Posl. br. 17 Povrv-456/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23., Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. D. d.o.o., D., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. B. odvjetnici u D., uz sudjelovanje umješača G. D., D. zastupanog po punomoćnici I. J., zaposlenici umješača, diplomiranoj pravnici s položenim pravosudnim ispitom, protiv tuženika G. T. d.o.o., OIB: … zastupanog po punomoćniku A. K. odvjetniku u D. radi utvrđenja osnovanosti tražbine drugog višeg isplatnog reda u visini od 309.529,56 kuna na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 28. veljače 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača, objavljenoj dana 11. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži utvrditi osnovanom tražbinu tužitelja S. D. d.o.o., D., OIB: … prema tuženiku G. T. d.o.o., OIB: … kao povezanom društvu u postupku izvanredne uprave nad društvom A. d.d. Z., OIB: … u ukupnom iznosu od 309.529,56 kuna kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda koja se sastoji od glavnice po utuženim računima u visini od 193.500,00 kuna, zakonske zatezne kamate na svaki pojedini dospjeli iznos utuženih računa u visini od 88.338,01 kuna, troška ovrhe u visini od 6.368,00 kuna, te parnični trošak nastao do dana otvaranja postupka izvanredne uprave 10. travnja 2017.g. u visini od 18.535,00 kuna, te se odbija i u tužbenom zahtjevu naknade troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

i

r i j e š i o  j e

I. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. B. iz D., posl. br. Ovrv. 4638/13 od 16. listopada 2013. godine stavlja se izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukidaju se provedene radnje.

II. Postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. B. iz D., posl. br. Ovrv. 4638/13 od 16. listopada 2013. godine kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja, plati ovrhovoditelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu 193.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

na iznos od 115.300,00 kn od 16.08.2013.g. pa do isplate

na iznos od 78.200,00 kn od 21.09.2013.g. pa do isplate

po stopi propisanoj člankom 29. st.2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, te da mu nadoknadi trošak ovršnog postupka kao i da na te troškove plati zakonsku zateznu kamatu od dana kada su troškovi učinjeni odnosno od dana donošenja rješenja pa do ovrhovoditeljeva namirenja, po navedenoj stopi, sve u roku 8 dana nakon dostave ovog rješenja.

II. Dužan je tužitelj u roku od osam dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 27.910,00 kuna dok se tuženik odbija za više zatraženih 9.475,00 kuna.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. B. iz D., posl. br. Ovrv-4638/13 od 16. listopada 2013. godine obvezan je tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od 193.500,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor navodeći da ne postoji obveznopravni odnos temeljem kojeg bi ovrhovoditelj mogao osnovano tražiti od ovršenika isplatu zahtijevanog iznosa, a da obveza plaćanja zahtijevanog iznosa nije utemeljena na zakonu, ni na nekom drugom propisu koji je donesen u skladu sa zakonom.

3. Rješenjem ovoga suda posl.br. 17 Povrv. 456/19 od 22. travnja 2022. godine (točka I. i II. ove odluke) stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika L. B. iz D., posl. br. Ovrv-4638/13 od 16. listopada 2013. godine u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Ovaj sud je temeljem čl. 282. st.3. OZ-a i čl. 287. st.1. OZ-a u vezi s čl. 57. i 58. Ovršnog zakona (NN br.112/12, 25/13,94/14 dalje: OZ-a) u ovoj fazi postupka, jer je to propustio prije zakazivanja pripremnog ročišta u predmetnoj pravnoj stvari (točkom I. i II. izreke rješenja u izreci ove odluke) stavio izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. B. iz D., posl. br. Ovrv. 4638/13 od 16. listopada 2013. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje.

5. Ovaj sud je iz razloga ekonomičnosti postupka meritorno odlučio o predmetnoj pravnoj stvari prije no što je sačekao pravomoćnost Rješenja kojim je stavljeno van snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. B. iz D., posl. br. Ovrv-4638/13 od 16. listopada 2013. godine i kojim su ukinute provedene radnje.

6. Tužitelj u podnesku zaprimljenom u ovom sudu 19. studenog 2015. godine (l.s. 15) predlaže o otpočetoj parnici obavijestiti treću osobu G. D., D..

7. Podneskom zaprimljenim u ovom sudu 16. prosinca 2016. godine (l.s. 97) Grad Dubrovnik je po svom punomoćniku predložio dopustiti miješanje istoga u predmetnu parnicu na strani tužitelja, navodeći da ima pravni interes za sudjelovanjem u predmetnom postupku u svojstvu umješača.

8. U smislu čl. 206. ZPP-a osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci.

9. Iz pregleda spisa ovog suda i to poglavito isprava; Naputak o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. godini, Klasa: 363-01/12-09/10, Urbroj: 2117/01-01-12-2 od 23. ožujka 2012.g. (l.s. 49-51) i Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. (l.s. 52-53) nedvojbeno proizlazi osnovanim prijedlog G. D. za miješanje na strani tužitelja u ovom predmetu i to iz razloga što je navedenim aktima tužitelj ovlašten vršiti naplatu naknade od turističkih agencija ili vlasnika autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica, odnosno naknadu za zaustavljanje istih u zoni posebnog prometnog režima, te je navedenim aktima regulirano da će se postupanje s navedenim prihodom odrediti ugovorom između G. D. i S. D. d.o.o., pa otuda i pravni interes G. D. u predmetnoj parnici pridružiti se na strani tužitelja.

10. Tužitelj tijekom postupka ističe da je isti trgovačko društvo za komunalne poslove u većinskom vlasništvu G. D. pozivajući se na čl. 54. st. 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te da tužitelj postupa sukladno odlukama tijela jedinice lokalne samouprave objavljenim u Službenom glasniku, te vrši naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, a pozivajući se kao osnov takvog postupanja na čl. 48. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, čl. 42. Statuta G. D., čl. 13. Odluke o uređenju prometa na području G. D., čl. 5. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zaključak Gradskog poglavarstva Klasa:340-01/06-01/27, Urbroj: 2117/01-08-06-4 i 2117/01- 08-07-11, te Naputak Gradonačelnika od 24. travnja 2013. godine. Nadalje navodeći da je područje oko povijesne jezgre D. (i to od križanja kod Vatrogasaca – križanje ulica … i spoja s ulicom …, te križanje ispod vatrogasaca-križanje spoja s ulicom … i ulica … – do B.) proglašeno zonom posebnog prometnog režima, da sukladno aktima tijela jedinica lokalne uprave već više od desetak godina postoji i provodi se obveza plaćanja naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u toj povijesnoj zoni posebnog prometnog režima, a naplatu te naknade da obavlja tužitelj, a tuženik da je odbio izvršiti platež po izdanim računima za predmetna zaustavljanja. Navodi da trgovački sud nije nadležan za nadzor zakonitosti akata tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave jer je to u nadležnosti Visokog upravnog suda RH, a da je Gradonačelnik kao izvršno tijelo imao ovlasti u osiguranju provedbe odluke predstavničkog tijela. Tužitelj nadalje navodi da je čl. 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određeno da vlastiti izvori općine i gradova su naknade za uporabu javnih općinskih i gradskih površina, te da lokacije koje služe za parkiranje i zaustavljanje predstavljaju javne gradske površine budući da iste u naravi predstavljaju parkirališta kao sastavni dio nerazvrstanih cesta ako su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

U nastavku postupka tužitelj navodi da postupa sukladno odlukama tijela jedinice lokalne samouprave objavljenim u Službenom glasniku i vrši naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, temeljem čl. 29. st.1. toč.7. Zakona o financiranju jedinica lokalne područne (regionalne) samouprave i čl. 48. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, čl. 42. Statuta G. D., čl. 13. Odluke o uređenju prometa na području G. D., čl. 5. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te Naputka Gradonačelnika od 24. travnja 2013. godine, te da je G. D. pri tome imao suglasnosti za zonu posebnog prometnog režima te sve izmjene o čemu su priložene suglasnosti MUP-a od 20.04.2006. godine (l.s. 54), 19.06.2007. godine (l.s. 55) i suglasnost od 01.07.2009. godine (l.s 56).

11. Tuženik tijekom postupka ustraje u svojim navodima da ne postoji obvezno pravni odnos za naplatu potraživanja, da odluka nije utemeljena na zakonu niti na drugom propisu donesenom u skladu sa zakonom, da obveza nije propisana niti Odlukom o uređenju prometa na području G. D., da mogućnost naplate naknade iz čl. 12. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području G. D. da zauzimanje javnih površina odnosno javnih prometnih površina podrazumijeva zauzimanje javne površine u cilju izvođenja radova na tim površnima ili zemljištu i na objektima uz te površine ne može svrstati zaustavljanje na javnim površinama radi obavljanja djelatnosti, kao i da Gradonačelnik nije ovlašten donositi Naputke kojim se propisuje obveza trećim osobama, već samo dati uputu nižim tijelima za postupanje u primjeni neke općim aktom predviđene odredbe, da osporavanim aktima nije prethodila suglasnost Ministarstva kako to propisuje Zakon o sigurnosti prometa na cestama, da odredbe Zakona o cestama, Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i Zakona o komunalnom gospodarstvu ne predviđaju određivanje i ubiranje naknade za zaustavljanje turističkih autobusa. Pozivajući se na odredbu čl. 82. st.1. toč.1. i čl. 83 ZSPC navodi da bi zaustavljanje turističkih autobusa na lokaciji P. bilo u suprotnosti s navedenim odredbama jer da je predviđeno mjesto za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na toj lokaciji udaljeno manje od 5 metara od obilježenog pješačkog prijelaza, a mjesto koje je predviđeno za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na lokaciji P. i P. da je udaljeno znatno manje od 15 metara iza znaka kojim je obilježeno stajalište za vozila javnog prijevoza putnika. Tuženik nadalje pozivajući se na odredbu čl. 2. st.1. al. 27. Zakona o cestama i čl. 1. al. 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji definira pojam stajališta autobusa, pa da lokacije na kojima je predviđeno zaustavljanje autobusa ne udovoljavaju ni minimumu pretpostavki za siguran ulazak, odnosno izlazak putnika iz autobusa. Nadalje pozivajući se na odredbe čl. 54. i 109. st.2. Zakona o cestama kao i odredbu čl. 12. st.2. Pravilnika o autobusnim stajalištima kojim su propisani uvjeti za utvrđivanje lokacije i uređenje autobusnih stajališta, a da je razmak između autobusnih stajališta namijenjenih vozilima javnog gradskog prijevoza i lokacijama na kojima je tom Odlukom predviđeno parkiranje turističkih autobusa znatno manji od onog predviđenog navedenim odredbama, niti da na predviđenim lokacijama postoji zaklon od atmosferskih utjecaja. U nastavku pozivajući se na odredbe čl. 37. st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i čl. 83 st.2. Zakona o upravnim sporovima predlaže sudu primijeniti institut ekscepcije ilegalnosti. Završavajući s navodom da Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. (l.s. 52-53) nije suglasan sa zakonom, a da ni zakonom nije predviđeno određivanje i ubiranje naknade za parkiranje vozila (autobusa) na mjestima koja ne ispunjavaju uvjete za to. Tuženik prigovara vjerodostojnosti isprava dostavljenih uz rješenje o ovrsi, a na pripremnom ročištu održanom 4. studenoga 2019.g. osporava vjerodostojnost svih isprava i podataka sadržanih u tim ispravama.

12. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj provodio naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima i to u utuženom razdoblju temeljem Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g., koji Naputak je donio Gradonačelnik G. D., te da je Gradsko Vijeće G. D. donijelo Odluku o uređenju prometa na području G. D., Klasa: 340-01/00-01/08, Urbroj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000.g.

13. Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je da li je tuženik obveznik plaćanja naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, odnosno da li Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g., predstavlja valjani pravni osnov temeljem kojeg bi tužitelj bio ovlašten naplatiti od tuženika predmetnu naknadu.

14. Trgovački sud u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku je dana 24. svibnja 2017. godine u ovoj pravnoj stvari prekinuo postupak (l.s. 111) budući je nad dužnikom A. koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, Z., OIB: … (u odnosu na koje društvo je tuženik povezano i ovisno društvo) otvoren postupak izvanredne uprave.

15. Podneskom tužitelja zaprimljenim u ovom sudu 7. veljače 2018. godine isti predlaže nastavak predmetnog postupka, dokazuje da je u postupku izvanredne uprave prijavio utuženu tražbinu kao i da mu je ista od strane izvanrednog povjerenika osporena. Budući je tužbeno traženje zbog otvaranja postupka izvanredne uprave nad dužnikom A. d.d., a čije povezano i ovisno društvo je i društvo tuženika to je tužbeni zahtjev, trebalo postaviti na utvrđenje postojanja osporene tražbine tužitelja kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, kako je tužitelj i postupio sadržajem ovog podneska.

16. Rješenjem ovoga suda posl.br. 17 Povrv. 456/19 od 30. rujna 2019. godine nastavljen je postupak u predmetnoj pravnoj stvari.

17. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za isplatu neplaćene naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u području oko povijesne jezgre G. D., sukladno Naputku o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. (l.s. 52-53) objavljenom u Službenom glasniku G. D. broj 7/13 koja naknada za razdoblje kolovoz i rujan 2013. godine iznosi 193.500,00 kn, odnosno po uređenom tužbenom traženju tužitelj traži utvrditi osnovanom svoju tražbinu prema tuženiku u iznosu od 309.529,56 kuna, a koja se sastoji od glavnice po utuženim računima u visini od 193.500,00 kuna, zakonske zatezne kamate na svaki pojedini dospjeli iznos utuženih računa u visini od 88.338,01 kuna, troška ovrhe u visini od 6.368,00 kuna, te parničnog troška nastalog do dana otvaranja postupka izvanredne uprave 10. travnja 2017.g. u visini od 18.535,00 kuna.

18. Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je da li je tuženik obveznik plaćanja naknade za zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u smislu da li je tuženik korisnik turističkih autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima, odnosno pitanje postojanja valjane pravne osnove temeljem koje bi tužitelj bio ovlašten naplatiti od tuženika predmetnu naknadu.

19. Među parničnim strankama nije sporno da je Gradonačelnik G. D. donio Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363- 01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. (l.s. 52-53), kojim se utvrđuje zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa i osobnih automobila u području oko Povijesne jezgre G. D.. Istom Odlukom da je određeno da nadzor nad zaustavljanjem i parkiranjem turističkih autobusa i osobnih automobila u navedenoj zoni obavljaju djelatnici S. D. d.o.o., prometni redari i/ili komunalni redari.

20. Ostalo je sporno da li je tuženik vozila registarskih oznaka naznačenih u Evidencijama parkiranja koje prileže spisu zaustavljao odnosno parkirao u zoni posebnog prometnog režima.

21. Pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari održano je 4. studenog 2019.g. na kojem je zaključen prethodni postupak (l.s. 241-242).

22. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava koje su priložene predmetnom spisu i to;

- Saldakonti kupaca – otvorene stavke (l.s. 4),

- račun tužitelja broj: 894/POSL1/1 od 31.7.2013.g. s evidencijom zaustavljanja (l.s. 19-26),

- račun tužitelja broj: 1007/POSL1/1 od 31.8.2013.g. s evidencijom zaustavljanja (l.s. 27-31),

- Zaključak Gradskog poglavarstva G. D. Klasa: 340-01/06-01/27, Urbroj: 2117/01-08-06-4 od 03. svibnja 2006.g. (l.s. 32),

- Naputak za prometovanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog rješenja, Gradskog poglavarstva G. D. Klasa: 340-01/06-01/27, Urbroj: 2117/01-08-06-6 od 7. srpnja 2006.g. (l.s. 33-34),

- Zaključak G. D. od 16. siječnja 2007.g. (l.s. 35),

- Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradskog poglavarstva G. D. Klasa: 340-01/06-01/027, Urbroj: 2117/01-08-07-12 od 17. siječnja 2007.g. (l.s. 36-37),

- Dopuna Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradskog poglavarstva G. D. Klasa: 340-01/06-01/027, Urbroj: 2117/01-08-07-19 od 8. svibnja 2007.g. (l.s. 38-42),

- Zaključak Gradskog poglavarstva G. D. Klasa: 363-01/09-09/09, Urbroj: 2117/01-08-09-2 od 17. veljače 2009.g. (l.s. 43),

- Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradskog poglavarstva G. D. Klasa: 363-01/09-01/289, Urbroj: 2117/01-01-09-3 od 14. prosinca 2009.g. (l.s. 44-46),

- Naputak o izmjenama Naputka za zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/11-09/13, Urbroj: 2117/01-01-11-2 od 13. travnja 2011.g. (l.s. 47-48),

- Naputak o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. godini, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/12- 09/10, Urbroj: 2117/01-01-12-2 od 23. ožujka 2012.g. (l.s. 49-51, 87-88),

- Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13- 3 od 24. travnja 2013.g. (l.s. 52-53),

- Suglasnost Ministarstva, Policijske uprave D.-n. od 20. travnja 2006.g. (l.s.54 i 243),

- Suglasnost Ministarstva, Policijske uprave D.-n. od 19. lipnja 2007.g. (l.s.55),

- Suglasnost Ministarstva, Policijske uprave D.-n. od 1. srpnja 2009.g. u prilogu (l.s.56),

- fotografije (l.s. 79-81),

- Presuda Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž 210/15 od 4. ožujka 2015. godine (l.s. 57-60, 250-253)

- Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske od 25. veljače 2014.g. (l.s. 61- 64),

- fotografije (l.s. 79-81),

- Odluka o uređenju prometa na području G. D., Gradskog Vijeća G. D. Klasa: 340-01/00-01/08, Urbroj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000.g. (l.s. 82-85),

- Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području G. D., Gradskog Vijeća G. D. Klasa: 011-01/02-01/23, Urbroj: 2117/01-09-02-3 od 30. listopada 2002.g. (l.s. 86),

- Dopis Ministarstva od 29. ožujka 2013.g. (l.s. 89),

- Presuda Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usoz-125/2012- 6 od 30. svibnja 2014.g. (l.s. 90-92),

- Presuda i Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 1042/05-2 od 05. travnja 2006.g. (l.s. 93-94).

- Presuda Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usoz-41/2016-7 od 24. siječnja 2017.g. (l.s.105-109),

- Rješenje trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-1138/17 od 15. siječnja 2018.g. (l.s. 118-133),

- Obrazac prijave tražbine u postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (l.s. 134-135),

- Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Povrv – 4849/2015 od 7. prosinca 2018.g. (142-147),

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 8. srpnja 2013.g. (l.s. 148- 157),

- Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Povrv – 8881/2015 od 9. studenoga 2018.g. (159-166),

- Suglasnost Ministarstva, Policijske uprave D.-n. od 19. lipnja 2007.g. s prometnim projektom (l.s.244-246),

- Suglasnost Ministarstva, Policijske uprave D.-n. od 1. srpnja 2009.g. u prilogu s prometnim projektom (l.s.247-248),

- Dopis Ministarstva, Policijske uprave D.-n. od 20. kolovoza 2015.g. (l.s.249), - Popis vozila u vlasništvu G. t. d.o.o. od 01.01.2016. do 31.12.2018.g. (l.s. 261)

- Obavijest o počinjenom prekršaju od 4. srpnja 2019.g. s podacima o vozaču, službenom zabilješkom o počinjenom prekršaju, te analitičkom karticom o plaćenoj prekršajnoj kazni (l.s. 265-269),

- Dopis Upravnog odjela za promet od 28. Studenoga 2019.g. (l.s. 270),

- Obavijest Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usoz-47/19-6 28. listopada 2020.g.(l.s. 305),

- Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Revd-724/20 od 4. studenog 2020.g. (l.s. 306-308),

- Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revd 2863/2020-2 od 24. studenog 2020.g. (l.s. 311-313),

- Popis vozila u vlasništvu G. t. d.o.o. od 01.01.2013. do 31.12.2013.g. (l.s. 385- 387),

- Presuda VTS RH poslbr. Pž-5022/2019 od 13. travnja 2021.g. (l.s. 391-396),

- Odluka Ustavnog suda RH broj U-III-1533/2019, U-III-3381/2019 od 11. studenoga 2021.g. (l.s. 413-425)

23. U daljnjem dokaznom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i to F.

A., M. G. i M. G..

