Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L. K. iz S. 163, OIB:…, zastupane po punomoćniku R. D., odvjetniku u Č., protiv tuženika V. K. iz S. 163, OIB:…, zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., radi utvrđenja prava suvlasništva i razvrgnuća suvlasničke zajednice, dana 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica L. K., OIB: … iz S. 163 suvlasnica u ½ dijela kč.br. 28/1 kuća, dvor i voćnjak u S. sa 380 čhv upisane u zk.ul.br. 1405 k.o. S. što je tužitelj V. K., OIB: … iz S. 163, kao drugi suvlasnik u ½ dijela dužan priznati, pa će se na toj nekretnini provesti razvrgnuće suvlasničke zajednice putem civilne diobe, na utvrđenu vrijednost te nekretnine u iznosu od 407.262,98 kuna, prodajom nekretnine na javnoj dražbi te raspodjelom cijene dobivene prodajom sukladno suvlasničkim omjerima od ½ dijela svake stranke.

II. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 12.982,80 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica L. K., podnijela je tužbu protiv tuženog V. K., radi utvrđenja prava vlasništva.

2. U tužbi navodi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici, svaki u ½ dijela nekretnine i to kč.br. 28/1 kuća, dvor i voćnjak u S. sa 380 čhv upisane u zk.ul.br. 1405 k.o. S..

U naravi radi se o kući u S. kbr. 163, te dvornom mjestu.

Stranke su bivši bračni drugovi jer je njihov brak razveden, a tužiteljica sada privremeno boravi na radu u SR N..

Tužiteljica je kao predlagateljica pokrenula izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasništva na gore navedenoj nekretnini te se taj postupak vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem R1-69/18. U tom predmetu razvrgnuće suvlasništva, tuženik je, tada protustranka, osporio suvlasnički omjer tužiteljice, kao predlagateljice, na predmetnoj nekretnini. Slijedom navedenog, u tom predmetu tužiteljica je kao predlagateljica bila upućena na parnicu. Protiv tog rješenja o upućivanju na parnicu tužiteljica je kao predlagateljica uložila žalbu, ali je ista odbijena.

Dakle, temeljem pravomoćne sudske odluke tužiteljica je upućena na parnicu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, što obzirom na očitovanje tuženika kao protustranke u izvanparničnom postupku razvrgnuća podrazumijeva i zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva koje je i upisano u zemljišnim knjigama.

Sukladno odlukama iz izvanparničnog postupka tužiteljica i podnosi tužbu. Tužiteljica je suvlasnica predmetne nekretnine. To njeno pravo je i upisano u zemljišne knjige, pa prema tome ima pravo i na razvrgnuće suvlasništva. Prvobitno, dok su stranke još bile u braku, je predmetna nekretnina bila u vlasništvu tužiteljice jer je istu stekla Ugovorom o darovanju od svojih pravnih prednika – roditelja. Već tada se nije radilo samo o građevinskoj parceli, nego i o dvije stare kuće koje su bile na njoj sazidane. Tužiteljica je tada prema svom suprugu, sada tuženiku, izvršila darovanje ½ dijela te nekretnine. Potom su na toj nekretnini koju je stekla samostalno iza svojih roditelja te iskorištavali i materijal od ranije postojećih objekata, sazidali novu kuću. I to je učinjeno zajedničkim radom i sredstvima.

Gledajući gore opisanu situaciju, udio tužiteljice, a nekada isključive vlasnice predmetne nekretnine prije učinjenog Ugovora o darovanju prema tuženiku, je dakle veći. Unatoč te činjenice tužiteljica je na tuženika prenijela ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine.

Dakle zemljišno-knjižno stanje u pogledu upisa prava suvlasništva u stvarnom vlasničkom stanju na tim nekretninama.

Tužiteljica smatra da geometrijska dioba suvlasništva na predmetnoj nekretnini nije moguća, a to iz razloga što pojedini dijelovi kuće prema propisima ne predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu, a prvenstveno i zbog toga što zemljište oko kuće nije fizički podjeljivo. Međutim, to je i stvar očevida i vještačenja, pa je upravo zbog toga tužiteljica postavila i eventualni kumulirani zahtjev radi moguće geometrijske diobe.

S obzirom na sve navedeno tužiteljica je podnijela tužbu i traži da Sud donese presudu.

Tijekom postupka, u podnesku od dana 3. siječnja 2020. godine, tužiteljica je po punomoćniku postavila tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude te je navela da ostaje i kod prvotno eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

3 . U odgovoru na tužbu tuženik navodi da prema izvatku iz zemljišnih knjiga proizlazi da su na navedenoj zemljišnoj nekretnini, ali samo na zemljištu suvlasnici tužitelj i tuženik u omjeru ½ : ½, ali ne i vrijednosti građevinskog objekta (obiteljske kuće).

Tužiteljice navodi u tužbi da je ona darovala građevinsko zemljište i dvije stare kuće za rušenje u ½ vrijednosti bivšem suprugu K. V..

Navedene dvije stare kuće građene su od pletera i žbukane blatom, tako da su u rušenje utrošili veću vrijednost nego što su ostvarili od materijala od kuća, da bi oslobodili prostor za gradnju nove kuće.

Od starih zgrada samo iz jedne kuće iskorišteno je cca 3000 komada cigle, koja je iskorištena za prezide u novoj kući, a vrijednost je cca 3.000,00 kuna ili 400,00 eura.

Tužiteljica dalje navodi da geometrijska dioba suvlasništva na predmetnoj nekretnini (obiteljska kuća) nije moguća što pojedini dijelovi ne predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu, a prvenstveno, jer zemljište oko kuće nije fizički podijeljeno.

Na taj navod tuženik odgovara da to nije istina, jer kuća ima dva ulaza, a zemljište ima također dva ulaza.

Što se tiče kuće navodi da je u nju uložena vrijednost preko 100.000,00 eura, a udio supruge Ljerke može se reći da je 0, jer je izgradnju kuće financirao otac i majka tuženika iz Š. do 1992. godine, a razliku je financirao tuženik prodajom nekretnina.

Navodi da je kuća u S. prodana za 34.000,00 DEM, kuća u Š. naslijeđena od oca preko kćeri V., poljoprivredno zemljište naslijeđeno od oca te ulaganje tuženikovih roditelja do 1992. godine, koji su uložili preko 50.000,00 eura. Nadalje, navodi da s plaćom koju je imao u R. S., Č., uzdržavao svoju obitelj, suprugu L. i njezinu kćer iz prvog braka R. J. i kćeri V., A. i A.. Kredit nije mogao imati jer je plaća bila korištena za život obitelji i školovanje djece. Supruga nije bila u radnom odnosu i nije ostvarivala prihode.

Tuženik navodi da su njegovi roditelji ulagali u navedenu obiteljsku kuću sve do 1992. godine, kada su ih za vrijeme rata odveli i ubili. Namjera roditelja je bila da stare dane prožive uz sina V. i njegovu obitelj.

Nakon svih navoda tuženik smatra da je vidljivo da tužiteljica ima ulaganja u predmetnu obiteljsku kuću manje od 15%, ali bez obzira na to tuženik predlaže da mu tužiteljica isplati iznos od 45.000,00 eura i da kuća ostane njoj, što je od njegove strane korektno.

4. U tijeku postupka Sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta, a i u spis ovog Suda broj R1-69/2018, saslušao je u svojstvu svjedoka M. P., V. S., A. M., D. S., I. L., S. G. i M. P., izveo je dokaz očevidom na predmetnim nekretninama uz mjerničko vještačenje po vještaku D. M. te građevinsko vještačenje po vještaku građevinske struke I. H., a saslušao je i tuženika V. K., kao stranku.

5. Svjedok M. P. u svom iskazu navodi: "Poznato mi je da su stranke u procesu razvoda te mi je poznato gdje živi V.. Smatram da je ova kuća njegova iz razloga što je on istu gradio. V. je došao raditi u ribnjačarstvo te je od ribnjačarstva otkupio kuću koja se nalazila kraj moje, a nakon što je ovu kuću prodao novac od prodaje je uložio u gradnju kuće u kojoj danas živi. Poznato mi je da je V. K. naslijedio kuću u Š. od svojih roditelja te je novac od prodaje ove kuće također uložio u kuću u kojoj živi. Nemam drugih saznanja. Na ovom gradilištu gdje je izgrađena sadašnja kuća ranije su bile dvije stare kuće. Kada je građena predmetna kuća stranke su bile u braku. Dok se gradila predmetna kuća tužiteljica je bila domaćica. Dok je ova kuća građena L. je radila ručkove i večere. Ne znam za koliko je prodana kuća u Š.. Od novca koji je dobiven prodajom navedenih kuća na predmetnoj kući napravljeno je krovište i instalacije te dopuštam da je i dio zidanja izvršen sa tim novcem, a u što nisam posve siguran. Ne znam kakvi su bili financijski iznosi u gradnji predmetne kuće odnosno u prodaji navedenih kuća. Osobno po tuženikovim pričama imama saznanja da je tuženiku dosta kod predmetne gradnje pomagao njegov otac iz Š.."

6. Svjedok V. S. u svom iskazu navodi: "Susjed sam tuženika te mi je poznato da je on sa tužiteljicom bio u braku te da su imali troje zajedničke djece te je tužiteljica imala još jedno dijete iz prvog braka. Poznato mi je da je tuženik gradio kuću i radio u ribnjačarstvu, a što mi je sve poznato jer je tuženik moj susjed. Poznato mi je da je većinu novca za gradnju kuće osiguravao V. jer je on radio dok je L. bila domaćica i brinula o djeci stranaka kuća koju je tuženik prodao u S. bila je njegovo vlasništvo prije bračne zajednice sa tužiteljicom. Kuću u Š. je prodao, a istu je naslijedio od oca. Novac od prodaje ovih kuća uložen je u predmetnu kuću jer ista nije mogla biti sagrađena iz drugih sredstava. Na gradilištu na kojem je građena predmetna kuća bili su objekti koji nisu bili useljivi. Nije mi poznato da li je L. K. odlazila raditi kod drugih ljudi kao pomoć u kući. Po V. pričanju imao sam saznanja da su mu roditelji davali novac za gradnju. Ne znao o kojim se iznosima radilo."

7. Svjedok A. M. u svom iskazu navodi: "Poznato mi je da se stranke spore oko zajedničke kuće koju su gradile za vrijeme braka i to iz novca koji je tuženik ostvarivao plaćom dok je tužiteljica bila domaćica. Tuženik je dobivao novac za gradnju od svojih roditelja, a i prodao je kuću koju je od njih naslijedio, a i prodao je kuću u S. koju je dobio od R.. Nisam sada siguran da li je tu kuću dobio dok je već bio u braku s L. ili prije tog braka. Poznato mi je da je novac dobiven prodajom kuće i zemljišta u Š. da je uložen u izgradnju krovišta odnosno u sanaciju jer su isto morali ponovo pokrivati. Novcem dobivenim od prodaje kuće u S. uređeno je prizemlje predmetne kuće. Novac koji je dobio od roditelja tuženik je uvijek ulagao u kuću. Gradilište na kojem je sagrađena predmetna kuća bilo je L. te su na istom bili njezina kuća i još jedna stara kuća koje se ja ne sjećam jer su o istoj samo pričali. Ova kuća je bila stara drvena te je iskoristivo bilo jedino ako je u temelju bilo cigle. Poznato mi je da je tuženiku otac jednom prilikom i to negdje u vrijeme rata dao iznos od 4.000,00 ili 5.000,00 DEM. A koji je iznos on potrošio na radove na katu kuće. Koliko mi je poznato za žbukanje."

8. Svjedok D. S. u svom iskazu navodi: "Poznato mi je da je tuženik radio u R. jer je meni tamo bio poslovođa te je tamo zarađivao novac i isti ulagao u izgradnju kuće. Poznato mi je da je tuženik od R. kupio kuću na otplatu i to koliko se sjećam prije braka. Ne znam da li je on ovu kuću otplatio prije braka ili tijekom braka. Kada je prodao ovu kuću jedno vrijeme je sa obitelji bio na stanu te je novac od prodaje uložio za sređivanje kuće kako bi se u istu mogao useliti. Kod uređivanja mislim na radove vezane uz žbukanje i ostalo uređenje. Kada je pridana kuća u Š. obnovljeno je krovište. Osobno sam bio jednom prigodom u Iloku sa tuženikom te sam vidio kada mu je njegov otac dao kovertu s novcem. Ne sjećam se iznosa no radilo se o velikom iznosu novca s kojim se mogao napraviti čitav kat kuće. Još jednom prilikom sam vidio tuženikove roditelje u Siščanima no sve je to bilo prije rata. Gradilište na kojem je predmetna kuća bilo je vlasništvo jedne stare bake koje je možda bila baka od tužiteljice, no ja se iste ne sjećam već se samo sjećam da su na tom gradilištu vile dvije stare kuće. Sve na ovoj kući je financirao V. dok je na L. bilo da ujutro skuha kavu i ručak. L. je vodila brigu o djeci no sve je financirao V.. O ulaganjima meni nisu pričale stranke već ja to sve znam neposredno jer sam bio veliki kolega sa tuženikom i puno smo se družili."

9. Svjedok I. L. u svom iskazu navodi: "Poznato mi je da se stranke spore radi kuće. Nadalje, poznato mi je da je V. otkupio kuću od R. jer sam ja susjed toj kući preko puta, ali mi nije poznato ništa o karakteru otkupa. Ovu kuću otkupljenu od R. tuženik je prodao te dalje nastavio graditi predmetnu kuću. Dok su još živjeli u kući koja je otkupljena od R. kuća oko koje se spore već je bila pod krovom. Ranije tijekom gradnje predmetne kuće čuo sam priče da V. u gradnji pomaže njegov otac. Nikada nisam bio nazočan kod toga da bi vidio da V. otac daje novac. Poznato mi je da je V. prodao kuću u Š. te da je novcem od iste obnovio krovište na predmetnoj kući. Nije mi poznato ništa oko iznosa. Na mjestu gdje je sagrađena predmetna kuća bila je stara kuća koja nije bila za život te je od iste bila iskoristiva jedino cigla u temeljima kuće. Gradilište je bilo od roditelja tužiteljice, a ja sam čuo priču da su istu pola gradilišta darovali pola tužiteljici, a pola tuženiku. Tijekom braka stranaka sa istima sam se više družio dok su živjeli u kući od R.. L. je tijekom njihova braka bila domaćica. Nije mi poznato da bi ona kao čistačica radila kod trećih osoba."

10. Svjedok S. G. u svom iskazu navodi: "Nije mi poznato ništa oko spora između stranaka već samo da se spore oko kuće. Poznato mi je da je V. imao kuću u S. od R. i u Š.. Ove kuće je prodao te novac uložio u predmetnu kuću. Znam samo da se radi o većim iznosima, ali točno ne znam. Od prodaje kuće u Š. obnovljeno je krovište. U S. sam susjed, a u Š. sam pomagao u rušenju kuće. Mi smo tu kuću okrčili, a nakon toga je ista prodana. Kod stranaka sam u kuću dolazio jednom mjesečno. Nisam imao uvid u njihove financije. L. je bila domaćica. U. Š. sam čuo priče da su roditelji od tuženika tuženiku davali novce, ali ništa sada ne mogu reći o iznosima."

11. Svjedok M. P. u svom iskazu navodi: "Poznao mi je radi čega se vodi ovaj spor, odnosno da stranke vode spor radi kuće u kojoj žive, odnosno radi kuće u S.. Poznato mi je sve navedeno iz razloga što sam bio tuženikov susjed kod kuće u kojoj je on ranije živio, a koju je prodao kada je krenula gradnja ove nove kuće radi koje se sada vodi spor. Tu ranije kuću tuženik je dobio od R. jer je tada tamo radio. Koliko se sada mogu sjetiti tuženik je već tada bio u braku, ali u to nisam posve siguran. Kako smo bili susjedi međusobno smo si pomagali. Na gradilištu na kojem je predmetna kuća sagrađena ranije je bila stara kuća i to drvena, dotrajala, koju sam ja sa strojem srušio jer sam tada radio u H.. U temeljima je bilo nešto cigle, ali nešto malo. Naknadno sam pomagao tuženiku u svim radovima koji su na ovoj kući rađeni. Sva ova moja pomoć bila je učinjena prema V. i L. kao obitelji. Ne znam čije je bilo gradilište, već samo mogu reći da je vlasnik bila jedna baka. Negdje prije samog početka rata išao sam sa tuženikom u Š. jer smo vozili bazen za uzgoj ribe pa smo navratili kod njegovih roditelja. Tom prilikom tuženiku je njegov otac dao u koverti 28.000,00 DEM, a što sam znam jer sam vidio brojanje novca. Pretpostavljam da su ovi novci uloženi u gradnju kuće. Poznato mi je da su tuženikovi roditelji zajedno s njim puno uložili u kuću. L. je dok je građena kuća kuhala te brinula o djeci te je na taj način pomagala radovima."

12. Tuženik V. K. u svom iskazu navodi da u cijelosti ostaje kod onoga što je napisao tijekom postupka posebice oko dijela koji se tiče njegovih ulaganja i ulaganja njegovih roditelja. Oko prodaje nekretnina i izvođenja radova sve je onako kako je napisao. Tužiteljica je naslijedila gradilište sa dvije stare kuće te mu je darovala suvlasnički dio od 1/2. On je te dvije stare kuće srušio te su iz jednog podruma izvukli 3000 kom cigle koje su iskorištene u gradnji nove kuće. Ostalu ciglu je sam kupio kao i ostali materijal. U to vrijeme su bili u braku. Sve ovo je ulagao iz onoga što je dobio od svojih roditelja, od prodaje kuće koju je dobio od R. te iz plaće. Kuću od R. je otplatio za vrijeme braka i to on, a ne tužiteljica. Imali su troje zajedničke djece. Dok je on radio, supruga odnosno tužiteljica nije bila zaposlena već je ona radila samo u kući te je vodila brigu oko djece. O svemu ostalom on je sam vodio brigu. Tužiteljica je samo napravila spisak i on je to sve donio. Iz starih kuća nije bilo iskoristivo ništa osim navedene cigle. Sa tužiteljicom je u brak stupio 1983. godine te je kuću od R. dobio iste godine. 1980. godine je došao iz Š. kao stručnjak u R. te mu je već tada bilo obećano rješavanje stambenog pitanja. Nakon tri godine podstanarstva dobio je navedenu kuću koju je kasnije otplatio i prodao za 34.000,00 DEM. Njegov otac je bio ribar na Dunavu, a majka je radila kao kuharica u Iločkim podrumima, a ranije u hotelima. Njegovi roditelji su za svaku od njegovih sestara dali kuću tako da je njihova kuća sukladno sporazumu sa sestrama pripala njemu. Ova kuća je tijekom rata bila devastirana. Naknadno je tu kuću prodao i novac uložio u predmetne nekretnine. Od ovih novaca plaćeno je žbukanje, instalacije i krovište. U predmetnu kuću uselili su 1999. godine i to pred Božić.

13. Iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka dipl. inž. D. M. proizlazi da se na predmetnoj parceli nalazi izgrađena i u zemljišne knjige i katastar upisana kuća. Fizička dioba predmetne parcele nije moguća tj. parcelacija nije moguća pošto sukladno Prostornom planu Grada Č. predmetna parcela i objekt na istoj nemaju uvjete u pogledu oblika parcele i izgrađenosti iste da se izvrši parcelacija na dvije katastarske čestice, a iz skice koju je sačinio vidljiv je točan položaj predmetnih nekretnina te detalja na istima.

14. U svom nalazu i mišljenju vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina I. H., dipl. ing. građ, navodi da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine 407.262,98 kn, odnosno 54.560,09 eura. Na ročištu održanom dana 21. ožujka 2022. godine građevinski vještak je dopunio pisano dan nalaz na način da je naveo da nije moguće izvršiti etažiranje kuće na predmetnim nekretninama jer nisu ishođene dozvole nužne za legalnost građevine te objekt nije u cijelosti dovršen.

15. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da su na predmetnim nekretninama kao suvlasnici upisani L. K. i V. K. svaki u ½ dijela.

