Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1,

Kutina

Poslovni broj: 10. Pp-547/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini nadležan u smislu članka 93. i 98. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) po sutkinji Danici Fuček i zapisničarki Senki Rimac, u prekršajnom postupku protiv okrivljene – J.R., radi prekršaja iz članka 10. stavak 6. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područni ured Z., Ispostava K., klasa: 336-02/20-02/27, ur.broj: 443-02-05-17-21- 11 od 25. ožujka 2021. godine, nakon provedenog žurnog postupka dana 12. svibnja 2022. godine u prisutnosti braniteljice M.P., odvjetnice iz Z., a u odsutnosti okrivljene i ovlaštenog tužitelja, temeljem 182. točka 3. Prekršajnog zakona, dana 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

okrivljena – J.R., OIB…, rođena… godine u Z., sa prebivalištem u Z…, državljanka RH, prekršajno osuđivana,

oslobađa se od optužbe

što je dana

16. studenog 2020. godine inspekcijskim nadzorom obavljenim u prostorijama Državnog inspektorata, Područnog ureda Z., Ispostava u K., viša tržišna inspektorica Državnog inspektorata, Područnog ureda Z., Ispostava u K., utvrdila da je kao fizička osoba omogućila obavljanje neregistrirane djelatnosti D.V. iz N., odnosno bila sudionik u obavljanju neregistrirane djelatnosti, a uvidom u Sporazum sklopljen 08. lipnja 2018. godine između D.V. i J.R. utvrđeno je da je D.V., koji nije bio registriran pri nadležnom registru, angažirala za izvođenje građevinskih radova na objektu na V., a koji se sastoje od opločavanja dvorišta 200 m2, postavljanje keramike 400m2, te izvođenja ostalih građevinskih radova, te da je na ime ugovorenog posla naručitelj J.R. uplatila izvođaču radova predujam u iznosu od 20.000,00 kn,

- dakle, da je kao sudionik omogućila obavljanje neregistrirane djelatnosti,

pa da bi time počinila prekršaj iz članka 6., kažnjiv po članku 10. stavak 6. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (NN 61/11, 66/19).

Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područni ured Z., Ispostava K., klasa: 336-02/20-02/27, ur.broj: 443-02-05-17-21-11 od 25. ožujka 2021. godine, pokrenut je prekršajni postupak protiv okrivljene radi prekršaja činjenično i pravno pobliže naprijed opisanog. Temeljem članka 221. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona proveden je žurni postupak.

2. Ova referada spis predmeta u rad zaprimila je dana 12. listopada 2021. godine nakon predodjele predmeta.

3.Tijekom žurnog postupka održanog dana 12. svibnja 2022. godine Sud je pročitao pisanu obranu okrivljene od 11. svibnja 2022. godine u kojoj ista osporava prekršaj navodeći da su neposredni svjedoci dogovora radova na kući na V. sa D.V. bili njezini roditelji M.R. (iz Z., OIB…) i O.R. (OIB…, Z.), te I.K. iz V. (K., V.) zaposlen sada u obrtu zagradenje K., a koji im je u kuću i doveo D.V., kao keramičara, s obzirom da su I.K. kao građevinskog djelatnika željeli angažirati za postavljanje keramike, a što on nije mogao, ali im je zato preporučio i doveo u kuću D.V., kojeg je zatekao na radu na nekom od građevinskih objekata, pa im ga je i doveo u kuću, s obzirom da je od ranije bio upoznat da su oni u potrazi za keramičarem. D.V. predstavio se kao poduzetnik, odnosno tada obrtnik i vlasnik tvrtke za keramičarske radove, te nastavnik keramičarstva na pučkom otvorenom učilištu. Od 2017. godine, kada su otpočeli rad turističkog posredovanja, sve radove, kao i materijal na kući na V., kao i stanu u Z., te stanu u Z., plaćali su isključivo putem uredno izdanih računa, te su uredno svo ovo vrijeme plaćali i pristojbe turističkim zajednicama na području gdje posluju, o čemu dostavlja dokaznu dokumentaciju. Sve nekretnine gdje rade putem obiteljskog poduzeća C.c. d.o.o. prijavili su nadležnoj poreznoj upravi I. — C., gdje se vrši nadzor nad poslovanjem u predmetnim nekretninama. Apsolutno svako ulaganje u nekretnine u obiteljskom vlasništvu, jedna od kojih je i kuća na V. na kojoj je D.V. obavljao radove, evidentira se knjigovodstveno na račun obiteljske tvrtke C. c. d.o.o., a takoder i svako traženje usluga evidentira se kroz izlazne račune. Ona je vlasnik obiteljske tvrtke C.c. d.o.o., a od 2017. godine po osnovi ugovora o darovanju, vlasnica je i obiteljske kuće na otoku V.. Obiteljsku kuću su joj darovali njezini roditelji O. i M. R., kako bi u istoj pokrenula poslovanje turističkog posredovanja i savjetovanja. Sve radove, koje su još 2017. godine pokrenuli na kući na otoku V. plaćali su putem obiteljske tvrtke C.c. d.o.o., te čak i nekim od njima poznatih Ijudi plaćali na način da se sve transakcije ogledaju putem računa. Ogleda radi, dostavlja račun od tvrtke koja posluje na otoku V., a u pitanju je N. d.o.o., kojoj su platili preko 8.500 kn na ime izvodenja radova iz domene elektronike. Isto tako, dostavljaju se ugovori u vezi s korištenjem nekretnina putem obiteljskog poduzeća C.C. d.o.o., a koji su dostavili Poreznoj upravi, lspostava C. - I., a gdje je jasno naveden karakter korištenja nekretnina u njihovom obiteljskom vlasništvu u poslovne svrhe. Jedna od nekretnina, koja je predmetom korištenja u poslovne svrhe jest i ovim postupkom zahvaćena kuća na otoku V.. Nakon što su odlučili predmetnu obiteljsku kuću koristiti u poslovne svrhe, pristupili su ulaganju u istu putem njihove obiteljske tvrtke C.c d.o.o. Da je ulaganje u obiteljsku kuću na V. vršeno putem obiteljske tvrtke, vidljivo je i iz slijeda činjenica kao što su velik broj ulaznih i izlaznih računa, koje je njihova tvrtka odašiljala s predmetne adrese. Počevši od 2017. godine, kada je započelo ulaganje u obiteljsku kuću na V., naručivali su potrebne količine materijala i namještaja, kako bi renovirali obiteljsku kuću na V., a koju kako je već navela njezini roditelji posjeduju od 1987. godine. Kako bi se njihova obiteljska kuća na V. renovirala, na preporuku gradevinskog poduzetnika I.K., zaposlenog u K.u. j.d.o.o. (tada obrt K. vlasnice E.K.) iz V., na njihovu adresu obiteljske kuće doslovno im je doveden navodno obrtnik D.V. kako se sam predstavio, ističući da je čak u N. bio i predavač na otvorenom učilištu iz područja keramike — lijepljenja pločica. Ne sumnjajući u njegovu prezentaciju, a rukovođeni i pohvalama o D.V. koje je iznio njihov tadašnji obiteljski prijatelj gradevinar I.K., dogovorili su poslove, te isplatili tražene avanse za više radova koje je trebalo poduzeti na kući. D.V. tom se prilikom očitovao da trenutno nema pečat Obrta kod sebe, a i da to bi svoj navodni paušalni obrt V. g. gasio, jer da je upravo u postupku osnivanja novog poduzeća d.o.o., ali da će račune svakako izdati po izvršenju svih radova na njihovom obiteljskom objektu. S obzirom da nije sumnjala u prezentaciju D.V., pristala je da u osobnom svojstvu potpiše svojevrsnu priznanicu o primitku novca. Obzirom da je dala ozbiljnu količinu obiteljskog novca, smatrala je da će biti zaštićenija za bilo kakvu eventualnost, ako se plaćanje gotovinskog avansa izvrši osobnim potpisom. Navedeno je učinila po odobrenju svojih roditelja, s obzirom da sve radnje u vezi s njihovim obiteljskim poduzećem ili obiteljskim nekretninama vrši u dogovoru s njima. Dakle, isplati tog novca, kao i bitnim činjenicama koje su prethodile dogovoru, neposredno su svjedočili njezini roditelji M. i O. R., pa predlaže imenovane saslušati na istaknute bitne okolnosti isplate novca. lstiče i to da je preko njihove obiteljske tvrtke C.c. d.o.o. vršila plaćanje svih materijala, te kako je njihovo obiteljsko poduzeće u sustavu PDV-a, njima je svakako odgovaralo da tvrtka plati i razduži PDV, te nema govora da bi potraživali „radnike na crno". Cijene koje je ponudio navodni obrtnik- keramičar D. V. nisu bile ništa povoljnije u odnosu na konkurenciju, odnosno za razdoblje 2018. godine predstavljale su medijan cjenovnih ponuda. Napominje da su oni kupovali apsolutno sve građevinske materijale. Kao što je rečeno, čak i Ijudima koje znaju godinama, a to je primjerice tvrtka N. d.o.o. iz V., koja se bavi elektroinstalacijama, oni su platili za obavljene radove putem njihove obiteljske tvrtke C.c. d.o.o., a riječ je o radovima koji su obavljeni na predmetnoj obiteljskoj kući na V., o čemu se kao dokaz prilaže izdani R1. O tome da su oni kao obitelj bili u zabludi u koju ih je doveo D.V. u prilog govori i posljednja u nizu prevara kada ju je nagovorio da mu uplati još u protuvrijednosti tisuću eura na navodno račun njegove imaginarne firme V.G.N., a sve kako bi on navodno kupio nekakve lajsne kojima bi učvrstio keramiku koju im je on stavio, a koja se tada klimala i padala. Neposredno prije tog plaćanja, postojao je dogovor da se vrati na V. i izvrši završetak započetih, a nikad završenih plaćenih radova, odakle je otišao pod krinkom navodnog

produžetka vozačke dozvole ostavivši kaos i nered i nezavršene radove. Ono malo što je urađeno od strane „poduzetnika” D.V. na njihovoj obiteljskoj kući na otoku V. bilo je u kaosu, odljepljivalo se i padalo. Šteta koju su pretrpjeli mjeri više od 80.000,00 kn koliko mu je platila, uvećano za 200.000 kn vrijednost materijala. Platili su adaptaciju kuće, kako bi istu bolje pripremili za poslovanje putem njihove obiteljske tvrtke, kako je pojasnila, a dobili su uzvratno uništena sredstva i materijale, kao i potrošenu obiteljsku uštedevinu. U vezi s navedenim dostavlja isječak o uplati koju je preko njihove obiteljske firme provela za navodno tvrtku D.V. u iznosu od 7.400,00 kn dana 07.08.2018 godine. Na zahtjev V.N. „firmi” da izda R1 račun za obavljene radove kako je dogovoreno, a kako bi mogla pravdati trošak kako neposredne transakcije, tako i ranijih gotovinskih transakcija, D.V. se prestao javljati i nakon što se očitovao da neće doći na kuću i da što mu oni mogu, uputila je reklamaciju PBZ-u sa zahtjevom povrata novca, kada je saznala da to uopće i nije tvrtka kako je to lažno prikazao D.V., nego da je u pitanju žiroračun njegova maloljetnog djeteta kojeg je zloupotrijebio, a njihovu familiju financijski oštetio. Dakle, tek nakon 10-ak poziva da vrati protupravno stečeno ili da dođe i odradi za njegov 2 i pol tjedni „rad” plaćenih 80 tisuća kuna, te nakon što je D.V. i eksplicitno očitovao da , cit. „on neće doći i da šta, mi njemu ne možemo ništa, te da se j….njezini roditelji i ona, donijeli su odluku da kazneno prijave D.V. radi prevare, te se predmetni postupak vodi pred Općinskim državnim odvjetništvom u Z. pod poslovnim brojem... U predmetnom je postupku ona oštećenica, te se s navedenim u vezi Naslovu naznačuje opravdanost primjene članka 10. PZ-a, odnosno isključenje primjene prekršajnog zakona u posebnim slučajevima, a koji se predlaže ispitati. Činjenica da viša tržišna inspektorica čeka cca 2 godine da poduzme ono što je po zakonu dužna, te umjesto da nju obavijesti da je sukladno članku 116. ona oštećenica u postupku protiv D.V., ista odlučuje nju obuhvatiti optužnim prijedlogom kao sudionika počinjenja prekršaja, nevjerovatna je. Osobito u okolnostima, gdje su njezini roditelji imenovanoj dostavili svu dokaznu dokumentaciju, a koja govori u prilog isključenja elemenata protupravnosti i izostanka svake krivnje, što je veoma indikativno, te govori u prilog njene solidarizacije s D.V., jer nemoguće je na drukčiji način tumačiti njeno postupanje, nego kao revanširanje imenovanom prevarantu, koji se predstavlja kao profesor keramike i obrtnikom. Članak po kojem je terećena je posve nepripadna ekstenzija zakonske odredbe, pri čemu je izvrnut smisao pravne norme, te daje naznaku da je D.V. doista imao pravo kada se smijao i govorio im da neka ga samo prijave, jer njemu nitko ništa ne može obzirom da njega „štite svi kojima je radio, a radio je puno važnih ljudi", kako im je uzvraćao u porukama, kada bi ga pozivali da dođe i sanira oštećenja. Sva oštećenja koja je D.V. uradio detaljno su opisana sudskim vještačkim nalazom, te je uz kazneni postupak, inicirana i tužba za naknadu štete pred nadležnim sudom. S obzirom da je dotični uzeo na stotine tisuće kuna poticaja od grada N. i državnih drugih poticaja, a svoje poduzeće F.g. d.o.o. doveo u stečaj, malo je izgledno da će oni ikada naplatiti bilo kakvu štetu. Stoga po svemu sudeći zbog njegove porezne i bankovno prikazane insolventnosti, oni nemaju nikakve šanse naplatiti štetu koju im je počinio. Ističe i to na Facebook grupi P.k. D.V. postoji cijeli niz ljudi, koje je dotični „keramičar" prevario, a što je bio neposredan poticaj njezinom tati da prijavi D.V., među ostalim i kao čin društvene odgovornosti, jer zastrašujuće je što ta osoba čini ljudima. Predstavlja se za stručnjaka, nastavnika keramičarstva, dovodi na gradilišta ljude koje predstavlja zaposlenicima i koji ga zovu „šefe", uzima novac unaprijed, potom započinje, radi posve nesukladno pravilima struke na način da uništava tuđe resurse i ostavlja kaos iza sebe, uvijek pod sličnim izlikama da mu je bolesno dijete, da produljuje vozački, da je na pregledima i slično. Dakle, s jedne strane imamo jednog prevaranta i hohštaplera navodno obrtnika i profesora keramike na otvorenom učilištu koji vara ljude i iskamčuje avanse na ime radova, te čak ne preže niti od toga da račun malodobnog djeteta prikazuje kao svoj poslovni račun i s druge strane imamo obiteljske ljude s mikro poduzećem, koji ulažu u svoju 30 godina staru kuću i završe prevareni i oštećeni. Pritom ona plaća i puni proračun RH od svog rada kao vrijedan član društva, dok s druge strane imamo D.V. koji nema na kakve se doplatke, dodatke i poticaje nije prijavio i sve posisao i izjalovio državnom proračunu i onda se tržišna inspektorica nađe solidarizirana da stavlja soli na ljutu ranu prevarene obitelji, bez da ima ijedan element za takvu kvalifikaciju. I nju i njezine roditelje zanima što je navelo tržišnu inspektoricu da to radi, te se u vezi s optužnim prijedlogom koji joj je stavljen na teret očituje na način da se čini izglednim da se obistinjuje ono što je D.V. govorio da on ima pokrivenu N. i K. i da, cit. „njemu nitko ne može ništa" Naslovu se ističe i to da je njezina prijava, koju je podnio njezin otac u njezino ime i za njezin račun protiv D.V., više od dvije i pol godine provela u ladici više tržišne inspektorice, kao i da ju tržišna inspektorica nije pozvala kao oštećenicu u tom postupku, iako sukladno čl. 116 PZ-a, ona to neminovno je. U cijelosti joj je neprihvatljiva teza zahvaćena optužnim prijedlogom tržišne inspektorice da bi ona bila sudionik, jer je ona u dobroj vjeri čekala da joj navodni obrtnik D.V., ujedno i navodno profesor keramike na otvorenom učilištu kako im se svima deklarirao, javi i završi radove, te da izda R1 za obavljene radove. Ne vidi svoju krivnju ni po čemu, a niti odgovornost, jer nažalost nema kristalnu kuglu da prepozna prevarante. A isto tako ne postoji takva zakonska odredba po kojoj bi ona trebala legitimirati majstore i obrtnike da joj pokažu svoje obrtnice i status stručne spreme. Isto tako, teza da bi ona bila sudionik kako ju se to kvalificira u optužnom prijedlogom, pretpostavlja određeni stupanj krivnje, a to govori i prekršajnopravna dogmatika, kada određuje kakvu namjeru odnosno nehaj mora posjedovati osoba da bi ostvarila obilježja prekršaja iz članka 6. stavak 10. Zakona o zabrani i sprječavanju neregistrirane djelatnosti, pri čemu kod nje izostaje svaki element krivnje. Postavlja se pitanje da li tržišna inspektorica razumije značenje pojma sudionik, kao i što znači osnovana sumnja ili se ovdje radi o geolokalnom vođenju postupka od strane tržišne inspektorice, koja vođena lokalpatriotskim pobudama kvalificira nju kao sudionika nečasne rabote, iako je skupa sa svojom obitelji prevarena strana, koja je tražila zaštitu državnih tijela. Naposljetku, akti tijela državne uprave dužni su postupati po zakonu, ne taložiti papirologiju tjerajući je ka zastari i ne se iz osobnih pobuda geolokalnog tipa osvećivati prevarenim Ijudima kao što je ona i njezina obitelj, koji su zatražili zaštitu pravne države. Pri tome, tržišna inspektorica njoj je uskratila njezinu procesnu ulogu oštećenika sukladno članku 116. PZ-a u postupku protiv D.V. Iz svih navedenih razloga, a slijedom dostavljene dokazne dokumentacije, Naslovu se predlaže odbaciti optužni prijedlog, obzirom da izostaju zakonske pretpostavke za vođenje ovog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka Sud je pročitao iskaz vanraspravno ispitane svjedokinje više tržišne inspektorice N.K.P. sa zapisnika od 27. siječnja 2022. godine, ispitao svjedoka D.V., te izvršio uvid u: zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Z., Ispostava K., od 16. studenog 2020. godine, obavijest počinitelju prekršaja J.R. od 30. studenog 2020. godine, povratnica od 08. prosinca 2020. godine, prijava Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured S., Služba za nadzor, od 03. rujna 2019. godine, prijava J.R. od 25. rujna 2018. godine, potvrda o provedenom nalogu za plaćanje od 14. rujna 2018. godine, potvrde od 11. srpnja 2018. godine, sporazum od 19. lipnja 2018. godine, sporazum o izvedbi radova na V. od 08. lipnja 2018. godine, pregled podataka Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured S., od 03. rujna 2019. godine, zahtjev J.R. od 23. kolovoza 2019. godine, očitovanje roditelja J.R. od 11. prosinca 2020. godine, izvadak iz zemljišne knjige, ugovor o poslovnoj suradnji zaključen između C.c. d.o.o. Zagreb i J.R. dana 03. travnja 2017. godine, aneks ugovoru o poslovnoj suradnji od 30. travnja 2017. godine zaključen između C.c. d.o.o. Zagreb i J.R. dana 03. svibnja 2018. godine, nalozi za plaćanje, potvrda o provedenom nalogu za plaćanje od 14. rujna 2018. godine, fotografije, prekršajna evidencija.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, te na taj način utvrđenog činjeničnog stanja, Sud smatra da djelo prekršaja koje se okrivljenoj stavlja na teret nije dokazano, radi čega ju je oslobodio od optužbe temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona.

