Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-1250/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Gašparon, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju generalni punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu prema generalnoj punomoći Su-1902/10, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5141/2021-38 od 3. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5141/2021-38 od 3. ožujka 2022. pod točkama I., II., III., V. i VI. izreke.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe 1. i 7. Ugovora o kreditu br. 029-50- 3466970 od 16.05.2006. godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva za utvrđenje ništetnosti preko dosuđenog u točci I. izreke.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba 2. Ugovora o kreditu br. 029-50- 3466970 od 16.05.2006.godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 6,50 % godišnje.

IV. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva za utvrđenje ništetnosti preko dosuđenog u točci III. izreke.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB31870497319, Zagreb, Magazinska cesta 69 isplatiti tužiteljici, DK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 7.954,33 kuna na ime nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, tekućom

- na iznos od 22,92 kn od 24.10.2008.do isplate

- na iznos od 32,78 kn od 22.01.2009. do isplate

- na iznos od 39,88 kn od 26.02.2009. do isplate

- na iznos od 43,09 kn od 26.03.2009.do isplate

- na iznos od 34,25 kn od 20.04.2009. do isplate

- na iznos od 35,94 kn od 27.05.2009. do isplate

- na iznos od 22,41 kn od 23.06.2009. do isplate

- na iznos od 12,45 kn od 24.07.2009. do isplate

- na iznos od 15,10 kn od 24.08.2009. do isplate

- na iznos od 20,35 kn od 21.09.2009. do isplate

- na iznos od 19,89 kn od 19.10.2009. do isplate

- na iznos od 14,58 kn od 19.10.2009. do isplate

- na iznos od 24,54 kn od 23.11.2009. do isplate

- na iznos od 32,53 kn od 19.02.2010. do isplate

- na iznos od 43,89 kn od 19.03.2010.do isplate

- na iznos od 41,28 kn od 20.04.2010. do isplate

- na iznos od 56,69 kn od 21.05.2010. do isplate

- na iznos od 53,77 kn od 20.06.2010. do isplate

- na iznos od 59,47 kn od 19.07.2010. do isplate

- na iznos od 108,80 kn od 26.08.2010.do isplate

- na iznos od 98,65 kn od 18.09.2010. do isplate

- na iznos od 129,67 kn od 29.10.2010. do isplate

- na iznos od 118,95 kn od 29.10.2010.do isplate

- na iznos od 101.71 kn od 29.10.2010.do isplate

- na iznos od 138,09 kn od 06.12.2010.do isplate

- na iznos od 184,37 kn od 24.01.2011. do isplate

- na iznos od 151,60 kn od 23.02.2011. do isplate

- na iznos od 163,10 kn od 06.04.2011. do isplate

- na iznos od 148,48 kn od 13.04.2011. do isplate

- na iznos od 19,80 kn od 18.04.2011. do isplate

- na iznos od 27,93 kn od 18.05.2011. do isplate

- na iznos od 28,73 kn od 01.07.2011. do isplate

- na iznos od 35,52 kn od 01.08.2011. do isplate

- na iznos od 32,03 kn od 21.09.2011. do isplate

- na iznos od 28,21 kn od 26.10.2011. do isplate

- na iznos od 212,14 kn od 03.12.2011. do isplate

- na iznos od 209,89 kn od 03.12.2011.do isplate

- na iznos od 223,80 kn od 11.01.2012.do isplate

- na iznos od 235,92 kn od 11.02.2012. do isplate

- na iznos od 237,54 kn od 09.03.2012. do isplate

- na iznos od 229,16 kn od 07.04.2012. do isplate

- na iznos od 234,82 kn od 10.05.2012.do isplate

- na iznos od 238,69 kn od 09.06.2012. do isplate

- na iznos od 232,18 kn od 11.07.2012.do isplate

- na iznos od 233,89 kn od 11.08.2012. do isplate

- na iznos od 229,00 kn od 10.09.2012. do isplate

- na iznos od 218,44 kn od 10.10.2012. do isplate

- na iznos od 229,70 kn od 09.11.2012. do isplate

- na iznos od 235,10 kn od 10.12.2012. do isplate

- na iznos od 231,31 kn od 27.12.2012.do isplate

- na iznos od 210,08 kn od 11.01.2013. do isplate

- na iznos od 228,12 kn od 15.02.2013. do isplate

- na iznos od 229,70 kn od 11.04.2013. do isplate

- na iznos od 222,63 kn od 09.05.2013. do isplate

- na iznos od 200,64 kn od 08.06.2013. do isplate

- na iznos od 200,08 kn od 12.07.2013. do isplate

- na iznos od 205,48 kn od 11.08.2013. do isplate

- na iznos od 214,14 kn od 10.09.2013. do isplate

- na iznos od 226,13 kn od 10.10.2013. do isplate

- na iznos od 219,94 kn od 11.11.2013. do isplate

- na iznos od 224,36 kn od 07.12.2013. do isplate

VI. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 isplatiti tužiteljici, DK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 1.340,05 kuna na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, tekućom

- na iznos od 7,94 kn od 06.12.2007. do isplate

- na iznos od 7,90 kn od 27.12.2007. do isplate

- na iznos od 8,04 kn od 30.01.2008. do isplate

- na iznos od 8,12 kn od 03.03.2008. do isplate

- na iznos od 8,26 kn od 31.03.2008. do isplate

- na iznos od 8,05 kn od 30.04.2008. do isplate

- na iznos od 12,83 kn od 02.06.2008. do isplate

- na iznos od 12,99 kn od 01.07.2008. do isplate

- na iznos od 12,75 kn od 29.07.2008. do isplate

- na iznos od 12,76 kn od 28.08.2008. do isplate

- na iznos od 12,90 kn od 22.09.2008. do isplate

- na iznos od 13,95 kn od 24.10.2008. do isplate

- na iznos od 13,25 kn od 01.12.2008. do isplate

- na iznos od 14,14 kn od 22.01.2009.do isplate

- na iznos od 14,28 kn od 26.02.2009. do isplate

- na iznos od 14,34 kn od 26.03.2009. do isplate

- na iznos od 21,85 kn od 20.04.2009. do isplate

- na iznos od 21,90 kn od 27.05.2009. do isplate

- na iznos od 21,50 kn od 23.06.2009. do isplate

- na iznos od 21,20 kn od 24.07.2009. do isplate

- na iznos od 21,28 kn od 24.08.2009. do isplate

- na iznos od 21,43 kn od 21.09.2009. do isplate

- na iznos od 21,42 kn od 19.10.2009. do isplate

- na iznos od 21,26 kn od 19.10. 2009. do isplate

- na iznos od 21,56 kn od 23.11.2009. do isplate

- na iznos od 21,80 kn od 19.02.2010. do isplate

- na iznos od 22,14 kn od 19.03.2010. do isplate

- na iznos od 22,06 kn od 20.04.2010. do isplate

- na iznos od 22,52 kn od 21.05.2010. do isplate

- na iznos od 22,43 kn od 20.06.2010.do isplate

- na iznos od 22,60 kn od 19.07.2010. do isplate

- na iznos od 24,07 kn od 26.08.2010. do isplate

- na iznos od 23,77 kn od 18.09.2010. do isplate

- na iznos od 24,70 kn od 29.10.2010. do isplate

- na iznos od 24,38 kn od 29.10.2010. do isplate

- na iznos od 23,86 kn od 29.10.2010. do isplate

- na iznos od 24,95 kn od 06.12.2010. do isplate

- na iznos od 26,33 kn od 24.01.2011.do isplate

- na iznos od 25,35 kn od 23.02.2011.do isplate

- na iznos od 25,69 kn od 06.04.2011.do isplate

- na iznos od 25,26 kn od 13.04.2011.do isplate

- na iznos od 23,45 kn od 18.04.2011. do isplate

- na iznos od 25,17 kn od 18.05.2011.do isplate

- na iznos od 25,33 kn od 01.07.2011.do isplate

- na iznos od 21,82 kn od 01.08.2011. do isplate

- na iznos od 21,22 kn od 21.09.2011. do isplate

- na iznos od 20,56 kn od 26.10.2011. do isplate

- na iznos od 16,88 kn od 03.12.2011.do isplate

- na iznos od 16,84 kn od 03.12.2011.do isplate

- na iznos od 17,10 kn od 11.01.2012.do isplate

- na iznos od 17,32 kn od 11.02.2012. do isplate

- na iznos od 17,35 kn od 09.03.2012. do isplate

- na iznos od 17,20 kn od 07.04.2012. do isplate

- na iznos od 17,30 kn od 10.05.2012. do isplate

- na iznos od 17,37 kn od 09.06.2012. do isplate

- na iznos od 17,25 kn od 11.07.2012. do isplate

- na iznos od 17,28 kn od 11.08.2012. do isplate

- na iznos od 17,19 kn od 10.09.2012. do isplate

- na iznos od 17,00 kn od 10.10.2012. do isplate

- na iznos od 17,21 kn od 09.11.2012. do isplate

- na iznos od 17,31 kn od 10.12.2012. do isplate

- na iznos od 17,24 kn od 27.12.2012. do isplate

- na iznos od 16,84 kn od 11.01.2013. do isplate

- na iznos od 17,18 kn od 15.02.2013. do isplate

- na iznos od 17,21 kn od 11.04.2013. do isplate

- na iznos od 17,08 kn od 09.05.2013. do isplate

- na iznos od 16,67 kn od 08.06.2013. do isplate

- na iznos od 16,66 kn od 12.07.2013. do isplate

- na iznos od 16,76 kn od 11.08.2013. do isplate

- na iznos od 16,92 kn od 10.09.2013. do isplate

- na iznos od 17,14 kn od 10.10.2013. do isplate

- na iznos od 17,03 kn od 11.11.2013. do isplate

- na iznos od 17,36 kn od 07.12.2013. do isplate

kao i naknaditi parnične troškove u iznosu od 10.300,00 kuna sa istim zateznim kamatama od 3. ožujka 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi da:

„Nesporno je da su tužiteljica i tuženi zaključili 16. svibnja 2006. Ugovor o kreditu broj 029-50-3466970, za kupnju vozila, u iznosu od 10.020,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca, uz redovnu kamatnu stopu od 6,50% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 30.9.2006.

U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (tamo kao 4. tuženik) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt- 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao što je ostvario korist i na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i razliku koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.“

5. Stoga prvostupanjski sud pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu na način kako je to odlučeno pobijanim dijelom prvostupanjske presude.

6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik sadržajno ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Na žalbene navode kada se tvrdi da točka I. izreke pobijane presude je nepotpuno određena kada se utvrđuje ništetnom odredba čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu „u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF“, valja reći da je tako postavljeni tužbeni zahtjev u suglasju s pravomoćnim sudskim odlukama donesenim u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača gdje su utvrđene ništetnim odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu, na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

7.1. Nadalje, odgovora da je tužiteljica ovdje u tužbi postavila tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 186.b st. 2. ZPP, ali također i valja reći da tužiteljica svojim podneskom od 26. kolovoza 2019. (valjda nakon što je dobila podatke od tuženika) specificirala i novčani dio svog tužbenog zahtjeva, međutim, neovisno od toga, u svakom slučaju do zaključenja prethodnog postupka i prije nego što je tužba dostavljena tuženiku na odgovor.

8. Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje je prihvaćanjem zahtjeva tužiteljice pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. koja presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužiteljica na njih pozvala. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.1. Dakle, imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

9.2. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

10. Kako će se ovaj sud u nastavku obrazloženja pozivati na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske nalazi se potrebnim naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske) te da prema čl. 3. st. 1. Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

11. Nedvojbeno je da je zahtjev tužiteljice za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica proglašenja odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu ništetnim. Točno je i da naprijed citirane odredbe čl. 502. c st.1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da se utvrđenja iz presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. ne mogu odnositi na predmetni Ugovor o kreditu, jer je kredit otplaćen. Naime, činjenica da je ugovor o kreditu raskinut, ali i otplaćen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora. Ovo stoga, jer razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kad se radi o djelomičnoj ništetnosti nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora slijedom čega otplata kredita ni po čemu ne znači da tužiteljica nema pravo tražiti isplatu na temelju ništetnih odredbi o kreditu. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

12. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

13. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

13.1. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 6,50% godišnje.

13.2. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 14. studenoga 2006. bio na snazi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03- dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi ZZP/07, koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

14. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 2. veljače 2007., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao. 15. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica na temelju ništetnih odredbi preplatila tuženiku ukupno iznos od 33.621,13 kn, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužiteljici taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

17. Na žalbene navode valja reći da iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka nigdje ne proizlazi da je za vrijeme trajanja ugovora o kreditu kamatna stopa bila manja od one koja je prvotno ugovorena u ugovoru o kreditu od 6,50% godišnje, kao što valja reći da odgovora da je tužiteljica nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja specificirala svoj tužbeni zahtjev, ali visina tog tužbenog zahtjeva je bila neznatno manja od onoga koji je postavljen u podnesku od 26. kolovoza 2019., a i da je bila veća u ovakvim sporovima, a o čemu je već sudska praksa zauzela svoje stajalište, ne bi se radilo o preinaci koja ne bi bila dopuštena.

18. Suprotno žalbenim navodima pravilno je ocijenjen neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Stoga, kako su odluke u kolektivnim sporovima postale pravomoćne dana 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018., te obzirom na to da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. kolovoza 2018. pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije nastupila zastara potraživanja.

19. I odluka o trošku je pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a vezano uz navode žalbe kojim se osporava odluka o parničnom trošku valja reći da podnesci od 14. listopada 2019. i 13. veljače 2021. su bili potrebni za vođenje postupka i predstavljaju odgovore na navode tuženika iznesene u podnescima tuženika, na ročištu od 22. siječnja 2020., a kada je pogleda sadržaj tog zapisnika, makar se radi o pripremnom ročištu, raspravljalo se je o glavnoj stvari, a u odnosu na ročište od 9. veljače 2022., ono je održano iz razloga jer je ovaj sud svojim rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu iz razloga što je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

20. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I.).

21. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II.).

U Zagrebu 11. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Vanda Senta