REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1502/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. & M. d.o.o., T., OIB:..., (dalje: tužitelj), kojeg zastupa punomoćnica S. D. L., odvjetnica u S., protiv tuženika- protutužitelja J. G. iz S., OIB:..., (dalje: tuženik) kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-1736/15-2 od 15. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P1-4541/10 od 10. prosinca 2014., u sjednici održanoj 11. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika (u odnosu na 4. pitanje), ukida se presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž-1736/15-2 od 15. veljače 2018. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. presudom suda prvoga stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju u posjed pokretnine i to: smeđu kožnu garnituru koja se sastoji od trosjeda, dvosjeda i fotelje, stol od tikovine, dvije ukrasne figure od slonovače dimenzija cca 30x250 cm, reklamnu ploču sa imenom „M.&M.“ d.o.o., te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24.243,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Odbijen je u cijelosti podredni tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 119.243,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. II.). Odbijen je u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika kojim je isti tražio da mu je tužitelj dužan u nesmetan i isključiv posjed i vlasništvo za cijelo, u svemu slobodne od osoba i stvari nekretnine položene u kući u K., J., B., koje čine i predstavljaju poslovni prostor površine cca. 110 m2 u prizemlju, sjeverne strane kuće te dva parkirna mjesta, a k tome je dužan predati i ključeve brave za dva vanjska ulazna vrata i ključeve jedne brave unutarnjih vrata kao i ključeve-daljinske upravljače od garažnih vrata i ulaznih vrata u dvorište opisane nekretnine. Odbijen je i protutužbeni zahtjev kojim je traženo da tužitelj tuženiku preda u nesmetan isključiv posjed i vlasništvo za cijelo u svemu slobodnu od stvari i osoba nekretninu položenu u kući u K. J., B., ..., koja čini i predstavlja stan površine cca 120 m2 na prvom katu s balkonom površine cca 35 m2 i ključeve ulaznih vrata stana i ulaza u stubište opisane nekretnine te naknaditi tuženiku parnični trošak (toč. III.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 41.165,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. IV.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I., III. i IV. 3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog ili postupovnoprvanog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže reviziju prihvati i pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predajom u posjed tužiteljevih pokretnina i to smeđe kožne garniture koja se sastoji od trosjeda, dvosjeda i fotelje, stola od tikovine, dvije ukrasne figure od slonovače dimenzija cca 30x250 cm, reklamne ploče sa imenom „M.&M.“ d.o.o. te isplata iznosa od 24.243,11 kuna, koji se odnosi na uplaćeni depozit. Tuženik je postavio protutužbeni zahtjev na predaju u nesmetani i isključivi posjed i vlasništvo za cijelo nekretnine položene u kući u K., J., B. koja čini i predstavlja poslovni prostor površine cca. 110 m2 u prizemlju, sjeverne strane kuće te dva parkirna mjesta, ključevi brave za dva vanjska ulazna vrata i ključevi jedne brave unutarnjih vrata kao i ključevi-daljinski upravljači od garažnih vrata i ulaznih vrata u dvorište opisane nekretnine te predaja u nesmetan isključiv posjed i vlasništvo za cijelo nekretnine položene u kući u K. J., B., .... koja čini i predstavlja stan površine cca 120 m2 na prvom katu s balkonom površine cca 35 m2 i ključevi ulaznih vrata stana i ulaza u stubište opisane nekretnine. Predmet spora je i prigovor prijeboja depozita tužitelja u iznosu od 3.300,00 Eura zbog neisplaćenih zakupnina.

7. U postupku pred nižepanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su stranke 18. ožujka 2006. i to tuženik, kao zakupodavac, a tužitelj, kao zakupoprimac zaključile ugovor o zakupu kojim ugovorom je zakupodavac dao u zakup zakupoprimcu poslovni prostor koji je položen u kući u K. J., ... i to cijelo prizemlje navedene kuće površine cca 110 m2 te garažu položenu u podrumu sa sjeverne strane kuće površine cca 70 m2 uz pravo korištenja dva mjesta za parking vozila na terasi iznad garaže,

- da su tuženik kao najmodavac i tužitelj kao najmoprimac 8. ožujka 2006. zaključili ugovor o najmu stana kojim ugovorom je najmodavac dao u najam najmoprimcu svoj stan koji je položen u zgradi u K. J., ..., i to stan položen na I katu iste zgrade površine cca 120 m2 te balkon cca 35 m2, sa svim pripadnostima služnostima,

- da je tuženik priznanicom od 8. ožujka 2006. potvrdio da je tog dana od zastupnika tužitelja primio na ruke iznos od 4.000,00 Eura u protuvrijednosti u kunama s naslova korištenja stana garaže, poslovnog prostora i park placa u njegovoj kući u K. J. u razdoblju od 1. srpnja 2005. do konca 2005. s napomenom da se isplatom navedenog iznosa smatra u cijelosti namiren uključujući i režijske troškove,

- da su 28. rujna 2009. tuženik kao najmodavac s jedne strane i tužitelj, kao najmoprimac s druge strane, otkaznim pismom – najam stana, suglasno raskinuli ugovor o najmu stana s datumom 31. prosinca 2008.,

- da su 28. rujna 2008. tuženik kao zakupodavac i tužitelj kao zakupoprimac otkaznim pismom – ugovor o zakupu, suglasno raskinuli ugovor o zakupu s datumom 31. prosinca 2008.,

- da su tuženik i tužitelj 31. prosinca 2008. sačinili Zapisnik o primopredaji kojim zapisnikom je utvrđeno da je primopredaja provedena bez primjedbi, da su sve sobe pregledane i provjerene, da je po želji potrebno obaviti visokotlačno pranje terase, da je ugovoreno da jedan ključ ostane kod stanodavca te da je evidentirano stanje brojila za struju.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev te odbili protutužbeni zahtjev zaključivši da tvrdnje tuženika o neplaćenoj zakupnini nisu osnovane, obzirom su stranke sve međusobne odnose rješavale putem pisanih ugovora, a u zapisniku o primopredaji nisu stavljene primjedbe koje bi se odnosile na dugovanje.

Naime, tuženik tijekom postupka nije naveo za koje mu mjesece nije plaćena zakupnina te proizlazi da se zakupnina plaćala, osim putem računa i na ruke. Nadalje sudovi zaključuju da su Zapisnikom o primopredaji tuženiku u cijelosti predane u posjed prostorije koje je koristio tužitelj te da se tuženik nalazi u posjedu stana u kojem je stanovao tužitelj te u posjedu poslovnog prostora, kojeg je koristio tužitelj.

9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

10. Tuženik u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. ZPP kada prilikom ocjene dokaza nije uopće uzeo u obzir jednu ispravu kao dokaz odnosno da li je povrijeđena odredba o savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza ako jedan dokaz (po svom sadržaju ključan) sud uopće nije uzeo u obzir tijekom ocijene dokaza u postupku?

2. Da li je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP kada presuda nema uopće razloga o odlučnoj činjenici, odnosno kad ne postoje razlozi o tome zašto nekom dokazu sud nije poklonio vjeru te iz kojih razloga je tako postupio?

3. Da li je su počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11 ZPP kada su razlozi suda o odlučnoj činjenici proturječni sadržaju isprave u spisu?

4. Kada drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st.1. Zakona, a u obrazloženju presude nije ocijenio zbog čega nisu postojali žalbeni razlozi pobijanja presude, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, je li time bitno povrijedio odredbu čl. 375. st.1. ZPP?

5. Kada prvostupanjska presuda uopće nema razloga o bitnim činjenicama i pojedinačnoj ocjeni dokaza, a što je kao žalbene navode jasno istakao žalitelj, je li drugostupanjski sud bitno povrijedio odredbu čl. 375. st.5. ZPP odbijajući žalbu tužitelja i ne pružajući nikakvo obrazloženje nego se pozvao i u cijelosti uputio na razloge iz prvostupanjske presude, koji razlozi ustvari ne postoje?

6. Da li najmodavac ima pravo zadržanja odnosno založno pravo na unesenim stvarima najmoprimca radi osiguranja namirenja dužne najamnine i ostalih tražbina iz ugovora o najmu?“

11. U odnosu na navedena pitanja tuženik kao razloge zbog kojih postavljena pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o tim pitanjima različito od shvaćanja u odlukama revizijskog suda broj Rev-1468/2009, Revr-2086/2015., II Rev-76/81, Rev-1805/2010, Rev-893/2009, Revx-958/2011, Revx-734/2012, Revx-769/2012, Revr-1317/13, Revr-808/2014, Revx-56/2015, Rev- 839/2009, Revx-769/2012, Revr-1317/13, Revr-808/2014 i Rev-1087/2002.

12. Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

13. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je četvrto pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

14. Tuženik u reviziji kroz postavljeno pitanje ističe da pobijana presuda nema nikakvih razloga o odlučnim činjenicama te u bitnom ističe da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene razloge, već je paušalno konstatirao da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio izvedene dokaze prihvaćajući prvostupanjsku presudu u cijelosti.

15. Također sadržajno ističe da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 365. st. 2. ističući da drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude uopće nije odgovorio niti jednom riječju na žalbene navode tuženika koje je tuženik isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude, a koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

16. Odredbom čl. 365. st. 2. ZPP propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

17. Drugostupanjski sud u svojoj odluci navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo te zaključio da s obzirom na ostale žalbene prigovore da su isti usmjereni na procjenjivanje provedenih dokaza od strane suda prvog stupnja, s time da se drugostupanjski sud poziva na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP kao temelj donošenja svoje odluke.

18. Pritom drugostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje niti razloge koji bi se odnosili na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a koji razlog u žalbi navodi tuženik.

19. Imajući na umu obrazloženje pobijane presude osnovano tuženik u reviziji ističe da drugostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije postupao u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, kao i da isti prilikom odlučivanja o žalbi tuženika uopće nije odgovorio na žalbene navode tuženika u odnosu na eventualno počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom, koje je tuženik isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude.

20. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. Nadalje, s obzirom da je četvrto postavljeno pitanje prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije tuženika, to o rješavanju ostalih postavljenih pitanja ne ovisi odluka u ovom postupku.

22. U ponovljenom postupku sud drugog stupnja otkloniti će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem i nakon toga će donijeti novu odluku o meritumu spora.

23. Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 11. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.