REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 59 P-3898/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz S. OIB:…, koju zastupa punomoćnica Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 29. ožujka 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice L. K., odvjetničkog vježbenika i u odsutnosti tuženika, 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u točki 7. /sedmo/ Ugovora o kreditu br. …, koji su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 7. svibnja 2007., a koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika.Nevenke Kekez iz Splita pod br. OV-4503/07, dana 9. svibnja 2007.

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: …, Z., isplatiti tužiteljici D. S. iz S., OIB: …, iznos od 17.720,86 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to kako slijedi:

- od 09.02.2008.g. do isplate na iznos od 7,59 kn

- od 11.03.2008.g. do isplate na iznos od 27,98 kn,

- od 09.04.2008.g. do isplate na iznos od 15,34 kn,

- od 10.10.2008.g. do isplate na iznos od 19,69 kn,

- od 11.11.2008.g. do isplate na iznos od 55,80 kn,

- od 9.12.2008.g. do isplate na iznos od 38,54 kn,

- od 13.01.2009.g. do isplate na iznos od 84,35 kn,

- od 11.02.2009.g. do isplate na iznos od 93,33 kn,

- od 11.03.2009.g. do isplate na iznos od 122,89 kn,

- od 11.04.2009.g. do isplate na iznos od 79,92 kn, -

od 13.05.2009.g. do isplate na iznos od 84,62 kn, -

od 11.06.2009.g. do isplate na iznos od 71,56 kn,

- od 11.07.2009.g. do isplate na iznos od 75,92kn,

- od 11.08.2009.g. do isplate na iznos od 64,60 kn,

- od 13.09.2009.g. do isplate na iznos od 73,35 kn,

- od 13.10.2009.g. do isplate na iznos od 60,07 kn,

- od 13.11.2009.g. do isplate na iznos od 69,09 kn,

- od 12.12.2009.g. do isplate na iznos od 66,83 kn,

- od 15.01.2010.g. do isplate na iznos od 92,29 kn,

- od 17.02.2010.g. do isplate na iznos od 105,22 kn,

- od 16.03.2010.g. do isplate na iznos od 104,50 kn,

- od 14.04.2010.g. do isplate na iznos od 116,07 kn,

- od 14.05.2010.g. do isplate na iznos od 141,72 kn,

- od 18.06.2010.g. do isplate na iznos od 149,64 kn,

- od 20.07.2010.g.do isplate na iznos od 181,78 kn,

- od 16.08.2010.g. do isplate na iznos od 201,29 kn,

- od 17.09.2010.g. do isplate na iznos od 237,96 kn,

- od 16.10.2010.g. do isplate na iznos od 212,79 kn,

- od 16.11.2010.g. do isplate na iznos od 221,87 kn,

- od 18.12.2010.g. do isplate na iznos od 274,31 kn,

- od 18.01.2011.g. do isplate na iznos od 268,33 kn,

- od 16.02.2011.g. do isplate na iznos od 253,15 kn,

- od 16.03.2011.g.do isplate na iznos od 262,34 kn,

- od 16.04.2011.g. do isplate na iznos od 262,83 kn,

- od 18.05.2011.g. do isplate na iznos od 301,97 kn,

- od 17.06.2011.g. do isplate na iznos od 345,94 kn,

- od 18.07.2011.g. do isplate na iznos od 417,13 kn,

- od 18.08.2011.g. do isplate na iznos od 463,27 kn,

- od 17.09.2011.g. do isplate na iznos od 371,91 kn,

- od 18.10.2011.g. do isplate na iznos od 336,09 kn,

- od 18.11.2011.g. do isplate na iznos od 337,24 kn,

- od 16.12.2011.g. do isplate na iznos od 344,13 kn,

- od 18.01.2012.g. do isplate na iznos od 379,72 kn,

- od 18.02.2012.g. do isplate na iznos od 388,88 kn,

- od 21.03.2012.g. do isplate na iznos od 379,24 kn,

- od 18.04.2012.g. do isplate na iznos od 374,15 kn,

- od 22.05.2012.g. do isplate na iznos od 389,26 kn,

- od 20.06.2012.g. do isplate na iznos od 389,91 kn,

- od 20.07.2012.g. do isplate na iznos od 376,66 kn,

- od 18.08.2012.g. do isplate na iznos od 372,97 kn,

- od 18.09.2012.g. do isplate na iznos od 345,35 kn,

- od 17.10.2012.g. do isplate na iznos od 373,47kn,

- od 20.11.2012.g. do isplate na iznos od 383,35 kn,

- od 19.12.2012.g. do isplate na iznos od 378,32 kn,

- od 16.01.2013.g. do isplate na iznos od 365,63 kn,

- od 16.02.2013.g. do isplate na iznos od 362,33 kn,

- od 19.03.2013.g. do isplate na iznos od 361,77 kn,

- od 16.04.2013..g. do isplate na iznos od 382,76 kn,

- od 18.05.2013.g. do isplate na iznos od 343,61 kn,

- od 18.06.2013.g.do isplate na iznos od 341,94 kn,

- od 18.07.2013.g. do isplate na iznos od 342,78 kn,

