Broj: Ppž-12745/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.G., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 137/09., 14/10. i 60/10.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 26. listopada 2021., broj: Pp J-322/2020-21, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. M.G. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.G. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru od 26. listopada 2021., broj: Pp J-322/2020-21, proglašena je krivom okr. M.G. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbi o ublažavanju izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 te novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. M.G. pravodobno je putem branitelja odvjetnika Igora Plavšića podnijela žalbu, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi od optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ističući da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima odluke te da sama odluka nema razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. M.G. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Nadalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenica ističe da se pobijana presuda temelji na službenoj zabilješki policijskog službenika od 6. prosinca 2020., a koja osim okolnosti koje policijski službenik nije uopće utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja sadrži i okolnosti do kojih je došao telefonskim putem, a u okviru prijave nasilja u obitelji od strane supruga okrivljenice, dakle od građana koje je zatekao na mjestu događaja, a radi čega takva službena zabilješka predstavlja nezakoniti dokaz. Time, očigledno, iako to nije izrijekom navedeno, okrivljenica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 10. Prekršajnog zakona.

6.1. Međutim, službena zabilješka od 6. prosinca 2020., sastavljena od strane policijskog službenika – šefa smjene D.F., suprotno žalbenim tvrdnjama ne sadrži obavijesne razgovore sa građanima već činjenice koje je policijski službenik D.F. neposredno i osobno čuo obzirom da je u istoj navedeno „…dana 02. 12. 2020. godine u 13,53 sati na službeni telefon 52142 zaprimljen poziv sa mobilnog broja 099 3095047. Prilikom uspostavljanja kontakta sa pozivateljem na slušalicu se čula glasna rasprava i galama te je ženski glas upućivao psovke „jebem ti majku, pizda ti materina, sad ćeš vidjeti. Nedugo taj isti glas prijavljuje da ima problema sa bivšim suprugom sa kojim je u brakorazvodnoj parnici…“. Dakle, predmetna službena zabilješka ne sadrži nikakve obavijesti od građana koji su zatečeni na mjestu događaja, kako to potpuno neosnovano tvrdi okrivljenica.

6.2. Slijedom navedenog, žalba okrivljenice zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 10. Prekršajnog zakona, nije osnovana.

7. U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava okrivljenica ističe da djela za koje se optužuje i za koje se protiv nje vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude nije prekršaj i to iz razloga jer se u činjeničnom opisu ne naznačuje da bi okrivljeničino vrijeđanje pogrdnim riječima prouzročilo kod njenog supruga povredu dostojanstva ili uznemirenost, a slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljenoj stavlja na teret, a obzirom da je prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenost žrtve jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Time, očigledno, iako to nije izričito navedeno okrivljenica ističe povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona.

7.1. Međutim, nije u pravu okrivljenica kada ističe opisanu povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava.

7.2. Naime, iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude (a, jednako je i u optužbi) proizlazi da je okr. M.G.stavljeno na teret da je „…2. prosinca 2020…počinila psihičko nasilje u obitelji na način da je verbalno napala svog supruga I.G. govoreći mu: „Jebem ti majku, pizda ti materina, sada ćeš vidjeti.“, što je kod istog prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost…“, a čime je okr. M.G. počinila prekršaj iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavak 1. istog Zakona. Iz takvog činjeničnog opisa prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret jasno proizlazi da su u istom navedene sve odlučne činjenice koje čine biće prekršajnog djela koje joj je stavljeno na teret, odnosno činjenični opis sadrži sve konstitutivne elemente koji čine biće prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7.3. Slijedom navedenog, žalba okr. M.G. zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava nije osnovana.

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica ističe da je oštećeni njezin suprug navodne riječi koje su mu upućene prijavio tek nakon što je isti uhićen pa da njegov iskaz da je bio uznemiren je neistinit, a što i proizlazi iz njegov iskaza kada navodi da „kada me je brat od M.G. uhvatio za vrat i kad je ista rekla da će me strpati u zatvor, ja sam osjetio uznemirenost i strah…a uznemirio sam se i kad je govorio „jebem ti majku pizda ti materina sad ćeš vidjeti“, a iz takvog iskaza je vidljivo da isti nije osjetio nikakav strah i uznemirenost zbog navodnih riječi okrivljene, već iz iskaza oštećene proizlazi da je te riječi uputio brat M.G..

8.1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu svjedoka oštećenog I.G., s obzirom da je isti iskazivao uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike pa je tako iskazao „…Ujak od okrivljene je imao telefon u ruci i pozvao je policiju i dao M., okrivljenoj telefon. Tom prilikom je okrivljena meni psovala: „jebem ti mater, sad ćeš ti vidjeti, pizda ti materina“ te je rekla da će me staviti iza brave, da ću ja zapamtiti tko je ona…“, a takav iskaz svjedoka I.G.u potpunosti je suglasan sa iskazom svjedoka policijskog službenika D.F. koji je suglasno svjedočio o činjenicama koje je neposredno i osobno čuo, a koje činjenice su i konstatirane u službenoj zabilješci od 6. prosinca 2020. (list 4 spisa), a koja službena zabilješka predstavlja zakonit dokaz, što je objašnjeno u odlomku 6.1. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.

8.2. Potrebno je istaknuti da je u pravu okrivljenica kada ističe da je oštećeni I.G. u svom iskazu naveo „…kada me je brat od M.G. uhvatio za vrat i kad je ista rekla da će me strpati u zatvor, ja sam osjetio uznemirenost i strah te tog dana nisam više jeo, jer sam u tom trenutku držao dijete u rukama, a uznemirio sa se i kad mi je govorio: „Jebem ti majku pizda ti materina, sad ćeš ti vidjeti“,“ a iz čega proizlazi da oštećeni nije osjetio nikakav strah i uznemirenost zbog riječi okrivljene, već da iz njegovog iskaza proizlazi da je te riječi uputio brat M.G.. Međutim, očigledno je da se radi o očitoj pogrešci prilikom pisanja zapisnika od glavnoj raspravi od 25. listopada 2021. (list 41 spisa) kada je svjedok oštećeni I.G.drugi put davao svoj iskaz, s obzirom da je prilikom prvog iskazivanja izričito iskazao da su mu riječi „Jebem ti majku pizda ti materina, sad ćeš ti vidjeti“ upućene od strane okrivljenice, a što nesporno proizlazi i iz provedenog dokaznog postupka.

8.3. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

9.1. Razmotrivši odluku o kazni koju je prvostupanjski sud izrekao okrivljenici za počinjeni prekršaj, ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno utvrđene od strane prvostupanjskog suda sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

9.2. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 2.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna te kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 3 do najviše 90 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti, budući da novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, predstavlja novčana kaznu u iznosu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne.

9.3. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 kuna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice te po ocjeni ovog suda plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice ili osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

11. Slijedom navedenog, na temelju članka. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja, oštećenog i tužitelja.