Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, a na prijedlog više sudske savjetnice Željke Schveibert Golubović, u pravnoj stvari tužitelja G.P.Z.-O. d.o.o. iz Z., OIB:… , zastupana po punomoćniku M.L., odvj. u OD Š. i p., protiv tuženika M.I.P.C., d.d. za informatički inženjering, iz Č., OIB:… , zastupan po punomoćniku I.P., odvj. iz Č., radi isplate, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 24. studenog 2021., održane u nazočnosti punomoćnika punomoćnika tuženika I.P., odvjetnika tužitelja M.K., odvjetnika u OD Š. i p., te

iz Č., dana 4. siječnja 2022. objavio je te

p r e s u d i o  j e  :

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I.M. iz Č., poslovni broj Ovrv-1964/2020 od dana 21. listopada 2020., u kojem se nalaže tuženiku M.I.P.C., d.d. za informatički inženjering, iz Č., OIB:… da tužitelju G.P.Z.-O. d.o.o. iz Z., OIB:…, isplati iznos od 18.333,93 kuna (osamnaesttisućatristotridesettri kune i devedeset tri lipe), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. stavak 2. Zakona

o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena tekućim na :

- 972,98 kuna od 27.11.2019. godine do isplate,

- 3.555,65 kuna od 27.12.2019. godine do isplate,

- 4.536,41 kuna od 28.01.2020. godine do isplate,

- 5.536,99 kuna od 04.03.2020. godine do isplate,

- 3.731,90 kuna od 26.03.2020. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku M.I.P.C., d.d. za informatički inženjering, iz Č., OIB:…, da tužitelju G.P.Z.-O. d.o.o. iz Z., OIB:…, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.200,01 kuna (šesttisućadvijesto kuna i jedna lipa), sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja tj. od 04. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. S ostatkom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu od ukupno 700,00 kuna tužitelj se odbija, kao neosnovanim.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje :

1. Tužitelj je 21. listopada 2020. podnio javnom bilježniku I.M. prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nakon čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1964/2020 od 21. listopada 2020. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju ukupan iznos od 18.333,93 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Na navedeno rješenje tuženik je pravodobno izjavio prigovor nakon čega je Trgovački sud u Varaždinu donio rješenje poslovni broj Povrv-259/2020-2 od 23. prosinca 2020. kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukidaju se provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Trgovački sud u Varaždinu se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupljen ovom sudu na postupanje.

3. Tužitelj tijekom postupka u bitnome tvrdi da je tuženik kupac plina po šifri … na adresi u Gradu Z., slijedom čega je isti u obvezi podmirivati tražbinu tužitelja s osnove isporučenog i utrošenog plina sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o tržištu plina i Općih uvjeta opskrbe plinom. Naime, tuženik je vlasnik poslovnog prostora u zgradi koja ima ugrađen sustav centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice. Pritom se tužitelj poziva na odredbu čl. 5. st. 2. Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga prema kojoj u zgradama gdje su instalirane toplinske stanice na plin, naknada za komunalnu uslugu određuje se prema utvrđenoj cijeni i količini usluge iz čl. 3. st. 2. koja se raspoređuje na korisnike prema površini stana ili poslovne prostorije, a plaća se na temelju računa isporučitelja usluge bez obzira na to koriste li se njima, a naknadu za komunalnu uslugu plaćaju korisnici iz poslovnog prostora ili stana u kojem se obavlja poslovna djelatnost u dvostrukom iznosu naknade koju plaća stanar za istu površinu stana bez obzira na to koriste li se njime. Navodi da je čl. 11. Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga jasno propisano kako: „Korisnik može trajno otkazati korištenje usluge opskrbe plina. Korisnik snosi sve troškove koji proizlaze iz otkazivanja korištenja usluge. Korisnik može otkazati korištenje usluge pismenim putem uz otkazni rok od 7 dana. Nakon što korisnik otkaže korištenje usluge opskrbe plinom, isporučitelj je dužan kod potrošača

očitati i demontirati plinomjer i ispostaviti mu konačni račun za utrošeni plin.″. Tužitelj ističe kako se tuženik nije izdvojio na propisani način iz sustava zajedničke kotlovnice te ostaje u obvezi plaćanja računa prema udjelu površine svoje nekretnine u ukupnoj grijanoj površini prostora jer je i dalje priključen na sustav centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice te ima mogućnost koristiti se uslugom tužitelja stoga je irelevantno i potpuno nebitno da li je tuženiku isporučivana toplinska energija. Tu činjenicu tužitelj niti ne može znati jer je tuženik mogao sam „odrezati“ cijevi od svojih toplinskih uređaja i maknuti iste. Bitno je samo da je tuženik imao pristup i mogućnost koristiti se toplinskom energijom jer je tužitelj isporučio toplinsku energiju preko zajedničke kotlovnice dok iz utuženih računa jasno proizlazi obračun na temelju kojeg je utvrđena visina utuženih računa.

4. Tuženik tijekom postupka u bitnome tvrdi da nije u obvezi platiti tužitelju naknadu za isporuku plina za prostor u njegovom vlasništvu na adresi Grad Z., i to stoga jer u istome nisu ugrađena nikakva grijaća tijela, a pritom se poziva na odredbu čl. 3. st. 2. t. 14. Zakona o tržištu toplinske energije. Navodi da čl. 7. Zakona o obveznim odnosima propisuje načelo jednake vrijednosti davanja koje načelo bi u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva bilo prekršeno, što sve navedeno utvrđuje sudska praksa VTS br.Gž-6434/2017 od 12. lipnja 2018. god. na način da se sudi da tuženikova obveza postoji samo ako je tužitelj kao isporučitelj usluge u utuženom razdoblju isporučio toplinsku energiju, što u ovom predmetu nije slučaj.

5. Tijekom postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to cjelokupni spis javnog bilježnika I.M. iz Č., broj Ovrv-1964/2020 i to posebice izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 7), izvadak iz sudskog registra (list 8-12), račun br. … (list 13), povratnice (list 14-18), te u ovom spisu račune (list 41-45), Odluku Visokog trgovačkog suda RH broj 11 Pž-6434/2017-2 od 12. lipnja 2018. (list 53-56) i vještački nalaz i mišljenje E. d.o.o. V. od kolovoza 2021. (list 61- 88).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa s osnove isporuke prirodnog plina za poslovni prostor koji je u vlasništvu tuženika površine 418,20 m2 na adresi Grad Z., i to u razdoblju od studenog 2019. do ožujka 2020.

7. Nije sporno da je tuženik vlasnik prostora na adresi u Gradu Z., površine 418,20 m2 te se potrošnja plina obračunava za sve korisnike preko zajedničkog plinomjera i to na način da se mjesečna količina isporučenog plina u kotlovnici putem jednog plinomjera dijeli na suvlasnike prema kvadraturi stanova odnosno poslovnih prostora. Isto tako nije sporno da je tužitelj obračunao tuženiku potrošnju plina putem navedene metodologije, a prema površini tuženikovog poslovnog prostora koja nesporno iznosi 418,20 m[2] .

8. Sporno je da li je tuženik u obvezi plaćati naknadu za plin isporučen stambenoj zgradi na predmetnoj adresi prema obračunu tužitelja s obzirom da u prostoru tuženika nije bilo radijatora pa tako nije niti moglo doći do isporuke plina, slijedom čega tužitelj nije niti mogao obračunati tuženiku potrošnju prema površini stana, već prema stvarnoj potrošnji koje u konkretnom slučaju nije bilo.

9. Iz vještačkog nalaza i mišljenja vještaka R.S. (list 61-88 spisa) proizlazi da predmetni poslovni prostor ne koristi toplinsku energiju proizvedenu u zajedničkoj kotlovnici niti prirodni plin kao energent za proizvodnju toplinske energije već kao primarni izvor energije koristi električnu energiju te da u predmetnom poslovnom prostoru nisu pronađena priključna mjesta iz kojih bi se mogla koristiti toplinska energija proizvedena u zajedničkoj kotlovnici.

10. Odredbom čl. 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" br. 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19, dalje u tekstu: ZTTE ) propisano je da se na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje taksativno navedenih uvjeta pobrojanih u st. 1. tog članka. Iz citirane odredbe proizlazi da korisnik ima zakonsku mogućnost izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava na osobni trošak i kada takvo isključenje ne šteti ostalim korisnicima.

11. Tuženik tijekom postupka nije isticao da se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava na način propisan gore citiranom zakonskom odredbom niti je na navedenu okolnost predlagao provedbu odgovarajućeg dokaza kojima bi se isto moglo utvrditi.

12. Stoga, u situaciji u kojoj se tuženik na tehnički izvediv način nije izdvojio iz sustava centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice putem postavljanja posebnog etažnog brojila, a na koji način bi se omogućio obračun količine utrošenog plina prema stvarnoj potrošnji tuženik ostaje u obvezi plaćanja računa prema udjelu površine svoje nekretnine u ukupnoj grijanoj površini prostora.

13. Tužitelj je isporučio plin za zajednički toplinski sustav, a tuženikov poslovni prostor je priključen na taj sustav.

14. S obzirom na to da je tužitelj isporučio plin za zajednički toplinski sustav tuženik je u obvezi plaćati plin bez obzira na stvarnu potrošnju sve do izdvajanja iz takvog sustava sukladno čl. 45. st. 1. ZTTE-a. Navedeni pravni stav zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Pž-7637/2018-2 od 18. srpnja 2019. Pritom se napominje da navedena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske se odnosi na pravni spor koji se vodio pred ovim sudom između istih parničnih stranaka i iste činjenične i pravne osnove kao i ovaj spora, ali za drugo vremensko razdoblje (prosinac 2014. - svibanj 2015.).

15. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dostavljene račune tužitelja iz kojih proizlazi da se isti odnose na naknadu za potrošnju prirodnog plina za prostor površine 418,20 metara kvadratnih na adresi Grad Z., te da je u istima kao kupac naznačen tuženik te je u njima obračunata naknada za potrošnju prirodnog plina u iznosima i s danom dospijeća kako slijedi:

- za listopad 2019.iznos od 972,98 kn s danom dospijeća 27. studeni 2019. (list 41 spisa), za studeni 2019. iznos od 3.555,65 kuna s danom dospijeća 27. prosinca 2019. (list 42 spisa), za prosinac 2019. iznos od 4.536,41 kune s danom dospijeća

28. siječnja 2020. (list 43 spisa), za siječanj 2020. iznos od 5.536,99 kuna s danom dospijeća 04. ožujka 2020.(list 44 spisa), za veljaču 2020. iznos od 3.731,90 kuna s danom dospijeća 26. ožujka 2020. (list 45 spisa).

16. S obzirom da se tuženik nije iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade izdvojio na način propisan odredbom čl. 45. st. 1. ZTTE-a, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja s osnove naknade za isporučeni plin za poslovni prostor tuženika na adresi Grad Z., usvojiti i održati platni nalog iz rješenja o ovrsi na snazi temeljem odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP), kao što je odlučeno u točki I. izreke.

17. Odluka o kamatama donesena je primjenom odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) u svezi odredbe čl. 183. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18. Odluka o naknadi troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu Tarifa).

19. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 666,68 kn u koji iznos je uračunat PDV po stopi od 25% dok mu nije priznat trošak javnobilježničke dostave i materijalni trošak ovrhovoditelja u iznosu od 75,00 kn u koji iznos je uračunat PDV po stopi od 25% .

20. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 15. travnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), trošak pristupa na ročište 1. lipnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), trošak sastava podneska od 14. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), te trošak pristupa na ročište 24. studenog 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife). Tužitelju nije priznati trošak za ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. t.3. Tarife) jer nije pristupio na ročište za objavu.

20.1. Na gore navedene iznose tužitelj ima pravo obračunati PDV po stopi od 25 % i to u iznosu od 1.000,00 kn, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 533,33 kn koji je odmjeren temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18). Dakle, ukupno priznati trošak ovog parničnog postupka iznosi 6.200,01 kn koji iznos je dužan tuženik naknaditi tužitelju.

21. Sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) sud može već u ovršnoj ispravi na prijedlog ovrhovoditelja (tužitelja) odrediti naplatu zateznih kamata na troškove postupka po propisanoj stopi, a naplata kojih kamata teče od dana donošenja odluke. Slijedom navedenog sud je odredio da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana presuđenja, tj. od 04. siječnja 2022. pa do isplate. Paricijski rok u ovom predmetu iznosi 15 dana.

Čakovec, 4. siječnja 2022.

Sutkinja: Valentina

Varga Gombar

Viša sudska savjetnica: Željka

Schveibert Golubović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužitelja

2. tuženik M.I.P.C. d.d. Č.

DN:

|

Dokument je elektroni ki potpisan: | C=HR

|

ELJKA SCHVEIBERT

| O=OP INSKI SUD U AKOVCU

|

| 2.5.4.97=#130D48523535323737323732333935

GOLUBOVI

|

| L= AKOVEC

|

Vrijeme potpisivanja:

| S=SCHVEIBERT GOLUBOVI

|

|

04-01-2022

G= ELJKA

|

| CN= ELJKA SCHVEIBERT GOLUBOVI

13:33:57

|

|

|

|

|

|

|

|

|

|

Broj zapisa: eb304-3c165

Kontrolni broj: 04caa-7c98b-eb944

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽELJKA SCHVEIBERT GOLUBOVIĆ, L=ČAKOVEC, O=OPĆINSKI SUD U ČAKOVCU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Čakovcu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.