Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-59/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od predsjednika suda Ante Ujevića, predsjednika vijeća, te Dubravke Rudelić i Elme Kaleb Mamić, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene Š. S. zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje u tekstu: državni odvjetnik) podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 12. studenog 2021., broj 14 K- 223/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 12. studenog 2021., broj 14 K- 223/2021-10 okrivljena Š. S. je, temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. - 5. ZKP/08, te troškovi i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio Općinski državni odvjetnik u Varaždinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je vraćen uz podnesak broj KŽ- DO-27/2022 od 24. veljače 2022.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Državni odvjetnik u podnesenoj žalbi navodi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa obrazlažući žalbu opširno navodi na kojim je dokazima prvostupanjski sud zasnovano svoju odluku, po žalitelju, pogrešnu. Tvrdi tako da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice te je na temelju tako pogrešno utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak o tome kako nije dokazano da bi okrivljena Š. S. počinila terećeno kazneno djelo. Žalitelj se ponajprije osvrće na tzv. materijalne dokaze u spisu koji sadrže podatke o potrošnji električne energije i vode u inkriminiranom periodu za koje smatra da ih je prvostupanjski sud površno analizirao. Tako tvrdi da je prvostupanjski sud propustio analizirati podatke o potrošnji električne energije u vremenskom razdoblju od dvije i pol godine za predmetni stan u kojem je navodno stanovala okrivljena Š. S., uz navođenje da ta potrošnja nije bila veća od prosječne jednomjesečne potrošnje domaćinstva, s tim da navedenu činjenicu zanemaruje prilikom donošenja zaključka da se ne može utvrditi je li netko stanovao u stanu ili nije. Žalitelj potom konstatira kako je potrošnja svih energenata manja od uobičajene potrošnje, ukoliko se u nekom objektu doista i živi te zaključuje da u predmetnom stanu u inkriminiranom periodu nitko nije živio. Nadalje žalitelj analizira provedene personalne dokaze te utvrđuje da je prvostupanjski sud pogrešno postupio poklonivši vjeru iskazima svjedoka M. B., K. G. i D. A., smatrajući kako navedeni svjedoci nemaju neposrednih saznanja o samom događaju, odnosno gdje je okrivljena u inkriminiranom razdoblju stvarno boravila te da su svjedoci B. i G. subjektivno zainteresirani za ishod ovog postupka. Za razliku od naprijed navedenog, žalitelj smatra da prvostupanjski sud neopravdano nije poklonio vjeru iskazu svjedoka I. H., za kojeg je konstatirano da je pristran i subjektivno zainteresiran za terećenje okrivljene, smatrajući da upravo navedeni svjedok ima neposredno saznanje o tome gdje je okrivljena tijekom inkriminiranog perioda stanovala, odnosno da je to bilo u B., a ne u V.. Već je prvostupanjski sud nespornim utvrdio da je okrivljena Š. S. od siječnja 2009. do kolovoza 2011 bila zaposlena u Općini B. kao službenica i to na adresi Općine B., B., da je primala naknadu za prijevoz za dolazak na posao s adresi u V., da je na toj adresi u V. imala prijavljeno prebivalište u inkriminirano vrijeme, da joj je ista adresa bila na njezinoj osobnoj iskaznici, da je na ime putnih troškova u inkriminiranom razdoblju za dolazak i odlazak s posla isplaćeno sveukupno 36.210,00 kn i da je u inkriminiranom vremenu studirala na fakultetu u V., dok je sporno je li u inkriminiranom razdoblju okrivljena stvarno stanovala na prijavljenoj adresi u V. ili na adresi u B., gdje joj je ranije bilo prebivalište na adresi ...

6.1. Opširno analizirajući sve provedene dokaze prvostupanjski sud je utvrdio da je na adresi u V., potrošnja vode tijekom dvije godine (2009. i 2010.) iznosila "0", a potrošnja električne energije u vremenskom razdoblju od dvije godine nije bila veća od prosječne jednomjesečne potrošnje domaćinstva. U odnosu na potrošnju vode u stanu okrivljene, iz iskaza svjedoka R. G., svjedoka R. R. kao i radnog naloga firme "B". d.d. od 11.12.2012. vidljivo je da je vršena zamjena vodomjera s obzirom da je još negdje 2009. odnosno 2010. godine voda prodrla u stan obitelji S. te je izvršena zamjena tog vodomjera, s tim da nije moguće temeljem navedenog radnog naloga, utvrditi na koje se razdoblje odnosila potrošnja vode u stanu okrivljene jer se radilo o stanju vodomjera zatečenog na dan njegove promjene, a ne o stanju koje bi pokazivalo utrošak vode u određenom vremenskom razdoblju. Po ocjeni suda pravilno ova okolnost predstavlja samo indicij da bi to moglo biti tako. Međutim, uzimajući u obzir okolnost da je okrivljena kroz cijelo vrijeme inkriminiranog razdoblja od siječnja 2009. do kolovoza 2011. studirala na fakultetu u V. i živjela u V. sa svojom obitelji, s tim da su u stan u pravilu dolazili kasno navečer jer je jedno dijete išlo u školu u B., suprug okrivljene je radio u L. dok je drugo dijete išlo u srednju školu u I., da ih je nekad prevozio suprug okrivljene na relaciji V.-B.-I.-L. i tako natrag, a da su znali tijekom dana boraviti kod majke supruga okrivljene i tek navečer iza 21,00 sati dolaziti u V. pa je logično da je potrošnja, kako električne energije, tako i ostalih energenata bila manja nego ona kod osoba koje stalno žive na adresi svog prebivališta, dok je vodomjer, kako je to naprijed navedeno, bio neispravan pa nije odražavao pravu potrošnju vode.

7. Sve naprijed navedeno, što je opširno i podrobno obrazloženo u prvostupanjskoj presudi, dovodi do zaključka, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, da se ne može isključiti da je u inkriminirano vrijeme okrivljena boravila-živjela na adresi V. Da je tome tako potvrđeno je i iskazima neposrednih svjedoka M. B., načelnika Općine B., K. G., djelatnice Općine B., koja je osobno posjećivala okrivljenu u stanu u V., na adresi … te ju znala viđati tijekom vikenda u šetnji po V. sa članovima svoje obitelji, dok je M. B., kao pretpostavljeni okrivljene, znao istu izvan radnog vremena zvati da zbog poslovnih obveza dođe u B., a koja se u vrijeme poziva nalazila u V. te ju je zaticao i u šetnji po V., a znao je da u inkriminiranom periodu studira na fakultetu u V., gdje je često išla na predavanje, seminare i polaganje ispita, što upućuje da se ista radi o neposrednim svjedocima koji jasno i nedvosmisleno potvrđuju obranu okrivljene da je kroz inkriminirani period živjela na adresi u V., gdje je imala prijavljeno prebivalište, kao i članovi njezine obitelji. Jedini svjedok koji izričito tvrdi da je okrivljena živjela, odnosno prebivala stalno u B. i da nije koristila stan u V., je bivši zaposlenik Općine B., I. H., koji je i osobno zainteresiran za progon i kažnjavanje oštećene, zbog izrazito neprijateljskog odnosa prema okrivljenoj s kojom niti ne razgovara, tvrdeći da je okrivljena svakodnevno išla na posao sa adrese u B., … ili …, no nije se mogao točno izjasniti o pravoj adresi, iako nema neposrednih saznanja o tome gdje je okrivljena doista živjela, pa mu stoga prvostupanjski sud s pravom nije poklonio vjeru jer se taj iskaz ne temelji na vlastitim i neposrednim opažanjima već se radi o parcijalnim saznanjima koja nisu potkrijepljena niti materijalnim niti personalnim dokazima, koje zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Osim toga, svjedok I. H. je iskazao da je pratio okrivljenu od 2008. do 25. svibnja 2009. iako se period od 2008. do siječnja 2009. okrivljenoj ni ne stavlja na teret, a od 25. svibnja 2009. proizlazi da se navedeni svjedok nalazio na bolovanju i samo povremeno dolazio u B., što upućuje kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, da se radi o svjedoku koji je doista imao samo parcijalna saznanja, dok je obrana okrivljene potvrđena kako materijalnim, tako personalnim dokazima, tj iskazima neposrednih svjedoka.

8. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je nakon detaljne analize i savjesne ocjene svih provedenih materijalnih i personalnih dokaza, pojedinačno i u međusobnoj vezi, sud prvog stupanja pravilno utvrdio sve u konkretnom slučaju odlučne činjenice.

9. Naime, kako to sud prvog stupnja ističe u obrazloženju pobijane presude, iz iskaza zaposlenice Općine B. K. G. i načelnika Općine B. M. B. te supruga okrivljene, D. S., čiji iskaz je u bitnom identičan iskazu nabrojanih svjedoka, potvrđuje da je okrivljena u inkriminiranom periodu živjela na adresi u V., da su joj osobni dokumenti glasili na navedenu adresu, a što je potvrđeno i materijalnim dokazima sadržanim u spisu kao i iskazom predstavnika stambene zgrade R. G..

10. Zbog svega naprijed navedenog prvostupanjski sud nije imao razloga ne povjerovati svjedocima koji o događaju kroz vremenski period od siječnja 2009. do kolovoza 2011. imaju neposrednih saznanja, koje rade s okrivljenom, dolazili su joj u posjet u stan na adresi u V., viđali ju izvan radnog vremena u popodnevnim satima i vikendom u šetnji sa članovima svoje obitelji po V., a radi se o svjedocima koji nemaju nikakvog razloga lažno iskazivati, kako to pogrešno smatra državni odvjetnik jer bi oni davanjem lažnog iskaza izložili sebe, eventualnom kaznenom progonu. Prvostupanjski sud utvrdio je i posve prihvatljive razloge promjene prebivališta okrivljene sa adrese u B., na adresu V., iz razloga što je obitelj S. kupila stan u V. gdje je okrivljena studirala te joj je tako bilo lakše ispunjavati obveze na fakultetu.

11. Te zaključke, kao pravilne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

12. Ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelj nije doveo u sumnju podnesenom žalbom koja se svodi isključivo na preocjenu dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka. Sud prvog stupanja pravilno je postupio kada je utvrdio da nema čvrstih i pouzdanih dokaza temeljem kojih bi se mogao izvesti zakonit i pravilan zaključak da je okrivljena Š. S. počinila kazneno djelo na način kako joj je to optužnicom stavljeno na teret te je stoga žalba državnog odvjetnika neosnovana. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude temeljem članak 482. ZKP/08.

13. Ispitujući pobijanu presudu i u smislu članka 476 stavak 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu okrivljene povrijeđen kazneni zakon, a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti, pa je odlučeno kao u izreci.

U Karlovcu 12. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević, v.r.