Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1661/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B., OIB…, iz P., zastupanog po opunomoćeniku I. D., odvjetniku iz P., protiv tuženice Đ. B., OIB…, iz P., zastupane po opunomoćenicima Odvjetničkog društva H. i partneri d.o.o. iz S. B., radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine, i po protutužbi tuženice Đ. B., OIB…, iz P., zastupane po opunomoćenicima Odvjetničkog društva H. i partneri d.o.o. iz S. B., protiv tužitelja Ž. B., OIB…, iz P., zastupanog po opunomoćeniku I. D., odvjetniku iz P., radi isplate, odlučujući o žalbama stranka protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ps-1/2015-114 od 18. listopada 2021., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ps-1/2015-114 od 18. listopada 2021. u točkama I., II., III., i IV. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ps-1/2015-114 od 18. listopada 2021. u točki V. izreke presude i odbacuje se tuženičin zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se tuženoj Đ. B., OIB… iz P., da iseli iz I. i II. etaže kuće u P., u Ul. V.. R., te da tu nekretninu slobodnu od osoba i osobnih stvari tužene preda u posjed vlasniku, tužitelju Ž. B., OIB… iz P.

Tužena je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.737,50 kn, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju-protutuženiku Ž. B., OIB… iz P., , da tuženoj-protutužiteljici Đ. B., OIB… iz P., isplati iznos od 211.102,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 18. listopada 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Tužitelj-protutuženi je dužan tuženoj-protutužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 29.465,00 kuna u roku od 15 dana.

S preostalim dijelom protutužbenog zahtjeva protutužiteljica se odbija.

III Tužena-protutužiteljica Đ. B., OIB… iz P., zadržava pravo stanovanja u I i II etaži kuće u P., u Ul. V. R., do isplate iznosa od 211.102,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 18. listopada 2021. pa do isplate (stavak II izreke presude).

IV Tužena-protutužiteljica Đ. B., OIB… iz P., dužna se iseliti iz I i II etaže kuće u P., u Ul. V. R., te nekretninu predati u posjed tužitelju-protutuženiku Ž. B., OIB…iz P., u roku od 15 dana od dana isplate tuženoj-protutužiteljici od strane tužitelja- protutuženika iznosa od 211.102,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. V Tužena-protutužiteljica oslobađa se plaćanja sudskih pristojbi u visini od 80%.“

2. Protiv presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj se žali zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženica se također žali zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a i predlaže da se pobijani dio ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su osnovane.

7. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, osim bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2. ZPP-a kako će to nastavno biti obrazloženo.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke bivši bračni drugovi.

8.1. Nadalje je utvrđeno da je tuženica nakon razvoda braka ostala živjeti u kući u kojoj su stranke živjele za vrijeme trajanja braka.

8.2. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se tuženici naloži da se iseli iz predmetne kuće, i to iz prve i druge etaže i da nekretninu slobodnu od osoba i osobnih stvari tuženice preda tužitelju u posjed. Nije sporno da kuća ima i treću etažu, a tu etažu drži u posjedu sin stranaka.

8.3. Tuženica je tijekom postupka podnijela protutužbu protiv tužitelja u kojoj je navela da je vršila ulaganja prilikom gradnje kuće i osposobljavanja kuće za stanovanje, a u čemu joj je pomagao njezin otac te je protutužbenim zahtjevom zatražila da se tužitelju naloži da joj na ime tih ulaganja isplati iznos od 250.000,00 kn. Također je istaknula prigovor prava zadržanja dok joj tužitelj ne isplati naknadu za njezina ulaganja u kuću.

8.4. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tuženica bila poštena posjednica predmetne kuće u vrijeme izvršenih ulaganja te da je vrijednost njezinih ulaganja, uključivši u to i doprinos njezinog oca, ukupno 211.102,00 kn te je u točki I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i tuženici naložio iseljenje iz kuće i predaju u posjed tužitelju, u točki II. izreke je tužitelju naložio da tuženici na ime izvršenih ulaganja isplati iznos od 211.102,00 kn sa zateznim kamatama, a u povodu tuženičinog prigovora prava zadržanja je u točki III. izreke odlučio da tuženica zadržava pravo stanovanja u prvoj i drugoj etaži kuće do isplate iznosa od 211.102,00 kn dok je u točki IV. izreke tuženici naloženo da se iseli iz kuće u roku od 15 dana računajući od dana kad joj tužitelj isplati iznos od 211.102,00 kn.

8.5. Prvostupanjski sud je također u točki V. izreke prvostupanjske presude tuženicu oslobodio od plaćanja sudskih pristojbi u visini od 80% uz obrazloženje da je to izvršeno na temelju rješenja o odobravanju pravne pomoći Ureda državne uprave u P.-s. županiji. Međutim, Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine" br. 143/13., 98/19.) nije propisano da sud donosi odluku o oslobađanju stranaka od plaćanja sudskih pristojbi u parničnom postupku nakon što je u skladu s tim zakonom ured državne uprave donio odluku o zahtjevu stranke za pružanjem sekundarne pravne pomoći pa je prvostupanjski sud nepotrebno donio odluku o oslobođenju tuženice od plaćanja sudskih pristojbi u visini od 80%. Odlučivši na taj način prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2. ZPP-a jer je odlučio o stvari koja ne ide u sudsku nadležnost budući da je Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći za odlučivanje o pružanju sekundarne pravne pomoći propisana nadležnost upravnog tijela, a ne suda zbog čega je taj dio prvostupanjske presude ukinut na temelju članka 369. stavak 2. ZPP-a i odbačen je zahtjev tuženice za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

8.6. Što se tiče dijela prvostupanjske presude pod točkom I. izreke kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i tuženici naloženo iseljenje iz kuće i predaja u posjed tužitelju već je rečeno da je tuženica tijekom postupka istaknula prigovor prava zadržanja dok joj ne bude isplaćena vrijednost njezinih ulaganja u kuću. Taj prigovor temelji se na članku 164. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12. i 152/14. – dalje u tekstu: ZVDSP) kojim je propisano da zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Tužbeni zahtjev na predaju stvari i protutužbeni zahtjev uz koji se ističe prigovor prava zadržanja predstavljaju zahtjeve koji se uzajamno isključuju tako da osnovanost prava zadržanja isključuje mogućnost usvajanja tužbenog zahtjeva na predaju stvari jer ne mogu istodobno postojati obveza na predaju stvari i pravo na zadržanje posjeda te iste stvari (tako i VSRH u Rev-898/96 od 1. ožujka 2000. i u Rev-154/08 od 18. studenog 2009.). Zbog toga prvostupanjski sud, obzirom da je utvrdio da tuženica kao pošteni posjednik ima pravo zadržanja, nije mogao usvojiti tužiteljev tužbeni zahtjev na predaju posjeda. No, a kako će to nastavno biti obrazloženo, za sada se ne može prihvatiti niti utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženica ima pravo zadržanja jer nisu potpuno utvrđene činjenice od kojih zavisi pasivna legitimacija u odnosu na tuženičino traženje isplate naknade za izvršena ulaganja pa je zbog tih razloga dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke ukinut na temelju članka 370. ZPP-a i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8.7. Što se tiče dijela prvostupanjske presude pod točkom II. izreke kojim je tužitelju naloženo da tuženici isplati iznos od 211.102,00 kn na ime njezinih ulaganja u kuću treba reći da se tu radi o stjecanju bez osnove, a kako tužitelj traži predaju kuće u posjed, mjerodavno pravo je odredba gore citiranog članka 164. stavak 2. ZVDSP-a. Nije sporno između stranaka da se je kuća gradila više godina, a iz za sada utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj tijekom cijelog razdoblja građenja kuće nije bio vlasnik kuće već da su u dijelu razdoblja građenja kuće suvlasnici bili tužiteljevi roditelji. Stoga je u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženice trebalo utvrditi koji radovi na kući, a u kojima postoji doprinos tuženice i njezinog oca, su vršeni u vrijeme kada su suvlasnici kuće bili tužiteljevi roditelji, a koji radovi su vršeni nakon što je tužitelj postao vlasnik kuće. Prema stavu ovog suda, tuženica nema pravo od tužitelja tražiti naknadu za one radove na kući koji su izvršeni u vrijeme kada su suvlasnici kuće bili tužiteljevi roditelji jer je vršenjem tih radova došlo do obogaćenja na njihovoj strani, a ne na tužiteljevoj i upravo tužiteljevi roditelji bi bili dužni tuženici isplatiti vrijednost nužnih i korisnih troškova tuženičinih ulaganja u kuću. Kako prvostupanjski sud nije utvrdio kada je tužitelj postao vlasnik kuće i koji radovi na kući su vršeni u vrijeme kada su suvlasnici kuće bili tužiteljevi roditelji, a koji radovi su vršeni u vrijeme kada je tužitelj postao vlasnik kuće, činjenično stanje potrebno za pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odlučivanje o protutužbenom zahtjevu za sada nije potpuno utvrđeno pa je stoga taj dio prvostupanjske presude ukinut na temelju članka 370. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8.8. Što se tiče dijela prvostupanjske presude pod točkama III. i IV. izreke koji ustvari predstavljaju odluku prvostupanjskog suda o tuženičinom pravu zadržanja, već je gore rečeno da se zahtjevi stranaka međusobno isključuju pa ukoliko se utvrdi da tuženica ima pravo zadržanja, tada se to njezino pravo realizira kroz odbijanje tužiteljevog tužbenog zahtjeva na predaju posjeda kuće tako da je prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega je taj dio prvostupanjske presude ukinut.

9. U nastavku postupka je, dakle, u skladu s gore rečenim, potrebno prije svega utvrditi koji radovi na kući su vršeni u vrijeme kada su suvlasnici kuće bili tužiteljevi roditelji, a koji radovi su vršeni u vrijeme kada je vlasnik kuće postao tužitelj. Nakon toga je potrebno utvrditi građevinsku vrijednost tih radova prema cijenama u vrijeme presuđenja sukladno članku 164. stavak 6. ZVDSP-a pri čemu se uzima u obzir stanje stvari u trenutku presuđenja tako da se ne uzimaju u obzir oni radovi, poput ugradnji vrata, koji su ranije bili izvršeni ali je stanje kuće naknadnim radovima promijenjeno zbog drugačijeg uređenja kuće pa je stoga potrebno utvrditi sadašnje stanje kuće. Potrebno je obnoviti građevinsko vještačenje radi utvrđenja da li radovi koji su vršeni u vrijeme kada je tužitelj postao vlasnik kuće predstavljaju nužne i korisne troškove za koje savjesni posjednik ima pravo na naknadu, a također i radi utvrđenja da li je radi proteka vremena došlo do povećanja cijene građevinskih radova. Što se tiče drvenih pulceva odnosno potpornih stupova koji privremeno pridržavaju betonsku konstrukciju, a naknadno se uklanjaju, u vrijednost radova treba uračunati cijenu najma takvih i sličnih sredstava za gradnju koja nisu trajno ugrađena u kuću. Ukoliko se utvrdi da je bilo takvih građevinskih zahvata, cijenu najma treba utvrditi vještačenjem, a amortizaciju izračunati prema stvarnom vremenu korištenja izvedenih radova.

Koprivnica, 12. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić v. r.