24. U daljnjem dokaznom postupku sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke K. d.o.o. iz D..

25. Iz iskaza svjedokinja F. A. (l.s. 361-362) proizlazi da je bila u radnom odnosu sa tužiteljem do 2017.g. Nastavno iskazuje da u vremenu 2013.g. nije bilo fotografija odnosno autobusi koji su se zaustavljali na predjelu P. P. da nisu bili fotografirani. Vodila se evidencija zaustavljenih autobusa koji su se evidentirali kod iskrcaja putnika. Bila su tri načina naplate i to gotovinski da odmah sistem izbaci R1 račun, vaucheri i treći način da je bio evidentiranje agencije koja je bila na iskrcaju putnike i pri tome da su slali fakture dva puta mjesečno. Nastavno iskazuje da bi autobusu koji se zaustavio na predjelu P. odnosno P. prišao kontrolor i vršio naplatu nakon što bi utvrdio čiji su autobusi. Autobusi da bi nekada imali tablu iz koje je proizlazio podatak za koga su vozili, a ako takve table nije bilo onda je kontrolor za takav podatak pitao vozača odnosno turističkog vodiča koji su uvijek bili prisutni. Podatke koje bi kontrolor dobio tom prilikom isti da je ukucavao u sistem i nakon toga nije mogao vršiti nikakve izmjene. Svjedokinja da je radila na radnom mjestu voditelj financija i računovodstva i oni u uredu kada bi ukucali naziv određene agencije sustav da bi izbacivao sve što bi kontrolori upisali u sustav u odnosu na tu agenciju i takvi podatci da bi bili u prilogu računa koji bi se fakturirao određenoj agenciji. Nakon što su se svjedokinji predočili računi s evidencijama u prilogu a sve na l.s. 19-31 ista iskazuje kako se upravo radi o takvim računima koje je fakturirao tužitelj i isti da su imali u prilogu evidencije kao što je to i kod računa koji joj je predočen, te da su agencijama račune upravo slali s takvim prilozima. Ne može se sjetiti konkretnih računa jer da je izdavano mnoštvo računa za navedeno razdoblje. Nadalje iskazuje da se znalo dogoditi da je određena agencija uputila prigovor tužitelju, pa da su nekad čak i vraćali račune, ali da je prigovor bio isključivo u vidu da ne priznaju odluku o zaustavljanju i parkiranju koju je donio G. D.. Takve prigovore da bi proslijedili G. D.. Iskazje da su i prije 2013.g. na koju se odnosi ovaj spor agencije zaustavljale svoje autobuse na predjelu P. – P.. Tužitelj da je također tada obavljao naplatu i agencije su uredno plaćale naknadu za zaustavljanje, a to je bilo još od 2007.g. odnosno 2008.g., a problemi sa naplatom da su počeli tek nakon što su se podigle cijene naknade do visine 100 eura. Nadalje iskazuje kako oni u službi računovodstva nisu kontrolirali točnost podataka iz evidencija ali da su imali nadkontrolora koji je kontrolirao kontrolora i podatke koje je kontrolor unosio u sustav.

Iz iskaza svjedoka M. G. (l.s. 362-363) proizlazi da je isti kontrolor kod tužitelja i vezano za 2013.g. da su se evidentirali autobusi koji su se zaustavljali na predjelu P. odnosno P.. G. t. da je i u to vrijeme imao svoje autobuse koji bi se zaustavljali na predjelu P. odnosno P.. Oni bi na svoj autobus ovjesili pločicu iz koje bi proizlazio podatak da se radi o G. t., ali taj podatak da ne bi govorio u prilog da je G. t. i vlasnik autobusa koji se zaustavio. G. t. da je imao svoju osobu odnosno da su to bili njihovi dispečeri i oni da su imali podatke za koju agenciju bi konkretno bio vršen prijevoz putnika jer bi se znalo dogoditi da je nakon završene vožnje taj isti autobus znao voziti za neku drugu agenciju. Takav podatak da bi im bio potreban da bi znali kome će se fakturirati račun. Nastavno iskazuje kako bi se znalo dogoditi da vozač nije podrijetlom s ovog područja, pa da bi kontrolor pitao dispečera o podatcima koji su važni za fakturiranje računa koji podatak o tome koja agencija je zaustavila autobus bi kontrolor ukucavao u sustav i na takav način upoznao računovodstvene službe tužitelja. Nastavno iskazuje da on kao kontrolor nakon što bi u sustav upisao podatke o agenciji koja je zaustavila autobus ne bi povratno dobivao nikakav podatak o fakturiranom računu. Nastavno iskazuje kako se evidentirao iskrcaj putnika i naplaćivao iskrcaj putnika, a što je podrazumijevalo da se isti ti putnici trebaju i ukrcati u autobus. Nastavno iskazuje kako se nekada znalo dogoditi da je bilo i gotovinsko plaćanje, ali u tom trenutku da nije bilo poznato tko je izvršio plaćanje vlasnik autobusa ili agencija, te bi se na licu mjesta uplatitelju izdao račun R1. Nije se mogao sjetiti u kojem je razdoblju postojala i takva mogućnost naplate ali da kada bi bilo gotovinsko plaćanje podatke koji su se morali unijeti u račun R1 kontroloru da bi davao vozač autobusa, a radilo se o podatcima o OIB-u.

Iz iskaza svjedoka M. G. (l.s. 363-364) proizlazi da je isti u radnom odnosu sa tužiteljem od 2009.g. Iskazuje da 2013.g. nije bilo slikavanja odnosno fotografiranja autobusa koji su se zaustavili, a koju radnju da su nakon tog razdoblja vršili kontrolori. O kojoj agenciji se radi kao kontrolor da bi doznao na način što bi pristupio autobusu koji se zaustavio i o tome pitao vozača. Nakon toga da bi kao kontrolor u sustav unio registraciju zaustavljenog autobusa i naziv firme za koju je vozač rekao da za istu vozi autobus, također da bi u sustav unio i podatak o kapacitetu vozila o čemu bi u konačnici i ovisila cijena naknade. U odnosu na 2013.g. većinom da se radilo o plaćanju na način da su u sustav unošeni podaci o autobusu i onda bi se s obzirom na te podatke fakturirali računi, što više da nije bila njegova domena. Iskazuje kako bi kao kontrolor uvijek evidentirao iskrcaj putnika. Podatke o agenciji da bi uglavnom dobivao od vozača, a znalo bi se dogoditi da agencija ima neku osobu koja je vršila koordinaciju tih zaustavljanja. Iskazuje kako se prisjeća baš konkretno za G. t. autobusa koji su imali tablu s takvim nazivom agencije.

26. Dakle, iz iskaza salušanih svjedoka suglasnim proizlazi da su agencije u 2013. godini na koju godinu se odnosi utužena naknada zaustavljali svoje autobuse u zoni posebnog prometnog režima, među kojim agencijama da je bio i tuženik. Međutim svjedoci se nisu izjašnjavali o pojedinim zaustavljanjima već generalno iskazujući da je tuženik zaustavljao svoje autobuse. Svjedokinja F. A. iskazujući da se ne može sjetiti konkretnih računa. Svjedoci su također generalno iskazivali (dakle ne o pojedinom zaustavljanju na koje se odnosi utužena naknada) o načinu na koji bi kontrolori dolazili do podatka za koju agenciju bi bio vršen prijevoz putnika.

