Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-564/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz K., OIB:... protiv tuženika E. M. d.o.o. iz Z., OIB:..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-223/2021 od 4. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika, preinačuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-223/2021 od 4. ožujka 2022. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu primljenog 4.6.2021. u 13,17 sati u Financijskoj agenciji Zagreb, podnesenog od strane tuženika E. M. d.o.o. protiv tužitelja V. P. temeljem zadužnice od 26.9.2007., proglašava se nedopuštenom.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 200,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 4.3.2022. do isplate, sve u roku 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu primljenog 4.6.2021. u 13,17 sati u Financijskoj agenciji Zagreb, podnesenog od strane tuženika E. M. d.o.o. protiv tužitelja V. P. temeljem zadužnice od 26.9.2007., proglašava se nedopuštenom.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 200,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 4.3.2022. do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je t

užitelja koji je (kao ovršenik) zaključkom Općinskog suda u Kutini pod poslovnim brojem: Ovr-72/21 od 28. srpnja 2021. upućen da pokrene parnicu, da se ovrha na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu primljenog 4. lipnja 2021. kod FINA-e Zagreb proglasi nedopuštenom, kod čega je tužitelj tvrdio da je tražbina tuženika zastarjela u cijelosti s obzirom da se radi o dugu iz 2007.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede jer se presuda može ispitati u žalbenom stadiju postupka. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Međutim, zaključak prvostupanjskog suda da je temeljem obavijesti FINA-e Kutina od 26. travnja 2011. (samo) u razdoblju od 13. siječnja 2011. do 26. travnja 2011. došlo do prekida zastare i da je zastarni rok od 5 godina počeo teći 27. travnja 2011., pa kako je zahtjev za izravnu naplatu ovdje tuženik dostavio FINA-i Zagreb dana 4. lipnja 2021., zahtjev je dostavljen nakon proteka roka od 5 godina i prigovor zastare je osnovan u cijelosti, ne može se prihvatiti kao pravilan.

7.1. Naprotiv, osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je FINA Kutina u obavijesti od 26. travnja 2011., na koju se u toč. 11. obrazloženja poziva prvostupanjski sud, navela da je osnova za plaćanje OV-111227/07 evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje iz čega je razvidno da je FINA nastavila postupati po osnovi za plaćanje provodeći postupak izravne naplate, što je sukladno odredbi čl. 9. st. 5. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN br: 91/10 i 112/12) prema kojoj ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti, FINA daje nalog bankama da blokiraju sve ovršenikove račune i zabrane raspolaganje oročenim novčanim sredstvima. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je došlo do prekida zastare samo u razdoblju od 13. siječnja 2011. do 6. travnja 2011. i da je zastarni rok od 5 godina počeo teći 27. travnja 2011., obzirom da je FINA Kutina, iako je obavijestila sud o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava (list 29. spisa) u obavijesti istovremeno navela da je osnova za plaćanje evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, čime je po toj osnovi nastavila postupati provodeći postupak izravne naplate (taj postupak nije obustavljen i nije prestao).

8. Valja dodati da je zakonodavac tek u odredbi čl. 12. st. 1. sada važećeg Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN br. 68/18; dalje: Zakon o provedbi/18) normirao situaciju prestanka izvršavanja osnove za plaćanje kada postoji nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu, a prema kojoj ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih 6 mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

9. Stoga je u pravu tuženik kada u žalbi tvrdi da postupak izravne naplate nije završen dostavom obavijesti ranijem vjerovniku, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, već je taj postupak nastavljen sve do 25. studenog 2020., kada je FINA prestala s postupanjem po predmetnoj zadužnici, temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi/18. Zbog pogrešnog zaključka, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 245. st. 1. i 5. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), prema kojoj nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, što vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranjem. U konkretnoj situaciji postupak izravne naplate okončan je tek isknjiženjem osnove za plaćanje iz Očevidnika FINA-e, a ne dostavom obavijesti o nemogućnosti izvršenja osnove, pa je zastara počela ponovno teći od 25. studenog 2020., a ne od 27. travnja 2011., kako je to zaključio prvostupanjski sud. Obzirom da nema nikakve sumnje da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika dana 4. lipnja 2021. podnio kod FINA-e zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice od 26. rujna 2007., zajedno sa specifikacijom tražbine, to od trenutka kada je zastara počela ponovno teći (25. studenog 2020.), pa do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu (4. lipnja 2021.) nije protekao opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a) koji je relevantan u ovoj pravnoj stvari.

10. Zaključno, prvostupanjski sud je proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu dana 4. lipnja 2021. u 13,17 sati u FINA-i Zagreb podnesenog od strane tuženika, a protiv tužitelja, temeljem zadužnice od 26. rujna 2007., pogrešno primijenio materijalno pravo jer je uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

12. Zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova je odbijen jer taj zahtjev nije postavljen na određeni način (nije specificiran) sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Varaždinu 12. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.