Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4447/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog P.H. i dr., zbog prekršaja iz članka 6. i 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog J.P.podnesenoj po branitelju K.C. odvjetniku iz S., protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od dana 30. listopada 2020., broj: 30. Pp J- 413/2019-113., te žalbi okrivljenog D.j. podnesenoj protiv rješenja o odbačaju nepravodobne žalbe Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od dana 13. travnja 2021., broj: 30. Pp J-413/2019, na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J.P. i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljeni J.P. je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

r i j e š i o  j e

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.J. podnesena protiv rješenja o odbačaju žalbe kao nepravodobne i potvrđuje se pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni P.H., okrivljeni J.P. i okrivljeni D.J. proglašeni su krivim zbog počinjenja prekršaja činjenično opisanih u izreci iste, i to okrivljeni P.H. i okrivljeni J.P. zbog djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje djelo im je izrečena novčana kazna u iznosu od po 740,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 102,25 € svakom, a okrivljeni D.J. zbog djela prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 950,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 127,82 €.

2. Istom presudom okrivljenici su, temeljem članka 138. 1. Prekršajnog zakona, obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna svaki.

3. Protiv te presude okrivljeni D.J. je podnio žalbu koja je rješenjem odbačena kao nepravodobna, s obrazloženjem da je žalba podnesena nakon što je protekao rok od 8 dana za podnošenje žalbe, računajući od dana kada je presuda dostavljena.

Protiv navedenog rješenja o odbačaju žalbe kao nepravodobne okrivljeni D.J. je pravodobno podnio žalbu navodeći da presudu nije zaprimio i potpisao osobno već njegova supruga Z.M.J., te je dobio saznanja da je pismeno stiglo na kućnu adresu tek 15. 3. 2021., nakon čega je odmah napisao žalbu. Dakle, presuda mu nije bila uručena u vlastite ruke kako stoji na dostavnici da mora biti učinjeno, pa predlaže da se žalba prihvati, a on se ne smatra nimalo odgovornim za prekršaj.

4. U svojoj žalbi podnesenoj pravodobno putem branitelja okrivljeni J.P. navodi da je podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj ističe u bitnom, da je odluka nepravilna u odnosu na njega, jer niti na koji način nije remetio javni red i mir, a sud u izreci ne navodi zakonski opis bitnih obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Žalitelj detaljno ponavlja obranu koju je iznio tijekom postupka, ukazujući da je želio spriječiti sukob i nekorektan odnos prema 1.okrivljeniku koji je stariji čovjek, on je bio napadnut i ozlijeđen na način da mu je slomljen zub. Sud ne navodi da ne prihvaća njegovu obranu, a donosi suprotnu odluku ne obrazlažući zašto, čime je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna razlozima presude i sama sebi, razlozi i koji su navedeni su nejasni i potpuno proturječni, kao i da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i zapisnika o iskazima danim u postupku. Obrazloženje treba pokazati da se volja suda poklapa s voljom izraženom na apstraktan način u zakonu, te treba omogućiti kontrolu logičkog procesa pomoću kojeg je sud došao do odluke. Zbog toga su sudovi prema stanovištu Europskog suda za ljudska prava u obvezi dovoljno jasno izložiti osnove na kojima temelje odluku, te se presuda može ispitati samo ako je sud dao potpuno i logično obrazloženje, no ova presuda sadrži kopirane zapisnike s rasprava a uopće ne sadrži obrazložene zaključke, već samo paušalno obrazloženje. Stoga predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati i njega oslobodi optužbe, podredno presuda ukine i vrati na ponovni postupak.

5. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na rješenje kojim se žalba okrivljenog D.J. odbija:

6. Rješavajući o žalbi i razmotrivši spis predmeta, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da je pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda o odbačaju žalbe okrivljenog D.J.

7. Naime, ispitujući pobijano rješenje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je uvidom u predmetni spis utvrdio da je presuda prvostupanjskog suda dostavljena dana 3. ožujka 2021. Iz povratnice koja prileži spisu vidljivo je da je odluka dostavljena na adresi okrivljenog D.J. (xx), te se u rubrici „primatelj“ nalazi potpis iz kojeg se može iščitati prezime i ime: „D.J.“.

Isti je podnio žalbu neposrednim uručivanjem na nadležnom sudu dana 16. ožujka 2021., čime je nedvojbeno propustio rok od 8 dana za podnošenje žalbe.

8. Razlozi koji se mogu iščitati iz žalbe, ipak ne dovode u sumnju utvrđeno stanje temeljem kojeg je žalba odbačena kao nepravodobna, dakle da je presuda valjano uručena na adresi prebivališta upravo D.J., kako to proizlazi iz povratnice. Stoga je rješenje o odbačaju žalbe kao nepravodobne trebalo potvrditi, a s obzirom na takvu odluku, ovaj Sud nije ovlašten za bilo kakvo odlučivanje o sadržaju žalbe koja je odbačena kao nepravodobna.

U odnosu na presudu kojim se žalba okrivljenog Josipa Peteka odbija:

9. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

10. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona (proturječnosti, nerazumljivost, nedostatak razloga) kao i navoda koji se općenito odnose na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenih, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je žalitelj upoznat s optužnim prijedlogom, da mu je omogućeno da iznesu svoju obranu i da angažira branitelja, pa je evidentno da mu je bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku.

Nadalje, ističe se da se u činjeničnom opisu djela ne prepisuje i ne navodi doslovno tekst zakonskog opisa djela, već je nužno da se uneseni činjenični supstrat koji sadrži činjenice i okolnosti životno i konkretno opisane, može podvesti pod konkretno djelo prekršaja, u ovom slučaju prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Iz činjeničnog opisa djela proizlaze sva bitna obilježja prekršaja, kako u odnosu na žalitelja, tako i u odnosu na ostale okrivljenike, a činjenica da u izreci nakon pravilnog činjeničnog opisa nije posebno naveden i zakonski opis djela iz članka 13. citiranog Zakona, ne utječe na valjanost i pravilnost presude na način da bi predstavljalo počinjenje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koja bi dovela do nezakonitosti same odluke.

11. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji žalitelja. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iznesenih obrana i provedenih dokaza, nalazeći da je žalitelj navedene prilike bio na mjestu događaja i dao doprinos narušavanju javnog reda i mira na način opisan u izreci pobijane presude.

Prvostupanjski sud nije našao da bi svjedokinja T.S. (konobarica u lokalu u kojem je započeo sukob) iskazivala neobjektivno s isključivom svrhom da lažno tereti i našteti žalitelju. Na temelju slobodne ocjene njezinog iskaza, kao i ostalih provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žalitelja.

12. Ponašanje žalitelja, koji viče na konobaricu psujući joj mater, hvata je za ruku i odguruje, nema obilježja krajnje nužde ili nužne obrane, već predstavlja aktivni doprinos u sukobu, pa je žalbeni navod žalitelja da je postupao u svrhu pomoći okrivljenom P.H. i u nužnoj obrani neosnovan. Nastavak događaja, u kojem je žalitelj žrtva fizičkog napada od strane okrivljenog D.J., ne utječe na žaliteljevu odgovornost u odnosu na prvi dio događaja u prostoru ugostiteljskog objekta. Stoga je prvostupanjski sud opravdano žalitelja proglasio krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

13. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

14. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je žalitelju izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

15. Pritom treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja, uz novčanu kaznu propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do 30 dana, a po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovaj sud nalazi da će, vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, te uzimajući u obzir ukupnost svih navedenih okolnosti u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, ovako izrečena novčana kazna postići kako opću svrhu kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrhu kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

16. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

17. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona žalitelj je dužan naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika.

18. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 12. svibnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Goranka Ratković, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 6 otpravka: za spis, žalitelje, branitelja i tužitelja.