Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-655/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednica vijeća, Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari I- tužiteljice K. K. (OIB: …) iz Z., II-tužiteljice H. B. (OIB: …) iz Z., te III-tužitelja D. C. (OIB: …) iz Z., svi zastupani po punomoćniku V. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. L. (OIB: …) iz P. B., zastupan po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1108/2021-51 od 1. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1108/2021-51 od 1. veljače 2022. u točki I. njene izreke u dijelu kojim se utvrđuje da je djelomično nedopuštena ovrha određena rješenje o ovrsi istog suda pod poslovnim brojem Ovr-226/15 od 23. ožujka 2015. i to u dijelu u kojem je ovršeniku u tom postupku ustegnut iznos od 4.885,75 kuna, te u točki II. njene izreke kojom se nalaže tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 4.885,75 kuna sa odgovarajućom kamatom koja teče od dospijeća svakog označenog iznosa pa do isplate.

II. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana i preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1108/2021-51 od 1. veljače 2022., u točki II. njene izreke u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i točki IV. i sudi:

Nalaže se tuženiku D. L. isplatiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.790,12 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je djelomično nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda, Stalna služba u Zaprešiću pod poslovnim brojem Ovr-226/2015 od 23. ožujka 2015. i to u dijelu u kojem je ovršeniku u tom postupku ustegnut iznos od 4.885,75 kn, dok se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u dijelu u kojem traže da se navedena ovrha utvrdi nedopuštenom preko navedenog iznosa od 4.885,75 kn.

II/ Nalaže se tuženiku D. L. isplatiti I-tužiteljici K. K., II-tužiteljici H. B. i III- tužitelju D. C. iznos od 4.885,75 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 40,49 kn počevši od 10. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.174,17 kn počevši od 11. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,19 kn počevši od 11. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 347,86 kn počevši od 12. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 863,45 kn počevši od 13. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 841,56 kn počevši od 10. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 347,86 kn počevši od 11. veljače 2016. pa do isplate, te

- na iznos od 59,17 kn počevši od 10. ožujka 2016. pa do isplate, kao i naknaditi im trošak parničnog postupka u iznosu od 8.206,25 kn, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 2.031,25 kn.

IV/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21, dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke suda o troškovima postupka, predlaže da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a tuženiku dosude pored troškova prvostupanjskog postupka i trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne, valjane, obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.

6. Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

7. Predmet spora je:

a) utvrđenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Ovr-226/15 od 23. ožujka 2015.

b) isplata iznosa od 4.885,75 kuna sa zateznom kamatom (pretplaćeni iznos).

8. Među strankama nije sporno:

- da je prednica tužitelja bila M. C., da je ovrha Ovr-226/15 vođena od strane tuženika radi naplate troškova parničnog postupka po pravomoćnoj i ovršnoj presudi tada Općinskog suda u Zaprešiću pod poslovnim brojem P-663/06 od 11. rujna 2007.

- da je prednica tužitelja M. C. od strane prvostupanjskog suda upućena pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom,

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću pod poslovnim brojem Ovr-974/10 od 13. prosinca 2010. određena ovrha temeljem pravomoćne presude istog suda pod poslovnim brojem P-663/06, na mirovini prednice tužitelja M. L., radi naplate parničnog troška u iznosu od 10.216,24 kune te troškova ovrhe od 1.630,00 kuna,

- da je tuženik 17. ožujka 2015. podnio novi ovršni prijedlog po osnovi iste ovršne isprave tražeći nastavak ovrhe na novčanim sredstvima prednice tužitelja radi isplate daljnjih 11.233,02 kune i novih troškova postupka u iznosu od 1.250,00 kuna, te da je sukladno tome sud donio i rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-226/15 od 23. ožujka 2015.

9. Prvostupanjski sud je između navedenog trebao utvrditi da li je tražbina koja je predmet ovršnog postupka Ovr-226/15 od 23. ožujka 2015. plaćena, te je li s obzirom na ustege preplaćena, pa od kakvog je utjecaja to na dopuštenost ovrhe pod poslovnim broj Ovr-226/15.

