Pr-2132/2021-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. D. iz S., O.:

………….., zastupana po punomoćnici N. B. J., odvj. u S., protiv

tuženika O. Š. S. S., O.: ………………, radi isplate,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. travnja 2022., u nazočnosti pun. tužitelja N. B. J., odvj. u S., objavljene dana 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik O. Š. S. S., O.:

…………………, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici D.

D. iz S., O.: ………………., iznos od 8.595,20 kn zajedno

sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 654,84 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

- na iznos od 668,27 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 647,82 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 663,66 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 672,18 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 649,10 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 657,79 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 652,85 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 667,05 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 668,27 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 669,61 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 654,23 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 669,53 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate; u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice D. D., O.: …………… u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke

I. izreke ove presude, te u dijelu u kojem je zatražen iznos od 660,57 kn (preko iznosa od 8.595,20 kn do iznosa od 9.255,77 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate.

II. Dužan je tuženik O. Š. S. S., O.:

………………., u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljici D.

D. iz S., O.: ………………, prouzročeni parnični trošak

ovog postupka u iznosu od 2.587,50 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 15. siječnja 2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje, navodi da je

23. studenog 2006. između Vlade R. H. i S. javnih službi

sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u 2007.,

2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije Vlada R. H. i Sindikati sklopili su Dodatak Sporazumu 13. svibnja 2009. kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. za iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu. Odredbama čl.

IV.-V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u R. H..

Nadalje navodi da su dana 26. listopada 2011. su također između Vlade R. H. i S. javnih službi sklopljeni i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće (dalje: IDDS), usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, a koji dokument predstavlja osnovu predmetne tužbe. Prema čl. XI. st. 4. IDDS-a ugovoreno je trajanje istog pet godina, a sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Također ističe kako su Vlada R. H.

i S. javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena,

a radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih. Tužiteljica navodi da je odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji

DZS RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama. Tužitelj navodi da je 28. kolovoza 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015.,

prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015., dok je 27.

studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4.

rujna 2015. i 4. prosinca 2015., te obzirom da aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a.

Tužiteljica je podneskom od 09. ožujka 2021. specificirala tužbeni zahtjev. Slijedom iznesenog, tužiteljica za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno 9.255,77 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo kako nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu te da je između Vlade

R. H. i N. sindikata znanosti i visokog obrazovanja,

N. sindikata u srednjim školama H. te sindikata hrvatskih učitelja 25.studenog 2006. sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanja i znanosti,

a dana 26. listopada 2011., kao i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost,

pravnu narav, obveznost a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovnici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.

studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. potpisali predstavnici osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao i osmi predstavnik sindikata.

Osim toga smatra da Sporazum o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26.

listopada 2011. predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom GSV. Budući citirani akti nemaju

snagu kolektivnog ugovora to niti njihove odredbe nemaju normativni učinak, odnosno ne sadrže pravna pravila koja bi se neposredno primjenjivala na sve zaposlene, zbog čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama prema tim aktima, a samim tim niti tužiteljica, kao radnica zaposlena kod tuženika ne može biti aktivno legitimirana potraživati u sudskom postupku prava iz tih akata. Nadalje, navodi da se plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (NN broj: 27/01 i 39/09)

i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN broj: 39/09 i 124/09).

Zakonom o osnovici plaće u javnim službama u čl. 2. propisano je da se plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od

13. svibnja 2009. Budući opisano čini strogo zakonsko uređenje smatra da je svaki daljnji automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz interpretacije Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bio u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

Slijedom navedenog, smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Nadalje, ističe da je prema podacima

DZS BDP R. H. promatran na tromjesečnoj

razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP)

zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba prema člancima III do V Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od

26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest tromjesečja 90 počev od siječnja 2016.

Međutim, kako Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od

26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima III do V nije došlo za vrijeme važenja istih. Zaključno, tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare za svako pojedino potraživanje za koje je od dospijeća pa do datuma podnošenja tužbe prošlo više od 5 godina.

3.Tijekom postupka tužiteljica je ostala kod svojih navoda iz tužbe, te podnesaka.

4. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem javno objavljenih Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009.,

Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost

DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene

tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.prosinca 2015., obračuna plaća za tužitelja, kao i dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu i to zaključke sa sastanka održanog 08. prosinca 2016. i prepisku putem e-pošte, priložene sudske odluke, te ostale isprave priložene spisu. Za navesti je da dokaze koje posebno ne spominje u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. u to za razdoblje od prosinca 2015. zaključno do siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 9.255,77 kn.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Nadalje je sporno je li nastupila zastara za predmetno potraživanje tužiteljice.

9. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14, 127/17

i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

10. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

Potrebno je naglasiti da je odredbom članka 232. st. 2. ZR-a, koji je stupio na snagu

30. srpnja 2014., propisano je da se odredbe tog zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanje iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu tog zakona. Obzirom da je najstarije potraživanje tužitelja u ovom postupku i to iznosu od 660,57 kn dospjelo 15. prosinca 2015., treba reći, kako isto nije zastarjelo do dana stupanja na snagu ZR-a, te se na isto primjenjuje zastarni rok propisan odredbom članka 139. ZR-a, prema kojem potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. No, razvidno je da je navedeni iznos potraživanja u zastari, sve obzirom da je tužba podnesena 15. siječnja 2021., dakle, nakon isteka roka zastare od 5 godina. Zbog navedenog, valjalo je odbiti tužbu tužiteljice u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem je zatražen iznos od 660,57 kn (preko iznosa od 8.595,20 kn do iznosa od 9.255,77 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate, kao neosnovanu. U odnosu na potraživanje tužiteljice s mjesečnim iznosima dospjelim od

15. veljače 2016. pa nadalje (ukupno 8.595,20 kn), treba reći, da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan istaknuti prigovor zastare za dio potraživanja u točci I. izreke ove presude.

11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi: - da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja,

S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H., S. sindikat

zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6%

u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini, - da su Vlada RH i isti S. javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji

DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno

dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-

om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H., - da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama,

s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice,

način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina, - da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim

službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje

Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

12.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je

osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

12.2. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:

„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

12.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:

TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.

te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.

studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

12. 4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12)

ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u dosuđenom iznosu od 8.595,20 kn,

dok je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 660,57 kn (preko iznosa od 8.595,20 kn do iznosa od 9.255,77 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 16. siječnja 2016. godine i zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude neosnovan zbog čega je na kraju odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.

14. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime,

iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti.

Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda R. H.

broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda R. H. broj: U-III/3535/12,

odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

14.1. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKUa/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za

određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

14.2. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R. H. broj: Rev-1111/2020-2.

14.3. Budući su nesporni javno objavljeni podaci DZS,

prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a

u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4.

prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015.,

koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

15. Nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za dosuđeno razdoblje u ukupnom iznosu od 8.595,20 kn, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji su izračunati od strane tužiteljice, obračun kojih tuženik nije osporio, te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91,

91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,

25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP).

16. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

17. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. I 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate neosnovan (točka II. izreke presude). 17.1. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

18. Tužiteljici obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje:

Tarifa). Nadalje, tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku u granicama postavljenog zahtjeva i to za sastav tužbe 1.000,00 kn, za sastav podneska od 09.

ožujka 2021. 750,00 kn, za zastupanje na ročištu 07. travnja 2022. 750,00, za pristup na objavno ročište 375,00 kn. Uvažavajući činjenicu da je tužiteljica u ovom postupku uspjela u omjeru od 90 % (95% (osnov+visina/2) – tuženik 5 % (osnov+visina/2)), to je istoj trebalo obistiniti iznos od 2.587,50 kn. Za više zatraženo, odnosno za iznos od 287,50 kn (preko iznosa od 2.587,50 kn do iznosa od 2.875,00 kn) zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan. Navedeni iznos odnosi se na uračunavanje ukupnog postupka uspjeha u sporu.

18.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29.st.2. koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe članka 30.st.2. Ovršnog zakona ( NN broj 112/12, 25/13,93/14, 55/16,

73/17). Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

19. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U S., 12. svibnja 2022.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA: -pun. tužiteljice

- tuženiku

- u spis