Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-2213/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Nediljka Bobana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D. R., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17.), rješavajući o žalbi i dopuni žalbe okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Umagu- Umago od 2. prosinca 2020., broj: 39.PpP-176/2020, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. D. R. kao osnovane, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u toč. 1. izreke pobijane presude iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđuje novčana u iznosu od 5.500,00 (pettisućapetsto) kuna a za prekršaj u toč. 2. izreke iz članka 289. stavka 1. i 4. istog Zakona utvrđuje se kazna u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna, dok se za djelo u toč. 3. prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, pa se okr. D. R. na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 13.500,00 (trinaesttisućapetsto) kuna, u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima 4. lipnja 2019. u 14,40 sati do 5. lipnja 2019. u 12,30 sati kao 2 dana zatvora, odnosno 600,00 (šesto) kuna kazne, pa mu je preostalo za platiti 12.900,00 (dvanaesttisućadevetsto) kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku tri mjeseca od primitka ove presude, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

II U ostalom dijelu, žalba okr. D. R. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Pazinu, Stalne službe u Umagu-Umago okr. D. R. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 282. stavka 1. i 9., članka 289. stavka 1. 4. i članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa su mu na temelju citiranih propisa za svako pojedino djelo utvrđene novčane kazne u iznosima od 7.000,00 kuna, 8.000,00 kuna i 2.000,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 17.000,00 kuna.

1.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja 4. lipnja 2019. u 14,40 sati do 5. lipnja 2019. u 12,30 sati uračunato u izrečenu kaznu kao 2 dana zatvora, odnosno 600,00 kuna novčane kazne, pa mu je na ime izrečene novčane kazne preostalo za platiti 16.400,00 kuna.

1.2. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca.

1.3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu i dopunu žalbe, po branitelju D. Š., odvjetniku u P., zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. U pogledu navoda žalitelja kojima ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, upirući da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, ovaj Sud nalazi da su svi dokazi izvedeni u prvostupanjskom postupku pribavljeni na zakonit način, te izvedeni u skladu s pravilima postupka. Naime, odredba članka 90. stavka 2. Prekršajnog zakona propisuje da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustava, zakona ili međunarodnim pravom zajamčenih prava, taksativno navedenih, te koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom i drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Pogrešno upire žalitelj na službene bilješke kao nezakonit dokaz budući da prvostupanjski sud svoju odluku ne temelji na tim dokazima, već na iskazu kao svjedoka ispitanog policijskog službenika I. L. o neposredno uočenim činjenicama te prilike u obavljanju kontrole prometa i materijalnoj dokumentaciji predmeta, točno navedenoj (list 3 presude). O uočenom, svjedok je iskazivao pred sudom pravilno upozoren, a legitimitet njegovog iskaza proizlazi iz odredbe članka 283. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08. i dr.) koji se supsidijarno primjenjuje u prekršajnom postupku na temelju članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona, da svjedoči o činjenicama koje je utvrdio prilikom nadzora, neposrednim opažanjem i pregledom predane mu dokumentacije. Eventualna zainteresiranost svjedoka za ishod postupka, može biti samo okolnost bitna za ocjenu vjerodostojnosti iskaza, odnosno za ocjenu dokazne snage tog dokaza, a nikako se ne može uzeti kao parametar za ocjenu zakonitosti, jer se zakonitost dokaza cijeni na osnovu modaliteta njihovog pribavljanja, odnosno izvođenja u provedenom postupku.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj u suštini navodi zakonski tekst odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona ne upirući u čemu bi se konkretnom sastojala takva povreda.

Međutim, suprotno paušalnoj tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog suda izreka presude je jasna i razumljiva te sadrži sve bitne elemente sukladno odredbe 183. Prekršajnog zakona pri čemu pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i izrečene kazne sadrži razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u kojima nema znatnog proturječja. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

7. Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući kako je povrijeđeno njegovo pravo obrane u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, budući da iz stanja predmeta proizlazi kako je prvostupanjski sud uredno pozvao okrivljenika na glavnu raspravu 2. prosinca 2020., a ovaj se pozivu nije odazvao niti iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da bi do održavanja glavne rasprave svoj izostanak učinio opravdanim. O eventualnom naknadnom dolasku na sud 3. prosinca 2020., u predmetu nema podataka, niti je od utjecaja na presudu, budući da je glavna rasprava zakazana i provedena te presuda objavljena 2. prosinca 2020. u 12,00 sati. Također iz liječničke potvrde doprinijete uz žalbu proizlazi da se žalitelj obratio liječniku tek 17. prosinca 2020. da bi povredu zadobio 2. prosinca 2020., kada je bio pozvan na glavnu raspravu i to u 8,40 sati, koja potvrda s obzirom na sadržaj ne može predstavljati relevantnu dokumentaciju za opravdanost izostanka s glavne rasprave. Prvostupanjski sud nije u obvezi odgoditi glavnu raspravu kada je okrivljenik uredno pozvan na glavnu raspravu, a sud ocjenjuje da njegovo ispitivanje nije potrebno za zakonito i pravilno donošenje presude, u kojem smislu pogrešno upire žalitelj i na razlog za izuzeće sutkinje. Suprotno tvrdnji žalitelja, u postupku nije povrijeđeno okrivljenikovo pravo na branitelja, budući da se u ponovljenom postupku na uredan poziv suda nije odazvao, a na to pravo je upozoren primitkom obavijesti iz članka 109. Prekršajnog zakona i kada je prvi puta doveden pred sud. Slijedom navedenog, suprotno tvrdnji žalitelja, okrivljeniku je omogućeno iznošenje obrane sukladno odredbama Prekršajnog zakona, u kojem smislu je imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete, kako i da iznese sve činjenice i dokaze koji im idu u korist, kao i da se brani uz izabranog branitelja, međutim koje pravo nije iskoristio (sve do žalbenog postupka).

