Poslovni broj: Usž-2013/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Ante Galića, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice S. V. iz B., OIB. …, koju zastupa opunomoćenica S. S., diplomirana pravnica u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Z., OIB: …, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., OIB: …, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18. UsI-1503/21-10 od 10. ožujka 2021., na sjednici održanoj 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18. UsI-1503/21-10 od 10. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-07/20-01/783, URBROJ: 566-01/13-21-3 od 2. lipnja 2021.

2. Rješenjem tuženika od 2. lipnja 2021. poništeno je rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Klasa: UP/I-112-02/20-01/70, Urbroj: 524-02-01-01/5-20-3 od 9. listopada 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovo rješavanje.

3. Protiv označene presude tužiteljica podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Navodi da su razlozi žalbe u višekratnim rješenjima tuženika koji uvijek nanovo vraća postupak na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu te na taj način onemogućava da se stvar konačno riješi. Ističe da je upravni postupak ukupno pet puta vraćen na početak, a postupak je započeo rješenjem o rasporedu od 18. rujna 2017. Spori stav prvostupanjskog upravnog suda prema kojem sud ne može riješiti pitanje dugotrajnosti postupka te ističe da ne postoji drugo tijelo kojem se tužiteljica može obratiti u situaciji u kojoj prvostupanjsko upravno tijelo ne postupa po obvezujućoj uputi drugostupanjskog tijela. Navodi da su joj povrijeđena prava na pošteno suđenje i djelotvoran pravni lijek zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.). Ističe da je od 27. rujna 2013 bila raspoređena na radno mjesto načelnice sektora da bi donošenjem Pravilnika o unutarnjem ustroju bila raspoređena na poslove više inspektorice socijalne skrbi koje poslove obavlja i danas. Ističe da prvostupanjsko tijelo uporno krši odredbu članka 127. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17.) koja predstavlja branu potpunoj ovisnosti službenika o volji političkih grupa te da su sudovi jedino rješenje za navedeni problem. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i rasporedi tužiteljicu na radno mjesto načelnice samostalnog sektora za nadzor i predstavke.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U žalbenom stadiju postupka nije sporno da je odluka prvostupanjskog tijela o rasporedu tužiteljice nezakonita. Međutim, sporna je ovlast upravnih sudova da samostalno raspoređuju državne službenike na radna mjesta, odnosno da svojim odlukama ulaze u područje koje pripada slobodnoj ocjeni čelnika upravnih tijela.

7. Odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima propisano je da kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju. Ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete (stavak 3.). Ako nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se državni službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje (stavak 4.).

8. Iz navedenih odredbi proizlazi da čelnik javnopravnog tijela može, prema slobodnoj ocjeni, a uvažavajući potrebe službe i organizaciju rada, rasporediti državne službenike sukladno propisanim uvjetima, imajući u vidu radno iskustvo i stručno znanje pojedinog službenika. Međutim, svaka odluka o rasporedu mora biti utemeljena na činjenicama i jasno obrazložena.

9. Upravo na temelju činjenice da je čelniku tijela dana mogućnost da prema slobodnoj ocjeni u skladu s potrebama službe izvrši raspored službenika prema propisanim uvjetima, odgovarajućim sposobnostima i iskustvom svakog pojedinog službenika, prvostupanjski sud izvodi zaključak da nije u mogućnosti donijeti meritornu odluku o rasporedu s čim je suglasan i ovaj Sud.

10. U odnosu na sporno pravno pitanje valja naglasiti i da je člankom 58. stavkom 1. ZUS-a predviđeno da će upravni sud, ako utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni. Iako u konkretnom slučaju tuženik nije rješavao po slobodnoj ocjeni, već je po slobodnoj ocjeni rješavalo prvostupanjsko upravno tijelo, smislenim tumačenjem navedene odredbe jasno proizlazi da upravni sudovi nemaju ovlast raspoređivati državne službenike na radna mjesta, već isključivo mogućnost vratiti predmet na ponovni postupak kako bi se donijela zakonita odluka.

11. Slijedom navedenog, prigovori tužiteljice nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se u bitnome radi o prigovorima koje je isticala i tijekom prvostupanjskog upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s tim zaključcima je suglasan i ovaj Sud.

12. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavka 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 12. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Lidija Rostaš