REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: 17 Povrv-60/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, sudac toga suda Ljiljana Košić, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika poslovnog kompleksa ''K.'' iz Z., i to Republike Hrvatske (OIB: …), P. b. Z. d.d. (OIB: …) Z., , PBZ- L. d.o.o. (OIB: …) Z., , H. š. d.o.o. (OIB: …) Z., , H. p. b. d.d. (OIB: …) Z., , C. n. d.o.o. (OIB: …), D., , H. š. d.o.o. Uprava šuma Podružnica D. (OIB: …), , D., (OIB: …) O., , Poliklinike p. d.o.o. (OIB: …) Z., , Grada Z., Gradskog poglavarstva, Ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada (OIB: …), Z., , H. l. d.o.o. (OIB: …) Z., , BCS-a d.d. (OIB: …) Z., , S. M. (OIB: …), Z., , M. M. (OIB: …), Z., , A. R. (OIB: …), Z., , M. M. (OIB: …), Z., , C. B. d.o.o. (OIB: …) Z., , E. K. (OIB: …), Z., , B. P. (OIB: …), Z., , S. H. (OIB: …), Z., , M. Š. (OIB: …), Z., , G. p. G. z. z. (OIB: …), Z., , B. d.o.o. (OIB: …) Z., , M. G. (OIB: …), Z., , M. P. (OIB: …), Z., , Lj. D. (OIB: …), Z., , P. C. (OIB: …), Z., , Ž. S. (OIB: …), P.-R., , D. B. (OIB: …), Z., , M. H. (OIB: …), Z., , M. L. d.o.o. (OIB: …), , Z. L. (OIB: …), B. n/m, , V. B. (OIB: …), S., M, , K. G. (OIB: …), Z., , M. G. (OIB: …), Z., , I. K. (OIB: …), Z., , E. p. d.o.o. (OIB: …), Z., , F. F. (OIB: …), P., , G. Dž.-Ž. (OIB: …), Z., , Ž. Ž. (OIB: …), Z., , F. Š. (OIB: …), Z., , Lj. Š. (OIB: …), Z., , A. C. (OIB: …), Z., , J. C. (OIB: …), Z., , Lj. G. (OIB: …), Z., , B. F. (OIB: …), Z., , N. J. (OIB: …), Z., , H. n. d.d. (OIB: …), Z., , M. B. (OIB: …), Z., , O. u. d.o.o. (OIB: …) V. G., , B. Đ. (OIB: …), S., , A. d.o.o. (OIB: …) Z., , G. K., Z., , M. P., Z., , M. D., Z., , GP g. (OIB: …),Z., , B. Š. (OIB: …), Z., , Z. H. (OIB: …), Z., , L. P. (OIB: …), Z., , S. Ž., Z., , B. Č. (OIB: …), Z., , D. B. (OIB: …), Z., , V. W. (OIB: …), Z., , Z., , M. K., Z., , V. K., Z., Z., , S. Č., Z., , Ž. P. (OIB: …), Z., , A. G., Z., , B. J., Z., , H. P. (OIB: …), Z., , S. V. (OIB: …), Z., , I. P. (OIB: …), Z., , H. L. (OIB: …), Z., , T. R. (OIB: …), Z., , N. P., Z., , Z. Š., Z., , A. C., Z., , N. B. (OIB: …), Z., , E. &S. B. d.d. (OIB: …) R., I. M., Z., , V. K., Z., , S. K., Z., , S. R., Z., , Lj. V., Z., , B. V. (OIB: …), Z., , V. P. (OIB: …), Z., , B. H.-D., Z., , Z. J., Z., , S. G. (OIB: …), Z., , I. S., Z., , G. B., Z., , Š. T., Z., , D. B., Z., , Lj. K., Z., , Z. M. (OIB: …), Z., , R. A., Z., , J. V.-K. (OIB: …), Z., , M. L., K., , D. J., Z., , B. Š. (OIB: …), Z., , A. B., Z., , A. S., Z., , I. Š., Z., , A. P., Z., , M. H. (OIB: …), Z., , V. M., Z., , L. D., Z., , I. D., Z., , A. A., Z., , G. K. (OIB: …), Z., , V. L. (OIB: …), Z., , D. G. (OIB: …), Z., , J. A., Z., , V. M. (OIB: …), Z., , N. Š. Z., , Ž. M. (OIB: …), Z., , I. M. (OIB: …), Z., , M. H. (OIB: …), Z., , M. M., Z., , D. K., Z., , T. M., Z., , S. R., Z., , D. T. (OIB: …), Z., , Ž. T. (OIB: …), Z., , Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (OIB: …), Z., , V. Ž.-P. (OIB: …), Z., , J. M. (OIB: …), Z., , V. G. (OIB: …), Z., , V. G. (OIB: …), Z., , I. M., Z., , M. B., Z., , D. J., Z., , Poslovnog kompleksa K., Z., , M. d.o.o. (OIB: …), Z., , M. R., Z., , D. R., Z., , J. J.-F. iz Z., , Ž. R., Z., , Z. K., Z., , V. T., Z., , M. B., Z., , S. Č., Z., , M. M. Č., Z., , A. P., Z., , B. L., Z., , D, F. (OIB: …), Z., , P. Č. (OIB: …), Z., , A. B. (OIB: …), Z., , A. Š., Z., , A. R. (OIB: …), Z., , B., Z., J. B.-D., Z., , Z. S. (OIB: …), Z., , I. K., Z., , B. P. (OIB: …), Z., , M. I., Z., , H. n. b.(OIB: …), Z., , Lj. F. (OIB: …), Z., , J. M., Z., , J. K., Z., , I. Č., Z., , Ž. T., Z., , T. K. (OIB: …,

Š., , svi zastupani po upravitelju T. S. d.o.o. Z., , (OIB: …), a ovaj po punomoćnici G. V., odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i p. iz Z. protiv tuženika I. M. iz Z., , Z. (ranije na adresi , Z.), (OIB: …), zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici iz Z., radi isplate, nakon zaključene glavne, javne, neposredne i usmene rasprave 16. ožujka 2022., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 11. svibnja 2022., donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-597/14 od 24. srpnja 2014. u dijelu pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 14.482,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče na:

- na iznos od 598,00 kuna od 25. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 598,00 kuna od 26. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 598,00 kuna od 25. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 598,00 kuna od 2. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 598,00 kuna od 2. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 1. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 3. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 31. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 2. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 1. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 30. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 1. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 1. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 2. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 1. studenog 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 1. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 29. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 1. veljače 2014. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 2. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 30. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 1. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 676,00 kuna od 31. svibnja 2014. pa do isplate,

time da kamata u razdoblju od 25. kolovoza 2012. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II.

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-597/14 od 24. srpnja 2014. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljima isplati trošak ovršnog postupka u iznosu od 575,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. srpnja 2014. pa do isplate.

III.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak postupka u iznosu od 25.187,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV.

Odbijaju se tužitelji s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 1.012,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

V.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 21.138,32 kuna, kao s neosnovanim.

VI.

Punomoćnici tužitelja G. V., odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i p. iz Z. isplatiti će se na teret državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 347,20 kuna u roku od 15 dana.

VII.

Odbija se zahtjev punomoćnice tužitelja G. V., odvjetnice iz Odvjetničkog društva V. i p. iz Z. za isplatu iznosa od 9.178,20 kuna, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji (prije ovrhovoditelji) su 24. srpnja 2014. podnijeli javnom bilježniku ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (prije ovršenika), radi naplate dospjele tražbine u iznosu od 14.482,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti pojedinih iznosa pa do isplate, a koja tražbina se odnosi na neplaćeni iznos pričuve za poslovni prostor u Z., . Navedenim prijedlogom za ovrhu tražili su i naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 575,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Javni bilježnik V. P. iz Z. donio je 24. srpnja 2014. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-597/14.

3. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio prigovor 21. listopada 2014. u kojem u cijelosti pobija rješenje o ovrsi. Istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Nadalje je prigovorio osnovu potraživanja na kojemu se temelji osnovanost i visina potraživanja za sredstva pričuve. Nadalje je naveo kako se u konkretnom slučaju ne radi o poslovnom kompleksu kao što se navodi u dokumentima upravitelja, već se radi o stambeno-poslovno-trgovačkom kompleksu. Naveo je kako je i upravitelj nezakonito izabran te je on pokrenuo parnicu za smjenu upravitelja zbog grubog zanemarivanja povjerenih mu poslova koji postupak se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Uz prigovor je tuženik (prije ovršenik) dostavio elaborat sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina E. G., dipl. ing. grad. kojim želi dokazati svoje navode sadržane u prigovoru.

4. Nakon izjavljenog prigovora javni bilježnik je spis dostavio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o podnesenom prigovoru, a spis je na temelju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-1281/14-6 od 11. studenoga 2014., ustupljen na daljnji postupak ovome sudu.

5. Sud je postupio temeljem odredbe članka 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj:57/06, 29/99,42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 57/11, 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OZ) te stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5), račune (list 6-27), prigovor tuženika (list 32-34), nalaz stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu nekretnina E. G. iz kolovoza 2013. (list 35-44), kupoprodajni ugovor (list 45), mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 9. rujna 2013. o minimalnoj visini doprinosa sredstava zajedničke pričuve (lis 46-48), podnesak tuženika od 29. rujna 2015. (list 54-60), darvni ugovor (list 62-63), međuvlasnički ugovor (list 64-114), izvadak iz zapisnika (list 114-117), odluku o usvajanju ustavne tužbe (list 118-122), podnesak tuženika od 5. travnja 2016. (list 152-155), podnesak tužitelja od 26. travnja 2016. (list 156-503), podnesak tuženika od 10. svibnja 2016. (list 510-590), podnesak tužitelja od 23. svibnja 2016. (list 606-610), podnesak tuženika od 30. svibnja 2016. (list 512-614), podnesak tužitelja od 25. srpnja 2016. (list 619-622), nalaz i mišljenje sudskog vještaka za arhitekturu, graditeljstvo i procjenu nekretnine M. O. od 23. svibnja 2017. (list 635- 641), podnesak tuženika od 13. travnja 2018. (list 650-670), podnesak tužitelja od 29. listopada 2018. (list 672-675), podnesak tuženika od 21. lipnja 2019. (list 703-759), podnesak tužitelja od 8. srpnja 2019. (list 762-765), dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za arhitekturu, graditeljstvo i procjenu nekretnina M. O. od 12. prosinca 2019. (list 769-770), podnesak tuženika od 24. kolovoza 2020. (list 786- 812), podnesak tužitelja od 26. listopada 2020. (list 814-837), dopunski nalaz i mišljenje građevinskog vještaka M. O. dan na ročištu održanom 10. veljače 2021. (list 840-843), podnesak tuženika od 15. ožujka 2021. (list 858-860), podnesak tužitelja od 29. ožujka 2021. (list 864-867), podnesak tužitelja od 10. svibnja 2021. (list 869- 870), podnesak tuženika od 21. svibnja 2021. (list 871-874), podnesak tužitelja od 23. rujna 2021. (list 876-890), podnesak tuženika od 14. ožujka 2022. (list 892-895) i podnesak tuženika od 25. ožujka 2019. (list 901-943).

7. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/99, 91/92, 112/99, 117/93, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

8. Među strankama je nesporno da je tuženik vlasnik poslovnog prostora-lokala oznake L8, površine 26 m2 u poslovnom kompleksu K. u Z., .

9. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika te osnova i visina utuženog potraživanja.

10. Odredbom čl. 380 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP) propisano je da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, dok je odredbom čl. 375. istoga Zakona propisano da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti zaključen u pisanom obliku i to međuvlasničkim ugovorom, a koji ugovor (kao i odluke koje iz istoga proizlaze) obvezuju sve suvlasnike ako je isti zaključila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

11. Suvlasnici poslovnog kompleksa K. u svibnju 1997. zaključili su Međuvlasnički ugovor, koji Ugovor je bio na snazi do dana 31. prosinca 2011., a dana 21. prosinca 2011. zaključili su Međuvlasnički ugovor koji je na snazi od dana 1. siječnja 2012., a kojim ugovorima je, između ostaloga, regulirano pitanje uvjeta i načina prikupljanja te raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve.

12. Odredbama čl. 23. i čl. 24. navedenih Međuvlasničkih ugovora osnovan je Savjet suvlasnika, koji savjet je do 31. prosinca 2011. imao pet članova, a od 1. siječnja 2012. sedam članova, a koje tijelo donosi odluke o iznosu sredstava zajedničke pričuve koju svaki suvlasnik uplaćuje na poseban račun.

13. U svibnju 1997. suvlasnici poslovnog kompleksa K. i društvo T. s. d.o.o. (kao upravitelj) zaključili su Ugovor o upravljanju poslovnim kompleksom K., koji Ugovor je bio na snazi do 31. prosinca 2011., dok su 21. prosinca 2011. sklopili novi Ugovor o upravljanju poslovnim kompleksom K., a koji je na snazi od 1. siječnja 2012., a kojim je također regulirano pitanje zajedničke pričuve i to na način da je odredbom čl. 30. navedenih Ugovora o upravljanju propisano da suvlasnici nekretnine istom upravljaju preko zajedničkog tijela-Savjeta suvlasnika, a koje tijelo, između ostaloga, donosi odluke o iznosu sredstava zajedničke pričuve.

14. Bez obzira što tuženik nije izvorni potpisnik Međuvlasničkog ugovora iz 2011. odredbom čl. 5. st. 2. Ugovora ugovoreno je da odredbe Ugovora imaju učinak i prema vlasniku posebnog dijela poslovnog kompleksa koji je to pravo stekao nakon sklapanja istog ugovora, a što je također propisano i odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. I tuženika dakle, obvezuje Međuvlasnički ugovor kojeg su zaključili suvlasnici poslovnog kompleksa K. u Z. pa je prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika neosnovan obzirom da je tuženik vlasnik poslovnog prostora za koji nije plaćena pričuva, utužena u ovom postupku.

15. Odlučivanje o iznosu sredstava zajedničke pričuve u konkretnom slučaju u nadležnosti je Savjeta suvlasnika poslovnog kompleksa K., a to temeljem Međuvlasničkog ugovora, Ugovora o upravljanju poslovnim kompleksom K., te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

16. U Međuvlasničkom ugovoru koji su suvlasnici sklopili 2. lipnja 1997. je, između ostaloga, utvrđena veličina suvlasničkih dijelova nekretnine te uvjeti i način upravljanja poslovnim kompleksom, način i izbor upravitelja poslovnog kompleksa, opseg poslova upravitelja poslovnog kompleksa i njegova odgovornost za obavljanje poslova, uvjeti i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve te je isti sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine sukladno čl. 375. st. 1. i st. 3. ZVDSP.

17. Ugovor o upravljanju Poslovnim kompleksom K., rukovanju zajedničkim postrojenjima instalacijama i uređajima i održavanju zajedničkih dijelova poslovnog kompleksa K. zaključen je sukladno čl. 375. ZVDSP dana 2. lipnja 1997. Istim se utvrđuju vlasništvo posebnih dijelova poslovnog kompleksa i učešće suvlasnika u ukupnoj površini posebnih dijelova Poslovnog kompleksa, Iz predmetnog Ugovora o upravljanju utvrđeno je kako je upravitelj suvlasnika društvo T. s. d.o.o. iz Z.,

18. Treba napomenuti kako visina sredstava koju su u korist zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati ovisi o potrebama, odnosno troškovima redovnog i izvanrednog održavanja konkretnog objekta, dok Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje samo minimum sredstava koja su suvlasnici dužni uplaćivati.

19. Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na dugovanje tuženika s osnova neplaćenih računa za zajedničku pričuvu za poslovni prostor-lokal oznake L8 u poslovnom kompleksu K. u Z., , a koji je u vlasništvu tuženika, a što je vidljivo iz računa koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, u kojim računima je navedeno za koje prostore se potražuje pričuva, za koje razdoblje i koliko iznosi visina pričuve po m2 poslovnog prostora, odnosno za 1 garažno mjesto, a koji računi su dostavljeni u spis.

20. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te navode tuženika kako suvlasnici poslovnog kompleksa K. nisu niti fizička niti pravna osoba te da stoga ne mogu biti stranka u postupku ističe se da su kao tužitelji u predmetnom postupku navedeni poimence kao fizičke i pravne osobe koje imaju kako stranačku tako i parničnu sposobnost, stoga je prigovor tuženika kako suvlasnici poslovnog kompleksa K. nemaju stranačku sposobnost ovaj je sud ocijenio neosnovanim.

21. Odredbom čl. 90. st. 1. ZVDSP propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Prema odredbama koje određuju zajedničko vlasništvo, svaki zajedničar (suvlasnik nekretnine) ima u pogledu cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari (čl. 62. st. 2. ZVDSP). Prema tome, dovoljno je da u postupcima naplate zajedničke pričuve od pojedinog suvlasnika kao tužitelj nastupi i samo jedan suvlasnik.

22. Uvodom u popis suvlasnika, koja predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 232. ZPP koja ima određenu dokaznu snagu sud je utvrdio aktivnu legitimaciju suvlasnika.

23. Sporovi u vezi naplate sredstava zajedničke pričuve i troškova tog postupka rješavaju se u korist ili na teret računa zgrade, a ne u korist ili na teret računa posjedih suvlasnika koji imaju procesnu ulogu tužitelja.

24. Također se ističe kako je upravitelj zgrade imenovan ugovorom ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.

25. Isto tako valja reći kako je nakon sklapanja Međuvlasničkog ugovora došlo do promjena u vlasničkoj strukturi tužitelja na način da su određeni poslovni prostori prodajom promijenili vlasništvo, no tužitelji su tijekom postupka dostavili u spis kupoprodajne ugovore iz kojih proizlazi pravni slijed u odnosu na bivše i sadašnje vlasnike.

26. Slijedom svega navedenog prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja nije osnovan.

27. Tuženik je nadalje osporio osnovu potraživanja tužitelja, međutim u čl. 89. st. 1. ZVDSP propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima iz čega proizlazi da obveza doprinosa za zajedničku pričuvu pada na teret vlasnika, odnosno suvlasnika predmetne nekretnine.

28. Uvidom u Međuvlasnički ugovor utvrđeno je da je isti valjan i isti obvezuje sve ugovorne strane i to kako tuženika tako i ostale suvlasnike, budući je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijeli čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Tuženik nije dokazao suprotno.

29. Napominje se kako je plaćanje zajedničke pričuve zakonska obveza temeljena na odredbi čl. 380. st. 1. ZVDSP kojim je propisano da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve prema utvrđeno godišnjem odnosno višegodišnjem programu, dok je odredbom čl. 380. st. 4. ZVDSP određeno da su navedena sredstva suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.

30. U odnosu na prigovore tuženika kako pričuva u sebi sadrži troškove ne samo za održavanje zajedničkih prostorija nego i troškove čuvarske službe, troškove grijanja, hlađenja svih dijelova zgrade ističe se kako međuvlasnički ugovor nije ugovor obveznog prava nego ugovor predviđen i reguliran odredbama ZVDSP po obveza tuženika na plaćanje zajedničke pričuve ne proizlazi iz obveznopravnog odnosa, već iz opisanog odnosa između suvlasnika pojedinih posebnih dijelova zgrade.

31. U odnosu na navode tuženika isticane tijekom cijelog postupka da je mjesečna visina pričuve previsoko određena ukazuje se da je odredbom čl. 88. st. 1. ZVDSP propisano da sud može donijeti odluku o povećanju ili smanjenju zajedničke pričuve. Navedena odluka djeluje od dana donošenja, dakle za ubuduće, a ne retroaktivno. Stoga navod tuženika kako je dana 28. lipnja 2011. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za smanjenje visine zajedničke pričuve ne može biti od utjecaja na ovaj postupak, budući se potraživanje u ovom postupku odnosi na razdoblje od kolovoza 2012. do svibnja 2014., a tuženik u spis nije dostavio odluku kojom je zajednička pričuva za poslovni kompleks K. smanjena.