- od 1.09.2013.g. do isplate na iznos od 355,67 kn,

- od 20.09.2013.g.do isplate na iznos od 360,14 kn,

- od 18.10.2013.g.do isplate na iznos od 364,37 kn,

- od 20.11.2013.g. do isplate na iznos od 367,65 kn,

- od 18.12.2013.g. do isplate na iznos od 382,78 kn,

- od 18.01.2014..g. do isplate na iznos od 363,43 kn,

- od 18.02.2014.g. do isplate na iznos od 384,72 kn, -

od 18.03.2014.g. do isplate na iznos od 393,74 kn,

- od 16.04.2014.g.do isplate na iznos od 385,88 kn

po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. iz Z., OIB: …, naknaditi tužiteljici D. S. iz S., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 8.873,70 kn sa zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 3. kolovoza 2020. navodi kako je s tuženikom 7. srpnja 2007. zaključila Ugovor o kreditu br…., kao i Dodatak

Ugovora o kreditu br. …. Ugovoreni iznos kredita je 15.355,03 CHF čija je namjena bila kupnja osobnog vozila marke Ford. Ugovoreni iznos je trebala vratiti u roku od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima. Navodi kako je predmetni ugovor realiziran i u cijelosti vraćen u kunskoj protuvrijednosti zajedno s kamatama 31. svibnja 2014. Navodi kako je odredbom čl. 7. ugovoren način otplate kao i da se uplate po kreditu valutiraju s danom odobrenja računa banke. Ističe kako je otplatu predmetnog kredita započela s ratom od 976,00 kn, dok je posljednja rata iznosila 1.455,00 kn. Navodi kako je do takvog povećanja mjesečne rate otplaćenog kredita došlo uslijed rasta tečaja valute u kojoj je bio ugovoren predmetni Ugovor, ali i povećanja kamatne stope koja je bila promjenjiva i koju je kreditor povećavao bez posebne obavijesti i obrazloženja. Navodi kako su ugovorne odredbe kojima je regulirana kamatna stopa kao i valutna klauzula nepoštene, a time i ništetne. Ističe kako se u dijelu u kojem je tuženik naplatio viši iznos s osnova nepripadajuće redovne kamatne stope za vrijeme trajanja otplate kredita, vodi sudski postupak kod ovog suda pod posl. br. P-355/2018 pa stoga u ovom postupku potražuje iznose uslijed povećanja mjesečnih rata koje je tužiteljica neosnovano platila s osnova rasta tečaja valute u citiranom ugovornom odnosu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi i na ročištu održanom 6. svibnja 2021. (u odnosu na točku I. zahtjeva) i u podnesku od 6. listopada 2021. (u odnosu na točku II. zahtjeva) predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 17.720,86 kn, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je 4. rujna 2020. podnio odgovor na tužbu u kojem u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i po osnovu i po visini. Ističe kako je netočna tvrdnja tužiteljice kako se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 u pogledu dijela koji se odnosi na ništetnost valutne klauzule sama po sebi ima primijeniti na sve ugovore koji su sklapani od 1. siječnja 2004 do 31. prosinca 2008. Tužiteljica je svjesno odabrala kredit denominiran u CHF te joj je moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute budući da se radi o u cijelosti jasnoj odredbi koja sama po sebi ne može biti preciznija. Valutna klauzula u Ugovoru o kreditu ugovorena je kao dvostrana klauzula koja ima učinak na način da prati kretanje CHF u odnosu na HRK u situacijama kada raste tečaj CHF, ali i u situacijama kada tečaj pada, slijedom čega se u konkretnom slučaju nikako ne može smatrati kako je ugovaranjem te klauzule prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja u dijelu koji se odnosi na razdoblje prije 3 godine od podnošenja tužbe. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu od 7. svibnja 2007. (list 11-15), Dodatak br. I. Ugovoru o kreditu od 11. svibnja 2007. (list 16-17), obavijest o otplati kredita od 1. lipnja 2014. (list 32), naloge za uplatu (list 33-71), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1. travnja 2007. do 30. lipnja 2007. (list 84-86), prijepis knjigovodstvene kartice (list 88-92), otplatni plan (list 94-98), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku N. Ž. (list 107-113).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu br. … dana 7. srpnja 2007., kao i

Dodatak br. I. Ugovora o kreditu br. … dana 11. svibnja 2007. (dalje:

Ugovor o kreditu). Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

6. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 15.355,03 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

7. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

10. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

11. Ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

12. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

13. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

14. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj poslovni Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenosti odredbe čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata u valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

15. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim predlaže utvrditi odredbu čl. 7. Ugovora o kreditu ništetnom te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

16. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U svrhu utvrđenja visine tražbine tužiteljice izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku N. Ž.

17. Vještak u svom nalazu i mišljenju utvrđuje da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj … dana 7. svibnja 2007. na iznos od 15.355,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ugovorena je redovna kamata od 5,20%, godišnja, promjenjiva. Ugovoreno je da rok otplate kredita iznosi 84 mjeseca. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, zadnjeg dana u mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. U svom mišljenju vještak navodi kako ukupan iznos pretplate u svih 84 anuiteta koji je nastao zbog tečajne razlike iznosi 17.876,59 kn. Ako se u obzir uzmu i anuiteti u kojim je odnos tečaja bio manji nego početni, suma preplaćenih i potplaćenih anuiteta s osnova tečajne razlike iznosi 17.720,86 kn.

18. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio jer je isti jasan i neproturječan, a uostalom, stranke nalazu i mišljenju nisu prigovarale. Stoga su tužiteljici dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

19. Tužiteljica je zahtjev postavila uzimajući u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razdoblja kad je tečaj bio niži od početno ugovorenog, a sukladno izračunu vještaka, slijedom čega nije bilo mjesta odlučivanju o prigovoru prijeboja koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu.

20. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan isplate pojedine rate, tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

22. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.).

23. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekla mogućnost da zahtijeva povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.

24. To znači da zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 3. kolovoza 2020., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

25. Valja ponoviti da citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. Stoga sud smatra da nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak u ovom predmetu, odnosno izvoditi dokaz saslušanjem tužiteljice javnog bilježnika jer bi drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a (tako i VSRH u odluci Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

27. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 4. svibnja 2021. i 6. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 21. lipnja 2021. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8/3 Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 6. svibnja 2021. i 29. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 5.250,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a (1.312,50 kn) iznosi 6.562,50 kn. Navedenom iznosu valja pribrojiti i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 284,00 kn i na presudu u iznosu od 527,20 kn te trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn pa trošak tužiteljice iznosi 8.873,70 kn. 28. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 31. svibnja 2021. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a).

29. Na ukupno dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene su zatezne kamate koje teku od 15. travnja 2022. do isplate (čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, "Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu, 11. svibnja 2022.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu. DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku