Poslovni broj: Gž R-470/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja S. P., OIB: ..., iz S., zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku iz ZOU J. B. i D.J., iz N. G., protiv tuženika RH, MUP, OIB: ....., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građanskoupravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-4619/2021-12 od 3. veljače 2022., 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-4691/2021-12 od 3. veljače 2022. potvrđuje u odbijajućem dijelu točke I i II. izreke.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Pobijanom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 26.660,79 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, dok je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 26.660,79 kn do iznosa od 60.812,60 kn, tj. za iznos od 34.151,81 kn (točka I. izreke).Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 10.562,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate (točka II. izreke). U preostalom je dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen, što proizlazi iz obrazloženja citirane presude, a propušteno je navesti u toj točki izreke. Protiv odbijajućeg dijela točke I. i II. izreke citirane presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbi čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao u izreci presude.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za obavljeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od siječnja 2011. do prosinca 2012.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj policijski službenik MUP-a RH, PU S.-d., PPP S,;

- da je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran na način da je bio upućivan na višednevne službe na moru;

- da je u skladu s radnim nalozima potkrijepljenim izviješćima tužitelj bio dužan obavljati sve naložene mu poslove;

- da je redovan rad u spornom razdoblju bio 40 sati tjedno;

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanima,

- da je angažirani sudski vještak izradio dvije varijante obračuna; prvu varijantu uzimajući u obzir da je tuženik boravio na plovilu 24 sata, te da se rad tužitelja u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana po 24 sata obračuna na način da se uzme u obzir 8 sati dnevnog odmora i iskorišteni slobodni dani, prema kojoj varijanti bi tužitelju u utuženom razdoblju po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom pripadala naknada u ukupnoj bruto svoti od 26.544,04 kn, te drugu varijantu, u kojoj nisu uzeti u obzir iskorišteni slobodni dani tužitelja, prema kojoj varijanti bi tužitelj u utuženom razdoblju po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, ostvario naknadu u ukupnoj bruto svoti od 60.812,60 kn.

S tim u svezi, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio prvu varijantu obračuna iz nalaza i mišljenja angažiranog financijskog vještaka, prema kojoj varijanti je neplaćeni prekovremeni rad tužitelja trebalo umanjiti za iskorištene slobodne dane i za 8 sati dnevnog odmora.

Pri tome se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu iz čl. 44. st. 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10), kojom je propisano da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te da je provedenim vještačenjem, iz dokumentacije priložene spisu utvrđeno da je tužitelj iskoristio slobodne dane; primjerice u listopadu 2012. iskoristio 3 slobodna dana (list 16), a u studenom 2012. iskoristio 12 slobodnih dana (list 17-18 spisa), što ne umanjuje činjenica da spisu nisu priložena rješenja o korištenju slobodnih dana, pa stoga tužitelju po toj osnovi ne pripada pravo na isplatu.

Pravilno je unutar 24 sata uzeto u obzir 8 sati odmora s obzirom da državni službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati dnevno, koje vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada se ne može smatrati prekovremenim radom.

Tužitelj prvi puta u žalbi ističe da je angažirani financijski vještak umanjenje vršio dva puta: najprije je slobodne dane uračunao u odmor na koji je tužitelj imao pravo (dnevni odmor od 12 sati), a zatim za umanjenje izračuna prekovremenih sati, čime da ga je oštetio, pa kako tužitelj navedeno nije isticao u prvostupanjskom postupku, a da se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi ne mogu isticati nove činjenice niti predlagati novi dokazi, ovaj sud o navedenome nije ovlašten odlučivati.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio ukupnu razliku plaće u iznosu od 26.544,04 kn bruto, dok su žalbeni navodi tužitelja o suprotnom neosnovani.

Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

Iz ovih je razloga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio. U preostalom dijelu (dosuđujući dio točke I. i II. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 12. svibnja 2022.

SUTKINJA

Dubravka Butković Brljačić