16. Nije sporno između stranaka da je predmetna nekretnina, kao zemljište sa dvije ruševne kuće, ranije bila vlasništvo tužiteljice te da je ona u ½ dijela istu darovala tuženiku, a kako to proizlazi i iz Ugovora o darovanju od 21. listopada 1990. godine.

17. Po ocjeni ovoga Suda, točni su navodi tuženika o prodaji nekretnina u Š. i u S., a kako to proizlazi iz ugovora koje je tuženik priložio u spis predmeta.

18. Između stranaka, nije sporno da su stranke bile u braku kada je tužiteljica tuženiku darovala ½ dijela predmetne nekretnine kao i tijekom čitavog vremena gradnje kuće na predmetnim nekretninama te prodaje nekretnina kojih je bio vlasnik tuženik.

19. U smislu odredbi članka 36. st. 1. Obiteljskog zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a u smislu odredbi stavka 3. istog članka bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

20. Nadalje, u smislu odredbi članka 39. stavak 1. Obiteljskog zakona imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a u smislu stavka 2. istog članka vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ovoga Zakona.

21. Po ocjeni ovoga Suda, predmetno zemljište (gradilište) tužiteljica je stekla nasljeđivanjem iza svoga oca, a tuženik darovanjem ½ dijela od tužiteljice. Nasljeđivanje i darovanje su, po ocjeni ovoga Suda, bili pravni temelji stjecanja različiti od pravnih temelja navedenih u odredbama članka 36. Obiteljskog zakona pa u smislu odredbi članka 39. st. 2. Obiteljskog zakona predstavljaju njihovu vlastitu imovinu.

22. Predmetna kuća na navedenom gradilištu sagrađena je radom i ulaganjem tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika. Što se tiče rada stranaka tijekom trajanja braka i ulaganja sredstava ostvarenih radom u tijeku bračne zajednice (a što osim rada na poslu, zasigurno predstavlja i briga o maloljetnoj djeci stranaka i zajedničkom domaćinstvu), po ocjeni ovoga Suda, sve što je nastalo iz istoga predstavlja bračnu stečevinu stranaka u smislu odredbi članka 36. st. 1. Obiteljskog zakona pa je onda to i predmetna kuća i to svakoga u ½ dijela jer stranke nisu u smislu odredbi članka 36. st. 3. Obiteljskog zakona drugačije ugovorili.

23. Iz navoda samoga tuženika proizlazi da je kuću u S. od R. S. dobio 1983. godine te da ju je otplatio tijekom trajanja bračne zajednice, a nije naveo da bi se radilo o nekim posebnim sredstvima, pa se onda, u smislu svega naprijed navedenog, radi o bračnoj stečevini. S obzirom na to sredstva ostvarena prodajom navedene kuće su također bračna stečevina pa ukoliko su kao takva uložena u gradnju nove kuće na predmetnim nekretninama stranaka onda je i ista u tom dijelu bračna stečevina.

24. Što se pak tiče zemljišta i kuće koju je tuženik (kao svoje nasljedstvo) prodao u Š. i sredstava koja su prodajom ostvarena može se reći da se je u tom trenutku radilo o vlastitoj imovini tuženika u smislu naprijed citiranih odredbi. No, čak i da su motivi tuženika kod ulaganja tih sredstava i novčanih sredstava koja su njemu (ili njegovoj obitelji) dali njegovi roditelji u uređenje predmetne kuće bili da to ostane njegova vlastita imovina on je to mogao (i trebao) ugovoriti sa tužiteljicom tj. time uvjetovati svoje ulaganje ili od istog odustati. Kako je tijekom postupka bilo navedeno da su ta sredstva bila utrošena na dodatno uređenje (dogradnju ili nadogradnju) predmetne kuće nužno je za istaknuti da u smislu odredbi članka 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima to nije bila osnova za stjecanje vlasništva ili promjenu omjera suvlasničkih dijelova stranaka na predmetnoj nekretnini već eventualno samo u smislu odredbi članka 156. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima može predstavljati osnovu tuženiku za postavljanje obvezno pravnog zahtjeva.

25. Kao što je to navedeno u tužbi, a i proizlazi iz spisa ovog Suda R1- 69/2018, tužiteljica je u ovu parnicu upućena silom sadržaja zakonske odredbe članka 268. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku i mogla (morala) je tužbeni zahtjev u odnosu na veličinu suvlasničkih omjera samo postaviti na utvrđenje svake od stranaka suvlasnikom od ½ dijela, iako ona niti ne traži ništa više nego što proizlazi iz zemljišne knjige koja i inače uživa povjerenje u istinitost svoga sadržaja (članak 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama).

26. S naprijed navedenim u svezi za napomenuti je da tuženik tijekom ovog postupka nije niti podnio protutužbu kojom bi točno odredio koliko smatra da iznosi njegov suvlasnički dio na predmetnim nekretninama ako to nije osporavanih ½, a nije tijekom postupka niti naveo da je to učinio posebnom tužbom.

27. Nadalje, za napomenuti je da u slučaju da je tuženik u ovom postupku i dokazao da mu pripada veći suvlasnički dio od ½ dijela, po ocjeni ovoga Suda, upitno je da li bi mu to moglo biti uvaženo kroz odluku u ovom predmetu jer on protutužbeni zahtjev nije postavio, a pretraživanjem sudske prakse ovaj Sud nije našao odluku kojom bi predlagateljima upućenim na parnicu zbog toga što im je osporen suvlasnički omjer upisan u zemljišnim knjigama (kao što je to tužiteljica u ovom predmetu) tužbeni zahtjev bio odbijen za onoliko koliko protustranka (kao ovdje tuženik) osporava njegov suvlasnički dio. Sve navedeno zbog toga što odredba članka 268. ili neka druga odredba Zakona o sudskom izvanparničnom postupku nažalost ne sadrži odredbu da se na parnicu upućuje ona stranka koja osporava suvlasničke omjere kako su isti upisani u zemljišnim knjigama.

28. Imajući u vidu sve naprijed navedeno Sud je smatrao osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje da su stranke suvlasnici na predmetnim nekretninama svaka u ½ dijela.

29. Što se pak tiče dijela zahtjeva kojim se traži parnično razvrgnuće i to civilnim razvrgnućem, Sud je isti također smatrao osnovanim i to iz razloga kao slijedi.

30. Naime, u smislu odredbi članka 48. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično, i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvari i prava glede kojih se suvlasništvo razvrgava, a u smislu stavka 2. istog članka pravo na razvrgnuće ostvarivat će suvlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće), ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno.

31. Nadalje, u smislu odredbi članka 50. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. U smislu stavka 2. istog članka ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, a u smislu odredbi stavka 4. istog članka ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

32. Kako tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da ima zakonsko ili ugovoreno pravo na razvrgnuće isplatom te obzirom da su građevinski i mjernički vještak vještačenjima utvrdili da nije moguće geometrijsko razvrgnuće ili razvrgnuće etažiranjem to je onda Sud sukladno odredbama članka 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odredio da se razvrgnuće provede na civilni način i to prodajom putem dražbe sa utvrđenom vrijednošću kako ista proizlazi iz utvrđenja tijekom postupka posebice temeljem građevinskog vještačenja.

33. Imajući u vidu sve naprijed navedeno Sud je tužbeni zahtjev smatrao osnovanim te je donio presudu kao u izreci.

34. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u ovom sporu pa joj je tuženik temeljem odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku dužan naknaditi troškove postupka.

35. U smislu odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku Sud je tužiteljici kako opravdano potrebne priznao troškove koji se odnose na zastupanje po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i zastupanje na sedam ročišta u iznosu od 937,50 kn po svakoj radnji, zatim na sudsku pristojbu na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 800,00 kn te za trošak predujma za očevid i vještačenje u ukupnom iznosu od 4.682,80 kn ili sve to ukupno u iznosu od 12.982,80 kn. Sud nije priznao tužiteljici kao opravdano potrebne troškove za sastav dva obrazložena podneska jer sve navedeno u tim podnescima moglo je biti izneseno i na održanim ročištima.

U Garešnici 12. svibnja 2022. godine.

S U D A C :

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na nadležni Županijski sud, a putem ovoga suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.