6. Okrivljena osporava prekršaj navodeći da nije bila sudionik u obavljanju neregistrirane djelatnosti od strane D.V., odnosno da bi istome omogućila obavljanje neregistrirane djelatnosti, s obzirom da je bila dovedena u zabludu jer se isti predstavio kao obrtnik za keramičarske radove, pa čak i kao predavač na otvorenom učilištu iz područja keramike, koji ima namjeru zatvoriti obrt i otvoriti tvrtku, te da će iz tih razloga račune za obavljene radove izdati po izvršenju svih radova na njezinom objektu. Nakon što isti nije dovršio započete radove izbjegavajući se vratiti na mjesto radova, te nakon što je od istoga zatražila izdavanje R1 računa za obavljene radove kako je dogovoreno, te se isti prestao javljati i očitovao da mu ne mogu ništa, kao i nakon reklamacije PBZ banci sa zahtjevom povrata novca, došla je do saznanja da Dejan Vuković uopće nema tvrtku kako je to lažno prikazao i da je u pitanju žiro-račun njegova maloljetnog djeteta, a ne račun tvrtke V.N., zbog čega je podnijela i prijavu nadležnim tijelima.

7. Svjedok D.V. u svom iskazu navodi da je on u kontakt sa J.R. došao preko nekog čovjeka, kojem sada ne zna ime i prezime, s obzirom da je tada radio