10. Prvostupanjski sud je pravilno radi utvrđenja ove sporne činjenice proveo financijsko vještačenje te iz istog utvrdio:

- da je u spornom razdoblju sa zaključno 9. ožujka 2016. od prednika tužitelja ukupno naplaćen iznos od 24.963,11 kuna, čime je naplaćen dug po osnovi glavnice u iznosu od 15.101,99 kuna, troškova ovrhe u iznosu od 1.630,00 kuna, te 8.231,12 kuna po osnovi zatezne kamate, pri čemu je dug po osnovi glavnice (koji iznosi 10.216,24 kune) preplaćen u iznosu od 4.885,75 kuna,

- da je vještakinja gledala razdoblje do podnošenja rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-226/15, a to znači do 23. ožujka 2015., a sve s obzirom da je predmet parničnog postupka razmatranje pitanja nedopuštenosti ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-226/15 te da je vještakinja utvrdila da je zaključno 1. lipnja 2012. preostao dug po osnovi glavnice u iznosu od 6.956,05 kuna, te da je postojalo nepodmireno dugovanje prednice tužitelja prema tuženiku u vrijeme izdavanja rješenja o ovrsi Ovr-226/15 od 23. ožujka 2015., te

- da je gledajući i daljnje ustege, proizlazi da je ukupan dug pretplaćen upravo u iznosu od 4.885,75 kuna.

11. Žalbeni navodi tuženika da su njemu kao ovrhovoditelju ustegnuta sredstva od strane HZZO-a doznačena tek kasnije, za istaći je da činjenica kada su sredstva doznačena ovrhovoditelju naknadno nije relevantna, budući da su ista ustegnuta ovršeniku, a to što je HZZO sredstva dostavio naknadno ne može ići na štetu ovršenika a sve s obzirom na sadržaj podataka i dopisa zaprimljenih od strane HZZO-a, iz čega je razvidno da i sam tuženik kao ovrhovoditelj mogao ranije zatražiti prijenos zaplijenjenih iznosa mirovine na svoj račun.

12. Odredbom članka 176. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) normirano je da pljenidba tražbine smatra se provedenom danom dostave rješenje o ovrsi ovršenikovom dužniku, a isto tako i odredba članka 184. stavka 1. OZ-a propisuje da se ovrha na novčanoj tražbini upravo i provodi pljenidbom i prijenosom.

13. Prvostupanjski sud je, dakle, pravilno utvrdio da je tražbina iz ovršnog postupka preplaćena za iznos od 4.885,75 kuna te je u smislu odredbe članka 56. OZ-a a u svezi s odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje da je ovrha nedopuštena upravo za taj iznos.

14. Isto tako kamata je pravilno određena u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a, po stopi određenoj u smislu članka 29. stavka 2. ZOO-a.

15. Zbog iznesenog žalba tuženika odbijena je kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu u točki I. i II. njene izreke, kako je to utvrđeno točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16. Međutim, osnovana je žalba tuženika glede odluke o troškovima postupka, budući da je u konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a a sve temeljem vrijednosti predmeta spora, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje u tekstu: Tarifa).

17. Naime, uspjeh tužitelja u sporu određuje se prema posljednjem tužbenom zahtjevu, ali se visina parničnog troška utvrđuje u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

18. Dakle, trošak parničnog postupka treba biti utvrđen razmjerno uspjehu u sporu.

19. Postupak u ovoj pravnoj stvari vođen je radi nedopuštenosti ovrhe i isplati iznos od 15.101,99 kuna, od čega je usvojen iznos od 4.885,75 kuna.

20. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio temeljem naprijed citirane Tarife, da je sveukupni parnični trošak tužitelja sa PDV-om i vještačenjem 8.206,25 kuna.

21. Međutim, prvostupanjski sud pri tome nije uzeo u obzir kvalitativan i kvantitativan uspjeh tužitelja u sporu.

22. Tužitelj je u konačnici uspio u sporu prema utvrđenju ovog suda sa 35% tužbenog zahtjeva i uspio je sa cijelom osnovnom tužbenog zahtjeva, budući da je tuženik kontinuirano tvrdio da nije došlo do pretplate navedenog iznosa.

23. Cijeneći kvalitativan i kvantitativan uspjeh tužitelja u sporu, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj uspio u sporu sa 67%, a tuženik sa 33%. Kada se od troška tužitelja 67% oduzme trošak tuženika od 33%, proizlazi daje tužitelj uspio sa 34% svog tužbenog zahtjeva, to znači dakle, da 34% od 8.206,25 kuna iznosi 2.790,12 kuna.

24. Zbog iznesenog odluka o trošku preinačena je, temeljem odredbe članka 380. stavak 1. točke 3. ZPP-a.

25. Bez obzira na činjenicu što je žalba tuženika djelomično usvojena, usvojena je u neznatnom iznosu, koji se odnose na troškove spora, stoga na istu nisu dosuđeni troškovi žalbe.

26. U nepobijanom dijelu točke I. kojim je odbijen zahtjev tužitelja, koji glasi da se navedena ovrha utvrdi nedopuštenom, preko iznosa od 4.885,75 kuna, te u točki

III. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.

U Splitu 12. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.