Budući je prvostupanjski sud raspolagalo drugim relevantnim dokazima za pravilno utvrđenje stanja stvari, to je pravilno održao glavnu raspravu bez nazočnosti okrivljenika u smislu članka 167. stavak 3. Prekršajnog zakona. Stoga, po ocjeni ovog Suda nije povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika.

8. Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom iskaza svjedoka I. L. i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

8.1. Naime žalitelj ne poriče događaj, a bez uspjeha dovodi u pitanje svojstvo vozača te prilike, budući da činjenica njegovog upravljanja vozilom na cesti u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 68) Zakona o sigurnosti prometa na cestama proizlazi iz rezultata provedenog postupka, odnosno iskaza svjedoka policijskog službenika I. L. koji je postupao kritične zgode i neposredno uočio žalitelja kao vozača vozila VW Caddy bez registarskih oznaka, kojega poznaje iz ranijih postupanja i nije imao dvojbe u pogledu identiteta vozača, naročito jer su se iz tog razloga i okrenuli svojim vozilom i kretali se za istim, pa iako je u trenutku njihovog dolaska bio izvan vozila, isto ne isključuje njegovu odgovornost u svojstvu vozača koje je imao neposredno prije zaustavljanja. Žalitelj ne dovodi u pitanje da te prilike vozilo VW Caddy nije bilo registrirano, da mu je bila na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom od 16. travnja do 16. svibnja 2019. za vrijeme trajanja koje nije imao pravo sudjelovati kao vozač u prometu, kao i da se na zahtjev policijskih službenika odbio podvrći se ispitivanju alkoholiziranosti, a kako to proizlazi i iz izvješća o počinjenom prekršaju koje je sačinila ovlaštena osoba tijela državne uprave o radnjama počinjenja prekršaja koje je u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposredno opažala, a koje je u smislu odredbe članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona dokaz u prekršajnom postupku.

8.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Ispitujući odluku o kazni u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na utvrđene okolnosti koje se tiču djela i počinitelja u smislu čanka 36. Prekršajnog zakona, a imajući na umu zakonom propisanu novčanu kaznu za djela u točkama 1. i 2. izreke pobijane presude u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, ocijenio da su odmjerene prestroge kazne. Naime, prvostupanjski sud je svoju odluku za odabir kazne obrazložio otegotnom okolnošću u vidu ranije osuđivanosti, međutim do donošenja ove odluke u smislu odredbe članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, nastupila je rehabilitacija, pa se okrivljenik prema stanju predmeta ima smatrati neosuđivanom osobom. Budući da prvostupanjski sud nije utvrdio druge otegotne okolnosti, te imajući na umu utvrđene olakotne okolnosti, to je kazna prestroga, pa je ovaj Sud preinačio odluku o kaznu i za djela u točkama 1. i 2. izreke pobijane presude iste odmjerio razmjerno svim relevantnim okolnostima od utjecaja na kaznu, kako je to označeno u izreci ove odluke u točki I, smatrajući tako odmjerene kazne primjerenim težini djela, stupnju prekršajne odgovornosti te u svemu pogodnim za ostvarenje svrhe kažnjavanja. Za djelo u točki 3. izreke pobijane presude ovaj Sud smatra da je utvrđena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja, jer je utvrđena u posebnim zakonom fiksno propisanom iznosu, a nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim blaže kažnjavanje, primjenom instituta ublažavanja.

10.1. Budući da je žalitelj bio uhićen, to je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, na temelju odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunato u izrečenu novčanu kaznu tako da se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih tristo kuna novčane kazne izjednačava s jednim danom zatvora, što znači da se u izrečenu kaznu uračunava 600,00 kuna, pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za platiti 12.900,00 kuna.

11. Kazna će se smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba u roku koji je određen za plaćanje kazne, uplati dvije trećine preostalog dijela kazne za plaćanje, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

12. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 mjeseca primjerena je i pravilno određena, s obzirom na težinu i značaj počinjenih prekršaja koji predstavljaju drsko kršenje prometne discipline i u potpunosti opravdavaju primjenu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, pri čemu je trajanje zaštitne mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno pravilne ocjene osobina ličnosti okrivljenika, a žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost odluke.

13. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

14. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. svibnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.