P.g. N., te mu je taj čovjek

na V., na poslovima keramike, kao zaposlenik u obrtu

rekao da ima priliku obaviti neke keramičke poslove u jednoj kući, a dakle neovisno o ovom obrtu, dakle za svoj račun, te je otišao vidjeti o kakvim se poslovima radi i sa J.R. je sklopio pisani sporazum dana 08. lipnja 2018. godine o izvedbi radova, te je primio predujam od 20.000,00 kuna, a zatim i dana 07.08.2018. godine uplaćeno mu je 7.400,00 kuna, ali se sada ne može sjetiti na kojim računima mu je to uplaćeno. On tada nije imao otvoren niti obrt niti tvrtku za obavljanje takve djelatnosti, dakle nije bio registriran za obavljanje te djelatnosti, a zbog čega je i osuđen u prekršajnom postupku kod ovoga Suda. On se J. R. predstavio kao keramičar, te joj rekao i da predaje keramiku na učilištu u N., a ona je znala da on nema otvorenu tvrtku za izvođenje građevinskih radova. Izjavljuje da se ne može izjasniti u kojem točno periodu je vršio radove nakon tog dogovora, a koliko se sjeća radovi su trajali oko dva tjedna, a iste nije dovršio, već je od toga odustao jer J.R. nije plaćala prema dogovoru. Nije sa J. R. nakon toga razgovarao u svezi popravljanja navodne štete. Ona je njega prijavila zbog napuštanja i odustajanja od radova. On je naknadno u prosincu 2018. godine otvorio tvrtku, a trenutno nema tvrtku, ali je opet namjerava otvoriti. Na pitanje braniteljice navodi da J.R. iz njegovog predstavljanja i postupanja nije mogla zaključiti da on nema otvorenu tvrtku ili obrt.

8. Svjedokinja N.K.P., viša tržišna inspektorica, u svom iskazu navodi da je po predstavci J.R., koja je prijavila D.V. Poreznoj inspekciji vezano za obavljanje djelatnosti i to građevinskih koje je sa istim ugovorila, obavila inspekcijski nadzor s obzirom da je utvrđeno da D.V. u vrijeme izvođenja predmetnih građevinskih radova na objektu na V. nije bio registriran niti u svojstvu obrtnika, niti kroz trgovačko društvo za obavljanje takvih radova. Utvrdila je da je između J.R. i D.V. sklopljen sporazum o izvedbi radova 08. lipnja 2018 godine, te da je okrivljena istome uplatila predujam u iznosu od 20.000,00 kuna, te da je zatim uplatila naknadno iznos od 2.000,00 eura, a što je sve potvrdio i D.V. koji je između ostalog izjavio da je okrivljenu prije izvođenja radova upoznao sa činjenicom da nema registriranu djelatnost za izvođenje građevinskih radova. S obzirom na sve navedeno podnijet je optužni prijedlog protiv okrivljene jer je ista bila sudionik u obavljanju neregistrirane djelatnosti D.V. kojem je dakle omogućila obavljanje neregistrirane djelatnosti. Razgovor sa J.R. nije obavila, već je od nje tražila pisano očitovanje i dostavila joj pisanu obavijest o počinjenom prekršaju, a Državni inspektorat je zaprimio očitovanje njezinih roditelja. Izjavljuje da nije utvrđeno da bi okrivljena ovakvim prekršajem stekla imovinsku korist.

9. Dakle, okrivljena navodi da ju je D.V. svojim predstavljanjem doveo u zabludu da je registriran za obavljanje predmetnih radova, a kada je naknadno utvrdila suprotno, istoga je prijavila nadležnim tijelima. Uvidom u prijavu okrivljene od 25. rujna 2018. godine Sud je utvrdio da je ista prijavila D.V. Ministarstvu financija, Poreznoj upravi Z., navodeći između ostalog da se D.V. bavi prevarama i da se lažno predstavlja kao građevinski obrtnik i poduzetnik koji ima svoju tvrtku, te na taj način obmanjuje građane i vrši prevare na način da on i njegov brat započnu neke radove koji su u dobroj mjeri fušerski, a D. po potrebi uzima i neke druge radnike glumeći tako velikog poduzetnika i tako se pravi uvjerljiv, zastane sa radovima i traži da mu se to plati, a zatim nastavlja dalje i tako u nekoliko faza dok ne iscrpi skoro sve što je dogovoreno, ali on to ne uradi, a kako joj je to njegovo ponašanje bilo sumnjivo, tražila je od istoga potvrde, dok joj se on pravdao da ne može izdati račun jer mu je štambilj od firme kod kuće u N., te da će joj za sve uplate izdati zajednički račun R1 za njezinu firmu, te da se na njezine pozive više uopće nije javljao, a od PBZ banke je saznala da žiro-račun na koji je izvršila uplatu nije uopće od njegove tvrtke jer ju niti nema, već da se radi o računu njegovog malodobnog djeteta.

10. D.V. u svom iskazu najprije navodi da je okrivljena znala da nema svoju tvrtku, da bi zatim izjavio da okrivljena iz njegova predstavljanja i postupanja nije mogla zaključiti da on nema otvorenu tvrtku ili obrt. Cijeli iskaz navedenog svjedoka je po ocjeni ovoga Suda bio konfuzan i nedorečen, te neuvjerljiv, a s obzirom i na činjenicu da je okrivljena istoga prijavila i poreznoj upravi i općinskom državnom odvjetništvu, Sud njegov iskaz nije mogao cijeniti uvjerljivim i vjerodostojnim bez sumnje.

11. Optužni prijedlog protiv okrivljene podnesen je isključivo na temelju iskaza D.V. koji je obavljao neregistriranu djelatnost, a za što je isti i osuđen kako sam navodi, a viša tržišna inspektorica nije obavila razgovor sa okrivljenom kako bi utvrdila ima li dovoljno dokaza za osnove sumnje da bi ista bila sudionik D. V. u obavljanju neregistrirane djelatnosti, tim više što postoji dokumentacija o prijavi okrivljene nadležnim tijelima iz koje proizlazi da je ista bila dovedena u zabludu i bila prevarena. Sud je obranu okrivljene prihvatio jer je svoje navode potkrijepila i dokumentacijom iz koje je vidljivo da je tek naknadno posumnjala da je prevarena, te da je uložila trud kako bi isto provjerila, a zatim i prijavila nadležnim tijelima. Iz svega poduzetog nije logično da bi okrivljena u trenutku sklapanja sporazuma o izvođenju radova sa D.V. bila svjesna činjenice da isti obavlja neregistriranu djelatnost i da bi mu to svjesno omogućila, odnosno pristala biti sudionik u istome.

12. S obzirom na sve naprijed navedeno, a cijeneći dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, Sud tijekom postupka nije utvrdio da bi okrivljena u kritično vrijeme bila sudionik u obavljanju neregistrirane djelatnosti, odnosno da bi D.V. svjesno i voljno omogućila obavljanje neregistrirane djelatnosti i time ostvarila sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, te nema vjerodostojnih dokaza o istome, već samo neuvjerljiv iskaz svjedoka D.V. čiji je iskaz Sud doveo u sumnju, kako je već naprijed obrazloženo, radi čega je Sud okrivljenu oslobodio od optužbe temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona.

13. Sud je odbio daljnje dokazne prijedloge okrivljene, s obzirom da je tijekom postupka iz izvedenih dokaza činjenično stanje u potpunosti i nedvojbeno utvrđeno i to u korist okrivljene, te bi se samo nepotrebno odugovlačio postupak i stvarali daljnji troškovi.

14. Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

15. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Kutini, 12. svibnja 2022.

Zapisničar:

Sutkinja:

Senka Rimac, v.r.

Danica Fuček, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude tužitelj ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 dana od dana primitka ove presude, a žalba se podnosi putem ovog Suda u dva istovjetna primjerka.

DOSTAVITI:

1. okrivljenoj

2. braniteljici

3. tužitelju

4. arhiva, ovdje

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Senka Rimac