REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 338/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ES iz [adresa], Republika Slovačka, zastupan po punomoćniku Viktoru Pisanskom, odvjetniku u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Makarskoj, radi povrata novca, te u pravnoj stvari tužitelja glavnog miješanja HS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku mr. sc. Željku Ravliću, odvjetniku u Makarskoj protiv I tuženika ES iz [adresa], Republika Slovačka zastupan po punomoćniku Viktoru Pisanskom odvjetniku u Zagrebu i II tuženika Republike Hrvatske zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva i povrata novca, odlučujući o reviziji tužitelja i reviziji tužitelja glavnog miješanja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-38/2015 od 12. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-822/05 od 7. studenog 2014., u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizije tužitelja i tužitelja glavnog miješanja odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju LS iznos od 426.500,00 USD (slovima: četristodvadesetišesttisućapetstoameričkihdolara), 2.000 GPB (slovima:dvijetisućebritanskihfunti) i 21.244,10 EUR (dvadesetjednutisućudvjestočetrdesetčetirieuraidesetcenti) u roku od 15 dana sa zateznim kamatama koje na navedene iznose teku i to od 1. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2005. godine prema stopi koje banke u mjestu ispunjenja plaćaju po viđenju na devizne štedne uloge u eurima, od 1. siječnja 2006. godine do 31. 12.2007. godine po stopi od 15%, te od siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, te joj se u istom roku nalaže naknaditi tužitelju parnični trošak sve pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja spram tuženika pod 1) ES koji glasi:

"1. Utvrđuje se u odnosu na tuženika ad 1) ES iz [adresa], Republika Slovačka da je tužitelj glavnog miješanja HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik novčanih sredstva u iznosu od 426.000,00 (slovima: četristodvadesetšesttisućaameričkihdolara), a temeljem ugovora o zajmu kojeg je sklopio sa ovim tuženikom, te da je povrat naprijed navedenog iznosa dospio s danom 1. lipnja 2002. godine."

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja protiv tužene pod 2) Republike Hrvatske koji glasi:

"2. Dužna je tužena ad 2) Republika Hrvatska, Zagreb, izvršiti tužitelju glavnog miješanja HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], povrat novčanih sredstva u iznosu od 426.000,00 USD (slovima: četristodvadesetšesttisućaameričkihdolar) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ili u istom tom roku tužitelju glavnog miješanja HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti protuvrijednost tog iznosa od 426.000,00 USD (slovima: četristodvadesetšesttisućaameričkihdolar) u kunama, preračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećano za zateznu kamatu koja na iznos od 426.000,00 USD (slovima: četristodvadesetšesttisućaameričkihdolar) teče od 1. lipnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2005. godine po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaćala na devizne štedne uloge u USD (američkim dolarima) po viđenju, za razdoblje od 1. siječnja 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15%, te od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, sve plativo u protuvrijednosti kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate."

IV. Nalaže se tužitelju da plati tuženoj Republici Hrvatskoj na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 362.450,00 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i žalba tužitelja glavnog miješanja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugog stupnja revizije su podnijeli tužitelj i tužitelj glavnog miješanja, navodeći da iste podnose zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), pritom predlažući ovom sudu uvažiti revizije, te, nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Na revizije nije odgovoreno.

5. Revizije nisu osnovane.

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju oba revidenta ukazuju revizijama, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

8. Nadalje, drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP na koje se sadržajno ukazuje revizijama.

9. Suprotno navodima iz obje revizije sud prvog stupnja postupio je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sud drugog stupnja prihvativši takvu ocjenu, također je postupio u skladu s navedenim odredbama, te se u postupku pred sudom drugog stupnja nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju sadržajno upućuje revidenti u svojim revizijama.

10. Također, navodi revizije u kojima podnositelji revizija u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznose činjenice, drugačije ocjenjuju provedene dokaze i daju drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

12. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužitelja ES da mu Republika Hrvatska "vrati" iznos od 426.500,00 USD, 2.000,00 britanskih funti te 640.000,00 slovačkih kruna (protuvrijednost kruna je 21.244,10 EUR-a), a tužbe glavnog miješanja BS da se iznos od 426.000,00 USD "vrati" njemu budući da to nije novac čiji je vlasnik MS već on, koji iznos ugovorom o zajmu od 1. ožujka 2002. godine pozajmio tužitelju CS na rok od tri mjeseca.

13. Na temelju utvrđenja:

- da je Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Uprava kriminalističke policije NBC Interpol Zagreb, 28. veljače 2002. godine zaprimila zahtjev za raspisivanje međunarodne tjeralice sa svrhom uhićenja i izručenja u Republiku [adresa] državljana Slovačke ES i VS, druge sa svrhom uhićenja i izručenja Republici Slovačkoj, temeljem sudskog uhidbenog naloga br. 4Ntv 19/02 od 28. veljače 2002. godine izdanog od Okružnog suda u Košicama, te sudski nalog za raspisivanje tjeralice za istim.

- da je za ES izdan uhidbeni nalog uz sumnju na počinjenje štete od 16.000.000.000,00 slovačkih kruna,

- da je PP Makarska dana 01. ožujka 2002. godine CS oduzela prema potvrdi o privremenom preuzimanju predmeta 426.000,00 USD, 2.000,00 britanskih funti, 640.000,00 slovačkih kruna (protuvrijednost kruna je 21.244,10 EUR-a), te brojne pokretnine,

- da je Županijski sud u Splitu pod poslovnim brojem IKir-400/02 od 1. ožujka 2002. godine izdao nalog o pretrazi te naložio djelatnicima PUSD – Odsjek organiziranog kriminaliteta da izvrši pretragu stana i drugih prostorija te osobnog automobila koje koristi MS,

- da se rješenjem Županijskog suda u Splitu br. Kv-524/02 od 2. srpnja 2012. godine Republici Slovačkoj uručuje, pored ostalog i imovina stranca ES i TS i to 13.700,00 kuna, 426.500,00 USA dolara i 640.000,00 slovačkih kruna te 2.000,00 britanskih funta koji novac je oduzet od ES te 6.700,00 USA dolara koji su oduzeti od ČS a koji je novac bio pohranjen na računu Ministarstva financija, Devizni inspektorat.

- da je pravomoćnim rješenjem Deviznog inspektorata Ministarstva financija Republike Hrvatske od 29. listopada 2002. godine broj 440-08/02-03/19 (koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog prekršajnog suda u Zagrebu broj Dž-2/2009 od 21. siječnja 2003. godine) utvrđeno da je MS proglašen krivim jer je protivno čl. 74 a Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata a u svezi sa čl. 9. Zakona o sprečavanju pranja novca u nekoliko navrata ulaskom u Republiku Hrvatsku prenio a nije prijavio carinskom djelatniku iznos od 426.500,00 USD, 2.000,00 GBP i 640.000,00 SKK preko državne granice i na taj način počinio prekršaj iz čl. 97. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata pa mu je izrečena novčana kazna i zaštitna mjera oduzimanja navedenih iznosa,

- da su navedeni novčani iznosi oduzeti u zakonom provedenom postupku i to kako u onom u kojem su ti iznosi privremeno oduzeti i vraćeni Republici Slovačkoj tako i u provedenom prekršajnom postupku, sudovi u postupku odbili su tužbeni zahtjev, pri tom se pozivajući i na odredbu čl. 20. Europske konvencije o izručenju kojom je propisano da se državi koja traži izručenje može predati imovina pronađena i oduzeta od osoba čije se izručenje traži ukoliko se utvrdi da je ta imovina stečena kaznenim djelom zbog kojeg se izručenje traži, te ako može poslužiti kao dokaz u postupku koji se vodi u zemlji koja traži izručenje.

14. Nadalje, u odnosu na tužbu tužitelja glavnog miješanja sudovi u postupku odbili dio tužbenog zahtjeva tužitelja glavnog miješanja, a na temelju utvrđenja da tužitelj iz tužbe glavnog miješanja HS nije dokazao da su to bila njegova sredstva, budući da je u trenutku kada je Republika Slovačka tražila oduzimanje predmeta i sredstva nađenih kod tuženog, vlasnik tih sredstava bio tužitelj.

14.1. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva iz tužbe glavnog miješanja (točka II. izreke) kojom se traži da se utvrdi da je u odnosu na tuženika pod 1.) E tužitelj glavnog miješanja vlasnik novčanih sredstava, isti zahtjev sudovi sud odbacili kao nedopušten. Pritom se sud drugog stupnja u obrazloženju pozvao i na odredbe čl.

3. st. 3. ZPP-a, odnosno ističući kako bi se u konkretnom slučaju radilo o nedopuštenom raspolaganju stranaka.

15. Pravilno su i prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

16.Naime, u okolnostima konkretnog slučaja, a kraj utvrđenja da su sporni novčani iznosi oduzeti tužitelji u zakonito provedenom postupku, na temelju pravomoćnog rješenja, i prema ocjeni ovog suda pravilno su sudovi u postupku odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

17. Nadalje, u odnosu na tužbu tužitelja glavnog miješanja, sudovi u postupku pravilno su primijenili materijalno pravo kada su isti zahtjev odbili kao neosnovan (u dijelu pod točkom III izreke).

18. Naime, kraj utvrđenja da tužitelj iz tužbe glavnog miješanja HS nije dokazao da su to bila njegova sredstva, budući da je u trenutku kada je Republika Slovačka tražila oduzimanje predmeta i sredstva nađenih kod tuženog, vlasnik tih sredstava bio tužitelj, i prema ocjeni ovog suda, isti zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.

18.1. U odnosu na dio zahtjeva na utvrđenje iz tužbe tužitelja glavnog miješanja kojim se traži utvrđenje da je u odnosu na 1.tuženika ES, tužitelj glavnog miješanja vlasnik spornih novčanih sredstava, valja dodati da je čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) propisano pravo vlasnika zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

18.2. Prema odredbi čl. 162. ZVDSP vlasnik, da bi ostvario svoje pravo zahtijevati svoju stvar od osobe koja posjeduje njegovu stvar, dužan je dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

18.3. Iznimno, u okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja za povratom navedenih novčanih sredstava jer tužitelj tužbe glavnog miješanja nije dokazao vlasništvo istih, prema ocjeni ovog suda samostalno je neodrživ zahtjev na utvrđenje (deklaratorni preambul) tužitelja glavnog miješanja da je isti vlasnik, jer je pravomoćno odbijen kondemnatorni zahtjev za isplatom iz ranije navedenog razloga, odnosno jer tužitelj tužbe glavnog miješanja nije dokazao da je vlasnik navedenih novčanih sredstava. Stoga i prema ocjeni ovog suda nisu ispunjene pretpostavke iz citiranih odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP i čl. 162. ZVDSP.

19. Ostali navodi revidenata su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka – suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima drugostupanjskog suda. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenata u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

20. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP revizije tužitelja i tužitelja tužbe glavnog miješanja odbiti kao neosnovane.

Zagreb, 11. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić