Poslovni broj: Usž-4517/21-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. H. iz C., kojeg zastupa punomoćnik R. A., odvjetnik u C., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe I. Š. iz C., kojeg zastupa punomoćnik H. S., odvjetnik u C., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-172/19 od 10. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se djelomično uvažava te se poništava točka III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-172/19 od 10. rujna 2021. i sudi: Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 10.000,00 kn u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. II Žalba izjavljena protiv točke I. i II. presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-172/19 od 10. rujna 2021. se odbija.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, pod točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/18- 26/715, urbroj: 531-05-2-2-18-2 od 3. prosinca 2018. i rješenja P.-g. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava C., klasa: UP/I-361-03/17-13/143, urbroj: 2170/1-03-02/18-18-14 od 13. srpnja 2018., te je točkom II. odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 12.500,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe odbijen kao neosnovan.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela kojim je, povodom zahtjeva ovdje zainteresirane osobe, ozakonjena završena poluugrađena manja zahtjevna zgrada stambene namjene, rekonstruirana bez akta za građenje, ravnog krova, visine 8,55 m mjereno od najniže točke terena uz zgradu do sljemena zgrade, najveće vanjske tlocrtne dužine i širine unutar gabarita 13,15 x 8,77 m, koja se sastoji od prizemlja i dva kata (P+2) u kojoj se nalaze dvije stambene jedinice, te završena slobodnostojeća pomoćna zgrada ravnog krova, visine 3 m, vanjske tlocrtne dužine i širine unutar gabarita 5,75 x 2,9 m, koja se sastoji od prizemlja (P) u kojoj se nalazi spremište, izgrađene na k.č.br. 2586/2 k.o. C., prikazane na izvodu iz katastarskog plana, klasa: 935-06/18-01/38, urbroj: 541-17-04/9-18-2 od 19. siječnja 2018. i u snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade broj 13/17 od rujna 2017.

3. Protiv pobijane presude prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da nije bilo uvjeta za donošenje rješenja o izvedenom stanju jer se radi u naravi o dva odvojena objekta, stambena zgrada i naknadno sagrađena pomoćna građevina – spremište, koja je u snimci izvedenog stanja prikazana kao "kuhinja u prizemlju" iznad koje je prikazana "prohodna terasa", a ne radi se o poluugrađenoj stambenoj zgradi stambene namjene. Navodi da su radovi rekonstrukcije sporne pomoćne građevine – spremišta na način da su probijena bočna vrata iz kuće i te pomoćne građevine kako bi se unutarnjim prolazom međusobno povezali, zatim u tom spremištu spustio pod, popunio prostor između te pomoćne zgrade i postojeće kuće, zatvorena postojeća vanjska vrata na spremištu i napravljen prozor te otvorio bočni prozor prema nekretnini tužitelja, izvedeni od 2013. do 2017. Opširno iznosi kronologiju izvedene rekonstrukcije, smatrajući da projekt izvedenog stanja ne odgovara stvarno izvedenom stanju na terenu, zbog čega je neosnovano odbijen njegov zahtjev za provedbu dokaza očevidom na licu mjesta uz vještačenje po vještaku građevinske struke. Osporava odluku o troškovima postupka kao previsoko obračunatu jer punomoćnik zainteresirane osobe nije zahtijevao naknadu za PDV, budući nije u sustavu PDV-a. Predlaže da Sud usvoji žalbu, uz naknadu troškova sastava žalbe po punomoćniku.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dali odgovor na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Prvostupanjski sud je potvrdio zakonitim rješenja donesena u upravnom postupku, kojom su pravilnom primjenom odredbe članka 2. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17.) ozakonjene naprijed navedena završena poluugrađena manja zahtjevna zgrada i završena slobodnostojeća pomoćna zgrada, budući među strankama nije sporno da je glavna građevina i sporna naknadno izgrađena građevina, izgrađena davno prije 21. lipnja 2011., a da niti jedan materijalni dokaz iz spisa priležeće dokumentacije, i to projektne dokumentacije, fotodokumentacije datirane od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ne potvrđuje navode tužitelja da je sporni anex (spremište/kuhinja) prilikom izgradnje bio konstruktivno odvojen od glavne građevine te da bi naknadno navodni otvor/prolaz bio "ispunjen", te potom u istome probijen otvor, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka M. B., saslušanog u upravnom sporu na zajednički prijedlog tužitelja i zainteresirane osobe, koji je iskaz prvostupanjski sud prihvatio kao uvjerljiv, precizan i nepristran. Prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da je otvor, odnosno prohodni prolaz između glavne zgrade i anexa bio izveden već 2004., dakle prije 21. lipnja 2011., čime je navedeni anex postao sastavni dio prizemlja, budući da je činio dogradnju osnovne zgrade, pa je stoga pravilno legaliziran kao sastavni dio poluugrađene glavne zgrade. Pri tome prvostupanjski sud pravilno zaključuje da za predmetnu stvar nije pravno odlučno da li se taj prostor koristi kao prostor za odlaganje i skladištenje stvari ili kao prostor za kuhanje, kao i u odnosu korištenja terase prvoga kata, koja je postojala već 1971., kada je činila sastavni dio prvog kata te je bila ograđena i u funkciji. Također ne nalazi zapreka za ozakonjenje u smislu članka 6. stavak 3. točke 1. navedenog Zakona, budući su otvori na pročelju izgrađeni na udaljenosti od cca 50 cm, a ne na međi sa česticom tužitelja, što tužitelj niti ne tvrdi.

7. Prvenstveno Sud ističe da se u konkretnom slučaju radi o postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada u smislu članka 2. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao mjerodavnog materijalnog propisa za predmetnu stvar, kojim su utvrđeni uvjeti, postupak i pravne posljedice uključivanja u pravni sustav nezakonito izgrađenih zgrada. U postupku prije donošenja predmetnog rješenja o izvedenom stanju je postupak u cijelosti proveden sukladno odredbama navedenog Zakona, prvostupanjsko tijelo je u svrhu utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje rješenja izvršilo uvid u DOF 5/2011, provelo očevid 8. siječnja i 9. srpnja 2018. te utvrdilo da je snimka izvedenog stanja u skladu sa izvedenim stanjem utvrđenim na očevidu, dakle postupilo u cijelosti u skladu s odredbom članka 16. navedenog Zakona pa prigovori da se ne radi o zgradi u smislu članka 2. Zakona, odnosno o rekonstrukciji izvedenoj prije 21. lipnja 2011., kao i prigovor u odnosu na namjenu dijela završene poluugrađene manje zahtjevne zgrade stambene namjene nisu osnovani. Predmetna zgrada je prikazana na DOF 5/2011, kao i na izvodu iz katastarskog plana Odjela za katastar nekretnina C., pribavljenog od prvostupanjskog tijela po službenoj dužnosti, u postupku utvrđeno da su ispunjeni osnovni uvjeti za ozakonjenje zgrade iz članka 5. Zakona (predmetne zgrade se nalaze unutar obuhvata mjerodavnog prostornog plana, a manje zahtjevna zgrada stambene namjene nema veći broj etaža od dozvoljenog navedenim člankom Zakona). Također je utvrđeno da ne postoje zakonske prepreke propisane člankom 6. navedenog Zakona, pa tako ni u odnosu na stavak 3. koji se odnosi na istake i otvore koji prelaze na susjednu česticu. Sud ističe da se u postupku ozakonjenja ne ispituje da li manje zahtjevna zgrada ispunjava lokacijske uvjete, bitne zahtjeve za građevinu te druge uvjete i zahtjeve, a što u smislu odredbe članka 23. stavak 3. alineja 3. navedenog Zakona sadrži i izreka rješenja o izvedenom stanju (konkretno točka 3. izreke), pa prigovori u ovom pravcu nisu pravno odlučni za predmetnu stvar. Podnositelj zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju je uz zahtjev priložio sve potrebne isprave, u postupku provedenom sukladno mjerodavnim odredbama istog Zakona je nedvojbeno utvrđeno da se radi o zgradi u smislu članka 2. stavak 1. Zakona za čije ozakonjenje ne postoje zapreke iz članka 6. Zakona, slijedom čega je na temelju utvrđenih pravno relevantnih činjenica za predmetnu stvar osnovano doneseno rješenje o izvedenom stanju za predmetne zgrade. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, te u upravnom sporu, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika i rješenja o izvedenom stanju.

8. Nastavno, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud nije učinio bitnu povredu pravila postupka time što je odbio provesti predloženi dokaz tužitelja za provođenje očevida na licu mjesta uz vještaka građevinske struke te saslušanje tužitelja i svjedoka, kao i pribavu podataka MUP-a o eventualnim najmoprimcima te njihovo saslušanje, smatrajući da provođenje daljnjih dokaza nije potrebno jer se sve pravno relevantne činjenice mogu utvrditi i bez provođenja tih dokaza. Osim što je ovaj Sud već u nizu svojih dosadašnjih odluka iskazao da se činjenice o vremenu gradnje ne mogu dokazivati drugim dokaznim sredstvima osim onih propisanih navedenim člankom 2. Zakona, a u konkretnom slučaju je nedvojbeno utvrđeno da se radi o zgradama u smislu stavka 1. navedenog članka Zakona, ovaj Sud ukazuje na odredbu članka 8. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), prema kojoj je prvostupanjski sud dužan upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, pa obzirom na provedeni iscrpni postupak u upravnom postupku, sukladno navedenim odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama pa tako i u upravnom sporu, u kojem je prvostupanjski sud omogućio sudjelovanje strankama, između ostalog i održavanjem pet ročišta za glavnu raspravu, prvostupanjski sud je mogao o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučiti i bez provođenja predloženih dokaza.

9. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj Sud nalazi da tužitelj žalbenim navodima, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju zakonitost točke I. i II. presude prvostupanjskog suda, u kom dijelu je žalba odbijena kao neosnovana.

10. Međutim, Sud nalazi djelomično osnovanu žalbu izjavljenu na točku III. izreke, koja se odnosi na utvrđenu visinu troškova upravnog spora i to samo u dijelu koji se odnosi na uvećanje pravilno obračunatih troškova za iznos PDV-a sukladno Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 117/15.), budući da punomoćnik zainteresirane osobe takav zahtjev u troškovniku od 2. rujna 2021. nije niti postavio. Stoga je, u smislu odredbe članka 79. stavak 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 23. točka 1. i Tbr. 23.2., za opravdane troškove koji se odnose na sastav odgovora na tužbu i pristup na raspravu za tri ročišta (16. srpanj 2019., 27. svibanj i 2. rujan 2021.) dosuđen kao opravdan iznos od 2.500,00 kn za svaku radnju, što iznosi ukupno 10.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu žalba na visinu utvrđenih troškova spora neosnovana iz navedenih razloga.

11. Odluka o troškovima za sastav žalbe donesena je sukladno navedenoj odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, obzirom na postignuti uspjeh jer je tužitelj uspio sa žalbom samo u odnosu na dosuđene troškove upravnog spora i to u neznatnom dijelu koji se odnosi na neosnovano uvećanje pravilno dosuđenih troškova za PDV, dok je u preostalom dijelu njegova žalba odbijena, zbog čega Sud nije našao osnovanim zahtjev za sastav te žalbe.

12. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je, temeljem odredbe članka 74. i 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić