REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1530/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. E.K.H., zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: 1Pp J-408/2019-37 od 14. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. U povodu žalbe okr. E.K.H., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda pod 2. izreke, na način da se izriče:

„Na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), odbija se optužba protiv okr. E.K.H. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi) zbog prekršaja iz čl. 29. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine, broj 62/15).“

II. Uslijed odluke pod t. I. izreke, žalba okr. E.K.H. u odnosu na prekršaj iz čl. 29. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, je bespredmetna.

III. Uslijed odluke pod toč. I., po službenoj dužnosti se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okr. E.K.H. za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je tom presudom proglašena krivom kao pod t. 1. izreke presude, na temelju tog zakonskog propisa, prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena novčana kazna te izriče novčana kazna u iznosu od 400,00 (četiristo) kuna. Novčanu kaznu je okr. E.K.H. dužna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenica u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

IV. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. E.K.H., preinačuje se pobijana presuda u odluci o trošku postupka na način da se na temelju čl. 139. st. 6. PZ-a, okr. E.K.H. oslobađa obveze naknade troška prekršajnog postupka.

V. U ostalom dijelu, žalba okr. E.K.H., odbija se kao neosnovana te u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

VI. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) PZ-a, okr. Ena Kapić-Hidić se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troška žalbenog prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. E.K.H. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod 1. izreke pobijane presude te je na temelju istog propisa okrivljenici utvrđena novčana kazna u iznosu od 400,00 kuna, te zbog prekršaja iz čl. 29. toč. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanog pod 2. izreke pobijane presude za koji je na temelju istog propisa okrivljenici utvrđena novčana kazna u iznosu od 200,00 kuna pa je na temelju čl. 39. PZ-a, okrivljenici izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna, time da ukoliko okrivljenica u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini, a obvezana je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. E.K.H. je pravodobno podnijela žalbu zbog odluke o novčanoj kazni i trošku postupka, predlažući da joj se iste ublaže jer je nezaposlena, više ne prima niti porodiljnu naknadu te nije u financijskoj mogućnosti platiti novčanu kaznu i trošak postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika u odnosu na prekršaj iz čl. 29. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici te da su nepravilno odmjereni troškovi postupka okrivljenici dok ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršajnopravnu sankciju za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu po služenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da se protiv okr. E.K.H. zbog prekršaja iz čl. 29. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici prekršajni postupak više ne može voditi jer je proteklo više od tri godine od vremena kada je prema optužnom prijedlogu prekršaj počinjen (13. kolovoza 2018.) pa je u smislu čl. 13. st. 2. PZ-a nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Naime, odredbom čl. 13. st. 2. PZ-a propisano je: „Prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom čl. 239. st. 1. toč. 2. PZ-a, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.

7. Slijedom navedenog, a imajući u vidu visinu propisane novčane kazne za prekršaj za koji je okr. E.K.H. proglašena krivom (zakonom točno utvrđeni iznos od 200,00, kuna), očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi čl. 239. st. 1. t. 2. PZ-a, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, a podnošenje optužnog prijedloga umjesto izdavanja prekršajnog naloga od strane tužitelja za prekršaj iz čl. 29. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, ne utječe na režim zastare prekršajnog progona propisan odredbom čl. 13. PZ-a, koja se ima primijeniti kao opći propis, a prema kojoj prekršajni progon u konkretnom slučaju zastarijeva nakon tri godine.

8. Stoga je povodom žalbe okrivljenice, a po službenoj dužnosti, na temelju čl. 181. t. 5. PZ-a, trebalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti optužbu protiv okr. E.K.H. za prekršaj iz čl. 29. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici kao pod t. I izreke, uslijed čega je žalba okrivljenice u tom dijelu bespredmetna.

9. Uslijed naprijed navedene odluke, trebalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu iznosa ukupne novčane kazne kao pod t. III. izreke.

10. Nadalje, razmotrivši odluku o visini novčane kazne za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za taj prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena u novčanom iznosu za prekršaje za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žaliteljice. Stoga su, po stavu ovog suda žalbeni navodi okrivljenice već dovoljno cijenjeni u njenu korist u prvostupanjskom postupku te nisu takve težine da bi predstavljali dodatne olakotne okolnosti koje bi opravdali izricanje ublažene novčane kazne. Pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljenici na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 90 dana od primitka pravomoćne presude.

10.1. Stoga je odbijena žalba okrivljenice u tom dijelu te potvrđena odluka o utvrđenoj novčanoj kazni za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao pod t. V. izreke ove presude.

11. Međutim, razmotrivši odluku o obvezi naknade troška prvostupanjskog postupka, a povodom navoda žalbe okrivljenice te imajući u vidu njeno slabije imovno stanje (nezaposlena, majka malog djeteta), ovaj sud je ocijenio da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njeno i djetetovo uzdržavanje pa je odlučio okrivljenicu osloboditi od troškova prekršajnog postupka kao pod toč. IV. izreke ove presude.

12. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. PZ-a, a u vezi s odredbom čl. 138. st. 2. toč. 3. c) PZ-a, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj sud je odlučio okrivljenicu osloboditi obveze plaćanja paušalnog iznosa troška ovog žalbenog postupka, uzimajući u obzir imovno stanje okrivljenice utvrđeno u prvostupanjskom postupku te također smatrajući da bi plaćanjem troškova žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njeno i djetetovo uzdržavanje, zbog čega je odlučeno kao pod t. VI. ove izreke.

13. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a (t. I. i III.) i čl. 205. PZ-a (t. V.), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Šibeniku, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.