32. Iz ugovora o upravljanju poslovnim kompleksom K. od 2. lipnja 1997. proizlazi kako je upravitelj suvlasnika T. s. d.o.o. iz Z., , dok iz čl. 30 predmetnog Ugovora proizlazi kako su vlasnici prostora suglasni da poslovnim kompleksom upravljaju preko zajedničkog tijela kojeg nazivaju Savjet suvlasnika poslovnog kompleksa, koji odlučuje o svim važnijim pitanjima vezanim za poslovni kompleks kao cjelinu, odnosno zajedničke dijelove poslovnog kompleksa, a između ostaloga donosi odluku o iznosu sredstava zajedničke pričuve koju svaki vlasnik posebnog dijela poslovnog kompleksa uplaćuje na poseban račun. Još jednom se skreće pozornost kako je Međuvlasnički ugovor obvezujući za sve suvlasnike poslovnog kompleksa K., budući je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Iz čl. 23. predmetnog Međuvlasničkog ugovora proizlazi kako Savjet suvlasnika ima pet članova, a temeljem odredbe čl. 24. toč. 2 predmetnog ugovora proizlazi da Savjet ima prava i dužnosti donositi odluku o iznosu sredstava zajedničke pričuve koju svaki vlasnik posebnog dijela poslovnog kompleksa uplaćuje na poseban račun.

33. Odredbom čl. 24. Međuvlasničkog ugovora, koji ugovor obvezuje tuženika, utvrđeno je pravo Savjeta suvlasnika Poslovnog kompleksa K. da određuje za svaku godinu visinu pričuve po m2 poslovnog prostora.

34. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u zapisnike sa sastanaka Savjeta suvlasnika Poslovnog kompleksa K. Tako je utvrđeno da visina mjesečne pričuve za 2012. odlukom Savjeta o visini pričuve od 15. prosinca 2011. iznosi mjesečno 23,00 kune po m2 poslovnog prostora, dok za garažno mjesto iznosi 230,00 kuna na mjesec. Iz odluke o visini pričuve za 2013. temeljem odluke Savjeta o visini pričuve od 20. prosinca 2012. utvrđena je visina pričuve za 2013. koja za poslovni prostor iznosi mjesečno 26,00 kuna po m2, dok za garažno mjesto iznosi 260,00 kuna na mjesec. Iz odluke o visini pričuve temeljem odluke Savjeta o visini pričuve od 5. srpnja 2013. utvrđena je visina pričuve za period od 1. srpnja 2013. pa nadalje koja za poslovni prostor iznosi mjesečno 26,00 kuna po m2, dok za garažno mjesto iznosi 260,00 kuna na mjesec. Kako među strankama nije sporno da površina poslovnog prostora tuženika iznosi 26 m2, te je utvrđeno da iznos mjesečne pričuve za poslovni prostor tuženika tijekom 2012. iznosi 598,00 kuna mjesečno, za 2013. i 2014. mjesečni iznos pričuve tuženika iznosi 676,00 kuna. Slijedom navedenog visina tužbenog zahtjeva te iznosi koje tužitelji potražuju za svaki pojedini mjesec s naslova neplaćanja pričuve postavljeni su u skladu s navedenim Odlukama Savjeta te površinom poslovnog prostora tuženika.

35. Navode tuženika kako Odluke o visini pričuve nisu donesene od strane većine suvlasnika, već da su iste donesene od strane manjine suvlasnika koje čini Savjet suvlasnika ovaj sud ocjenjuje neosnovanima, jer te svoje tvrdnje tuženik nije ničim dokazao. Naprotiv, uvidom u Zapisnike od 15. prosinca 2011., 20. prosinca 2012. i 5. srpnja 2013. utvrđeno je da su sastancima prisustvovali članovi Savjeta koji čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (list 115-117).

36. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja koji se smatra vjerodostojnom ispravom u smislu odredbe čl. 28. OZ. 37. Iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5) proizlazi da tuženik ukupno duguju tužiteljima iznos od 14.482,00 kuna. Iznos se sastoji od iznosa 598,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 24. kolovoza 2012., iznosa od 598,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 25. rujna 2012., iznosa od 598,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 24. listopada 2012., iznosa od 598,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 1. prosinca 2012., iznosa od 598,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 1. siječnja 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 31. siječnja 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 2. ožujka 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 30. ožujka 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 1. svibnja 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 31. svibnja 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 29. lipnja 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 31. srpnja 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 31. kolovoza 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 1. listopada 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 31. listopada 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 30. studenog 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 28. prosinca 2013., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 31. siječnja 2014., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 1. ožujka 2014., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 29. ožujka 2014., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 30. travnja 2014., iznosa od 676,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 30. svibnja 2014.

38. Nadalje tuženik osporava predmetnu vjerodostojnu ispravu, odnosno Financijsku karticu prostora, obzirom smatra da se ne radi i vjerodostojnoj ispravi sukladno Ovršnom zakonu, međutim isti prigovor je ovaj sud ocijenio neosnovanim jer predmetna isprava sadrži sve elemente valjane vjerodostojne isprave.

39. U odnosu na prigovor da je kao jedan od tužitelja naznačena Republika Hrvatska a da prethodno tome nije proveden postupak mirnog rješenja spora, u smislu odredbe čl. 186. ZPP-a, ističe se da je točno da postoji obveza podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora kada se namjerava podnijeti tužba protiv Republike Hrvatske (i obrnuto), međutim isto se odnosi na parnični postupak koji se pokreće isključivo tužbom. U konkretnom slučaju pokrenut je ovršni postupak, za koji nije propisana obveza podnošenja takvog zahtjeva, jer ovrha niti nije parnica odnosno u istoj se ne odlučuje o sporovima, koji je zbog izjavljenog prigovora tuženika protiv rješenja javnog bilježnika nastavljen kao parnični postupak što znači da se radi o izuzetku kada ne postoji ni na jednoj strani obveza iz navedene odredbe ZPP-a.

40. Svi tuženikovi prigovori koje je isticao tijekom postupka su neosnovani i usmjereni isključivo na izbjegavanje obveze plaćanja zajedničke pričuve, a koja obveza je zakonom propisana.

41. Obzirom da je tuženik tijekom cijeloga postupka navodio kako poslovni kompleks Ksaver ne postoji, već postoji stambeno-poslovni-trgovački kompleks kako bi se otklonio i taj prigovor tuženika provedeno je građevinsko vještačenje temeljem rješenja od 5. prosinca 2016. (list 631) kako bi se utvrdilo predstavlja li stambeno- trgovačko-poslovni kompleks K. u Z., jedinstveni objekt u građevinskom smislu, odnosno je li navedeni objekt fizički i pravno podijeljen na bilo koji način. 42. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za arhitekturu, graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. arh. M. O. (list 635-641) proizlazi da se kompleks K. nalazi na više katastarskih čestica te da zemljišnoknjižno stanje nije sređeno, a izgrađeni objekti nisu upisani u zemljišne knjige. Nadalje proizlazi da se kompleks sastoji od više objekata koji imaju različitu namjenu. U zapadnom dijelu se nalazi više stambenih objekata, dok se u središnjem i istočnom dijelu nalaze objekti poslovne i trgovačke namjene. Svi objekti su u fizičkom smislu jasno razdvojeni te predstavljaju samostalne građevinske cjeline. Postoje zajednički pristupni putevi između objekata kao i dio zajedničkih instalacija. Međutim, postojanje zajedničkih pristupnih ili prometnih površina kao i zajedničkih instalacija nije prepreka za definiranje samostalnih objekata ili samostalnih uporabnih cjelina.

43. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da se uvidom u građevinske dozvole koje se nalaze u arhivi Grada Z. može utvrditi da se na više mjesta govori o izgradnji objekata u množini. Osnovna građevinska dozvola kompleksa, izmijenjena je rješenjem poslovni broj P/I-05/1-4519/3-64 od 25. prosinca 1984., a koji se odnosi na izgradnju samo u trgovačko-poslovnom dijelu kompleksa. Tim dokumentom kompleks se tretira kao više građevinskih cjelina koje se mogu samostalno mijenjati ili dograđivati, a da za to nije potrebna izmjena građevinske dozvole za sve objekte tj. za cijeli kompleks.

44. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi i to da se na više mjesta u kupoprodajnim ugovorima, koji se nalaze u spisu, spominje prodaja zasebnih poslovnih prostora u naselju K. Dakle, skup objekata predmetnog kompleksa ne definira se kao jedinstveni kompleks nego kao ''naselje''. U kupoprodajnim ugovorima definirano je da se kupuju poslovni prostori u točno određenoj zasebnoj zgradi unutar kompleksa sa svojom zasebnom oznakom. Kupoprodajnim ugovorom također je definirano da su predmet kupoprodaje zasebni objekti unutar kompleksa i to Objekt A, Objekt F-5.

45. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da se može zaključiti da stambeno trgovačko poslovni kompleks K. nije jedinstveni objekt u građevinskom smislu, već je podijeljen u građevinskom i fizičkom smislu na više objekata.

46. Na zaprimljeni nalaz i mišljenje tužitelji nisu imali nikakvih primjedaba već su nalaz u cijelosti prihvatili. U podnesku od 25. listopada 2018. (list 672-674) tužitelji su naveli kako je iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka vidljivo da se kompleks K. sastoji od više objekata koji imaju različitu namjenu, u zapadnom dijelu nalaze se stambeni objekti, a u srednjem i istočnom dijelu objekti poslovne i trgovačke namjene. Naveli su kako je vještak utvrdio da stambeno-trgovačko poslovni kompleks K. nije jedinstveni objekt u građevinskom smislu, odnosno da je u građevinskom i fizičkom smislu podijeljen na više objekata. Iz toga proizlazi da su navodi tuženika da Poslovni kompleks K. u Z. ne postoji kao samostalna (zasebna) cjelina, već da postoji samo stambeno-trgovačko-poslovni kompleks K. neosnovanim.

47. Tuženik je u podnesku od 10. travnja 2018. opširno prigovorio nalazu i mišljenju te zatražio da se vještak dopunski očituje.

48. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. arh. M. O. (list 769-770) proizlazi da stambeno-trgovačko-poslovni objekt K. nije jedinstven objekt u građevinskom smislu već je podijeljen u građevinskom i fizičkom smislu na više objekata. U cijelosti je ostao kod osnovnog nalaza i mišljenja.

49. U podnesku od 13. siječnja 2020. tuženik je naveo kako dopunskim očitovanjem vještak nije razjasnio nejasnoće vezano uz osnovni nalaz i mišljenje te je predložio da se vještaka pozove na ročište radi usmenog očitovanja.

50. Na ročište održano 10. veljače 2021. pristupio je sudski vještak za graditeljstvo dipl. ing. arh. M. O. radi davanja svojeg dopunskog nalaza i mišljenja.

51. Iz iskaza sudskog vještaka M. O. (list 840-843) proizlazi kako mu je sud dao zadatak da utvrdi je li stambeno-trgovački-poslovni kompleks K. jedinstveni kompleks u građevinskom smislu. Proizlazi kako je evidentno da se na terenu radi o više objekata različitog sadržaja, tj. o poslovnom kompleksu sa garažama i parkirnim mjestima te desetak stambenih objekata. Predmetni objekti nalaze se na različitim katastarskim česticama, a također iz kupoprodajnih ugovora koji se nalaze u spisu proizlazi da su pojedini prostori kupovani uz navođenje posebnih objekata u kojima se nalaze. Vještak je naveo i to kako je uvidom u dokumentaciju koja se odnosi na navedene objekte utvrđeno da originalni nacrti nose naziv ''Stambeno-trgovačko- poslovni Kompleks'', a da bi nešto bilo kompleks mora se sastojati od više dijelova. Vještak je naveo i to kako se u građevinskoj dozvoli objekti navode u množini. Proizlazi kako je u daljnjem procesu gradnje rađena izmjena i dopuna građevinske dozvole u dijelu koji se odnosi samo na poslovno-trgovački dio kompleksa K., tj. za zasebni objekt. Vještak je naveo i to da činjenica što stanari stambenog dijela koriste prolaze i prilaze preko poslovnog djela kompleksa ne znači da je to jedinstvena nekretnina jer ima slučajeva gdje se prolazi kroz zgrade, a ne znači da se radi o jedinstvenoj nekretnini (npr. O. u Z. gdje se sa C. trga prolazi kroz zgradu da bi se došlo do I.). Vještak je i nakon provedenog ročišta i detaljnog ispitivanja od strane tuženika osobno i odvjetničkog vježbenika ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja i svih navoda tamo iznesenih.

52. Sud nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća jer je isti sačinjen nepristrano i stručno u skladu sa pravilima struke, a ima uporište u dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Napominje se da sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu nije uzeo u obzir elaborat dostavljen od strane tuženika kojeg je izradio vještak E. G., dipl. ing. građevine iz razloga što je taj elaborat izrađen za potrebe tuženika. Sud je svoju odluku temeljio isključivo na nalazu i mišljenju sudskog vještaka kojega je imenovao sud za potrebe ovoga postupka.

53. Nakon zaključenja glavne rasprave 16. ožujka 2022. tuženik je u spis dostavio podnesak 25. ožujka 2022. koji podnesak nije razmatran prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu jer je dostavljen nakon što je glavna rasprava zaključena.

54. Sud također nije prihvatio prijedlog tuženika da se provede novo vještačenje iz razloga što nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP. Također nije prihvatio prijedlog da se još jedanput saslušava građevinskog vještaka M. O. obzirom da se vještak detaljno nekoliko puta očitovao o primjedbama tuženika. Sud također smatra kako tuženik želi samo nepotrebno odugovlačiti ovaj postupak i na sve moguće načine dokazati svoje tvrdnje koje sud smatra neosnovanima.

55. Nakon provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti te je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održan na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužiteljima iznos od 14.482,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dana dospjelosti pa do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP.

56. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose glavnice u skladu je sa odredbom članka 29. i 183. ZOO te je tužiteljima dosuđena kamata tekuća od prvog idućeg dana od dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate, kako su to tužitelji ispravno i zatražili.

57. Sud je ukinuo platni nalog u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo plaćanje troškova ovršnog postupka u iznosu od 575,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenje rješenje o ovrsi pa do isplate (točka II. izreke) iz razloga što je o troškovima ovršnog i parničnog postupka sud odlučio jednom odlukom, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja I. stupanjske presude pa do isplate. Ovo stoga što je ovršni postupak nakon podnesenog prigovora nastavljen kao parnični postupak pa se radi o jedinstvenom postupku te o troškovima stranaka treba odlučiti jednom odlukom.

58. Tužiteljima je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kuna koji iznos se sastoji od troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 400,00 kuna te PDV- a u iznosu od 100,00 kuna.

59. Tužiteljima nije priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna. Tužiteljima nije priznat trošak poštarine u iznosu od 30,00 kuna, niti PDV na taj iznos iz razloga što tužitelji nisu dokazali da su taj trošak imali, a u spisu se ne nalazi dokumentacija iz koje bi proizlazila osnovanost i visina ovog dijela troška. Tužiteljima nadalje nije priznat trošak potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 30,00 kuna, niti PDV na taj iznos, iz razloga što te troškove tužitelji nisu imali jer rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno niti ovršno jer je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor.

60. Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je sa odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tako je tužiteljima dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 24.687,50 kuna, a koji trošak je tužitelju odmjeren ovisno o vrijednosti predmeta spora, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/96, 91/04, 142/12, dalje Tarifa). Trošak se sastoji od troška zastupanja na ročištima 5. travnja 2016., 12. svibnja 2016., 11. listopada 2016., 26. siječnja 2017., 5. ožujka 2019., 9. srpnja 2019., 10. veljače 2021. i 16. ožujka 2022., svako u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr 9/1 Tarife), troška zastupanja na ročištu 9. prosinca 2020. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr 9/2 Tarife), troška sastava podnesaka od 28. rujna 2015., 26. travnja 2016., 20. svibnja 2016., 21. srpnja 2016., 26. listopada 2018., 3. srpnja 2019., 20. veljače 2020., 8. rujna 2020., 29. ožujka 2021., 10. svibnja 2021. i 23. rujna 2021., svako u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife), troška sastava podneska od 3. svibnja 2016. u iznosu od 250,00 kuna (Tbr 8/3 Tarife) i PDV-a u iznosu od 4.937,50 kuna. Tužiteljima je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 500,00 kuna.

61. Tužitelji su odbijeni s dijelom zatraženog troška parničnog postupka u iznosu od 937,50 kuna. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 29. siječnja 2016. u iznosu od 250,00 kuna niti PDV na taj iznos pozivom na odredbu čl. 155. ZPP. U navedenom podnesku tužitelji traže zakazivanje ročišta, a što bi sud učinio i bez podneska tužitelja. Nadalje im nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna niti PDV na taj iznos iz razloga što tužitelji na tom ročištu nisu niti bili.

62. Na ime troškova ovršnog i parničnog postupka tužiteljima je sveukupno dosuđen trošak u iznosu 25.187,50 kuna. Trošak se sastoji od troška ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kuna i troška parničnog postupka u iznosu od 24.687,50 kuna.

63. Odluka o kamati na troškove postupka u skladu je sa odredbom čl. 30. st. 2. OZ.

64. Tužitelji su odbijeni s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 1.012,50 kuna (točka IV. izreke). Odbijeni iznos odnosi se na troškove ovršnog i parničnog postupka koje sud nije priznao tužitelju pozivom na odredbu čl. 155. ZPP.

65. Što se tiče troškova delegacije punomoćnici tužitelja je priznat trošak temeljem odredbe čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima u iznosu od 347,20 kuna koji se odnosi na troškove prijevoza, iz razloga što je punomoćnica tužitelja uz zahtjev dostavila potvrdu o visini karte za vlak na relaciji Z.-V. pa je sud mogao utvrditi visinu zatraženog troška. Tako je utvrđeno da visina povratne karte na relaciji Z.-V. iznosi 43,40 kuna pa je punomoćnici tužitelja priznat trošak karte za vlak radi dolaska na ročišta u V. i povratka u Z. 5. travnja 2016., 12. svibnja 2016., 11. listopada 2016., 5. ožujka 2019., 9. srpnja 2019., 9. prosinca 2020. i 10. veljače 2021., svako u iznosu od 43,40 kuna, sveukupno 347,20 kuna pa je odlučeno kao pod točkom VI. izreke.

66. Punomoćnica tužitelja je odbijena s dijelom zatraženog troška delegacije u iznosu od 9.178,20 kuna (točka VII. izreke). Punomoćnici tužitelja nije priznat trošak koji se odnosi na izbivanje iz pisarnice za ročišta 5. travnja 2016., 12. svibnja 2016., 11. listopada 2016., 5. ožujka 2019., 9. srpnja 2019., 9. prosinca 2020. i 10. veljače 2021., svako u iznosu od 1.000,00 kuna, niti PDV na te iznose iz razloga što je odredbom čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima propisano da strankama pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeno Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od 3 sata. Punomoćnici tužitelja ne pripada pravo na trošak delegacije koji se odnosi na izbivanje iz kancelarije jer je opće poznato da je V. udaljen od Z. 40 km te putovanje od V. do Z. traje od 30 do 40 minuta. Punomoćnici tužitelja je i za ročišta 9. prosinca 2020. i 16. ožujka 2022. priznat trošak prijevoza u visini povratne karte za vlak u iznosu od 43,40 kuna obzirom da je taj trošak punomoćnica tužitelja dokazala, a nije joj priznat trošak prijevoza vlastitim automobilom u iznosu od 258,00 kuna.

67. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku nije mu dosuđen niti trošak postupka u iznosu od 21.138,32 kuna pa je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

68. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 11. svibnja 2022.

Sudac

Ljiljana Košić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Općinsko građansko državno odvjetništvo Zagreb, Stalna služba u Sesvetama

4. presuda nepravomoćna

5. vidi upisnik ''Povrv''

6. zovi tužitelja na plaćanje pristojbe na presudu u iznosu od 500,00 kuna 7. kal 15 dana