REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-3829/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja Z. Z. I. K. d.o.o., OIB 74121470605, Z., protiv tuženika N. T. F. d.o.o., OIB ..., P., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u M., radi isplate iznosa od 63.346,56 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-521/2019 od 1. srpnja 2021., 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika N. t. f. d.o.o. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv- 521/2019 od 1. srpnja 2021. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Zavod d.o.o. Z. za naknadu troškova odgovora na žalbu u zatraženom iznosu od 491,00 kn.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika N. t. f. d.o.o. P. u dijelu kojim se pobija presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-521/2019 od 1. srpnja 2021. u točki II. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. Ž. iz P. poslovni broj Ovrv-365/2019 od 24. listopada 2019. za iznos glavne tražbine od 63.346,56 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.266,82 kn (točka I. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. Ž. iz P. poslovni broj Ovrv-365/2019 od 24. listopada 2019. za iznos troška ovršnog postupka od 37,50 kn (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 983,00 kn.

2. Protiv ove presude u cijelosti se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti odnosno preinačiti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode, te predlaže tuženikovu žalbu odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 491,00 kn.

4. Žalba nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

5. Predmet spora je isplata iznosa od 63.346,56 kn s osnove ugovora o djelu.

6. Tuženik je žalbu izjavio i protiv točke II. izreke prvostupanjske presude, kojim je odbijen tužbeni zahtjev, a zbog čega nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u tom dijelu, pa je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, nema proturječnosti između danih razloga i izreke, a niti proturječnosti između danih razloga i sadržaja spisa, pa je pobijanu presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

9. Među strankama nije prijeporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora za nadzor kvalitete i kvantitete naftnih derivata na terminalu tekućih tereta tuženika u slobodnoj zoni Luke P. od 1. ožujka 2011. pa najmanje do 19. ožujka 2019. kada je tuženik jednostrano raskinuo posljednji ugovor od 14. prosinca 2016. (str. 74. do 81. spisa), da su stranke sklopile Sporazum o načinu podmirenja duga 15. prosinca 2016. (str. 69. i 70. spisa) dalje: Sporazum/2016 kojim se tuženik obvezuje tužitelju podmiriti dug u ukupnom iznosu od 2.280.476,25 kn u 36 jednakih mjesečnih rata od po 63.346,56 kn počevši od 1. veljače 2017., a koji dug je nastao do 30. studenog 2016.

10. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik u svojim poslovnim knjigama unio utužene račune i koristio za njih pravo na odbitak pretporeza.

11. Na temelju odredbe članka 221.b stavka 1. ZPP-a na tuženiku je teret dokaza da tužiteljeva tražbina ne postoji.

12. Pogrešno je stajalište tuženika da bi na temelju priloženih dokaza proizlazilo da tužiteljeva tražbina ne postoji.

13. Naime, na temelju izvještaja o obavljenoj forenzici trgovačkog društva R. d.o.o. (str. 31. do 42. spisa i str. 43. do 53. spisa) proizlazi da je tuženik mogao ugovoriti i s tužiteljem ili nekim trećim nižu cijenu usluge od one cijene za koju su tuženik kao naručitelj, a tužitelj kao izvršitelj, sklopili ugovor, a zbog čega navedeni izvještaji ne dokazuju da tužitelj nije izvršio ugovorenu uslugu.

14. U odnosu na e-mail korespondenciju od 6. kolovoza 2018. (str. 55. spisa) valja navesti da je u tom mailu od 6. kolovoza 2018. naznačeno da tužitelj nije obavio određene radnje u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2018., tj. za razdoblje koje nije predmet spora. Naime, utuženi računi odnose se na rujan i listopad 2016., te su obuhvaćeni Sporazumom/2016.

15. Tuženik raskidom ugovora za nadzor kvantitete i kvalitete naftnih derivata na lokaciji N. t. f. d.o.o. P. u slobodnoj zoni Luke P. od 14. prosinca 2016. (dalje: Ugovor od 14. prosinca 2016.) nije prestao biti u obvezi podmiriti svoje dugovanje prema tužitelju sukladno Sporazumu/2016. Osim toga, utužena tražbina nastala je prije sklapanje Ugovora od 16. prosinca 2016. (do 30 studenog 2016.).

16. Tuženik ničim nije dokazao, a niti dokazivao da bi svoju ugovornu obvezu iz Sporazuma/2016 ispunio odnosno da bi ta njegova obveza prema Sporazumu/2016 prestala na neki drugi zakonom propisani način.

17. Budući da je tužitelj dokazao da mu je tuženik prema Sporazumu/2016 dužan isplatiti dugovani iznos, a koji je niži od onog iznosa koji je naznačen u Sporazumu/2016 i priloženim računima, da je tuženik u odnosu na utužene račune koristio pravo na odbitak pretporeza, te da tuženik nije dokazao da tužiteljeva tražbina ne postoji, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) i odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a kada je platni nalog u pobijanom dijelu održao na snazi.

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

20. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer je bio nepotreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a), a zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 12. svibnja 2022.

Sudac

Josip Turkalj