27. Vještaku financijsko knjigovodstvene struke K. d.o.o. iz D. imenovanom u predmetnoj pravnoj stvari naloženo je očitovati se (Rješenje posl.br. Povrv-456/19 od 16. listopada 2020.g.) da li iz ubilježenih poslovnih događaja u poslovnim knjigama tuženika proizlazi da je tuženik vozila registarskih oznaka naznačenih u Evidencijama parkiranja koje prileže spisu zaustavljao odnosno parkirao u razdoblju od lipnja 2013.g. do rujna 2013. godine u zoni posebnog prometnog režima određenoj "Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima" od 29. rujna 2014. godine koja Odluka prileži spisu. Odnosno da li iz ubilježenih poslovnih događaja u poslovnim knjigama tuženika proizlazi da je tuženik bio u bilo kakvom poslovnom odnosu s trećima i u vezi s tim neposredno ili posredno putem trećih imao bilo kakve veze sa zaustavljanjem odnosno parkiranjem autobusa u zoni posebnog prometnog režima vozila registarskih oznaka naznačenih u Evidencijama parkiranja koje prileže spisu i to u naznačenom razdoblju.

Vještak K. d.o.o. iz D., u predmetni spis je dostavio nalaz i mišljenje (l.s. 281-285) iz kojeg proizlazi navod istoga da je kontaktirao službe tuženika radi pojašnjenja načina funkcioniranja angažiranja autobusera u prijevozu putnika pa da je s istima po utvrđenom sistemu sagledavao fotografije sa označenim autobusima i mini autobusima. Tom prilikom da je utvrđeno da se radi o angažiranim autobuserima koji su u ime tuženika odvozili i dovozili putnike na turističke ture razgledanja G.. Uz napomenu da se u vrlo malom broju slučajeva (u zanemarivom iznosu) nije mogla sa sigurnošću potvrditi vjerodostojnost mjesta P.-P. mini buseva, ali da je u načelu vidljiv odnos između tuženika i partnera u prijevozu putnika što da je vještaku nedvojbeno potvrđeno i od strane tuženika, da prezentirani računi nisu zabilježeni u poslovnim knjigama tuženika da je razvidan poslovan odnos tuženika i angažiranih partnera, da tuženik vještaku u razgovoru nije sporio poslovan odnos s prijevoznicima (podugovaratelja) ali da je tuženik naveo da su ugovori bili sa pravnim/fizičkim osobama i da se u tom trenutku svakako nije znala registarska oznaka autobusa koja se eventualno koristi u ugovorenom transportu, da bi tužitelj svakako trebao raditi preciznije fotografije sa dodatnim opisom nastanka poslovnog događaja, a pritom misleći da treba biti opisano mjesto iskrcavanja jer da iz dosta fotografija nije vidljivo da li se radi o ukrcaju/iskrcaju P. ili P..

28. Na ročištu glavne rasprave održanom 11. ožujka 2021.g. vještak ostaje kod predmetnog nalaza i mišljenja i istome ništa ne nadodaje izuzev pojašnjenja kako je kod vještačenja utvrdio da postoji poslovni odnos između tuženika i od strane istoga angažiranih autobusera o čemu da je navedeno pod stavkom "c" predmetnog vještva.

29. Rješenjem ovoga suda posl.br. Povrv-456/19 od 17. svibnja 2021.g. stalni sudski vještak ovoga suda K. d.o.o. iz D. pozvan je pojasniti svoj nalaz i mišljenje dostavljen u predmetni spis tako što će dati odgovore na sljedeća pitanja:

U odnosu na navod vještaka iz vještva da je razvidan poslovni odnos tuženika i angažiranih partnera vještak je pozvan odgovoriti o kojim se partnerima radi i na temelju čega su angažirani od strane tuženika,

U odnosu na navod vještaka iz vještva da mu tuženik u razgovoru nije sporio poslovni odnos sa prijevoznicima i da se radilo o ugovorima s pravnim/fizičkim osobama vještak je pozvan odgovoriti s kim je vještak kod tuženika razgovarao, te u koju točno dokumentaciju tuženika je izvršio uvid i što iz takve dokumentacije proizlazi,

U odnosu na navod vještaka iz vještva da bi tužitelj svakako trebao raditi preciznije fotografije sa dodatnim opisom nastanka poslovnog događaja u smislu opisati mjesto iskrcavanja jer da iz dosta fotografija nije vidljivo da li se radi o ukrcaju/iskrcaju P. ili P. vještak je pozvan odgovoriti da li je vezano za ovaj navod vještak dvojio radi li se o ukrcaju ili iskrcaju putnika (budući se temeljem čl. 9. Odluke ukrcaj putnika ne naplaćuje) ili je dvojio radi li se o iskrcaju putnika na predjelu P. ili predjelu P..

30. Svojim radnjama kada je vještaku imenovanom u ovom postupku sud postavio zadatak i tražio dodatno obrazloženje nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud se poslužio svojim procesnim ovlaštenjima iz odredbe čl. 259. st.1. ZPP-a.

31. Međutim, podneskom vještaka zaprimljenog u predmetni spis 23. lipnja 2021. godine (l.s.350-352), po mišljenju ovoga suda, isti nije dao pojašnjenja svoga vještva kako je to od njega zatraženo rješenjem ovoga suda posl.br. Povrv-456/19 od 17. svibnja 2021.g. već od bitnog za ovaj postupak vještak samo navodi da po pitanju autobusa navedenih u spisu po registarskim oznakama nije moguće utvrditi da je tuženik s istima imao ugovorni odnos tj. ugovor s dobavljačem prijevoznih usluga jer da isti nije vezan za pojedino sredstvo već za tip sredstva, te da sve navedeno dodatno onemogućava vještaka u razabiranju konkretnih podugovaratelja. Iako vještak u spomenutom očitovanju navodi da "Ugovorima nije obuhvaćen samo posao ukrcaja i iskrcaja putnika na Pilama ili Pločama nego godišnja suradnja…" vještak opetovano u prilogu takvog očitovanja ne dostavlja takve ugovore iako je pozvan svoje navode potkrijepiti ispravama. Svoje navode vještak nije potkrijepio niti kakvim ispravama

32. Tužitelj po svom punomoćniku na ročištu glavne rasprave održanom 28. veljače 2022.g. ustraje u prijedlogu da se nalaz i mišljenje kao i dopunsko vještvo izrađeno od društva K. d.o.o. koristi kao dokaz u predmetnom postupku. Tužitelj smatra da za dopunom vještva nije niti bilo potrebe s obzirom da na osnovno vještvo niti usmeno a niti pisano nije prigovorila nijedna stranka, te smatra da predmetom spora ne mogu biti činjenice koje u dosadašnjem tijeku postupka nijedna stranka nije osporila u vremenskom roku do kada je procesno to bilo moguće, dok stanje stvari smatra dovoljno raspravljenim za donošenje meritorne odluke.

33. Međutim, nalaz i mišljenje vještaka K. d.o.o. iz D., (l.s. 137-139) niti njegovo pojašnjenje podneskom vještaka zaprimljenog u predmetni spis 23. lipnja 2021. godine (l.s.350-352), po mišljenju ovoga suda, nije moguće prihvatiti kao stručni „Nalaz i mišljenje“. U navedenim dokumentima ne piše gotovo ništa. Isti su nestručni, neargumentirani i vještvo sadrži proizvoljan i ničim utemeljen „Zaključak“ koji se ne temelji na dokumentaciji tuženika.

34. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a, te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud nije posebno cijenio dokaze na okolnosti koje su nesporne među strankama, dok je prvenstveno cijenio dokaze na okolnost postojanja i valjanosti osnova na kojeg se tužitelj poziva kao osnova za naplatu utužene tražbine i to Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. (l.s. 52-53) kao i činjenicu da li tuženik ima ikakve veze s zaustavljanjem autobusa čije registarske oznake su zabilježene u Evidencijama zaustavljanja na kojima se temelje utuženi računi.

35. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

36. Iz isprava priloženih spisu razvidno je i to;

Iz Odluke o uređenju prometa na području G. D., Gradskog Vijeća G. D. Klasa: 340- 01/00-01/08, Urbroj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000.g. i Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području G. D., Gradskog Vijeća G. D., Klasa: 011-01/02-01/23, Urbroj: 2117/01-09-02-3 od 30. listopada 2002.g. proizlazi da je iste donijelo Gradsko vijeće G. D., te da se istima utvrđuju način i postupci uređenja prometa na javnim prometnim površinama G. D. u koje spadaju, između ostalih, razvrstane i nerazvrstane ceste (čl.1. i 2.), da se posebno utvrđuje, između ostaloga, regulacija prometa, da se regulacijom prometa smatra određivanje zona posebnog prometnog režima (čl.6), da se regulacija prometa na području grada D. utvrđuje Prometnim projektom G. D. kojeg donosi Gradsko poglavarstvo G. D. (čl. 5), da radi sigurnog odvijanja prometa Poglavarstvo može prometnim projektom određena područja ili određene dijelove javnih prometnih površina proglasiti zonama posebnog prometnog režima (čl.12), da će pri proglašenju područja ili dijelova javnih površina g. D. zonom posebnog prometnog režima Poglavarstvo prometnim projektom odrediti točan popis javnih prometnih površina odnosno područje g. D. koje se proglašava zonom posebnog prometnog režima, razloge takvog proglašenja, vrstu, veličinu i namjenu vozila kojima se može dopustiti prometovanje zonom, javne površine unutar zone kojima se može dopustiti prometovanje vozila, vrijeme kada se dopušta ulazak i prometovanje određenih vozila u zoni, interventna vozila koja mogu bez odobrenja prometovati zonom, uvjete parkiranja, odnosno ostavljanja vozila u zonama, te akte kojima se uređuju ostali posebni uvjeti prometovanja u zoni.

Iz Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. (l.s. 52-53) proizlazi da se istim uređuje zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima na području oko Povijesne jezgre grada D. koje obuhvaća dio ulice Iza G., zaustavljanje turističkih autobusa radi ulaska ili izlaska putnika u zoni posebnoga režima vremenski je ograničeno i ne može biti dulje od deset minuta (članak 2.), da za zaustavljanje turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) radi ulaska ili izlaska putnika u zoni posebnoga prometnog režima, turistička agencija ili vlasnik vozila moraju platiti naknadu za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnoga prometnog režima koja naknada se plaća trgovačkom društvu S. D. d.o.o. (članak 6.). Predmetnim Naputkom propisana je i visina naknade za svako pojedino zaustavljanje.

Uvidom u fotografije koje je tuženik u prilogu svog prigovora dostavio u spis i to fotografija na l.s. 79-81 zapaža se da se radi o zaustavljanju i parkiranju autobusa na predjelu "P." u D..

Iz Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/25-06 od 20.4.2006.g. (l.s. 54) proizlazi da je izdana od strane MUP-a i to za izmjenu prometnog projekta G. D. na način da se područje oko povijesne jezgre (raskrižje ispod vatrogasaca do B.) proglasi zonom u kojoj je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje autobusa bez dozvole, a vrijeme trajanja parkiranja autobusa na P. poradi izlaska ili ulaska putnika ograničiti na 5 minuta, te iz obrazloženja predmetne Suglasnosti proizlazi kako je zahtjev ocijenjen opravdanim zbog ograničenog kapaciteta prostora na P. određenog za dolazak turističkih autobusa.

Iz Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/57-07 od 19.6.2007.g. (l.s. 55) sa situacijskim planom na l.s. 120 proizlazi da je izdana od strane MUP-a i to na prijedlog izmjene prometnog projekta u Ul. … na P. u D., koja se odnosi na određivanje prednosti prolaska u okretištu za vozila koja dolaze na Pile iz pravca Boninova, te iz obrazloženja predmetne suglasnosti proizlazi kako je zahtjev ocijenjen potrebnim jer da se time poglavito ubrzava promet autobusa u javnom gradskom linijskom prijevozu, a iz iste također proizlazi da je u prilogu zatražene suglasnosti situacijski plan (l.s. 120) iz kojeg proizlazi da se radi o okretištu za vozila lociranom na predjelu "P.".

Iz Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/36-09 od 1.7.2009.g. (l.s. 247-248) sa prometnim projektom proizlazi da je izdana od strane MUP-a i to na prijedlog izmjene prometnog projekta G. D. u Ul. … označavanjem tri autobusna stajališta za turističke autobuse, te iz predmetne suglasnosti proizlazi kako se prijedlogom poboljšavaju uvjeti za povećanim zahtjevima prijevoza turista do povijesne jezgre D., te da je prijedlog sukladan odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 33/05), a iz iste također proizlazi da je u prilogu zatražene suglasnosti situacijski plan (l.s. 122) iz kojeg proizlazi da se radi o autobusnim stajalištima na predjelu "P.".

Iz Dopisa Ministarstva, Policijske uprave D.-n. od 20. kolovoza 2015.g. (l.s.249) proizlazi da je navedeno tijelo odgovorilo G. D. da je analiziralo Izmjenu Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima, da je utvrdilo da se tom izmjenom ne mijenja prometno rješenje odnosno postojeće stanje prometne signalizacije pa kako se u tom slučaju ne radi o uređenju prometa da nije ni propisano izdavanje prethodne suglasnosti sukladno odredbama čl. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

37. U smislu čl. 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine br 33/01, 60/01, 129/05, 28/06, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13) predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu donosi odluke i druge opće akte, u skladu sa svojim statutom.

Odredbom čl. 5. st. 1. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13) propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama ovog Zakona, uz prethodnu suglasnost Ministarstva, uređuje promet na svom području.

38. Iako tuženik prigovara postojanju pravne osnove za naplatu navedene naknade prigovarajući zakonitosti Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. (l.s. 52-53) objavljen u Službenom glasniku G. D. broj 7/13, ostaje činjenica da je navedeni Naputak važio tijekom cijelog utuženog razdoblja i da nije ukinut, da nije ocijenjen nezakonitim u vremenu kada je bio na snazi, a ni ovaj sud nije našao razloge koji bi predmetni Naputak činili neustavnim ili nezakonitim.

39. Uvidom u Odluku o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) koja je objavljena u Službenom glasniku G. D. broj 1/14 utvrđeno je da je njenim stupanjem na snagu prestao važiti Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363- 01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. (l.s. 52-53) objavljen u Službenom glasniku G. D. broj 7/13. Iz sadržaja Dopisa Ministarstva, Policijske uprave D.-n. od 20. kolovoza 2015.g. (l.s. 249), kada isti navodi da se analizom Izmjene Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima utvrdilo da se tom izmjenom ne mijenja prometno rješenje odnosno postojeće stanje prometne signalizacije da je ostalo isto pa prethodna suglasnost nije niti potrebna, stoga je zaključak ovoga suda da je na postojeće prometno rješenje (a radi se o prometnom rješenju reguliranom Naputkom o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g.) već bila dana suglasnost. Dakle, uvidom u spomenutu materijalnu dokumentaciju u spisu utvrđeno je da je Policijska uprava D.-N. dala svoju suglasnost na izmjenu prometnog projekta G. D..

40. Međutim, iako je ovaj sud našao Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. (l.s. 52-53) objavljen u Službenom glasniku G. D. broj 7/13, kao zakonitu pravnu osnovu za naplatu naknade za zaustavljanje autobusa u zoni posebnog prometnog režima predmetni tužbeni zahtjev za naplatu naknade za zaustavljanje autobusa nije osnovan jer tužitelj nije dokazao da je tuženik zaustavio vozila na području posebnog prometnog režima kako je to navedeno u Evidencijama zaustavljanja u spisu (l.s. 19-26 i 27-31) na temelju kojih su tuženiku fakturirani utuženi računi ili pak da je tuženik vlasnik predmetnih vozila.

41. Tužitelj tijekom postupka niti ne navodi da bi autobusi iz Evidencija zaustavljanja na l.s. 19-26 bili autobusi u vlasništvu tuženika. Usporedbom sadržaja evidencije zaustavljanja na l.s. 19-26 koja prati utužene račune tužitelja broj: 894/POSL1/1 od 31.7.2013.g. kao i sadržaja evidencije zaustavljanja na l.s. 27-31 koja prati utuženi račun tužitelja broj: 1007/POSL1/1 od 31.8.2013.g. s Potvrdom MUP-a od 13. srpnja 2021.g na l.s. 385-387 razvidno je da niti jedno vozilo koje je po registarskim oznakama navedeno u evidencijama zaustavljanja na l.s. 19-26 i 27-31 ne predstavlja vozilo koje je u Potvrdi MUP-a od 13. srpnja 2021.g na l.s. 385-387 prikazano kao vozilo u vlasništvu tuženika. Stoga je utvrđeno da niti jedno vozilo koje je bilo u vlasništvu tuženika nije navedeno u Evidencijama zaustavljanja na l.s. 19-26 i 27-31 temeljem kojih su izdani utuženi računi, budući je sud navedene isprave detaljno pregledao.

42. U smislu čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U smislu čl. 221 a. ZPP-a, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

43. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

Međutim iz predloženih dokaza kao i utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi nedvojbeno da je tuženik zaustavljao svoja vozila na području posebnog prometnog režima kako je to navedeno u Evidencijama zaustavljanja u spisu (l.s. 19-26 i 27-31). Tužitelj o tome nije dostavio dokaz. Isprave koje je tužitelj dostavio u spis nisu dokaz takvoj činjenici, a ista se ne može utvrditi niti iz iskaza saslušanih svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka, kako je je to u presudi već prethodno obrazloženo. Činjenicu parkiranja i zaustavljanja od strane tuženika tužitelj nije mogao dokazati niti s fotografijama s područja P.i P. (l.s. 79-81) budući da iz navedenih fotografija nije vidljiv takav podatak.

Stoga, iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog tijekom postupka izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) proizašlo je da nije dokazana činjenica da postoji tražbina tužitelja spram tuženika kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu tužitelja.

44. Slijedom iznesenog, sud je odbio tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje postojanja osporene tražbine tužitelja kao tražbine drugog višeg isplatnog reda (točka I. izreke presude), a na temelju odredbe članka 451. st. 3. ZPP-a ujedno ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi (točka III. izreke rješenja).

45. Na kraju je za pojasniti razloge neizvođenja nekih od dokaza koje je predložio tužitelj;

Podneskom tužitelja zaprimljenim u ovom sudu 19. studenoga 2015. godine (l.s. 15- 18) isti je predložio dokaze od kojih sud nije izveo;

Iako je sud izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga tuženika sud nije pregledao i pročitao putne naloge za vozače, evidenciju radnih sati vozača tuženika kako je to predložio tužitelj (l.s. 17) iz razloga što vještak nije dostavio niti jednu ispravu u prilogu svoga vještva (pa tako ni iz poslovnih knjiga tuženika) niti po opetovanom pozivu od strane suda pa se pretpostavlja da takve isprave niti ne postoje u poslovnim knjigama tuženika.

Sud nije pozvao tuženika dostaviti u spis ugovore s korisnicima usluga tuženika predložen od tužitelja na okolnost da je tuženik primio naknadu za predmetne usluge iz razloga što tuženik kroz postupak osporava zaustavljanje dakle bilo neposredno zaustavljanje od strane tuženika bilo posredno zaustavljanje od strane tuženikovih navodno angažiranih autobusera, a ugovor o poslovnoj suradnji između tuženika i trećih sve i da postoji nebi predstavljao ispravu zajedničku za parnične stranke da bi postojala obveza tuženika dostaviti je u predmetni spis (čl. 233. st. 2 ZPP-a). Međutim, može se reći da je ovakvom dokaznom prijedlogu tužitelja udovoljeno kroz izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga parničnih stranaka jer je vještak imao mogućnost od tuženika zatražiti svu potrebitu dokumentaciju i imao uvid u poslovne knjige tuženika i nije našao ništa, a tužitelj je zadovoljan kvalitetom obavljenog vještačenja, kako se izjasnio na ročištu glavne rasprave održanom 28. veljače 2022.g.

Sud nije izveo dokaz saslušanjem vozača radnika tuženika koji da su upravljali autobusima upis.reg.oznaka navedenih u evidenciji zaustavljanja iz razloga što tužitelj sudu nije iznio podatak o imenima takvih svjedoka.

Sud nije izvodio dokaz pribave prometnog projekta od G. D. predložen od tužitelja (l.s. 16) iz razloga što se takva isprava već nalazi u spisu i to uz ispravu Suglasnost Ministarstva, Policijske uprave D.-n. od 19. lipnja 2007.g. koja je s prometnim projektom (l.s.244-246) i uz ispravu Suglasnost Ministarstva, Policijske uprave D.-n. od 1. srpnja 2009.g. koja je u prilogu s prometnim projektom (l.s.247-248),

Sud je na prijedlog tuženika (pripremno ročište - l.s. 242) od MUP-a tražio podatak da li je tuženik bio vlasnik vozila registarskih oznaka navedenih u Evidencijama parkiranja iz spisa i to u godini 2013. na koju se godinu odnosi predmetna Evidencija parkiranja (dopis na l.s. 254), te je od MUP-a dobiven podatak o vlasništvu vozila tuženika u utuženom razdoblju (Popis vozila u vlasništvu G. t. d.o.o. od 01.01.2016. do 31.12.2018.g. - l.s. 261). Međutim sud nije izveo dokaz predložen od tužitelja (l.s. 17) da ukoliko je u Evidenciji riječ o vozilima koja nisu u vlasništvu tuženika pribaviti od MUP-a podatak o vlasništvu nad predmetnim autobusima, te potom od tih tako utvrđenih vlasnika pribaviti ugovore o poslovnoj suradnji s tuženikom, te tražiti da se dostave podaci o imenima i prezimenima vozača, te saslušanje istih.

Obveza iznošenja činjnice tko je vlasnik vozila registarskih oznaka navedenih u Evidencijama parkiranja iz spisa i teret njezinog dokazivanja bio je na tužitelju.

Financijsko knjigovodstveno vještačenje poslovnih knjiga tuženika predložio je tužitelj na okolnost utvrđivanja poslovne veze vlasnika autobusa sa ovdje tuženikom jer da će iz istih zasigurno biti vidljivo plaćanje za obavljene usluge između trećih osoba i ovdje tuženika. Takav dokaz sud je izveo i predmetnim vještvom nije utvrđena niti jedna činjenica na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev, o čemu je već obrazloženo. Neizvođenje prethodno navedenih dokaza proizlazi iz toga što sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranka nije iznijela, neovisno o tome postoje li odgovoarajući dokazni prijedlozi stranaka. Novelom Zakona o parničnom postupku iz 2003. godine kao osnovna metoda za prikupljanje činjeničnog i dokaznog procesnog materijala postala je raspravna metoda pa je slijedom toga dužnost prvenstveno stranaka da iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je sud ovlašten utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze, samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl.7. st.1. i 2. ZPP-a).

Kada bi sud postupio po prijedlogu tužitelja tek bi se izvođenjem dokaza došlo do činjenica koje je tužitelj trebao prvo jasno i nedvosmisleno iznijeti a onda i dokazati, a što je u suprotnosti sa svrhom dokazivanja.

Tužitelj je svojim propustom sebe onemogućio u dokazivanju jer se predloženim dokazima nisu mogle dokazati činjenice koje tužitelj nije niti iznio. Samo paušalno iznošenje tvrdnje kako tužitelj pretpostavlja postojanje poslovne veze između tuženika i trećih osoba i to putem odgovarajućih ugovora o poslovnoj suradnji bez jasnog i određenog navođenja o kojim trećim osobama se radi (naziv pravne odnosno ime i prezime fizičke osobe) nije bilo moguće izvoditi dokaze.

U parničnom postupku stranke su dužne predlagati dokaze radi utvrđenja činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika. Nema odredbe na temelju koje bi stranke bile ovlaštene predlagati dokaze radi razjašnjenja činjeničnog stanja, radi toga da bi se saznalo koje bi činjenice trebalo iznijeti radi utemeljenja istaknutih zahtjeva, kao što je to tužitelj učinio kada je predložio pribaviti od MUP-a podatak o vlasnicima predmetnih autobusa koje prethodno nije imenovao, te potom od tih tako utvrđenih vlasnika pribaviti ugovore o njihovoj poslovnoj suradnji s tuženikom, te potom tražiti da se dostave podaci o imenima i prezimenima vozača zaustavljenih autobusa, da bi se isti mogli saslušati. Nije dopušteno predlaganje dokazivanja u informativne svrhe, kao što je to tužitelj na ranije opisan način učinio, da bi se tek na temelju rezultata takva dokazivanja utvrdilo koje bi konkretne činjenice mogle biti relevantne za odlučivanje.

Sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta u poslovnoj zgradi tužitelja u prisustvu vještaka informatičke struke predloženog od strane tužitelja na okolnost funkcioniranja sustava za evidentiranja i naplatu zaustavljanja autobusa u zoni posebnog prometnog režima iz razloga što je na tu okolnost saslušao svjedoke F. A. (l.s. 361-362), M. G. (l.s. 362-363) i M. G. (l.s. 363-364).

Pun. tužitelja je na ročištu glavne rasprave održanom 5. srpnja 2021.g. odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka I. P..

46. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na trošak tuženika - za zastupanje na ročištu od 7. prosinca 2016. godine (l.s. 96) koje je odgođeno prije početka raspravljanja 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT-a) odnosno 500,00 kuna uvećano za 25% PDV-a u što iznosi 625,00 kuna,

- za zastupanje na ročištu od 4. studenog 2019. godine (l.s. 241-242), 9. prosinca 2019.g. (l.s. 262-263), 17. svibnja 2021. godine (l.s. 332-333), 5. srpnja 2021.g. (l.s. 355-359), 28. veljače 2022.g. (l.s. 409-411) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) odnosno 2.500,00 kuna po ročištu uvećano za 25% PDV-a u što iznosi 3.125,00 kuna po ročištu odnosno ukupno 15.625,00 kuna,

- za sastav prigovora od 21. listopada 2013.g. (l.s. 7), obrazloženog podneska od 10. ožujka 2021.g. (l.s. 302-304) koji predstavlja očitovanje na vještvo, te obrazloženog podneska od 26. srpnja 2021.g. (l.s. 389-390) koji predstavlja očitovanje na pojašnjenje vještva za svaki podnesak 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT-a) odnosno 2.500,00 kuna po podnesku uvećano za 25% PDV-a u što iznosi 3.125,00 kuna po podnesku odnosno ukupno 9.375,00 kuna. Sud je priznao i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 2.285,00 kuna, sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19, dalje u tekstu: Uredba). Sveukupno priznati trošak tuženiku je 27.910,00 kuna.

Tuženik je odbijen u zahtjevu za naknadu troška za zastupanje na ročištu od 11. ožujka 2021.g. (l.s. 314-315) budući istome nije nazočio, a ročište od 8. studenoga 2021.g. nije održano, te za sastav obrazloženog podneska od 16. rujna 2016.g. (l.s. 76-78) koji predstavlja dopunu prigovora za koji prigovor je tuženiku već priznat trošak.

Zahtjev za dodatno zatraženih 100,00 kuna koji u smislu čl. 28. st.9. ZSP predstavlja dodatnu pristojbu na rješenje o pristojbi za prigovor koji nije osnovan. Navedeni iznos od 100,00 kuna je naplaćen tuženiku osnovom čl. 39. st.7 ZSP u vezi s čl. 39. st.4 ZSP u smislu kojih odredaba se stranci naplaćuje dodatna pristojba u iznosu od 100,00 kuna u slučaju kada sud putem pošte primi podnesak (u predmetnom prigovor) za koji pristojba nije plaćena i kada rješenjem o pristojbi pozove podnositelja podneska u roku osam dana od dana dostave rješenja platiti pristojbu, kao što je to učinjeno u predmetnom postupku.

Tuženik je odbijen u ukupnom iznosu od 9.475,00 kuna.

Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 11. svibnja 2022. godine

Sudac:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

DN-a:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika,

- pun. umješača.