Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-159/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ordani Labura, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., OIB: …, protiv ovršenika G. V., OIB: …, radi ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu od 8. listopada 2021. godine broj Ovr-459/2021-3, dana 12. svibnja 2022. godine

r i j e š i o  j e

I Žalba ovršenika djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu od 8. listopada 2021. godine broj Ovr-459/2021-3 u dijelu navedenom pod točkama II i III izreke istoga.

II Žalba ovršenika djelomično se prihvaća, ukida se prvostupanjsko rješenje u dijelu navedenom pod točkom I izreke istoga, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbačen kao nedopušten prijedlog ovršenika od 31. kolovoza 2021. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (točka I izreke), odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe (točka II izreke) i odbačen kao nedopušten prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe (točka III izreke), žalbu je izjavio ovršenik, osobno, zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba prihvati i donese rješenje u skladu sa žalbenim navodima.

2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud, točkom I izreke pobijanog rješenja prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbacio nalazeći da se protiv ovršenika ne provodi postupak izravne naplate, propisan odredbama članka 209. i članka 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), već postupak izvansudske ovrhe pokrenute po članku 284. OZ, u kojem ovršenik cit: "nema pravo na pravno sredstvo koje se odnosi na postupak izravne naplate".

4.1. Iz navedenih razloga je jasno da prvostupanjski sud prilikom donošenja navedene odluke nije vodio računa o sadržaju istaknutog prijedloga ovršenika, makar istog početno u obrazloženju navodi, već je imao u vidu samo činjenicu što je isti naslovljen kao prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

4.2. Naime, iz sadržaja podnesenog prijedloga proizlazi da predmetnu izvansudsku ovrhu ovršenik osporava zato što smatra da ovrhovoditelj, slijedom činjenica što je predmetna osnova za plaćanje (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. T. od 25. travnja 2014. godine broj Ovrv- 836/14, pravomoćno i ovršno 17. svibnja 2014.) prethodno već bila zaprimljena i evidentirana u Očevidnik osnova za plaćanje i povodom iste Financijska agencija, postupajući prema članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima dana 14. studenog 2019. prestala s njezinim izvršavanjem – više nije ovlašten ponovno protiv njega zatražiti naplatu svoje tražbine putem Financijske agencije.

4.3. S obzirom na navedeni sadržaj podnesenog prijedloga, valja zaključiti da podneseni prijedlog, neovisno o naslovu kojim je naslovljen, predstavlja žalbu protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka, koju je ovršenik, po odredbi članka 284. stavka 5. OZ, ovlašten podnijeti nadležnom sudu.

4.4. Kraj takvog stanja stvari, nije bilo mjesta odbacivanju žalbe iz razloga koje navodi prvostupanjski sud, zbog čega je žalbu ovršenika, u dijelu kojim osporava prvostupanjsko rješenje iz točke I izreke istoga, valjalo prihvatiti i u tom dijelu prvostupanjsko rješenje, na temelju članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u vezi članka 21. OZ, ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s uputom da po žalbi ovršenika postupi sukladno odredbama članka 53. do članka 56. OZ.

5. Naprotiv, u preostalom dijelu, kojim osporava prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe i odbačen prijedlog za obustavu ovrhe, žalba nije osnovana.

5.1. To stoga što je prvostupanjski sud pravilno prosudio sve činjenice istaknute u prijedlogu za odgodu ovrhe i pravilnom primjenom odredbi članka 65. OZ, istog odbio. U odnosu na prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe, žalitelju valja odgovoriti da ovršenik nije ovlašten predlagati obustavu ovrhe jer je odredbom članka 284. stavka 5. OZ propisano koje radnje ovršenik može poduzimati pred sudom u postupku izvansudske ovrhe, a među kojima nije podnošenje prijedloga za obustavu postupka, i zato što ni odredbama članka 72. OZ, koje propisuju obustavu postupka ovrhe, nije propisana mogućnost obustave izvansudskog postupka ovrhe po prijedlogu ovršenika, a nije riječ o ovrsi provedbom koje bi bili zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena (članak 72. stavak 4. OZ).

5.2. Zbog toga žalba ovršenika u naprijed opisanom dijelu nije prihvaćena te je, na temelju članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1., prvostupanjsko rješenje u dijelu navedenom pod točkama II i III izreke istoga, valjalo potvrditi.

6. Slijedom svega naprijed navedenog riješeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 12. svibnja 2022. godine

SUDAC

Ordana Labura v.r.