav prijedloga ovrhe na temelju protestne mjenice. Po tuženiku bi tužitelja, a s obzirom na VPS, pripadala naknada od 7.140,00 kuna. VPS u ovom predmetu iznosi 683.548,16 kuna. Tuženik je u pravu kada navodi da tužiteljicu, a s obzirom na VPS pripada odvjetnička naknada u iznosu od 7.140,00 kuna. Prihvaćajući primjedbe tuženika tužitelj je ispravio tablicu na način da potražuje za sastav prijedloga za ovrhu iznos od 7.140,00 kuna.

4) TT b. d.d. protiv S. b. d.d.

Postupak TT b. d.d. protiv S. b. d.d. se vodio pred ovim sudom u predmetu broj P- 2067/20 (VPS 2.931.287,00 kuna). Tužiteljica potražuje trošak sastava tužbe u iznosu od 29.612,87 kuna. Tužba je sastavljena 4. kolovoza 2000., predana 9 poštom preporučeno 7. kolovoza 2000. Dakle, tužba je sačinjena i predana tijekom posljednjih 6 mjeseci prije otvaranja stečaja.

5) R.d.o.o. protiv TT b. d.d.

U predmetu Općinskog suda u Splitu broj P-525/00 tužiteljica potražuje trošak sastava odgovora na tužbu, sastav podneska od 11. srpnja 2000. i pristup na ročište od 7. srpnja 2000. Odgovor na tužbu je sastavljen 6. srpnja 2000. Ročište održano 7. srpnja 2000. i sastavljen podnesak 12. srpnja 2000. VPS iznosi 189.000,00 kuna, tužiteljica za svaku radnju potražuje 2.190,00 kuna.

6) C. d.o.o. protiv TT b. d.d.

Radi se o spisu ovog suda broj P-396/99. Tužiteljica potražuje trošak pristupa na ročišta od 17. ožujka 2000., 12. travnja 2000., 10. svibnja 2000., svako u iznosu od po 2.420,00 kuna.

7) Postupak P. o. š. d.d. protiv TT b. d.d. vođen je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-581/2000. VPS je 1.159.410,08 kuna. Tužiteljica potražuje trošak sastava žalbe od 8. svibnja 2000. u iznosu od 35.782,30 kuna. Žalba je sastavljena 18. svibnja 2000. predana poštom preporučeno Trgovačkom sudu u Zagrebu 19. svibnja 2000. Nakon primjedbi tuženika, tužitelj je sastavio tablicu tražbina u kojoj navodi da bi točan izračun sastava žalbe na prijedlog za ovrhu iznosio 11.900,00 kuna, a ujedno potražuje i za sastav ugovora o cesiji iznos od 26.330,00 kuna. Tuženik je u pravu kada navodi da tužitelja za sastav žalbe protiv rješenja pripada nagrada u iznosu od 50%, pa tako u konkretnom slučaju tužitelja pripada 7.250,00 kuna. Spisu prileži ugovor o cesiji od 30. ožujka 1998., a tužiteljica potražuje trošak sastava ugovora o cesiji od 10. svibnja 2000. Međutim, u spisu pileži, bez naznake datuma, nepotpisani ugovor o cesiji.

8) B.d.o.o. protiv TT b. d.d.

Radi se o spisu Općinskog suda Split broj P-95/97 (VPS iznosi 1.206.533,92 kuna). Tužiteljica potražuje trošak sastava podneska od 30. ožujka 2000. u iznosu od 12.365,00 kuna. Tuženik navodi da nema dokaza o vrijednosti spora koja je označena ili utvrđena. Ovaj sud smatra, da iako tužitelj (B. d.d. u stečaju) nije odredio VPS niti ga je sud odredio, da tužitelja ipak pripada naknada za sastav podneska koji je pred ovim sudom zaprimljen 30. ožujka 2000. u predmetu P-95/97. Stoga sud prihvaća navod tužitelja o tome da je VPS naveden u Sporazumu o zalogu nekretnine u izvršnom postupku Općinskog suda u Splitu broj I-1688/94

9) TT b. d.d. protiv M. d.o.o.

Tužiteljica potražuje trošak sastava raskida ugovora o građenju od 14. ožujka 2000. i trošak sastava dvaju dopisa, svaki u iznosu od po 500,00 kuna (VPS 450.000,00 DEM odnosno 1.743.688,75 kuna). Tužiteljica je sastavila ugovor o građenju, ali nema dokaza da je tužiteljica sastavila dopise na koje se poziva.

10) Postupak po prijedlogu H.-a za otvaranje stečaja

Tužiteljica potražuje sastav podnesaka od 11. travnja 2000. u iznosu od 60.894,67 kuna, u predmetu ovog suda St-86/99 (VPS 6.059.467,66 kuna). Tužiteljica potražuje trošak sastava podneska od 14. travnja 2000. u iznosu od 60.894,67 kuna. Što se tiče VPS-a, iz uvida u spis ovog suda St-73/00 (raniji broj St-86/98) proizlazi da H. ima tražbinu prema TT b. d.d. u iznosu od 6.059.467,88 kuna. Ističe se, a vezano za prigovore tuženika, da nije razvidno kada je tužiteljica predala sudu podnesak za kojeg navodi da je sačinjen 11. travnja 2002.

11) Tužiteljica potražuje iznos od 1.858.315,84 kuna za pristupe na ročišta i sastave podnesaka u predmetu St-73/2000. Tužiteljica potražuje trošak sastava podneska o 6. listopada 2010. u iznosu od 50,00 kuna. Tužiteljica potražuje trošak sastava podneska od 4. listopada 2000. u iznosu od 150,00 kuna, trošak sastava podneska od 26. rujna 2000. u iznosu od 18.883,15 kuna (trošak sastava žalbe), trošak sastava podneska od 7. rujna 2000. u iznosu od 100,00 kuna, trošak sastava podneska od 5. rujna 2000. u iznosu od 18.883,15 kuna, trošak sastava podneska od 4. rujna 2000. u iznosu od 18.883,15 kuna, trošak pristupa na ročište od 4. rujna 2020. u iznosu od 18.883,15 kuna, trošak sastava dopisa od 30. kolovoza 2000. u iznosu od 300,00 kuna, trošak sastava podneska od 21. srpnja 2000. u iznosu od 50,00 kuna, trošak sastava podneska od 18. srpnja 2000. u iznosu od 18.883,15 kuna, trošak pristupa na ročište od 12. srpnja 2000. u iznosu od 18,883,15 kuna, trošak sastava podneska od 12. srpnja 2000. u iznosu od 18.883,15 kuna, trošak sastava podneska od 7. srpnja 2000. u iznosu od 18.883,15 kuna, trošak 29. lipnja 2000. u iznosu od 50,00 kuna, trošak sastava podneska od 29. lipnja 2000. u iznosu od 18.883,15 kuna, trošak sastava podneska od 29. lipnja 2000. u iznosu od 50,00 kuna, trošak sastava podneska od 7. lipnja 2000. u iznosu od 18.883,15 kuna, trošak pristupa na ročište od 23. svibnja 2000. u iznosu od 18.883,15 kuna. Tužiteljica potražuje trošak sastava podneska od 11. srpnja 2000. u iznosu od 18.883,15 kuna, trošak sastava podneska od 12. srpnja 2000. u iznosu od 18.883,15 kuna. Što se tiče vrijednosti predmeta spora, ističe se da je tražbina H. n. b.i veća budući da je H. prijavila odnosno navela da ima tražbinu prema TT b. d.d. u iznosu od 6.059.467,88 kuna.

12) Tužiteljica potražuje iznos od 44.686,36 kuna vezano za ponude za sklapanje prisilne nagodbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu St-31/96. Tužiteljica potražuje trošak sastava poziva vjerovnicima radi preuzimanja udjela u novoformiranom društvu od 14. kolovoza 2000. u iznosu od 12.767,53 kuna, trošak sastava podneska od 25. srpnja 2000. u iznosu od 6.383,77 kuna, trošak sastava ponude s povoljnijim uvjetima od 12. ožujka 2000. u iznosu od 12.767,53 kuna i trošak sastava ponude za sklapanje prisilne nagodbe od 10. ožujka 2000. u iznosu od 12.767,53 kuna, a navode o VPS-u je tužitelj obrazložio u svom podnesku od 9. srpnja 2021.

13) Tužiteljica potražuje trošak u iznos od 10.180,56 kuna vezano za pristup na ročišta u predmetu ovog suda St-73/2000 (VPS 479.028,30 kuna). Republika Hrvatska (za Ministarstvo), je kao vjerovnik 26. travnja 2001. prijavila TT b. d.d. tražbinu u iznosu od 479.028,30 kuna.

14) Tužiteljica potražuje sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 6.835,68 kuna vezano za predmet broj St-73/2000 (VPS 311.784,30 kuna). S obzirom na vrijednost predmeta spora tuženik je u pravu kada navodi da bi tužiteljicu pripala nagrada u iznosu od 3.420,00 kuna.

28. Stoga je tužbeni zahtjev usvojen za dio potraživanja u iznosu od 553.423,07 kuna sukladno odredbi članka 18. Zakona o odvjetništvu. U preostalom dijelu u iznosu od 172.819,42 kuna tužbeni zahtjev je odbijen. Radi iznijetog je odlučeno kao u izreci pod I i II presude.

29. Tužitelj je u cijelosti uspio sa osnovom potraživanja dok je s visinom uspio sa 76,20%. Stoga se odluka o trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužiteljici je po Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) priznat trošak sastava podneska od 16. listopada 2019. (Tbr. 8. točka 3.) u iznosu od 500,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 2. prosinca 2019 (Tbr. 9. točka 5.) u iznosu od 500,00 kuna, trošak sastava podneska od 29. studenog 2019. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od 7.270,00 kuna, trošak sastava podneska od 11. travnja 2021. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od 7.270,00 kuna, trošak sastava podneska od 9. srpnja 2021. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 7.270,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 12. srpnja 2021. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 7.270,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 11. listopada 2021. (Tbr. 7. točka 1.) u iznosu od 7.270,00 kuna, trošak pristupa na ročište za objavu presude (Tbr. 9 točka 3.) u iznosu od 500,00 kuna, što ukupno iznosi 37.850,00 kuna. Tužiteljici je priznat PDV u iznosu od 25%, što ukupno iznosi 9.462,50 kuna, trošak sudske pristojbe u iznosu od 5.100,00 kuna, što sveukupno iznosi 52.412,50 kuna. Stoga je u odnosu na trošak riješeno kao pod točkom III izreke presude.

U Splitu 12. svibnja 2022.

Sudac

Marija Balić,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu RH putem ovog suda u 3 primjerka.